TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 14.11.2023.
U ubrzanom ritmu suvremenog života, popunjenom stalnim vijestima o dešavanjima u svijetu, mnogi doživljavaju trenutke intenzivnog stresa i preplavljujuće anksioznosti.
Nakon serije tekstova kroz koje vam donosimo savjete stručnjaka kako se nositi s anksioznošću, strahom i osjećajem bespomoćnosti, odlučili smo se osvrnuti na temu o iskustvu koje zna biti potpuno zbunjujuće, ali i zastrašujuće – napad panike.
Foto: Pexels
Definicija ove pojave je na neki način spoj svih navedenih stanja koja smo već spomenuli. Iznenadan i intenzivan osjećaj panike dolazi u trenutku kada nas preplave osjećaji straha i anksioznosti te se, osim psihički, manifestiraju i fizički u obliku ubrzanog rada srca, kratkog daha, tremora, vrtoglavice i boli u prsima.
Uz to što se svi ovi simptomi pojave u jako kratkom roku, u tih par minuta jedina želja pojedinca je bijeg iz trenutne situacije. Naravno, ako se ovakvi napadi događaju jako često i ako su okidači svakodnevne životne situacije, sasvim je uredu obratiti se za pomoć stručnjaku, bez srama.
Razgovor s profesionalcima će vam pomoći da bolje upoznate sebe prije svega, ali i da shvatite proces koji se odvija uslijed pojave određenih okidača te, ono najvažnije, naučit će vas kako se nositi s napadom panike.
Foto: Pexels
Mi vas danas vodimo na malo putovanje prema smirenosti usred oluje emocija i istražujemo anatomiju napada panike. Donosimo nekoliko savjeta stručnjaka i načine na koje se možete smiriti kada osjetite da vas obuzimaju emocije poput straha i anksioznosti, a koje možete primijeniti doma i u uredu za mirniju svakodnevicu.
Prva stvar koju treba imati na umu, kako kaže Paul Salkovskis (profesor Kliničke psihologije i primijenjenih znanosti na Bath Univerzitetu), jest da ne treba dozvoliti da vas sam strah od paničnog napada kontrolira.
„Napadi panike uvijek prođu i simptomi koji se pojave nisu znakovi da će se dogoditi nešto što će vam naškoditi. Recite sami sebi da su simptomi koji proživljavate samo posljedica anksioznosti.“
Osim toga, profesor Paul naglašava kako se trebate potruditi, ako je ikako moguće, nastaviti s radnjom u kojoj vas je napad panike zatekao i tako dočekati kraj napada, jer, ako bježite od situacije, nećete dati priliku mozgu da shvati da se na kraju ništa loše zapravo neće dogoditi.
Po preporuci stručnjaka postoji nekoliko trikova kako smiriti napad panike te ih donosimo u nastavku.
Vježbe disanja
Usporeno disanje pomoći će umiriti simptome koji nastaju uslijed panike. Dišite polako, duboko i lagano, kroz nos ili usta. Može pomoći i ako prilikom disanja ravnomjerno brojite do 5 prilikom udisaja, a onda opet do 5 prilikom izdisaja.
Zažmirite i usredotočite se na disanje.
Foto: Pexels
Mindfulness
Mindfulness je mentalna vještina koja predstavlja znanstveno utemeljenu metodu meditacije. Prema stručnjacima za mentalno zdravlje, prakticiranje ove metode meditacije može razviti svjesnost, što ju čini učinkovitim alatom u smirivanju napada panike tako što pažnju usmjerava na vraćanje u sadašnji trenutak.
Ako vam treba vodič kako prakticirati mindfulness meditaciju, na platformi Netflix možete pronaći interaktivne dokumentarne serijale headspace, koji će na simpatičan način pomoći da meditaciju integrirate u svakodnevicu.
Uz to, možete razmisliti o tome da instalirate aplikaciju Calm koja donosi i mnoštvo besplatnog sadržaja za meditaciju i otpuštanje stresa te za bolji san. Tako će razne metode za smirivanje panike biti uz vas u svakom trenutku.
Foto: Pexels
Tehnika „prizemljivanja“
Napad panike možete smiriti i tako što ćete svjesno pažnju usmjeriti na svoje okruženje i osvijestiti sve što vas okružuje. To će stvoriti osjećaj stabilnosti i povezanosti sa stvarnosti. Fokusirajte se na sva osjetila: dodirnite razne predmete i teksture koje vas okružuju, objasnite sebi okruženje do najsitnijih detalja kao što su boje, materijali i oblici.
Foto: Pexels
Iako zvuči kao neobična metoda, osvješćivanje trenutka će pomoći u smirivanju simptoma panike.
* * *
Naslovna fotografija: Pexels
TEKST: Lamija Muratagić
Najteži umor često nije onaj koji se odmah vidi. Ne izgleda uvijek kao propušten rok, neodgovoren mail ili dan proveden u krevetu. Ponekad izgleda mnogo tiše. Sve stižete, ljudi se oslanjaju na vas, obaveze su pod kontrolom, a vi iznutra imate osjećaj da dan više gurate nego što ga zaista živite.
