TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 26.3.2026.
Možda pravo pitanje nije ''trebamo li manji stol?'', nego bolji način da sjedimo zajedno.
Klasična postavka sa stolicama često razdvaja, dok klupa ili mala booth zona vraća osjećaj bliskosti i dijeljenja. U bosanskim domovima to nije nova ideja: sećija je nekada bila centralno mjesto okupljanja, gdje se jelo, razgovaralo i živjelo zajedno, često bliže podu, bliže jedni drugima.
Danas, u savremenim interijerima, vidimo povratak tog principa, ali reinterpretiran kroz dizajn. Klupa uz trpezarijski sto postaje sve češći izbor, posebno u manjim stanovima ili kuhinjama gdje je svaki centimetar važan. Ali nije riječ samo o uštedi prostora, već o stvaranju drugačijeg načina korištenja prostora.
U jednom od projekata koje smo ranije objavili, kući u Perastu Studija Fluid, vidimo savremenu interpretaciju ovog koncepta kroz integrisane sjedeće zone koje spajaju arhitekturu i svakodnevni život. U nastavku izdvajamo tri načina kako klupa može redefinisati vašu trpezariju, bez obzira na veličinu prostora.
Foto: Jovana Rakezeć
Ako nemate zasebnu trpezariju, klupa može biti rješenje koje će “stvoriti” prostor za objedovanje tamo gdje ga ranije nije bilo. Ugradnja klupe u nišu, uz prozor ili kao produžetak kuhinjskih elemenata pretvara neiskorišteni kutak u funkcionalnu zonu.
Ovakav pristup često viđamo u manjim stanovima, ali i u mediteranskim i savremenim interijerima gdje arhitektura i namještaj postaju jedno. Rezultat je prostor koji djeluje toplije, promišljenije i što je možda najvažnije, više korišten.
Foto: @julia_atelierjoi
Foto: @livingwilerlife
Foto: @jasno.projekty
Najjednostavniji način da uvedete ovaj trend je zamijeniti jednu stranu stolica klupom. Ova kombinacija odmah daje dinamičniji izgled prostoru i omogućava da više ljudi sjedne kada je potrebno bez dodatnih stolica koje zauzimaju prostor.
Klupa se lako pomjera, može služiti i kao dodatno sjedenje u dnevnom boravku ili hodniku, i daje prostoru opušteniji, manje “strogo trpezarijski” karakter. Upravo ta fleksibilnost čini je praktičnijom od klasične postavke.
Foto: @house_of_ruya
Foto: @studio3dplus1
Booth, odnosno ugradbena klupa uz zid, najbliža je savremenoj verziji sećije. Ona prirodno okuplja ljude oko stola, briše granice između formalnog i neformalnog i stvara osjećaj intime čak i u otvorenim prostorima.
Osim toga, često dolazi s dodatnim skladišnim prostorom ispod sjedišta, što je idealno za male stanove. Vizualno, booth djeluje kao arhitektonski element, ne samo komad namještaja i upravo zato prostor izgleda promišljenije i “zaokruženije”.
Foto: @attirail.in
Foto: @serenandlily
Foto: @astrid.templier
TEKST: Ada Ćeremida
Na jednoj od najživljih sarajevskih ulica, ovaj stan u austrougarskoj zgradi pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni zamor. Visoki plafoni, bijela stolarija, umjetnost i slojevi tekstura stvaraju interijer koji je pun karaktera, ali i iznenađujuće miran.
Maksimalizam najčešće zvuči kao poziv na hrabrost: više boje, više umjetnosti, više detalja, više svega. Ipak, ovaj stan na Titovoj ulici pokazuje da ključ nije u količini, nego u ritmu kojim se sve te stvari povezuju.
Smješten u austrougarskoj zgradi, s visokim plafonima, velikim prozorima, profilisanim zidovima i klasičnim vratima, prostor već ima onu arhitektonsku osnovu koja podsjeća na evropske stanove sa dozom njujorškog loft senzibiliteta. 
Na toj mirnoj, gotovo galerijskoj pozadini, umjetnost, tepisi, lusteri, namještaj i lični predmeti dobijaju prostor da budu glasni, ali ne i naporni. Kroz dnevni boravak, trpezariju, kuhinju, spavaću sobu i intimnije zone stana vidi se kako lični izraz može biti bogat, slojevit i vrlo prepoznatljiv, a da dom i dalje diše.
U dnevnom boravku i trpezariji vidi se glavna lekcija ovog stana: maksimalizam ne mora izgledati haotično ako ima jasnu pozadinu. Visoki plafoni, profilisani zidovi, bijela stolarija i velika vrata sa staklenim panelima stvaraju gotovo galerijski okvir za umjetnost, tepih, lustere i različite teksture.
Slike su snažne, tepisi imaju karakter, a namještaj nosi klasične forme, ali sve ostaje povezano kroz mirnu paletu zidova i ponavljanje svijetlih tonova.
Zato prostor djeluje bogato, ali ne prenatrpano. Titova ulica je vani bučna i urbana, dok interijer iznutra gradi vlastiti, mnogo smireniji ritam. 
Trpezarijski dio posebno dobro pokazuje kako se balansira prostor pun umjetnosti i boje. Bijeli sto i stolice ne pokušavaju se takmičiti sa slikama, već daju prostoriji osjećaj reda i lakoće.
Orijentalni tepih unosi toplinu i dubinu, dok luster naglašava visinu i salonski karakter austrougarskog stana. Isti princip nastavlja se i u dnevnoj zoni, gdje siva garnitura smiruje zidove ispunjene umjetninama i detaljima. To je dobar trik za svaki dom: kada želite više karaktera, ne mora svaki komad biti akcenat. 
Kuhinja nastavlja priču stana, ali na tiši i funkcionalniji način. Sivi frontovi, stakleni ormarići, crne ručkice i drvena radna ploha daju joj klasičan izgled bez osjećaja težine.
U prostoru koji ima visoke plafone, vertikalni elementi i gornji ormarići dodatno naglašavaju proporcije, dok drvo unosi toplinu u svakodnevnu zonu. Mali kutak uz prozor sa klupom, stolom i plavim jastucima pokazuje kako i najpraktičniji dio doma može imati atmosferu. Umjesto da bude samo produžetak kuhinje, taj nook djeluje kao mali gradski bistro skriven unutar stana. 
U spavaćim sobama isti maksimalistički jezik postaje mekši i intimniji. Umjetnost je i dalje prisutna, ali posteljina u svijetloplavim tonovima, sivi jastuci i neutralni komadi namještaja uvode mirniji tempo. Velike slike iznad kreveta ne djeluju agresivno jer ih profilisani zidovi već pretvaraju u dio arhitekture.
To je važna lekcija za sve koji vole upečatljive detalje, ali žele da spavaća soba ostane prostor odmora. Karakter ne nestaje, samo se spušta na tiši nivo. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
