TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 30.10.2023.
Dragi naši čitatelji/- ice,
mogli ste primijetiti da smo na našem Instagram profilu podijelili anketu u kojoj smo pitali upravo vas za informacije o tome kakav sadržaj vam je potreban u ovim izazovnim trenucima. Raduje nas činjenica da nas većina vas ohrabruje da nastavimo kreirati lijepe, inspirativne priče, no želimo dati pažnju i dijelu vas koji je istaknuo važnost i potrebu za temama o mentalnom zdravlju i razgovorima sa psiholozima.
Moramo reći da je to smjer u kojim mi na Bonjour.ba želimo ići, tako donosimo savjete stručnjaka o tome kako se nositi s vlastitim emocijama.
Kao naša prva tema, govorimo o anksioznosti. Iako opširan pojam, koji se dijeli u nekoliko različitih kategorija, mi danas govorimo općenito o anksioznosti i kako se nositi s istom.
Traumatska događanja u svijetu ostavljaju dubok trag na pojedinca, ali i na zajednice diljem svijeta. Anksioznost se javlja kao prirodna reakcija tijela i uma uslijed ovakvih dešavanja.
Svaku priču o mentalnom zdravlju, posebno anksioznosti možemo početi s dva savjeta.
Prihvatanje vaših emocija
Psihologinja Dr. Sarah Mitchell napominje da je prihvaćanje vlastitih emocija ključno. "Anksioznost nakon traumatskih događanja je prirodna reakcija. Nemojte se osuđivati zbog svojih osjećaja, već ih prihvatite i izrazite."
Ok je tražiti profesionalnu pomoć, ali i podršku od najbližih
Psihijatar Dr. Michael Turner ističe važnost konzultiranja stručnjaka. "Profesionalna pomoć, poput terapije ili psihijatrijskog savjetovanja, može vam pomoći da razgovarate o svojim strahovima i pronađete strategije za prevladavanje anksioznosti."
Dr. Emily Sanchez, socijalni psiholog, potiče povezivanje s drugim osobama. "Podrška od prijatelja, obitelji ili zajednice može vam pomoći da se osjećate manje izolirano i podijelite svoje osjećaje s drugima."
No, različiti uzroci trauma zahtijevaju i različite pristupe. Ako govorimo o trenutnim traumatičnim dešavanjima u svijetu važno je napomenuti:
Koristite snagu vašeg uma, educirajte se
S vijestima koje nam dolaze iz različitih medijskih kanala, važno je da se i sami educirate o dešavanjima, ali i o tome kako vi možete reagovati na ista. Iznimno je važno da u izazovnim momentima razmišljate i o soluciji problema.
Tačno, kao pojedinac se možete osjećati bespomoćno, no:
,,Onima koji su ugroženi mnogo znači da znaju da nisu sami. Nikada nemojte dozvoliti da vam iko kaže da je ono što radite nevažno.'' - Desmond Tutu.
Razmislite na koji način vi kao jedinka možete donijeti promjene, napravite mentalnu ili stvarnu listu i krenite od 1. stavke. Da li će to biti širenje vijesti o dešavanjima, donacijama ili pak nečemu drugom, važno je držati se svog cilja.
Psihijatrica Dr. Laura Reynolds predlaže postavljanje malih ciljeva. "Postavljanje malih, ostvarivih ciljeva svakodnevno vam može pomoći da se osjećate bolje i usmjerite prema budućnosti."
Nemojte se uspoređivati s drugima
Psihoterapeutkinja Dr. Maria Alvarez naglašava važnost praćenja vlastitog tempa. "Nemojte se uspoređivati s drugima. Svaka osoba prolazi kroz proces ozdravljenja na svoj način i svom tempu."
Sumirajmo navedene savjete:
Za mnoge su ova traumatska dešavanja podražaj za vlastita iskustva te se svi sa svojim emocijama nose na drugačiji način stoga budite blagi jedni prema drugima.
* * *
Foto: Unsplash.com
TEKST: Lamija Muratagić
Najteži umor često nije onaj koji se odmah vidi. Ne izgleda uvijek kao propušten rok, neodgovoren mail ili dan proveden u krevetu. Ponekad izgleda mnogo tiše. Sve stižete, ljudi se oslanjaju na vas, obaveze su pod kontrolom, a vi iznutra imate osjećaj da dan više gurate nego što ga zaista živite.
Za to se sve češće koristi termin high functioning burnout, odnosno visokofunkcionalno sagorijevanje. Nije riječ o formalnoj dijagnozi, niti o etiketi koju treba lijepiti na svaku fazu umora. Više je način da se opiše stanje u kojem osoba i dalje funkcioniše, ispunjava očekivanja i djeluje sposobno, dok iznutra sve manje osjeća stvarnu energiju, prisutnost i zadovoljstvo.
