TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 20.8.2026.
Alban Ukaj je 2001. kao student prvi put stigao u Sarajevo upravo zbog Film Festivala. Četvrt stoljeća kasnije ovdje smo ga uhvatili za naš Bonjour.portraits, u sedmici u kojoj se festivalskoj publici predstavlja s jednim od najuspješnijih regionalnih filmova godine.
Postoji lijepa simetrija u tome što smo Albana Ukaja za naš Bonjour.portraits uhvatili baš tokom Sarajevo Film Festivala.
Kada je 2001. godine prvi put došao u Sarajevo, povod je bio upravo Festival . Tada je još studirao glumu u Prištini, a taj dolazak pretvorio se u mnogo dužu priču. Nastavio je studij na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, grad u koji je došao zbog nekoliko festivalskih dana pretvorio u svoju profesionalnu bazu.
Dvadeset pet godina kasnije odvojili smo ga na nekoliko minuta tokom festivalske večeri i napravili ono što u Bonjour.ba kultura formatu najviše volimo: mali editorial portret između dvije mnogo veće priče.
Jedna je karijera koja već dugo prelazi granice između Sarajeva, Prištine i evropskih filmskih setova. Druga je film zbog kojeg se ovog augusta ponovo nalazi u centru festivalskog programa.
Shame and Money Visara Morine u Takmičarski program 32. Sarajevo Film Festivala dolazi s prilično ozbiljnim festivalskim pedigreom.
Film je početkom godine imao svjetsku premijeru u World Cinema Dramatic Competition programu Sundance Film Festivala, gdje je osvojio Grand Jury Prize: Dramatic. U Sarajevu ima regionalnu premijeru i takmiči se u konkurenciji dugometražnog igranog filma.
U središtu filma je porodica koja nakon gubitka izvora prihoda napušta selo i pokušava iznova izgraditi život u Prištini. Ukaj igra Albana, imućnijeg člana porodice koji Shabanu i Hatixhe pokušava pomoći pri dolasku u grad. Uz njega glume Astrit Kabashi, Flonja Kodheli, Kumrije Hoxha i Fiona Gllavica.
Od Sundancea je film nastavio ozbiljan festivalski put kroz Sydney, München i Karlovy Vary prije dolaska u Sarajevo.
Za Ukaja je to još jedan naslov u filmografiji koja već dugo izgleda kao mala mapa evropskog autorskog filma. 
Ako bismo njegovu filmografiju pokušali čitati samo kroz imena reditelja, već bismo dobili prilično dobar portret.
U ranoj fazi karijere pojavio se u Notre Musique Jean-Luca Godarda. Nekoliko godina kasnije igrao je Sokola u Lorninoj šutnji Jean-Pierrea i Luca Dardennea, filmu koji je 2008. bio u konkurenciji Cannesa. Slijedili su projekti Jasmile Žbanić, Blerta Zeqiri, Nermina Hamzagića, Igora Drljače i brojnih drugih autora iz regije i Evrope.
To je filmografija koja se razvijala bez potrebe da Ukaj pripada samo jednoj nacionalnoj kinematografiji ili jednom jeziku.
Priština i Sarajevo su njene dvije prirodne tačke, ali između njih stoje Belgija, Francuska, Grčka, Hrvatska, Albanija i niz međunarodnih koprodukcija.
Prvi bi gotovo sigurno bio Lornina šutnja . Ne samo zbog Dardennea, nego zato što je riječ o jednom od njegovih prvih velikih međunarodnih filmskih koraka.
Zatim Brak Blerta Zeqiri, gdje igra Bekima. Za tu je ulogu osvojio nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na Tallinn Black Nights Film Festivalu. Nakon njega dolazi Pun mjesec Nermina Hamzagića, koji mu je donio nagradu za najboljeg glumca na FilmFestivalu Cottbus.
Na našoj listi mora biti i Quo Vadis, Aida? Jasmile Žbanić, u kojem igra Tarika, kao i Tori and Lokita braće Dardenne i The White Fortress Igora Drljače.
A ako želimo njegovu filmografiju dovesti sasvim do danas, tu su i prošlogodišnji Paviljon Dine Mustafića te novi For the Love of a Woman Guida Chiese, u kojem igra Moshea. 
Kod Ukaja je lako otići duboko u filmografiju i zaboraviti da je teatar već više od dvije decenije jednako važna linija njegovog rada.
Stalni je član ansambla Sarajevskog ratnog teatra, a tokom karijere igrao je u produkcijama SARTR-a, MESS-a, Narodnog pozorišta Sarajevo, Kamernog teatra 55, Pozorišta mladih Sarajevo i teatara širom regije.
O svom odnosu prema pozorištu jednom je govorio gotovo kao o ritualu, nazivajući ga svojim „hramom“ i početkom iz kojeg za njega sve ostalo proizlazi.
