Osjećate li se kao da ste u kutiji iz koje često posmatrate uznemirujuće događaje i izazovne situacije, ali ne znate kako se i sami možete okrenuti u istoj, a onda ni kako pomoći drugima? 

Ovo je možda jedan od najprostijih načina da približimo kako se osjeća neko ko kaže da ga savladava osjećaj bespomoćnosti. Iako je osjećaj bespomoćnosti individualan, kompleksan i svi ga doživljavamo na drugačiji način, nije nimalo rijetka pojava i često ide ruku uz ruku s osjećanjima straha i s anksioznošću. Prirodna je emocionalna reakcija na izazovne  okolnosti, poput finansijskih ili porodičnih problema, ali i posljedica traumatskih događaja.

Ako se i sami suočavate s ovim osjećajem u posljednje vrijeme, korisni će vam biti savjeti stručnjaka iz ove i srodnih oblasti. 


Niste sami

Kao i kada je riječ o suočavanju sa strahovima i anksioznošću, trebate imati na umu da niste jedina osoba koja se osjeća tako. Pored toga što u svom okruženju imate ljude koji će rado biti uz vas, milioni drugih ljudi u svijetu se trenutno suočavaju s istim ili sličnim emotivnim izazovima.

"Nikada ne gubite nadu, jer se najdublja bespomoćnost može preokrenuti u najveći osjećaj nade." - Mahatma Gandhi

Mali ciljevi 
 

"Osmislite šta sve konkretno možete uraditi da bi ste rješili neki problem, prevazišli neku frustraciju ili opasnost. Neka to bude samo djelo vaše akcije. Tako ćete postepeno povrati osjećaj snage (koju već sada imate u sebi ali je ne prepoznajete) i vjere u sebe." - Dr Vladimir Mišić.

Napravite male korake koji će vam pomoći. Postavljanje malih, ostvarivih ciljeva svakodnevno vam može pomoći da se osjećate bolje. Edukujte se o temi koja vam je okupirala misli kako biste pronašli moguća rješenja, bili upoznati s korijenom onoga što vas tišti i bolje usmjerili vlastite emocije.


Podijelite osjećaje

Svoj osjećaj, usuđujemo se reći ponekad i frustraciju, koja je najbliža osjećaju bespomoćnosti, podijelite s drugima. Ovo će pomoći da rasporedite svoje misli tako da se negativne emocije ne gomilaju u vama.

Sigurno se nekad desilo da nakon razgovora o emocijama one postanu mnogo manje izazovne jer osjetite da niste sami, s druge strane vas dočekaju razumijevanje i podrška. Ne govorimo da će razgovor i ćaskanje magično učiniti da negativne emocije budu "rukom odnešene" ali će olakšati suočavanje s istim.

Sviđa nam se i način na koji je psihologinja Carol Dweck opisala ovaj osjećaj: "Suočavanje s bespomoćnošću nije znak slabosti, već znak hrabrosti. To zahtjeva introspekciju, samopouzdanje i spremnost da se traže resursi za promjenu."

Ovakve emocije su potvrda da u sebi imate veliku dozu empatije koju je potrebno usmjeriti na pravi način.

* * *
Naslovna fotografija: @matildadjerf

Najteži umor često nije onaj koji se odmah vidi. Ne izgleda uvijek kao propušten rok, neodgovoren mail ili dan proveden u krevetu. Ponekad izgleda mnogo tiše. Sve stižete, ljudi se oslanjaju na vas, obaveze su pod kontrolom, a vi iznutra imate osjećaj da dan više gurate nego što ga zaista živite.

Za to se sve češće koristi termin high functioning burnout, odnosno visokofunkcionalno sagorijevanje. Nije riječ o formalnoj dijagnozi, niti o etiketi koju treba lijepiti na svaku fazu umora. Više je način da se opiše stanje u kojem osoba i dalje funkcioniše, ispunjava očekivanja i djeluje sposobno, dok iznutra sve manje osjeća stvarnu energiju, prisutnost i zadovoljstvo.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Hanna Schönberg (@hannaschonberg)

Burnout se u stručnom kontekstu najčešće veže za hronični stres na poslu, ali se ovaj izraz u svakodnevnom govoru koristi šire, za trenutak kada spolja sve izgleda pod kontrolom, a iznutra ste emocionalno, mentalno ili fizički potrošeni.

Ne mora svaka iscrpljenost biti burnout. Ipak, ako “dobro sam” sve češće zvuči kao rečenica koju izgovarate samo da ne biste objašnjavali kako ste stvarno, vrijedi zastati i provjeriti koliko vas svakodnevno funkcionisanje zapravo košta.
 
 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Alex Rivière-Sieber (@ariviere)

Zašto ga je tako teško prepoznati?

