TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.3.2026.
Ako volite interijere koji imaju karakter, priču i pomalo nepredvidiv šarm, ovaj stan u Sarajevu će vas osvojiti već na prvi pogled.
U novom izdanju Bonjour.zaviruje pokucali smo na vrata Andrei Aković, pozorišnoj i filmskoj glumici, koju mnogi ovih dana prepoznaju i iz mjuzikla Sarajevo, moje drago. Njen stan, baš kao i njen umjetnički izraz, djeluje spontano, razigrano i vrlo lično.
U prošlom izdanju zavirili smo u dom njene prijateljice i kolegice Nadine Mičić, a nakon što smo vidjeli i Andrein stan, postalo je jasno da njih dvije ne dijele samo pozorišnu scenu, nego i vrlo sličan osjećaj za prostor. Kada prođete kroz ovaj stan, lako je povezati da su bliske, oba interijera nose onu istu energiju spontanosti, slojevitosti i života.
Zajedno s Andreom prošetali smo prostorom koji je nastao u saradnji sa studiom SPATIUM i arhitekticom Nejrom Durmišević, razgovarali o dizajnerskim odlukama, malim detaljima koji mijenjaju atmosferu i predmetima koji prostoru daju emociju.
A već na prvi pogled jasno je jedno: ovo je stan koji ne igra po pravilima minimalizma.
Stan se otkriva postepeno, poput scenografije koja se mijenja iz kadra u kadar. Svaka prostorija ima vlastitu energiju, ali boje, materijali i detalji stvaraju osjećaj jedinstvene priče.
Dok prolazimo kroz dnevni boravak, kuhinju, hodnik i intimnije dijelove stana, Andrea nam otkriva male tajne prostora koji je podjednako dizajniran za svakodnevni život i inspiraciju.
Ako želite vidjeti kako ovaj stan izgleda u pokretu i čuti još detalja o njegovom nastanku, cijeli obilazak možete pogledati u videu na našem YouTube kanalu.
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Andreom Aković, bh. glumicom
Prvi kadar stana, kako ga Andrea naziva, nalazi se upravo u hodniku.
Bijeli zidovi i plavi ugradbeni ormari stvaraju mirnu osnovu, ali pogled odmah odlazi prema plafonu. Tamo se nalazi šarena tapeta koja se proteže duž cijelog prostora i djeluje poput umjetničke instalacije.
„Htela sam da odmah poželi dobrodošlicu i da ljudi čim uđu shvate da su došli u jedan veseli stan.“ Tapeta, objašnjava Andrea, ima još jednu ulogu.
„Ona zapravo povezuje cijeli prostor bojama i daje mi slobodu da kasnije ubacim nove tonove.“
I zaista, hodnik djeluje kao uvod u priču koja se nastavlja kroz ostatak stana.
Dnevni boravak odmah otkriva karakter ovog interijera: svijetao, otvoren i slojevit. Veliki prozor propušta obilje prirodne svjetlosti koja naglašava toplinu drvenog poda i ugrađene biblioteke koja se proteže duž cijelog zida.
Ovaj element djeluje gotovo poput scenografije, kombinacija TV konzole, polica i skrivenog skladišnog prostora pretvara zid u vizuelni centar stana. Na policama se smjenjuju knjige, suveniri, fotografije i male umjetnine, stvarajući lični arhiv Andreinog života i interesovanja.
U prostoru se osjeti balans između reda i spontanosti, između dizajna i svakodnevnice.
Andrea nam otkriva i svoj omiljeni detalj: „Mislim da su to definitivno lusteri. Da, lusteri su zvijezda prostora.“
Veliki papirni lusteri iznad dnevnog boravka i trpezarije unose meko svjetlo i gotovo skulpturalni element koji cijeloj prostoriji daje poseban karakter.
Trpezarijski dio stana djeluje poput male galerije ideja. U centru prostora nalazi se sto sa skulpturalnom bazom u toploj koralnoj nijansi, čiji valoviti oblik odmah privlači pogled.
Ono što ovu zonu čini posebno zanimljivom jeste izbor stolica, nijedna nije ista. Kombinacija različitih modela, materijala i tonova stvara opuštenu, gotovo umjetničku kompoziciju.
