TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.3.2026.
Ako volite interijere koji imaju karakter, priču i pomalo nepredvidiv šarm, ovaj stan u Sarajevu će vas osvojiti već na prvi pogled.
U novom izdanju Bonjour.zaviruje pokucali smo na vrata Andrei Aković, pozorišnoj i filmskoj glumici, koju mnogi ovih dana prepoznaju i iz mjuzikla Sarajevo, moje drago. Njen stan, baš kao i njen umjetnički izraz, djeluje spontano, razigrano i vrlo lično.
U prošlom izdanju zavirili smo u dom njene prijateljice i kolegice Nadine Mičić, a nakon što smo vidjeli i Andrein stan, postalo je jasno da njih dvije ne dijele samo pozorišnu scenu, nego i vrlo sličan osjećaj za prostor. Kada prođete kroz ovaj stan, lako je povezati da su bliske, oba interijera nose onu istu energiju spontanosti, slojevitosti i života.
Zajedno s Andreom prošetali smo prostorom koji je nastao u saradnji sa studiom SPATIUM i arhitekticom Nejrom Durmišević, razgovarali o dizajnerskim odlukama, malim detaljima koji mijenjaju atmosferu i predmetima koji prostoru daju emociju.
A već na prvi pogled jasno je jedno: ovo je stan koji ne igra po pravilima minimalizma.
Stan se otkriva postepeno, poput scenografije koja se mijenja iz kadra u kadar. Svaka prostorija ima vlastitu energiju, ali boje, materijali i detalji stvaraju osjećaj jedinstvene priče.
Dok prolazimo kroz dnevni boravak, kuhinju, hodnik i intimnije dijelove stana, Andrea nam otkriva male tajne prostora koji je podjednako dizajniran za svakodnevni život i inspiraciju.
Ako želite vidjeti kako ovaj stan izgleda u pokretu i čuti još detalja o njegovom nastanku, cijeli obilazak možete pogledati u videu na našem YouTube kanalu.
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Andreom Aković, bh. glumicom
Prvi kadar stana, kako ga Andrea naziva, nalazi se upravo u hodniku.
Bijeli zidovi i plavi ugradbeni ormari stvaraju mirnu osnovu, ali pogled odmah odlazi prema plafonu. Tamo se nalazi šarena tapeta koja se proteže duž cijelog prostora i djeluje poput umjetničke instalacije.
„Htela sam da odmah poželi dobrodošlicu i da ljudi čim uđu shvate da su došli u jedan veseli stan.“ Tapeta, objašnjava Andrea, ima još jednu ulogu.
„Ona zapravo povezuje cijeli prostor bojama i daje mi slobodu da kasnije ubacim nove tonove.“
I zaista, hodnik djeluje kao uvod u priču koja se nastavlja kroz ostatak stana.
Dnevni boravak odmah otkriva karakter ovog interijera: svijetao, otvoren i slojevit. Veliki prozor propušta obilje prirodne svjetlosti koja naglašava toplinu drvenog poda i ugrađene biblioteke koja se proteže duž cijelog zida.
Ovaj element djeluje gotovo poput scenografije, kombinacija TV konzole, polica i skrivenog skladišnog prostora pretvara zid u vizuelni centar stana. Na policama se smjenjuju knjige, suveniri, fotografije i male umjetnine, stvarajući lični arhiv Andreinog života i interesovanja.
U prostoru se osjeti balans između reda i spontanosti, između dizajna i svakodnevnice.
Andrea nam otkriva i svoj omiljeni detalj: „Mislim da su to definitivno lusteri. Da, lusteri su zvijezda prostora.“
Veliki papirni lusteri iznad dnevnog boravka i trpezarije unose meko svjetlo i gotovo skulpturalni element koji cijeloj prostoriji daje poseban karakter.
Trpezarijski dio stana djeluje poput male galerije ideja. U centru prostora nalazi se sto sa skulpturalnom bazom u toploj koralnoj nijansi, čiji valoviti oblik odmah privlači pogled.
