TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 30.10.2023.
Ovaj tekst započet ćemo jednom važnom rečenicom: Niste sami!
Uslijed velikog tehnološkog napretka, manje smo povezani s drugima, jer često svoja druženja i komunikaciju prebacujemo u digitalni svijet (što povećava osjećaj usamljenosti i izoliranosti). Istovremeno smo pak međusobno povezani više nego ikada prije, jer nam internet i društvene mreže na dlanu donose mnoštvo informacija iz svih dijelova svijeta.
Do nas svakodnevno dolaze vijesti koje, iako se geografski dešavaju daleko od nas, čini da jako suosjećamo s ljudima koji pate, što povećava osjećaj anksioznosti, tuge i paralizirajućeg straha u nama samima. Uz konstantni osjećaj neizvjesnosti i nemoći koji prevladava, važno je sjetiti se da svi posjedujemo otpornost da se nosimo s takvim emocijama i da nismo sami, bez obzira na to kako se osjećamo.
Uslijed trenutnih tužnih događanja u svijetu, pišemo vam savjete kako se, između ostalog, nositi s osjećajem straha. Donosimo vam savjete stručnjaka o važnosti toga da pronađete balans između svjesne informiranosti i brige za same sebe, povezivanja s bližnjima, prihvaćanju emocija i pružanja podrške jedni drugima.
Pratite vijesti svjesno i u određeno vrijeme
Kako kaže psihologinja Dr. Gail Saltz, rješenje nije da „stavite glavu u pijesak“ i budete nesvjesni događanja oko vas. Međutim, da biste se lakše nosili s vlastitim emocijama i pronašli načine kako pomoći, važno je da unesete balans u svakodnevicu i odredite vrijeme za informiranje, ali i vrijeme kada ćete se na trenutak maknuti od loših vijesti. Pokušajte ne koristiti društvene mreže ujutro nakon buđenja i navečer prije spavanja, jer je tada mozak najpodložniji tome da pokrene okidače za opasnost i stvori veliki osjećaj straha u vama.
Doktorica Gail preporučuje da ograničite korištenje društvenih mreža i da umjesto toga pratite samo provjerene stranice koje donose vijesti. Provjeravajte ih u vrijeme kada svjesno odlučite da se želite informirati, bez iznenadnih informacija kakve vas dočekuju na društvenim mrežama.
Vrijeme između informiranja o novostima pokušajte iskoristiti za kratku šetnju (po mogućnosti u prirodi), kako biste se povezali sa svojim emocijama i kako biste vratili svoju snagu. To će pomoći da razmišljate trezvenije i da budete tu za svoje bližnje koji će možda potražiti utjehu upravo u vašim riječima.
Obratite pažnju na to što osjećate
Dr. Gail Saltz, između ostaloga, stavlja naglasak na važnost prihvaćanja vlastitih emocija. Bježanje od realnosti i ignoriranje emocija samo će produbiti osjećaj straha i anksioznosti. Možda razmišljate da nemate pravo na negativne emocije jer ste na sigurnom dok je nekome taj osnovni osjećaj uskraćen. S druge strane, možda osjećate krivicu ako osjećate zahvalnost za sve što vi imate.
Osjećaj patnje, kao i osjećaj zahvalnosti, emocije su koje treba prihvatiti. Ignoriranje emocija zapravo ih samo produbljuje, a osvješćivanje i prihvaćanje pomaže da se s njima izborite i da se lakše odlučite na proaktivnost.
Povezivanje s bližnjima
Dr. Gail naglašava i to koliko je važno znati da u ovakvim emocijama zaista niste sami. Ljudi koji vas okružuju vjerojatno prolaze kroz iste emocije i nose se s njima na svoj način. Iskomunicirajte s vašim bližnjima kako se vi osjećate, ali i što oni prolaze. Taj osjećaj povezanosti, kao i svjesno prihvaćanje emocija, olakšat će osjećaj straha.
Ako pak osjećate strah koji paralizira i sputava vas u obavljanju dnevnih aktivnosti, znajte da je sasvim uredu potražiti profesionalnu pomoć i uz razgovor sa psihologom naučiti kako se nositi s osjećajima koji sve nas trenutno preplavljuju.
Za kraj, svaki put kada osjetite strah, sjetite se:
„Čovjek mora shvatiti da hrabrost nije odsustvo straha, nego snaga da nastavi ići naprijed unatoč osjećaju straha.“ – Paulo Coelho.
* * *
Foto: Pexels
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