Sto je povezan sa kuhinjskim poluotokom, rješenje koje u manjem prostoru istovremeno štedi mjesto i stvara prirodan tok kretanja.
Upravo ovdje stan pokazuje jednu od svojih ključnih kvaliteta: dizajn nije samo dekoracija, nego način da prostor bude funkcionalan i živ.
Kuhinja je jedna od najživopisnijih tačaka stana. Donji elementi u nježnoj plavoj nijansi stvaraju kontrast neutralnijim gornjim frontama i svijetloj radnoj ploči.
Otvorene police i male niše otkrivaju pažljivo birane detalje – šolje, boce, kuhinjske dodatke – koji prostoru daju osjećaj života i spontanosti.
Andrea nam priznaje da su odluke o bojama nastajale vrlo intuitivno.
„Vodila sam se osjećajem. Prva ideja je bila da kuhinja bude kombinacija žute, zelene i plave, ali smo shvatili da je bolje da se malo smiri. To nam je dalo slobodu da se poigramo bojama u ostatku stana.“
Centralna tačka kuhinje ipak je poluotok.
„Voljela bih da smo imali prostora za pravi otok, ali ovdje se zapravo najviše stvari dešava – tu se najčešće kuha i okuplja.“
Nakon živopisnog dnevnog dijela stana, spavaća soba djeluje poput tišeg kadra.
Dominantni element ovdje je veliko uzglavlje sa zaobljenim drvenim panelima koji stvaraju osjećaj topline i zaštite. Pastelna posteljina i mekane teksture dodatno pojačavaju atmosferu smirenosti.
Najveće iznenađenje skriva se iza vrata, veliki američki garderober koji zauzima cijeli zid. Ormari su diskretni, gotovo minimalistički, ali nude obilje prostora za odlaganje.
Ovaj dio stana pokazuje koliko je u Andreinom interijeru važan balans između izražajnog dizajna i funkcionalnog svakodnevnog života.
Kupatilo nastavlja priču o bojama, ali na suptilniji način. Roza komoda sa okruglim drvenim ručkama daje prostoru retro šarm, dok terrazzo zid iza umivaonika unosi teksturu i vizualnu dubinu.
Iznad komode nalazi se nepravilno ogledalo koje dodatno omekšava geometriju prostora.
Andrea potvrđuje da je upravo ta atmosfera bila cilj.
„Htjela sam da i kupatilo bude cozy kao i ostatak stana. Taj efekt smo najviše dobili kroz rasvjetu, imamo tri izvora svjetla i to daje baš lijepu atmosferu.“
Rezultat je kupatilo koje djeluje toplo i gotovo dnevno, a ne strogo funkcionalno.
Kao i svaki dobar interijer, Andrein stan skriva još mnogo malih priča koje nismo stigli ispričati u jednom obilasku.
Dok smo razgovarali o dizajnu, Andrea nam je otvorila i vrata svog garderobera, prostora u kojem njen modni stil postaje jednako zanimljiv kao i interijer koji je stvorila.
Zato ova priča dobija nastavak.
U sljedećim danima zavirit ćemo u Andrein ormar i zajedno s njom složiti outfit koji najbolje opisuje njen stil, onaj isti koji se osjeti i u svakom kutku njenog stana.
TEKST: Ada Ćeremida
Na prvi pogled djeluje kao da u njemu ništa nije završeno. U stvarnosti, skoro svaki „nedovršeni“ detalj ovog stana rezultat je vrlo precizne arhitektonske odluke.
Raw Apartment nalazi se u zapadnom dijelu Novog Zagreba, u neposrednoj blizini Save, u zgradi iz 1960-ih nastaloj kao dio eksperimentalnog projekta prefabrikovanog stanovanja. Renovaciju iz 2025. potpisuje Simple Architecture, studio koji je osnovao arhitekt Alexander Yonchev, dok je Monica Stoykova interior designerica i managing partnerica studija. A razlog zbog kojeg ovaj projekat izvlačimo sada prilično je dobar. Raw Apartment je 2026. osvojio prvo mjesto na Dibla Design Awards u kategoriji interijera stanova manjih od 70 m².
