TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 17.9.2021.
Police prodavnica su već prepune dekor detalja za jesen, a već vidimo da će prvih nekoliko sezona serije Gilmore Girls i filmovi o Harry Potteru biti dio svakodnevnice mnogih dama, stoga polako znamo da se jesen ušunjala.
To također znači da je vrijeme da odložite japanke i iznesete udobne džempere dok uživate u šarenom lišću, sočnim jabukama i #mljac receptima sa bundevama.
Ako pitate nekoliko osoba da vam navedu omiljenu stvar sa dolaskom jeseni vjerojatno ćete dobiti drugačiji odgovor ovisno o tome gdje žive.
Za mnoge ljude mozaik obojenog lišća definiše mjesece od devetog do sredine dvanaestog.
Drugi smatraju da je miris začina poput cimeta, muškatnog oraščića i kurkume ono što jesen čini posebnom dok nekima hladnije temperature čine boravak vani ugodnijim.
Osim ovih razloga, jesen je puna zabavnih aktivnosti bez obzira na to gdje se nalazite - od ukrašavanja tikvama i branja jabuka do uživanja u toploj čokoladi i omiljenoj knjizi.
Sve ove stvari čine jesen tako čarobnom, a kako biste proslavili prvi dan ovog godišnje doba, zaokružili smo sedam stvari koje biste mogli uraditi.
“Life starts all over again when it gets crisp in the fall.” ― F. Scott Fitzgerald
Planinarite ili prošetajte parkom
Ništa ne govori o jeseni baš poput crvenog, narančastog, žutog i zlatnog lišća koje izviruje iz krošnji drveća, a budući da je planinarenje i vježba; ovo je odličan način da okupite cijelu porodicu tokom jeseni.
Također, ovo će biti odličan način za kreiranje nevjerojatnih uspomena i fotografija prirode.
Foto: pexels.com
Zato spremite svoje planinarske čizme, toplu odjeću, fotoaparat i pronađite stazu koja vam odgovara. Ako tražite prijedloge, staze nadomak Sarajeva nemoguće je pobijediti kada je u pitanju slikovito jesensko uživanje.
Preuredite dnevni boravak
Mekani jastuci, lampice, zdjele sa jabukama i orašastim plodovima, nekoliko tikvica… ne treba puno truda, a vaš će se dom u trenu imati jesenski vibe.
Ovdje možete pogledati i tri praktične i trendy ideje za jesensku dekoraciju doma.
Uživajte u toploj čokoladi/čaju uz zvuk pucketanja vatre
Vrući čaj od jabuke sa štapićem cimeta, kakao, topla čokolada- šta god da vam je omiljeno piće za hladno vrijeme, odvojite trenutak da uživate. Kamin je idealni scenarij, ali odlično će poslužiti i YouTube video klipovi pucketanja vatre dok lagano degustirate omiljeno piće.
“Fall has always been my favorite season. The time when everything bursts with its last beauty, as if nature had been saving up all year for the grand finale.”― Lauren DeStefano
Pripremite korpu za piknik i krenite u park
Spakirajte nekoliko namirnica, sendvič i dekicu te se uputite u najbliži park ili jezero na piknik.
Započnite sa pisanjem dnevnika
Primjećivanje stvari, trenutaka i osoba na kojima ste zahvalni u svakodnevnom životu divna je navika - ohrabrite se tako što ćete u tu svrhu posvetiti poseban dnevnik. Pokušajte svaki dan zapisati barem jednu stvar na kojoj ste zahvalni; čitajte svoju listu kad god vam zatreba dodatan #boost.
Foto: unsplash.com
Napravite #mljac recepte
Postoji nešto u prohladnom jesenskom zraku što ga čini savršenim vremenom za čorbicu od tikve, palačinke sa jabukom, knedle sa šljivama ili toplu čokoladu.
Organizujte noć filma
Hladno je i vjerovatno pada kiša. Plan? Uzmite svoju dekicu, pripremite platu, ušuškajte se na sofi i zajedno gledajte sa prijateljima ili dragim osobama film.
Ako trebate ideju za film prođite kroz našu listu od 11 filmova koje možemo gledati iznova svake jeseni.
***
Naslovna fotografija: pexels.com
Tekst: Ilda Lihić-Isović
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