Ono što ovu zonu čini posebno zanimljivom jeste izbor stolica, nijedna nije ista. Kombinacija različitih modela, materijala i tonova stvara opuštenu, gotovo umjetničku kompoziciju.
Sto je povezan sa kuhinjskim poluotokom, rješenje koje u manjem prostoru istovremeno štedi mjesto i stvara prirodan tok kretanja.
Upravo ovdje stan pokazuje jednu od svojih ključnih kvaliteta: dizajn nije samo dekoracija, nego način da prostor bude funkcionalan i živ.
Kuhinja je jedna od najživopisnijih tačaka stana. Donji elementi u nježnoj plavoj nijansi stvaraju kontrast neutralnijim gornjim frontama i svijetloj radnoj ploči.
Otvorene police i male niše otkrivaju pažljivo birane detalje – šolje, boce, kuhinjske dodatke – koji prostoru daju osjećaj života i spontanosti.
Andrea nam priznaje da su odluke o bojama nastajale vrlo intuitivno.
„Vodila sam se osjećajem. Prva ideja je bila da kuhinja bude kombinacija žute, zelene i plave, ali smo shvatili da je bolje da se malo smiri. To nam je dalo slobodu da se poigramo bojama u ostatku stana.“
Centralna tačka kuhinje ipak je poluotok.
„Voljela bih da smo imali prostora za pravi otok, ali ovdje se zapravo najviše stvari dešava – tu se najčešće kuha i okuplja.“
Nakon živopisnog dnevnog dijela stana, spavaća soba djeluje poput tišeg kadra.
Dominantni element ovdje je veliko uzglavlje sa zaobljenim drvenim panelima koji stvaraju osjećaj topline i zaštite. Pastelna posteljina i mekane teksture dodatno pojačavaju atmosferu smirenosti.
Najveće iznenađenje skriva se iza vrata, veliki američki garderober koji zauzima cijeli zid. Ormari su diskretni, gotovo minimalistički, ali nude obilje prostora za odlaganje.
Ovaj dio stana pokazuje koliko je u Andreinom interijeru važan balans između izražajnog dizajna i funkcionalnog svakodnevnog života.
Kupatilo nastavlja priču o bojama, ali na suptilniji način. Roza komoda sa okruglim drvenim ručkama daje prostoru retro šarm, dok terrazzo zid iza umivaonika unosi teksturu i vizualnu dubinu.
Iznad komode nalazi se nepravilno ogledalo koje dodatno omekšava geometriju prostora.
Andrea potvrđuje da je upravo ta atmosfera bila cilj.
„Htjela sam da i kupatilo bude cozy kao i ostatak stana. Taj efekt smo najviše dobili kroz rasvjetu, imamo tri izvora svjetla i to daje baš lijepu atmosferu.“
Rezultat je kupatilo koje djeluje toplo i gotovo dnevno, a ne strogo funkcionalno.
Kao i svaki dobar interijer, Andrein stan skriva još mnogo malih priča koje nismo stigli ispričati u jednom obilasku.
Dok smo razgovarali o dizajnu, Andrea nam je otvorila i vrata svog garderobera, prostora u kojem njen modni stil postaje jednako zanimljiv kao i interijer koji je stvorila.
Zato ova priča dobija nastavak.
U sljedećim danima zavirit ćemo u Andrein ormar i zajedno s njom složiti outfit koji najbolje opisuje njen stil, onaj isti koji se osjeti i u svakom kutku njenog stana.
TEKST: Ada Ćeremida
Ako vaš sto u dnevnom boravku uvijek završi s istom kombinacijom knjige, svijeće i vaze, možda problem nije u tome što mu treba još dekora, nego nešto potpuno neočekivano.