I dok bi nagrađeni mali stan lako mogao biti još jedna priča o ugradbenim ormarima, svijetlim bojama i trikovima koji kvadraturu čine vizuelno većom, ovdje su arhitekti krenuli u sasvim drugom smjeru. Beton su ostavili beton, konstrukciju nisu skrivali, a dio onoga za šta bismo inače koristili zid ili vrata preuzela je zavjesa.
Zgrada u kojoj se nalazi Raw Apartment izgrađena je sistemom JU61, prefabrikovanom armiranobetonskom konstrukcijom u kojoj zidovi istovremeno funkcionišu kao pregradni i nosivi elementi. Industrijski karakter dodatno naglašava vanjska obloga od valovitih čeličnih panela.
Simple Architecture odlučio je tu historiju ne prekriti novim završnim slojevima. Sa zidova, plafona i podova uklonjeni su postojeći materijali kako bi se ponovo otkrila originalna betonska konstrukcija.
Zato grube površine, tragovi nekadašnjih slojeva i otvoreni presjeci zidova ovdje nisu nešto što se čeka završiti. Oni jesu završna obrada.
Stan je organizovan kao kompaktna cjelina s dnevnim boravkom i trpezarijom, kuhinjom, kupatilom i jednom spavaćom sobom.
Dnevna zona prvobitno se sastojala od dvije manje prostorije, koje su spojene kako bi se dobio jedan veći zajednički prostor. Međutim, zbog armiranobetonskih nosivih zidova ta intervencija nije bila jednostavno rušenje pregrade. Bilo je potrebno uvesti dodatne čelične grede i stubove.
Umjesto da ih nakon toga oblože i pokušaju učiniti nevidljivim, arhitekti su ih ostavili potpuno izložene. Konstrukcija tako postaje još jedan od materijala interijera, ravnopravno uz beton, staklo i metal.
Ovo je detalj koji bismo iz projekta najlakše prenijeli i u potpuno drugačiji tip doma.
Zavjese nisu ostale samo uz prozore. Simple Architecture koristi ih kao fleksibilne prostorne pregrade kojima stanari mogu mijenjati nivo otvorenosti i privatnosti prostora bez uvođenja još jednog punog zida. Kada prostor treba ostati povezan, tekstil se jednostavno povuče; kada treba više intime, dobija novu granicu.
Ista ideja ponavlja se kod prostora za odlaganje. Umjesto klasičnih fronti ormara, određeni otvoreni sistemi zatvaraju se zavjesama.
Dakle, zavjesa ovdje istovremeno može biti zaštita od sunca, vrata, pregrada i način da se vizuelno smiri ono što trenutno ne želimo gledati.
Još jedan problem male kvadrature riješen je bez klasičnog zida.
Usko i tamno kupatilo trebalo je dobiti više prirodnog svjetla, pa je puna pregrada prema spavaćoj sobi zamijenjena translucentnim staklom. Svjetlost sada može prolaziti između dvije prostorije, dok mutno staklo zadržava potreban nivo privatnosti.
Efekat je dvostruk: kupatilo djeluje vizuelno veće, a osvijetljena staklena površina sa strane spavaće sobe postaje svojevrsna pozadina otvorenog garderobnog sistema.
Staklo i ogledala pojavljuju se i na drugim mjestima kao alternativa punim vratima, pa se granice prostora fizički zadržavaju tamo gdje su potrebne, ali vizuelno postaju mnogo manje teške.
Materijalna paleta namjerno ostaje bliska originalnom karakteru zgrade. Zidovi, podovi i plafoni vraćeni su betonu, dok su elementi namještaja većinom izvedeni u čeliku i aluminiju, kao referenca na valovitu metalnu fasadu zgrade.
To je dosta tvrda kombinacija: beton, metal, staklo i ogledalo.
I baš zbog toga tekstil ima još važniju ulogu. Zavjese unose mekoću, pokret i promjenjivu granicu između prostorija, pa stan ne pokušava brutalistički karakter zgrade pretvoriti u nešto što nije, ali ga prilagođava svakodnevnom životu.
Možda je to i najbolja ideja koju vrijedi izvući iz nagrađenog projekta. Zavjesa ne mora završiti na prozoru. U maloj kvadraturi može biti jedan od najjednostavnijih načina da prostor danas bude potpuno otvoren, a nekoliko minuta kasnije podijeljen na intimnije zone.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