Za to se sve češće koristi termin high functioning burnout, odnosno visokofunkcionalno sagorijevanje. Nije riječ o formalnoj dijagnozi, niti o etiketi koju treba lijepiti na svaku fazu umora. Više je način da se opiše stanje u kojem osoba i dalje funkcioniše, ispunjava očekivanja i djeluje sposobno, dok iznutra sve manje osjeća stvarnu energiju, prisutnost i zadovoljstvo.
Burnout se u stručnom kontekstu najčešće veže za hronični stres na poslu, ali se ovaj izraz u svakodnevnom govoru koristi šire, za trenutak kada spolja sve izgleda pod kontrolom, a iznutra ste emocionalno, mentalno ili fizički potrošeni.
Ne mora svaka iscrpljenost biti burnout. Ipak, ako “dobro sam” sve češće zvuči kao rečenica koju izgovarate samo da ne biste objašnjavali kako ste stvarno, vrijedi zastati i provjeriti koliko vas svakodnevno funkcionisanje zapravo košta.
Burnout često zamišljamo kao potpuni kolaps. Trenutak u kojem više ne možete raditi, ustati, odgovoriti na poruku ili nastaviti kao da je sve u redu. Kod visokofunkcionalnog burnouta stvar je komplikovanija jer, barem izvana, još uvijek možete.
Možete završiti prezentaciju, odgovoriti na poruke, stići na sastanak, organizovati planove i usput nekome reći da ste dobro. Spolja to može izgledati kao stabilnost. Iznutra, međutim, može postojati osjećaj praznine, udaljenosti ili umora koji ne prolazi ni nakon prospavane noći.
Stres vas najčešće ubrzava. Misli su brze, tijelo je napeto, sve djeluje hitno i pomalo alarmantno. Burnout je drugačiji. On ne mora biti dramatičan. Često se osjeti kao tiho otupljenje.
Niste nužno tužni, ali se ne osjećate stvarno prisutno. Niste stalno ljuti, ali vas sitnice lakše izbace iz ravnoteže. Stvari koje su vam ranije donosile radost sada mogu djelovati kao još jedna obaveza, od druženja i treninga do večere, njege kože ili odmora.
Zato ga je lako previdjeti. Ne izgledate kao osoba kojoj treba pauza. Izgledate kao osoba koja zna šta radi. Samo što funkcionalnost ne znači uvijek da ste dobro.
Najčešće kroz male promjene koje prvo pokušavate objasniti lošim snom, napornom sedmicom, PMS-om ili običnim umorom.
Legnete da odmorite, ali se uhvatite kako već pola sata skrolate i osjećate se još praznije. Vikend više ne izgleda kao vrijeme za sebe, nego kao dva dana pokušaja da dođete sebi od svega što ste tokom sedmice nosili. Poruke ostavljate za kasnije, čak i kada vam je stalo do osobe koja ih šalje, jer ni za najjednostavniji odgovor više nemate kapaciteta.
Onda i male odluke postanu previše. Šta jesti, šta obući, kome prvo odgovoriti, šta odgoditi, šta završiti odmah. Sve ono što je nekada išlo automatski sada traži napor.
Ambicija može biti dobra stvar kada vam daje pravac, energiju i osjećaj rasta. Problem nastaje kada počne tražiti da stalno prelazite preko sebe kako bi sve izvana i dalje izgledalo uredno.
Posebno iscrpljuje mentalni teret koji se često ne vidi. Planiranje, pamćenje, predviđanje, organizovanje i emocionalno balansiranje drugih ljudi rijetko izgledaju kao rad, ali troše pažnju, fokus i energiju.
Zato se visokofunkcionalno sagorijevanje često ne prepozna na vrijeme. Osoba i dalje radi, odgovara, pojavljuje se, završava. Tek kasnije postane jasno da je cijena tog ritma bila previsoka.
Jedna od čestih zabluda je da se svaki umor može popraviti boljom rutinom. Još jedan planer, još jedan trening, još jedna jutarnja navika, još jedan pokušaj da se dan posloži savršeno.
Rituali mogu pomoći, ali ako ste već preopterećeni, oporavak ne bi trebao postati dodatni zadatak koji morate odraditi pravilno.
Briga o sebi ponekad izgleda jednostavnije. Otkazati plan bez duge poruke objašnjenja. Otići na spavanje iako kuhinja nije sređena. Reći da nešto ne možete preuzeti. Ostaviti poruku za kasnije. Priznati sebi da ste umorni prije nego što vas tijelo na to natjera.
U nekim situacijama, briga o sebi više nije dovoljna i zahtijeva hitan razgovor sa stručnom osobom. Ako hronični umor traje, ako se javlja osjećaj beznađa ili ako primjećujete da više ne možete normalno funkcionisati, traženje profesionalne pomoći je jedini ispravan korak. Visoko-funkcionalno sagorijevanje nije stanje koje prolazi samo od sebe, a razgovor s psihoterapeutom ili ljekarom ključan je za siguran oporavak.
Za početak, dovoljno je postaviti jedno iskreno pitanje: šta me zaista odmara, a šta samo izgleda kao odmor?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @elliotjameskennedy
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
