TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.3.2026.
Ako volite interijere koji imaju karakter, priču i pomalo nepredvidiv šarm, ovaj stan u Sarajevu će vas osvojiti već na prvi pogled.
U novom izdanju Bonjour.zaviruje pokucali smo na vrata Andrei Aković, pozorišnoj i filmskoj glumici, koju mnogi ovih dana prepoznaju i iz mjuzikla Sarajevo, moje drago. Njen stan, baš kao i njen umjetnički izraz, djeluje spontano, razigrano i vrlo lično.
U prošlom izdanju zavirili smo u dom njene prijateljice i kolegice Nadine Mičić, a nakon što smo vidjeli i Andrein stan, postalo je jasno da njih dvije ne dijele samo pozorišnu scenu, nego i vrlo sličan osjećaj za prostor. Kada prođete kroz ovaj stan, lako je povezati da su bliske, oba interijera nose onu istu energiju spontanosti, slojevitosti i života.
Zajedno s Andreom prošetali smo prostorom koji je nastao u saradnji sa studiom SPATIUM i arhitekticom Nejrom Durmišević, razgovarali o dizajnerskim odlukama, malim detaljima koji mijenjaju atmosferu i predmetima koji prostoru daju emociju.
A već na prvi pogled jasno je jedno: ovo je stan koji ne igra po pravilima minimalizma.
Stan se otkriva postepeno, poput scenografije koja se mijenja iz kadra u kadar. Svaka prostorija ima vlastitu energiju, ali boje, materijali i detalji stvaraju osjećaj jedinstvene priče.
Dok prolazimo kroz dnevni boravak, kuhinju, hodnik i intimnije dijelove stana, Andrea nam otkriva male tajne prostora koji je podjednako dizajniran za svakodnevni život i inspiraciju.
Ako želite vidjeti kako ovaj stan izgleda u pokretu i čuti još detalja o njegovom nastanku, cijeli obilazak možete pogledati u videu na našem YouTube kanalu.
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Andreom Aković, bh. glumicom
Prvi kadar stana, kako ga Andrea naziva, nalazi se upravo u hodniku.
Bijeli zidovi i plavi ugradbeni ormari stvaraju mirnu osnovu, ali pogled odmah odlazi prema plafonu. Tamo se nalazi šarena tapeta koja se proteže duž cijelog prostora i djeluje poput umjetničke instalacije.
„Htela sam da odmah poželi dobrodošlicu i da ljudi čim uđu shvate da su došli u jedan veseli stan.“ Tapeta, objašnjava Andrea, ima još jednu ulogu.
„Ona zapravo povezuje cijeli prostor bojama i daje mi slobodu da kasnije ubacim nove tonove.“
I zaista, hodnik djeluje kao uvod u priču koja se nastavlja kroz ostatak stana.
Dnevni boravak odmah otkriva karakter ovog interijera: svijetao, otvoren i slojevit. Veliki prozor propušta obilje prirodne svjetlosti koja naglašava toplinu drvenog poda i ugrađene biblioteke koja se proteže duž cijelog zida.
Ovaj element djeluje gotovo poput scenografije, kombinacija TV konzole, polica i skrivenog skladišnog prostora pretvara zid u vizuelni centar stana. Na policama se smjenjuju knjige, suveniri, fotografije i male umjetnine, stvarajući lični arhiv Andreinog života i interesovanja.
U prostoru se osjeti balans između reda i spontanosti, između dizajna i svakodnevnice.
Andrea nam otkriva i svoj omiljeni detalj: „Mislim da su to definitivno lusteri. Da, lusteri su zvijezda prostora.“
Veliki papirni lusteri iznad dnevnog boravka i trpezarije unose meko svjetlo i gotovo skulpturalni element koji cijeloj prostoriji daje poseban karakter.
Trpezarijski dio stana djeluje poput male galerije ideja. U centru prostora nalazi se sto sa skulpturalnom bazom u toploj koralnoj nijansi, čiji valoviti oblik odmah privlači pogled.
Ono što ovu zonu čini posebno zanimljivom jeste izbor stolica, nijedna nije ista. Kombinacija različitih modela, materijala i tonova stvara opuštenu, gotovo umjetničku kompoziciju.
Sto je povezan sa kuhinjskim poluotokom, rješenje koje u manjem prostoru istovremeno štedi mjesto i stvara prirodan tok kretanja.
