TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.3.2026.
Ako volite interijere koji imaju karakter, priču i pomalo nepredvidiv šarm, ovaj stan u Sarajevu će vas osvojiti već na prvi pogled.
U novom izdanju Bonjour.zaviruje pokucali smo na vrata Andrei Aković, pozorišnoj i filmskoj glumici, koju mnogi ovih dana prepoznaju i iz mjuzikla Sarajevo, moje drago. Njen stan, baš kao i njen umjetnički izraz, djeluje spontano, razigrano i vrlo lično.
U prošlom izdanju zavirili smo u dom njene prijateljice i kolegice Nadine Mičić, a nakon što smo vidjeli i Andrein stan, postalo je jasno da njih dvije ne dijele samo pozorišnu scenu, nego i vrlo sličan osjećaj za prostor. Kada prođete kroz ovaj stan, lako je povezati da su bliske, oba interijera nose onu istu energiju spontanosti, slojevitosti i života.
Zajedno s Andreom prošetali smo prostorom koji je nastao u saradnji sa studiom SPATIUM i arhitekticom Nejrom Durmišević, razgovarali o dizajnerskim odlukama, malim detaljima koji mijenjaju atmosferu i predmetima koji prostoru daju emociju.
A već na prvi pogled jasno je jedno: ovo je stan koji ne igra po pravilima minimalizma.
Stan se otkriva postepeno, poput scenografije koja se mijenja iz kadra u kadar. Svaka prostorija ima vlastitu energiju, ali boje, materijali i detalji stvaraju osjećaj jedinstvene priče.
Dok prolazimo kroz dnevni boravak, kuhinju, hodnik i intimnije dijelove stana, Andrea nam otkriva male tajne prostora koji je podjednako dizajniran za svakodnevni život i inspiraciju.
Ako želite vidjeti kako ovaj stan izgleda u pokretu i čuti još detalja o njegovom nastanku, cijeli obilazak možete pogledati u videu na našem YouTube kanalu.
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Andreom Aković, bh. glumicom
Prvi kadar stana, kako ga Andrea naziva, nalazi se upravo u hodniku.
Bijeli zidovi i plavi ugradbeni ormari stvaraju mirnu osnovu, ali pogled odmah odlazi prema plafonu. Tamo se nalazi šarena tapeta koja se proteže duž cijelog prostora i djeluje poput umjetničke instalacije.
„Htela sam da odmah poželi dobrodošlicu i da ljudi čim uđu shvate da su došli u jedan veseli stan.“ Tapeta, objašnjava Andrea, ima još jednu ulogu.
„Ona zapravo povezuje cijeli prostor bojama i daje mi slobodu da kasnije ubacim nove tonove.“
I zaista, hodnik djeluje kao uvod u priču koja se nastavlja kroz ostatak stana.
Dnevni boravak odmah otkriva karakter ovog interijera: svijetao, otvoren i slojevit. Veliki prozor propušta obilje prirodne svjetlosti koja naglašava toplinu drvenog poda i ugrađene biblioteke koja se proteže duž cijelog zida.
Ovaj element djeluje gotovo poput scenografije, kombinacija TV konzole, polica i skrivenog skladišnog prostora pretvara zid u vizuelni centar stana. Na policama se smjenjuju knjige, suveniri, fotografije i male umjetnine, stvarajući lični arhiv Andreinog života i interesovanja.
U prostoru se osjeti balans između reda i spontanosti, između dizajna i svakodnevnice.
Andrea nam otkriva i svoj omiljeni detalj: „Mislim da su to definitivno lusteri. Da, lusteri su zvijezda prostora.“
Veliki papirni lusteri iznad dnevnog boravka i trpezarije unose meko svjetlo i gotovo skulpturalni element koji cijeloj prostoriji daje poseban karakter.
Trpezarijski dio stana djeluje poput male galerije ideja. U centru prostora nalazi se sto sa skulpturalnom bazom u toploj koralnoj nijansi, čiji valoviti oblik odmah privlači pogled.
Ono što ovu zonu čini posebno zanimljivom jeste izbor stolica, nijedna nije ista. Kombinacija različitih modela, materijala i tonova stvara opuštenu, gotovo umjetničku kompoziciju.
Sto je povezan sa kuhinjskim poluotokom, rješenje koje u manjem prostoru istovremeno štedi mjesto i stvara prirodan tok kretanja.
