TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 26.6.2026.
Ljeto u Sarajevu uvijek traži onu jednu novu adresu koju ćete poslati u grupni chat uz “idemo ovdje?”. Ove sezone, mapa grada dobila je nekoliko mjesta koja spajaju kafu, umjetnost, muziku, večeru i ono najvažnije: razlog da malo promijenite rutu.
Ako vam se čini da stalno završavate na istim mjestima, ovo je lista koju ćete vjerovatno otvoriti više puta tokom ljeta. Sarajevo je dobilo nekoliko novih ili osvježenih adresa koje nisu samo “još jedan izlazak”, nego imaju svoju atmosferu, priču i razlog zbog kojeg se pamte.
Neke su za sporo ispijanje kafe, neke za večeru koja se planira unaprijed, neke za muziku koja se stvarno sluša, a neke za trenutak kada želite kupiti knjigu, print ili ploču i ostati malo duže nego što ste planirali.
U nastavku izdvajamo nova mjesta u Sarajevu koja ove sezone vrijedi obići, bilo da tražite plan poslije posla, vikend stanicu ili lokaciju za ljetni city date. 
Na adresi Pehlivanuša 5 nalazi se Hram, listening bar koji ne funkcioniše kao klasičan ugostiteljski objekat. Piće je ovdje dio iskustva, ali ne i njegova glavna definicija, jer je fokus na muzici, selekciji i atmosferi koja traži da se malo uspori.
Ideja prostora je susret različitih senzibiliteta, od arapskog new agea i turske psihodelije do post-punka i balearic selekcija. Hram se otvara svaki dan u 18:00, pa ga već zamišljamo kao večernju adresu za one izlaske koji ne moraju biti glasni da bi bili dobri. 
Mezzanin je nova galerija i print shop na adresi Ferhadija 16, posvećen mladim umjetnicima iz Bosne i Hercegovine i regiona. Prostor je zamišljen kao mjesto izložbi, ali i kao print shop u kojem će se moći kupiti radovi iz Mezzanin print kataloga.
Posebno zanimljiv dio priče je studio opremljen za sitotisak i linorez, kojem će umjetnici imati pristup za štampanje serija svojih radova. Mezzanin je jedna od onih adresa koje odmah mijenjaju ritam centra grada jer umjetnost približava publici bez distance i formalnosti.
Sarajevo Disk nije nova priča, ali njegova nova lokacija jeste razlog da ga ponovo stavimo na mapu. Shop se nalazi u centru Sarajeva, na adresi Radićeva 2, s ulazom iz ulice Obala, u prostoru koji mnoge mlađe generacije pamte kao mjesto izlazaka. 
Danas je to adresa za vinyl i CD izdanja, ali i za onu vrstu razgledanja koja lako završi kupovinom albuma koji niste planirali. Posebno nam je lijep taj obrat: prostor nekadašnjeg noćnog izlaska sada živi kroz muziku na drugačiji, mirniji i kolekcionarski način. 
Knjižara Pismo nalazi se na adresi Valtera Perića 11 i već zbog interijera djeluje kao mjesto u kojem ne želite samo kupiti knjigu i otići. Tu je i mali reading nook, zamišljen za sjesti, prelistati, zastati i pustiti da vas prostor malo uspori. 
Poseban šarm daju detalji lokalne izrade, uključujući komade iz Lejline radionice, kao i restaurirane Lupina stolice. Pismo je adresa za one dane kada vam treba tiši gradski plan, ali i mjesto koje izgleda dovoljno lijepo da ga pošaljete nekome uz “moramo ovdje”.
Strossa se nalazi na adresi Strossmayerova 3 i već na prvu ima onu energiju mjesta koje se bira ciljano, ne slučajno. Interijer potpisuje arhitekta Mak Vuk iz arhitektonskog studija ZEC, dok kuhinju predvodi chef Safet Salihović. 
Mi smo već probali meni i o tome pisali detaljnije kada je Strossa otvorena, pa ovu adresu sada stavljamo i na ljetnu mapu mjesta za večeru u centru grada. Ovo je spot za one dane kada želite da izlazak ima malo više strukture, lijep ambijent i razlog da rezervišete sto. 
Kexich cafe nalazi se na adresi Vladislava Skarića 8, u sklopu Thara Concept Store-a. Ovo je jedno od onih mjesta koja već na prvu imaju karakter, ali ne pokušavaju biti previše ozbiljna. 
Sve se vrti oko osjećaja, ne brzine, pa prostor funkcioniše kao produžetak dnevne sobe u koju dolazite da sjednete, odmorite i ostanete malo duže. Xbox, projektor i baštica za toplije dane daju mu dodatni sloj, pa Kexich nije samo mjesto za kafu, nego i mala zona za druženje. 
TEKST: Lamija Muratagić
Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.
Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.
Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica
Foto: Edvin Kalić
Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.
Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi.
Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.
Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.
Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?
„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“
I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.
Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.
Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.
Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.
Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?
„Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.
Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“
Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.
Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.
Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.
Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.
Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.
Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.
Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.
Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.
Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.
Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?
„Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“
Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.
Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?
„Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“
In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.
Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.
Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