Upravo ovdje stan pokazuje jednu od svojih ključnih kvaliteta: dizajn nije samo dekoracija, nego način da prostor bude funkcionalan i živ.
Kuhinja je jedna od najživopisnijih tačaka stana. Donji elementi u nježnoj plavoj nijansi stvaraju kontrast neutralnijim gornjim frontama i svijetloj radnoj ploči.
Otvorene police i male niše otkrivaju pažljivo birane detalje – šolje, boce, kuhinjske dodatke – koji prostoru daju osjećaj života i spontanosti.
Andrea nam priznaje da su odluke o bojama nastajale vrlo intuitivno.
„Vodila sam se osjećajem. Prva ideja je bila da kuhinja bude kombinacija žute, zelene i plave, ali smo shvatili da je bolje da se malo smiri. To nam je dalo slobodu da se poigramo bojama u ostatku stana.“
Centralna tačka kuhinje ipak je poluotok.
„Voljela bih da smo imali prostora za pravi otok, ali ovdje se zapravo najviše stvari dešava – tu se najčešće kuha i okuplja.“
Nakon živopisnog dnevnog dijela stana, spavaća soba djeluje poput tišeg kadra.
Dominantni element ovdje je veliko uzglavlje sa zaobljenim drvenim panelima koji stvaraju osjećaj topline i zaštite. Pastelna posteljina i mekane teksture dodatno pojačavaju atmosferu smirenosti.
Najveće iznenađenje skriva se iza vrata, veliki američki garderober koji zauzima cijeli zid. Ormari su diskretni, gotovo minimalistički, ali nude obilje prostora za odlaganje.
Ovaj dio stana pokazuje koliko je u Andreinom interijeru važan balans između izražajnog dizajna i funkcionalnog svakodnevnog života.
Kupatilo nastavlja priču o bojama, ali na suptilniji način. Roza komoda sa okruglim drvenim ručkama daje prostoru retro šarm, dok terrazzo zid iza umivaonika unosi teksturu i vizualnu dubinu.
Iznad komode nalazi se nepravilno ogledalo koje dodatno omekšava geometriju prostora.
Andrea potvrđuje da je upravo ta atmosfera bila cilj.
„Htjela sam da i kupatilo bude cozy kao i ostatak stana. Taj efekt smo najviše dobili kroz rasvjetu, imamo tri izvora svjetla i to daje baš lijepu atmosferu.“
Rezultat je kupatilo koje djeluje toplo i gotovo dnevno, a ne strogo funkcionalno.
Kao i svaki dobar interijer, Andrein stan skriva još mnogo malih priča koje nismo stigli ispričati u jednom obilasku.
Dok smo razgovarali o dizajnu, Andrea nam je otvorila i vrata svog garderobera, prostora u kojem njen modni stil postaje jednako zanimljiv kao i interijer koji je stvorila.
Zato ova priča dobija nastavak.
U sljedećim danima zavirit ćemo u Andrein ormar i zajedno s njom složiti outfit koji najbolje opisuje njen stil, onaj isti koji se osjeti i u svakom kutku njenog stana.
TEKST: Ada Ćeremida
Profil Home in Heidelberg vam je vjerovatno već prošao feedom, ali ovaj put ne zavirujemo u njihov poznati njemački interijer. Danilo i Paolo svoj su milanski pied-à-terre pretvorili u dom u kojem boje, stakleni blokovi i sačuvani arhitektonski detalji vode cijelu priču.
Danilo je profesionalni fotograf koji je 2021. godine pokrenuo Instagram profil @homeinheidelberg kako bi podijelio svoju ljubav prema interijerima i fotografiji prostora. Paolo je specijalista za interior styling koji kroz kompoziciju, staging i pažljivo birane detalje oblikuje svaki njihov kadar.
Zajedno su stan u Heidelbergu pretvorili u prepoznatljivu scenografiju za snimanja, ali i u polaznu tačku studija koji danas radi međunarodne projekte.
Za manje od godinu dana Home in Heidelberg prerastao je u profesionalnu aktivnost, a njihov rad privukao je magazine i brendove poput Louis Poulsen, IKEA, H&M Home, Westwing i Connox.
U njihovom milanskom domu sada vidimo kako taj isti osjećaj za fotografiju, styling i svjetlo izgleda kada prostor uređuju za sebe. Ovdje nema jedne sigurne palete koja se ponavlja iz sobe u sobu.