Upravo ovdje stan pokazuje jednu od svojih ključnih kvaliteta: dizajn nije samo dekoracija, nego način da prostor bude funkcionalan i živ.
Kuhinja je jedna od najživopisnijih tačaka stana. Donji elementi u nježnoj plavoj nijansi stvaraju kontrast neutralnijim gornjim frontama i svijetloj radnoj ploči.
Otvorene police i male niše otkrivaju pažljivo birane detalje – šolje, boce, kuhinjske dodatke – koji prostoru daju osjećaj života i spontanosti.
Andrea nam priznaje da su odluke o bojama nastajale vrlo intuitivno.
„Vodila sam se osjećajem. Prva ideja je bila da kuhinja bude kombinacija žute, zelene i plave, ali smo shvatili da je bolje da se malo smiri. To nam je dalo slobodu da se poigramo bojama u ostatku stana.“
Centralna tačka kuhinje ipak je poluotok.
„Voljela bih da smo imali prostora za pravi otok, ali ovdje se zapravo najviše stvari dešava – tu se najčešće kuha i okuplja.“
Nakon živopisnog dnevnog dijela stana, spavaća soba djeluje poput tišeg kadra.
Dominantni element ovdje je veliko uzglavlje sa zaobljenim drvenim panelima koji stvaraju osjećaj topline i zaštite. Pastelna posteljina i mekane teksture dodatno pojačavaju atmosferu smirenosti.
Najveće iznenađenje skriva se iza vrata, veliki američki garderober koji zauzima cijeli zid. Ormari su diskretni, gotovo minimalistički, ali nude obilje prostora za odlaganje.
Ovaj dio stana pokazuje koliko je u Andreinom interijeru važan balans između izražajnog dizajna i funkcionalnog svakodnevnog života.
Kupatilo nastavlja priču o bojama, ali na suptilniji način. Roza komoda sa okruglim drvenim ručkama daje prostoru retro šarm, dok terrazzo zid iza umivaonika unosi teksturu i vizualnu dubinu.
Iznad komode nalazi se nepravilno ogledalo koje dodatno omekšava geometriju prostora.
Andrea potvrđuje da je upravo ta atmosfera bila cilj.
„Htjela sam da i kupatilo bude cozy kao i ostatak stana. Taj efekt smo najviše dobili kroz rasvjetu, imamo tri izvora svjetla i to daje baš lijepu atmosferu.“
Rezultat je kupatilo koje djeluje toplo i gotovo dnevno, a ne strogo funkcionalno.
Kao i svaki dobar interijer, Andrein stan skriva još mnogo malih priča koje nismo stigli ispričati u jednom obilasku.
Dok smo razgovarali o dizajnu, Andrea nam je otvorila i vrata svog garderobera, prostora u kojem njen modni stil postaje jednako zanimljiv kao i interijer koji je stvorila.
Zato ova priča dobija nastavak.
U sljedećim danima zavirit ćemo u Andrein ormar i zajedno s njom složiti outfit koji najbolje opisuje njen stil, onaj isti koji se osjeti i u svakom kutku njenog stana.
TEKST: Ada Ćeremida
Ulicom Mula Mustafe Bašeskije prolazimo i gledamo te stare fasade, prozore, ornamente, ali rijetko imamo priliku vidjeti šta se nalazi iza njih. Ovdje je zanimljivo što interijer ne pokušava potpuno neutralizirati karakter historijske zgrade.
Sarajevske ulice iz austrougarskog perioda imaju jedan poseban šarm, posebno kada pogled podignemo iznad izloga i užurbanosti svakodnevice. Tamo nas čekaju bogato ukrašene fasade, dekorativni vijenci i prozori iza kojih se kriju prostori o kojima uglavnom možemo samo nagađati.
Zato nam je ovaj stan u ulici Mula Mustafe Bašeskije posebno privukao pažnju. Njegov interijer definitivno ne prati pravilo less is more, nego na zanimljiv način nastavlja arhitektonsku priču zgrade, a umjesto očekivanih neutralnih zidova i minimalističkog namještaja, dočekala nas je sasvim drugačija estetika. 
Raskošne floralne tapete, vintage komadi namještaja, dekorativne štukature, bordo zavjese i uzorci koji se na prvi pogled možda ne bi našli zajedno. Sve to čini prostor u kojem maksimalizam dobija jednu pomalo nostalgičnu, gotovo teatralnu interpretaciju.
