TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 19.8.2025.
Na trgu ispred Narodnog pozorišta, gdje je sve počelo, Lazar Dragojević nam je u kratkom predahu otkrio djeliće svijeta u kojem trenutno živi.
Iz Podgorice je stigao u Sarajevo da upiše Akademiju scenskih umjetnosti i vrlo brzo postao ime koje se pamti. U studentskim danima igrao je u zapaženim predstavama, a filmsku publiku osvojio debitantskom ulogom u nagrađivanom ostvarenju Take Me Somewhere Nice.
Od tada su se nizali teatar, serije i filmovi, a prošle godine, na jubilarnom 30. Sarajevo Film Festivalu, Lazar je ponio nagradu „Srce Sarajeva“ za ulogu u seriji Znam kako dišeš, potvrda da je pred nama glumac čija se karijera tek otvara.
Foto: Sarajevo Film Festival
U razgovoru sa Lazarom nam je otkrio da se uvijek rado vraća pozorištu, nazivajući ga „najboljim glumačkim treningom“, ali bez dileme dodaje, „Nekako smatram da je moj život ispred kamere, to je serija i film. To je definitivno moja ljubav i moja najveća strast.“
Jedna od uloga koje su ga posebno oblikovale bila je u seriji Vrijednost života koja je ovog juna uspješno premijerno prikazana. Najveći izazov, kaže, krio se u očinskoj figuri koju je morao utjeloviti.
„Najizazovnije je bilo glumiti oca. Ja još nisam roditelj, ali iz emotivnog pamćenja povukao sam ljubav prema sestri. Nadam se da sam uspio makar malo primaknuti tu ljubav koju otac gaji prema kćerki.“
Prva sjećanja na Sarajevo Film Festivalu vraćaju ga u studentske dane, kada je s kolegama s krova Akademije scenskih umjetnosti posmatrao otvaranje.
„Slagao bih vas ako bih rekao da nisam poželio da jednog dana budem taj koji će voditi ceremoniju otvaranja.“ Godinama kasnije, upravo se to i dogodilo stao je pred publiku kao voditelj ceremonije 29. izdanja festivala, iskustvo koje opisuje kao jedno od nezaboravnih.
Foto: Sarajevo Film Festival
Ono što trenutno zaokuplja njegovu energiju jesu dva projekta. Prvi je, kako ga sam naziva, „najveće iskustvo do sada“ je snimanje američke serije u Pragu sa dobitnicima Oscara, o kojoj još uvijek ne smije govoriti. Drugi je regionalna serija u kojoj igra glavnu ulogu, a čiji detalji se tek čekaju.
Na relaciji između pozornice i kamere, Lazar Dragojević sigurno gradi put kojim publika rado prati svaki korak. Bilo da je riječ o prizorima iz sarajevskih pozorišta, festivalskim večerima ili međunarodnim produkcijama, njegova priča tek počinje i izgleda da će se odvijati na najvećim scenama.
I dok Lazar gradi svoju priču između svjetskih setova i domaćih pozornica, mi čekamo da ga ponovo sretnemo i ispratimo gdje će ga sljedeći koraci odvesti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Produkcija: Bonjour.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Treće izdanje Alma Ras Industry Day još jednom je okupilo dizajnere, industriju i kompanije s ciljem da otvori važna pitanja o održivosti kroz praksu, tehnologiju i proizvodnju.
Ovogodišnja tema Green Deal stavila je fokus na dizajn koji nije samo estetski, već dugoročan, odgovoran i usmjeren na stvarni uticaj od ideje do realizacije.
Upravo u tom kontekstu, glumac i autor Goran Popović donio je drugačiju, gotovo neočekivanu perspektivu, onu koja dolazi iz klasično oblikovanog slikarskog puta i iz ličnog, intuitivnog izraza, nadograđenog iskustvom NY akademije i njegovim radom kao profesora engleskog jezika i književnosti.
Kao član žirija ovogodišnjeg Industry Day, Goran Popović donosi perspektivu koja dolazi izvan klasičnih okvira dizajna. Kao autor s međunarodne filmske scene, njegov pristup temelji se na narativu, jasnoći ideje i emotivnoj preciznosti vrijednostima koje jednako definišu i snažan film i promišljen dizajn. 
Umjesto da govori o “dobrom” i “lošem” dizajnu, Popović razmišlja kroz istinu, emociju i lični doživljaj kao u filmu, ali i u svakom drugom mediju. Njegov pogled pomjera fokus s forme na ono što ostaje nakon prvog susreta s djelom. Možda je upravo to ono što ovu temu čini zanimljivijom nego što se na prvi pogled čini.
U kontekstu teme Green Deal, njegov fokus se prirodno pomjera ka autentičnosti i odgovornosti, ali i prema dizajnu koji ima sposobnost da komunicira, utiče i traje, izvan same forme. A na Instagramu smo s njim snimili i kratki “finish the sentence” format, gdje je kroz nekoliko brzih odgovora dao zanimljiv i pomalo neočekivan uvid u svoj način razmišljanja.
U prvih par sekundi, šta morate osjetiti da biste znali da je nešto stvarno dobro, bilo da je film ili dizajn?
Da, principijelno, ja ne znam da li je nešto dobro, niti ulazim u taj aspekt. Bitno mi je da ja prenesem istinu koju ja osjećam. Sada, da li je to kroz medij filma, pozorišta, slikarstva ili plesa, nije bitno.
Ako je to moja istina i ako smatram da se to treba kazati, ja ću to kazati. A kako će to drugi shvatiti, ja ne znam. Je li to dobro ili nije ja to ne znam.
Postoji li filmski poster ili vizual koji vam je ostao urezan u pamćenju, nešto što vas i danas vraća u nostalgiju i inspiriše?
Što se tiče inspirativnih postera i vizuala, tu je definitivno film Arrival. Ali nešto što mi je ostalo u pamćenju i urezano, ne znam iz kojeg razloga, jeste Pulp Fiction.
To mi je baš jako upečatljiv poster i jedna jako upečatljiva slika i vizual. Da me inspiriše, manje ili više, ali mi je ostalo u sjećanju kao neki moment, neki presjek u vizualnom smislu filma.
Kada budete gledali radove za Alma Ras Industry Day, šta gledate kao “dobar casting”, nešto što vas odmah zadrži?
Pošto ne vidimo dizajnove prije samog dana i pošto ću se tek tada susresti s njima, jako sam uzbuđen šta će se meni desiti u tom trenutku kada ih vidim.
Mislim da će to zapravo biti najiskreniji odgovor, nešto što će se moći fino interpretirati u momentu, gdje neću morati vijećati dugo o nečemu, nego samo primijetiti: “aha, ovo je ostavilo neki intuitivni impact na mene.”
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