Burnout se u stručnom kontekstu najčešće veže za hronični stres na poslu, ali se ovaj izraz u svakodnevnom govoru koristi šire, za trenutak kada spolja sve izgleda pod kontrolom, a iznutra ste emocionalno, mentalno ili fizički potrošeni.
Ne mora svaka iscrpljenost biti burnout. Ipak, ako “dobro sam” sve češće zvuči kao rečenica koju izgovarate samo da ne biste objašnjavali kako ste stvarno, vrijedi zastati i provjeriti koliko vas svakodnevno funkcionisanje zapravo košta.
Burnout često zamišljamo kao potpuni kolaps. Trenutak u kojem više ne možete raditi, ustati, odgovoriti na poruku ili nastaviti kao da je sve u redu. Kod visokofunkcionalnog burnouta stvar je komplikovanija jer, barem izvana, još uvijek možete.
Možete završiti prezentaciju, odgovoriti na poruke, stići na sastanak, organizovati planove i usput nekome reći da ste dobro. Spolja to može izgledati kao stabilnost. Iznutra, međutim, može postojati osjećaj praznine, udaljenosti ili umora koji ne prolazi ni nakon prospavane noći.
Stres vas najčešće ubrzava. Misli su brze, tijelo je napeto, sve djeluje hitno i pomalo alarmantno. Burnout je drugačiji. On ne mora biti dramatičan. Često se osjeti kao tiho otupljenje.
Niste nužno tužni, ali se ne osjećate stvarno prisutno. Niste stalno ljuti, ali vas sitnice lakše izbace iz ravnoteže. Stvari koje su vam ranije donosile radost sada mogu djelovati kao još jedna obaveza, od druženja i treninga do večere, njege kože ili odmora.
Zato ga je lako previdjeti. Ne izgledate kao osoba kojoj treba pauza. Izgledate kao osoba koja zna šta radi. Samo što funkcionalnost ne znači uvijek da ste dobro.
Najčešće kroz male promjene koje prvo pokušavate objasniti lošim snom, napornom sedmicom, PMS-om ili običnim umorom.
Legnete da odmorite, ali se uhvatite kako već pola sata skrolate i osjećate se još praznije. Vikend više ne izgleda kao vrijeme za sebe, nego kao dva dana pokušaja da dođete sebi od svega što ste tokom sedmice nosili. Poruke ostavljate za kasnije, čak i kada vam je stalo do osobe koja ih šalje, jer ni za najjednostavniji odgovor više nemate kapaciteta.
Onda i male odluke postanu previše. Šta jesti, šta obući, kome prvo odgovoriti, šta odgoditi, šta završiti odmah. Sve ono što je nekada išlo automatski sada traži napor.
Ambicija može biti dobra stvar kada vam daje pravac, energiju i osjećaj rasta. Problem nastaje kada počne tražiti da stalno prelazite preko sebe kako bi sve izvana i dalje izgledalo uredno.
Posebno iscrpljuje mentalni teret koji se često ne vidi. Planiranje, pamćenje, predviđanje, organizovanje i emocionalno balansiranje drugih ljudi rijetko izgledaju kao rad, ali troše pažnju, fokus i energiju.
Zato se visokofunkcionalno sagorijevanje često ne prepozna na vrijeme. Osoba i dalje radi, odgovara, pojavljuje se, završava. Tek kasnije postane jasno da je cijena tog ritma bila previsoka.
Jedna od čestih zabluda je da se svaki umor može popraviti boljom rutinom. Još jedan planer, još jedan trening, još jedna jutarnja navika, još jedan pokušaj da se dan posloži savršeno.
Rituali mogu pomoći, ali ako ste već preopterećeni, oporavak ne bi trebao postati dodatni zadatak koji morate odraditi pravilno.
Briga o sebi ponekad izgleda jednostavnije. Otkazati plan bez duge poruke objašnjenja. Otići na spavanje iako kuhinja nije sređena. Reći da nešto ne možete preuzeti. Ostaviti poruku za kasnije. Priznati sebi da ste umorni prije nego što vas tijelo na to natjera.
U nekim situacijama, briga o sebi više nije dovoljna i zahtijeva hitan razgovor sa stručnom osobom. Ako hronični umor traje, ako se javlja osjećaj beznađa ili ako primjećujete da više ne možete normalno funkcionisati, traženje profesionalne pomoći je jedini ispravan korak. Visoko-funkcionalno sagorijevanje nije stanje koje prolazi samo od sebe, a razgovor s psihoterapeutom ili ljekarom ključan je za siguran oporavak.
Za početak, dovoljno je postaviti jedno iskreno pitanje: šta me zaista odmara, a šta samo izgleda kao odmor?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @elliotjameskennedy
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