Burnout često zamišljamo kao potpuni kolaps. Trenutak u kojem više ne možete raditi, ustati, odgovoriti na poruku ili nastaviti kao da je sve u redu. Kod visokofunkcionalnog burnouta stvar je komplikovanija jer, barem izvana, još uvijek možete.

Možete završiti prezentaciju, odgovoriti na poruke, stići na sastanak, organizovati planove i usput nekome reći da ste dobro. Spolja to može izgledati kao stabilnost. Iznutra, međutim, može postojati osjećaj praznine, udaljenosti ili umora koji ne prolazi ni nakon prospavane noći.

Stres vas najčešće ubrzava. Misli su brze, tijelo je napeto, sve djeluje hitno i pomalo alarmantno. Burnout je drugačiji. On ne mora biti dramatičan. Često se osjeti kao tiho otupljenje.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Crop Shop Boutique (@csb)

Niste nužno tužni, ali se ne osjećate stvarno prisutno. Niste stalno ljuti, ali vas sitnice lakše izbace iz ravnoteže. Stvari koje su vam ranije donosile radost sada mogu djelovati kao još jedna obaveza, od druženja i treninga do večere, njege kože ili odmora.

Zato ga je lako previdjeti. Ne izgledate kao osoba kojoj treba pauza. Izgledate kao osoba koja zna šta radi. Samo što funkcionalnost ne znači uvijek da ste dobro.
 

Kako se vidi u svakodnevici?

Najčešće kroz male promjene koje prvo pokušavate objasniti lošim snom, napornom sedmicom, PMS-om ili običnim umorom.

Legnete da odmorite, ali se uhvatite kako već pola sata skrolate i osjećate se još praznije. Vikend više ne izgleda kao vrijeme za sebe, nego kao dva dana pokušaja da dođete sebi od svega što ste tokom sedmice nosili. Poruke ostavljate za kasnije, čak i kada vam je stalo do osobe koja ih šalje, jer ni za najjednostavniji odgovor više nemate kapaciteta.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Joseph Atelier (@joseph.atelier)

Onda i male odluke postanu previše. Šta jesti, šta obući, kome prvo odgovoriti, šta odgoditi, šta završiti odmah. Sve ono što je nekada išlo automatski sada traži napor.

Pogledajte slične teme

Cortisol face je novi TikTok strah. Kada stres stvarno mijenja lice?

Pročitaj više

Hot girl walk: Trik zbog kojeg ćete se osjećati bolje već nakon 30 minuta

Pročitaj više

Osjećate burnout na poslu? Razumijemo. Imamo 7 korisnih savjeta koji će vam pomoći.

Pročitaj više

Ambicija nije problem, ali stalno izdržavanje jeste

Ambicija može biti dobra stvar kada vam daje pravac, energiju i osjećaj rasta. Problem nastaje kada počne tražiti da stalno prelazite preko sebe kako bi sve izvana i dalje izgledalo uredno.

Posebno iscrpljuje mentalni teret koji se često ne vidi. Planiranje, pamćenje, predviđanje, organizovanje i emocionalno balansiranje drugih ljudi rijetko izgledaju kao rad, ali troše pažnju, fokus i energiju.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Franziska Nazarenus (@franziskanazarenus)

Zato se visokofunkcionalno sagorijevanje često ne prepozna na vrijeme. Osoba i dalje radi, odgovara, pojavljuje se, završava. Tek kasnije postane jasno da je cijena tog ritma bila previsoka.
 

Briga o sebi nije uvijek još jedna rutina

Jedna od čestih zabluda je da se svaki umor može popraviti boljom rutinom. Još jedan planer, još jedan trening, još jedna jutarnja navika, još jedan pokušaj da se dan posloži savršeno.

Rituali mogu pomoći, ali ako ste već preopterećeni, oporavak ne bi trebao postati dodatni zadatak koji morate odraditi pravilno.

Briga o sebi ponekad izgleda jednostavnije. Otkazati plan bez duge poruke objašnjenja. Otići na spavanje iako kuhinja nije sređena. Reći da nešto ne možete preuzeti. Ostaviti poruku za kasnije. Priznati sebi da ste umorni prije nego što vas tijelo na to natjera.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Alva Sperle (@alvasperle)

U nekim situacijama, briga o sebi više nije dovoljna i zahtijeva hitan razgovor sa stručnom osobom. Ako hronični umor traje, ako se javlja osjećaj beznađa ili ako primjećujete da više ne možete normalno funkcionisati, traženje profesionalne pomoći je jedini ispravan korak. Visoko-funkcionalno sagorijevanje nije stanje koje prolazi samo od sebe, a razgovor s psihoterapeutom ili ljekarom ključan je za siguran oporavak.

Za početak, dovoljno je postaviti jedno iskreno pitanje: šta me zaista odmara, a šta samo izgleda kao odmor?
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Naslovna fotografija: @elliotjameskennedy