TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.8.2019.
Ako ste među ljubiteljima vrhunske hrane, rustikalnih restorana, seoskog turizma u moderno adaptiranim vilama i maslinovog ulja nezaboravnog okusa, tada je Istra sigurno na vašoj travel bucket listi. I razumijemo vas. I nama je bila.
Stoga smo u jednom sjajnom društvu, sa skupinom turističkih djelatnika iz BiH, Hrvatske i Crne gore otišli na Gourmet druženje i istraživanje ljepota ovog poluotoka.
Imali smo sreću pa smo na istraživanje krenuli van sezone, stoga smo mogli dobiti potpunu pažnju naših istarskih domaćina, koji uistinu znaju kako ispričati priču jedne tradicije i svega lijepog što ona nudi.
Smjestili smo se u Poreč što je bila izvrsna odluka jer smo iz tog grada vrlo jednostavno došli do Motovuna, Rovinja, Buzeta, ali i do regije Friuli u susjednoj Italiji. No, kroz ovaj dnevnik kojeg i ovoga puta radimo u suradnji s HT Eronetom i njihovom uslugom Roaming Internet zahvaljujući kojoj u više od 30 zemlja možemo biti online, vas vodimo kroz iskustva koja smo doživjeli u Istri.
POSJET I DEGUSTACIJA MASLINOVOG ULJA
Istra i maslinovo ulje su oduvijek u nekoj savršenoj ljubavnoj vezi i od svih maslinika koje smo mogli posjetiti, zahvalni smo što je naša organizatorica puta (hvala Majo) odabrala upravo onaj obitelji Chiavalon koji se smjestio u Vodnjanu.
Naime, trebalo bi nam par stranica da pobrojimo sve nagrade koje je maslinovo ulje obitelji Chiavalon dobilo, kako za kvalitetu maslinovog ulja, tako za dizajn svojih pakiranja. No evo, reći ćemo samo da je njihovo ulje naziva Ex Albis ocijenjeno kao jedno od 15 najboljih na svijetu te da su pakiranja ulja dobitnici nagrade Red Dot. Dizajneri će znati sve o prestižnosti ove nagrade.
Dolazak u maslinik počinje šetnjom između redova maslina od kojih je najstarija ona koju je vlasnik zasadio sa svojih 13 godina uz priču o maslinama, vrstama maslina te procesu nastanka maslinovog ulja. Nakon šetnje se smještamo u kušaonu koja se nalazi tik uz maslinik u kojem uz vodstvo njihovog stručnog tima kušamo maslinovo ulje uz, pogađate, tradicionalne istarske slastice.
Iskustvo koje zasigurno vrijedi doživjeti u Istri.
LOV NA TARTUFE U MOTOVUNSKOJ ŠUMI
Iako nas je dočekalo kišno jutro, nismo željeli odustati od ovog jedinstvenog iskustva.
Svi smo vjerujemo čuli za tartufe, iznimno skupe gljive koje rastu pod zemljom. Cijena bijelog tartufa na tržištu stoji oko 300 KM za nekih 30-ak grama, no cijena zna biti još viša što ovisi o kvaliteti samog tartufa. Već sami ulazak u Motovunsku šumu je poseban. Svod od zelenih krošnji je kreirao male staze kojima smo se kretali dok su posebno obučeni psi tragali za tartufima.
Naravno, ovdje moramo istaknuti kako se radi o pokaznom lovu na tartufe. Naime, kako bi posjetitelji Motovunske šume uistinu iskusili kako psi pronalaze tartuf, vlasnici pasa zamole jednog člana grupe da negdje u šumi zakopa tartuf, a zatim puste pse u lov, u nadi da će ga psi pronaći. U našem slučaju uistinu jesu. Radilo se o crnom tartufu kojeg psi pronalaze po karakterističnom mirisu gljive.
Užitak je bio gledati pse kako tragaju za ovim malim, gastro blagom nakon čega smo se uputili u šetnju šumom i istinskom uživanju u prirodi.
POSJET I DEGUSTACIJA U AURA DESTILERIJI
Aura je mala destilerija u malom istarskom gradiću naziva Buzet. Smještena u kamenoj kućici u kojoj ćete naći pogon u kojem se proizvode tradicionalne rakije te ručno rađene čokolade i džemovi, ali i izložbeni dio s gotovim proizvodima kao i malu kušaonu.
Sve uređeno u tradicionalnom duhu uz ljubazne domaćine vas uistinu vraća u neka starija, sporija i opuštenija vremena.
Nakon što vas domaćini provedu kroz pogon i pojasne kako se izrađuju njihove delicije, pozivaju vas na kušanje nakon čega je veoma teško ne otići u izložbeni dio i sa sobom doma ponijeti tamnu, ručno rađenu čokoladu s lavandom i rakiju od maslinovog ulja i badema.
Ovdje nećete odoljeti ni da pošaljete zdravicu, makar onu virtualnu, ekipi doma te da na svojim društvenim mrežama ne podijelite dojmove koje na vas ostavljaju okusi iz Aure. Čak i ovdje, u malom Buzetu, ako ste dio Eronet mreže, to možete napraviti vrlo jednostavno bez obzira na to što je Wi-Fi nedostupan, a vi ste u roamingu. Naime, bit će dovoljno da u svoj mobitel utipkate kod *555*6#, pritisnete tipku za poziv i odaberete želite li internet za 1 dan koji će vas koštati 2 KM, internet za 5 dana koji će vas koštati 5 KM ili pak internet za 30 dana koji će vas koštati 15 KM.