A ono što nas je najviše zainteresovalo jeste način na koji su svi ti različiti elementi povezani. Jer ovaj stan otvara zanimljivo dizajnersko pitanje: kako kombinovati uzorke, teksture i različite stilske periode, a da prostor zadrži vizuelnu ravnotežu?
Na prvi pogled, kombinacija floralnih tapeta, orijentalnog tepiha, bordo zavjesa, tapeciranog kreveta i namještaja s izraženom teksturom drveta mogla bi djelovati kao previše različitih elemenata na jednom mjestu.
Međutim, kada pogledamo pažljivije, primjećujemo nekoliko zanimljivih poveznica. 
Prva je paleta boja. Bordo tonovi zavjesa pojavljuju se i u tapetama te presvlakama fotelja. Topli smeđi tonovi povezuju parket, drveni namještaj i dijelove tepiha, dok zlatni detalji na okvirima slika i rasvjeti dodatno naglašavaju toplinu prostora.
Druga poveznica je odnos različitih veličina uzoraka. Tapete imaju gust, sitniji floralni motiv, dok tepih donosi izraženiju geometrijsku kompoziciju. Između njih nalaze se veće, mirnije površine poput tapeciranog uzglavlja kreveta i jednobojne posteljine.
Upravo ti neutralniji elementi omogućavaju oku da se odmori.
Ovo je odličan primjer kako pattern clashing , odnosno kombinovanje različitih uzoraka, može funkcionisati kada postoji zajednička paleta i određena vizuelna hijerarhija. 
Posebnu pažnju privlače komadi drvenog namještaja s izraženim godovima i zaobljenim rubovima, koji podsjećaju na estetiku art decoa.
Ormari i komode imaju karakter samostalnih dizajnerskih objekata, a njihova topla površina stvara zanimljiv kontrast raskošnim tapetama. Tu su i dvije fotelje s drvenim naslonima za ruke i bordo presvlakama, postavljene uz prozor. Zajedno s malim stolom i tepihom formiraju zaseban kutak za sjedenje unutar spavaće sobe.
Zanimljivo je što namještaj nije potpuno stilski ujednačen. Tapecirani krevet ima savremeniju siluetu, drveni komadi prizivaju ranija razdoblja dizajna, a dekoracije djeluju kao predmeti prikupljani tokom vremena. Rezultat je prostor koji ima karakter, umjesto da izgleda kao interijer uređen odjednom i iz jednog kataloga. 
Ako postoji nešto što maksimalistički interijeri posebno dobro rade, onda je to stvaranje prostora za predmete koji ne moraju imati isključivo praktičnu funkciju. Na jednoj od drvenih komoda nalazi se stara pisaća mašina Continental, dok je na zidnoj polici izložen model jedrenjaka. U uglu sobe smještena je i dekorativna kaljeva peć s reljefnim keramičkim pločicama.
Ovi predmeti unose različite teksture, oblike i asocijacije u prostor. Zajedno s uokvirenim slikama, malim skulpturama i dekorativnim maskama, stvaraju atmosferu privatne kolekcije u kojoj svaki predmet privlači pažnju iz drugog razloga.
Ovdje maksimalizam postaje zanimljiv upravo zato što ne zavisi samo od boje i uzoraka. Predmeti različitih stilova i perioda postaju dodatni sloj interijera. 
Dok spavaća soba koristi bogate, tamnije tonove i floralne motive, kupatilo donosi potpuno drugačiju interpretaciju dekorativnosti.
Bijeli ormarići s profiliranim frontama, zlatne slavine i ogledalo zaobljenih uglova stvaraju klasičnu osnovu, dok zidne pločice s plavo-sivim geometrijskim uzorkom unose neočekivanu dinamiku. Na podu se pojavljuju velike bijele pločice s malim crnim akcentima, što dodatno naglašava geometriju prostora.
Zanimljivo je kako se ovdje istovremeno pojavljuje nekoliko različitih uzoraka, ali ih povezuju ponavljanje boja i jasno definisane površine. Crne horizontalne linije i tamna ploča ispod umivaonika daju kontrast svijetlim ormarićima, dok zlatni detalji unose toplinu. Rezultat je kupatilo koje se stilski razlikuje od spavaće sobe, ali zadržava istu sklonost dekorativnim detaljima. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