A nije ostao ni samo ispred kamere i na sceni. Napisao je i režirao kratki film Horse , koji je prošao niz međunarodnih festivala, a kasnije se nastavio baviti i režijom.
Zato se njegov portrait zapravo teško može svesti samo na riječ glumac. Tu su film, teatar, režija i dvije kulturne sredine između kojih već godinama radi bez potrebe da bira samo jednu.
Njegova veza s Festivalom odavno nije samo ona iz 2001.
Godine 2018. upravo je Alban Ukaj vodio ceremoniju otvaranja 24. Sarajevo Film Festivala. Tokom narednih godina ovdje su se prikazivali brojni filmovi u kojima je igrao, a prošlogodišnji Festival otvorio je Paviljon , također s Ukajem u glumačkoj postavi.
Ove godine krug se nastavlja sa Shame and Money .
Možda zato njegovo prisustvo tokom festivalske sedmice djeluje manje kao klasičan povratak gosta, a više kao još jedno poglavlje odnosa koji traje gotovo koliko i njegova profesionalna karijera.
Bonjour.portraits | Okupili smo Nikolu, Hristinu i Predraga pred samu premijeru filma koji se iščekuje
Pročitaj više
Bonjour.portraits | Goran Višnjić stigao je u Sarajevo, a mi smo ga na 10 minuta odveli pred naš objektiv
Pročitaj više
Bonjour.portraits | Merjem Šiljak pred velikim je novim poglavljem, a mi smo je uhvatili prije njega
Pročitaj više
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Film „Do kraja dana“ Jelene Maksimović dio je zvaničnog takmičarskog programa Orizzonti 83. Venecijanskog filmskog festivala, a iza njega stoji koprodukcija koja povezuje šest evropskih zemalja.
Venecijanski filmski festival tek je počeo, a među naslovima koje ćemo posebno pratiti ove godine nalazi se i jedan iz regije. „Do kraja dana“, igrani prvijenac rediteljice Jelene Maksimović, uvršten je u zvanični takmičarski program Orizzonti, selekciju posvećenu novim estetskim i izražajnim pravcima savremenog filma.
Iza same selekcije krije se i podatak zbog kojeg ova premijera ima dodatnu težinu. Maksimović je prva rediteljica iz Srbije nakon Soje Jovanović i filma „Orlovi rano lete“ iz 1966. godine koja s dugometražnim igranim filmom stiže na festival u Veneciji. Šezdeset godina kasnije, tu pauzu prekida film koji govori o mladima, ljubavi i potrebi za slobodom u društvu koje se nalazi usred previranja.
Foto: La Biennale
U središtu filma su Lena i Stefan, dvoje mladih koji dolaze iz potpuno različitih svjetova, ali dijele istu želju – da budu slobodni. Njihov odnos razvija se tokom vrelih ljetnih dana, između porodičnog haosa, okupiranih fakulteta i ulica na kojima traju studentski i građanski protesti.
Njihovo bježanje iz grada postepeno ih vodi prema prirodi, prostoru u kojem pokušavaju pronaći mir i zamisliti drugačiju budućnost. Maksimović priču pritom gradi na granici melodrame, komedije i kriminalističkog filma, koristeći odnos dvoje protagonista i kao način da govori o generaciji koja odrasta u vrlo konkretnom društvenom trenutku.
Glavne uloge igraju Lena Trifunović i Andrija Krivokapić, a u filmu su i Irina Hotomski, Stefan Tarabić i Miodrag Miša Dragičević. Scenarij potpisuju Jelena Maksimović, Ivan Salatić i Olga Dimitrijević.
„Do kraja dana“ traje 91 minutu, a Venecija ga navodi kao produkciju koja povezuje Srbiju, Bugarsku, Sloveniju, Crnu Goru, Hrvatsku i Njemačku. Glavni producent je Taurunum Film iz Srbije, s producenticom Jelenom Angelovski, dok su među koprodukcijskim partnerima Staragara iz Slovenije, Meander Film iz Crne Gore i Kelek Film iz Njemačke.
Za Maksimović, koja iza sebe već ima rad na dokumentarnim filmovima i brojne projekte kao montažerka, ovo je prvi dugometražni igrani film i odmah dolazi u jednu od zvaničnih takmičarskih selekcija jednog od najvažnijih filmskih festivala.
Foto: IMDb
Prema trenutnom službenom rasporedu festivala, prve projekcije za press i industry publiku zakazane su za 9. septembar, dok će velika javna projekcija biti održana 10. septembra u 17:00 u Sali Darsena. Film će biti prikazan i 11. septembra u kinima Astra 1 i Astra 2.
Tako će se između velikih međunarodnih premijera ovogodišnje Venecije na programu naći i priča koja počinje mnogo bliže nama – i koja, prije nego što je publika uopće vidi, već nosi jedan podatak vrijedan pamćenja: šest decenija prošlo je od posljednjeg dugometražnog igranog filma rediteljice iz Srbije na ovom festivalu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