Iznos ćete platiti na kraju mjeseca zajedno s vašim redovnim računom za mobitel, a nakon što potrošite kupljeni internet, Eronet će vas o tome obavijestiti SMS porukom i isključiti ovu opciju kako biste bili sigurni da nećete imati dodatne troškove.
Sjajna opcija za sve one koji žele avanture sa svog putovanja podijeliti sa svojim najbližima. Baš poput nas.
Uživajte u ostatku ljeta dragi naši!
TEKST: Ada Ćeremida
Marie-Louise Sciò, žena iza Pellicano Hotels grupe, gradi novu mapu luksuzne Italije kroz hotele Il Pellicano, La Posta Vecchia, Mezzatorre i nove adrese La Suvera i La Badia.
Hotel Il Pellicano već decenijama ima status kultne italijanske adrese, ali priča Marie-Louise Sciò ne završava na toj čuvenoj terasi iznad Tirenskog mora.
Ona je odrasla unutar svijeta hotela, studirala arhitekturu i dizajn, a zatim porodično naslijeđe pretvorila u mnogo širu viziju savremenog luksuza.
Danas Pellicano Hotels nisu samo mjesta za odmor, već pažljivo režirane adrese u kojima se spajaju historija, dizajn, moda, more, umjetnost i osjećaj privatnog doma.
Hotel Il Pellicano je ona vrsta adrese koja ne mora mnogo objašnjavati svoj status. Smješten u Porto Ercoleu, na obali Toskane, ovaj hotel nosi atmosferu glamura koji ne pokušava izgledati novo, nego njegovano, filmski i bezvremenski.
Njegove terase, bazen, pogled na more i prepoznatljiva mediteranska estetika stvorili su vizuelni jezik koji se danas često kopira, ali rijetko dostiže.
Za porodicu Sciò, Il Pellicano nije bio samo poslovni projekat. Marie-Louisein otac Roberto Sciò kupio je hotel nakon što se u njega zaljubio kao gost, a ona je kasnije upravo tu adresu preuzela i usmjerila prema novoj generaciji putnika. Umjesto da promijeni njegov karakter, sačuvala je osjećaj mjesta koje izgleda kao da je uvijek bilo tu, samo sada govori i jezikom savremenog dizajna, mode i kulture.
Pellicano Hotels priča mnogo je šira od jednog kultnog hotela. La Posta Vecchia, smještena u Palo Lazialeu nedaleko od Rima, nekada je bila porodični dom, a danas djeluje kao morska palača u kojoj se luksuz ne mjeri veličinom, nego osjećajem da ste ušli u nečiju privatnu, historijsku rezidenciju.
Riječ je o adresi koja ima arhitekturu, umjetnine, more i onu tišinu koju je sve teže pronaći na popularnim italijanskim rutama.
Zatim je tu Mezzatorre Hotel & Thermal Spa na Ischiji, smješten u nekadašnjem tornju iznad vulkanske obale. To je potpuno drugačiji scenarij: termalni spa, dramatična litica, more i ostrvska energija koja djeluje opuštenije, ali i dalje vrlo precizno režirano. Zajedno, La Posta Vecchia i Mezzatorre pokazuju da Sciò ne gradi hotele po jednoj formuli, već svaku adresu tretira kao karakter za sebe.
Marie-Louise Sciò je studirala arhitekturu i dizajn na Rhode Island School of Design, što se jasno vidi u načinu na koji pristupa hotelima.
Kod nje hospitality nije samo usluga, već cjelokupan vizuelni i emotivni doživljaj: kako izgleda soba, kakav je pogled s terase, šta se nalazi u hotelskoj radnji, kakav je osjećaj večere, koje knjige stoje na stolu i zašto sve djeluje kao da nije slučajno.
Ona pripada maloj grupi savremenih hotelijera koji ne prodaju samo noćenje, nego cijeli svijet. Njen pristup je generacijski zanimljiv jer luksuz ne tumači kao hladnu perfekciju, nego kao kombinaciju intime, naslijeđa, estetike i diskretne nonšalancije. Pellicano Hotels zbog toga imaju posebnu publiku: putnike koji žele Italiju s karakterom, a ne samo još jedan lijep hotel s dobrim pogledom.
Među novim projektima Pellicano Hotels grupe posebno se izdvaja La Suvera, renesansno imanje u blizini Siene.
Već sama lokacija zvuči kao savršen nastavak Pellicano priče: toskanska brda, historijska arhitektura i dovoljno distance od klasičnih turističkih ruta da cijela ideja djeluje intimnije.
Ono što možemo očekivati nije hotel koji briše tragove prošlosti, već obnova koja staroj arhitekturi daje novu funkciju. Ako je suditi po dosadašnjem radu Marie-Louise Sciò, La Suvera bi mogla postati adresa za putnike koji žele Toskanu bez klišea: manje razglednica, više atmosfere, tekstura, umjetnosti, vrta, dobrog stola i osjećaja da ste negdje gdje se vrijeme kreće sporije.
Drugi veliki projekat je La Badia, drevna opatija u Umbriji najavljena kao nova Pellicano adresa. To je možda i najzanimljiviji smjer za grupu jer Umbrija već ima potpuno drugačiji ritam od obalne Toskane ili Ischije.
Manje je očigledna, tiša, zelenija i vezana za sporiji tip putovanja.
La Badia zato ima potencijal da postane hotel za one koji luksuz više ne traže u grandioznosti, nego u miru, arhitekturi i prostoru koji ima dubinu. Stara opatija, pejzaž Umbrije i Pellicano pristup dizajnu mogli bi donijeti jednu od najpoželjnijih novih adresa za putnike koji žele Italiju bez gužve, ali s jakim osjećajem mjesta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