Svaka zona dobila je vlastitu atmosferu, ali ih povezuju oble linije, snažne boje i materijali koji mijenjaju izgled zavisno od dnevnog svjetla.
Kada su prvi put zakoračili na prašnjavo gradilište, pažnju su im odmah privukli originalni lukovi. Umjesto da ih tretiraju kao ostatak starog tlocrta, pretvorili su ih u motive koji vode kroz cijeli stan. U jednom od prolaza već su tada zamišljali dvije Louis Poulsen lampe koje će visiti kao da su oduvijek pripadale prostoru.
Obli otvori ponavljaju se kroz spiralno stepenište, zakrivljeni zid od staklenih blokova i forme namještaja. Tako je historijski karakter stana sačuvan bez pokušaja da interijer izgleda kao rekonstrukcija nekog prošlog vremena. Staro je dobilo savremeni okvir, a lukovi su ostali vizualna veza između prostorija koje imaju sasvim različite boje i raspoloženja.
Centralni dio dnevne zone djeluje gotovo kao mala unutrašnja skulptura. Tamno spiralno stepenište uvodi snažnu grafičku liniju, a zakrivljeni zid od staklenih blokova propušta svjetlo i istovremeno zadržava osjećaj privatnosti. Njihova kombinacija stvara dubinu čak i kada prostor gledamo iz jednog ugla.
Plateau Coffee Table brenda FEST Amsterdam prirodno se uklopio u tu kompoziciju. Njegova zaobljena ploča prati linije stepeništa i staklenog zida, a kaljeno staklo ne prekida prolazak dnevnog svjetla. Površina hvata odraze žutih, plavih i crvenih detalja, pa se sto vizualno mijenja tokom dana. Umjesto još jednog teškog komada u centru sobe, postao je gotovo nevidljiva baza za cijelu scenu.
U ovom stanu boja ne dolazi kroz nekoliko jastuka koji se lako mogu zamijeniti.
Duboka plava preuzima cijelu trpezarijsku i radnu zonu, od zidova do plafona, čime prostor dobija osjećaj intimne sobe unutar otvorenijeg tlocrta. Veliki drveni sto i žute stolice donose toplinu, a crvena stolna lampa izgleda kao mali grafički znak u centru kompozicije.
Sličan pristup nastavlja se u kuhinji, gdje su ormarići, zidne površine i detalji izvedeni u žutim tonovima. Metalna radna ploča i otvorene police unose industrijsku preciznost, dok žuta visilica omekšava cijelu sliku.
Pod od toplih, zemljanih pločica povezuje kuhinju s ostatkom stana i sprečava da plava djeluje hladno. Svaka prostorija ima svoju paletu, ali se iste boje u manjim dozama pojavljuju i u susjednim zonama.
Kupatilo je najmanja prostorija u stanu, jedino je kupatilo i nema prozor, pa je tražilo najpreciznije odluke. Danilo i Paolo nisu pokušali vizualno ga utišati potpuno bijelim površinama. Umjesto toga, dali su mu zelene ormariće, plavi umivaonik, žuti element s ogledalom i mozaik u nekoliko nijansi plave, zelene i senf žute.
Sitne pločice stvaraju ritam i vode pogled prema zoni tuša, a svjetlija teraco baza reflektuje dostupno umjetno svjetlo. Zaobljeni prolaz ponavlja jezik lukova iz ostatka stana, pa kupatilo ne djeluje kao izdvojena funkcionalna kutija. Uprkos nedostatku prozora, prostor je živ, vedar i dovoljno karakteran da se pamti jednako kao dnevni boravak.
Iako je svaki kadar pažljivo komponovan, stan ne djeluje kao showroom. Bijeli kauč, prugasti tepih, stakleni sto, plava sofa, umjetnine i niz manjih predmeta formiraju slojeve koji izgledaju kao da su nastajali vremenom. Sculpturalni komadi namještaja dobijaju dovoljno prostora oko sebe, pa nijedan ne pokušava preuzeti cijelu sobu.
Tu se jasno vidi način na koji Danilo i Paolo inače rade. Fotografija određuje kako će svjetlo prolaziti kroz prostor, a styling pazi na odnose između visina, boja, tekstura i praznih površina. Njihov milanski dom istovremeno je privatno mjesto, eksperimentalna scenografija i primjer kako se snažan interijer može graditi bez jedne dominantne estetike. Povezuje ga dosljedan osjećaj za kompoziciju, a ne ponavljanje istih komada iz prostorije u prostoriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