Godinama smo sto u dnevnom boravku slagali gotovo po formuli: nekoliko knjiga, svijeća, mala vaza, eventualno pladanj koji sve drži uredno na jednom mjestu. Lijepo izgleda, ali nakon toliko verzija iste ideje teško je izbjeći osjećaj da smo taj kadar već negdje vidjeli.
Interijeri u 2026. ionako se sve više udaljavaju od savršeno usklađenih prostorija. Vraćaju se lične kolekcije, vintage komadi, tamnije drvo, patina, neobične kombinacije materijala i predmeti koji možda nisu očigledan par, ali zajedno pričaju bolju priču.
I tu maksimalizam ne mora značiti deset predmeta na svakom slobodnom centimetru. Možete voljeti miran, gotovo minimalistički prostor i svejedno mu dati onu malu dozu neobičnosti: predmet pronađen na putovanju, stari svijećnjak koji nije dio seta ili zdjelu čija tekstura privlači pogled. Umjesto savršene simetrije, ove jeseni bismo sto u dnevnom boravku radije stilizirali kroz šest detalja koji izgledaju malo spontanije, slojevitije i, najvažnije, više kao vi.
Ne mora imati jasnu funkciju, ne mora se slagati s vazom i definitivno ne mora dolaziti u paru. Mala skulptura, neobična kutija, stari predmet s buvljaka, kamen donesen s putovanja ili nešto što bi neko drugi vjerovatno pitao: “Šta je ovo?” može biti upravo ono što nedostaje prostoru. U 2026. taj mali trenutak iznenađenja često djeluje mnogo savremenije od predmeta kupljenih samo zato što pripadaju istoj kolekciji.
Tamno drvo ove godine ponovo dobija ozbiljniju ulogu u interijerima, od oraha i burl drveta do gotovo espresso tonova. Na stolu nam je dovoljna jedna velika drvena zdjela, posebno ako ima izraženu teksturu, godove ili nepravilnu formu. Možete je ostaviti potpuno praznu ili ubaciti nekoliko sezonskih plodova, ali nema potrebe da oko nje gradite još pet dekorativnih slojeva.
Za jesen ne trebamo buket koji zauzima pola stola. Nekoliko grana, jedan zanimljiv list ili cvijet postavljen u nisku, skulpturalnu posudu daju dovoljno boje i visine bez osjećaja klasične dekoracije. Namjerna praznina između elemenata ovdje je jednako važna kao i sami elementi, zbog čega ovakav aranžman posebno dobro funkcioniše uz ostatak stola koji nije pretrpan.
Ako već palimo svijeće čim večeri postanu duže, ove jeseni bismo preskočili identičan set. Mesingani svijećnjak pored srebrnog, različite visine ili komad s vidljivom patinom daju stolu osjećaj da se slagao godinama, a ne jedno poslijepodne. Vintage i antikni detalji trenutno se i šire vraćaju upravo zbog karaktera koji novi, savršeno završeni predmeti teško mogu imitirati.
Ne mora sav styling ostati na glavnom stolu u dnevnom boravku. Mali pomoćni stolić ili tabure uz njega može preuzeti svijećnjak, lampu, knjigu ili čašu i odmah napraviti zanimljiviju, slojevitiju kompoziciju. Birajte komad koji se razlikuje po visini, materijalu ili boji od glavnog stola, jer upravo taj mali mismatch daje prostoru više karaktera. Bonus je što ga možete pomjerati gdje god vam zatreba, pa dekoracija zapravo dobija i funkciju.
Bordo, konjak, maslinasto, smeđe ili gotovo crno staklo unosi boju bez potrebe da cijela prostorija dobije novu paletu. Dovoljna je niska zdjela, mala vaza ili jedan zanimljiv stakleni objekt koji će tokom dana hvatati svjetlost, a navečer izgledati gotovo skulpturalno. Uz tamnije drvo, metal i tekstil, upravo taj prozirni, ali duboki ton sprječava da cijela jesenska postavka postane preteška.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
