TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 30.10.2023.
Ovaj tekst započet ćemo jednom važnom rečenicom: Niste sami!
Uslijed velikog tehnološkog napretka, manje smo povezani s drugima, jer često svoja druženja i komunikaciju prebacujemo u digitalni svijet (što povećava osjećaj usamljenosti i izoliranosti). Istovremeno smo pak međusobno povezani više nego ikada prije, jer nam internet i društvene mreže na dlanu donose mnoštvo informacija iz svih dijelova svijeta.
Do nas svakodnevno dolaze vijesti koje, iako se geografski dešavaju daleko od nas, čini da jako suosjećamo s ljudima koji pate, što povećava osjećaj anksioznosti, tuge i paralizirajućeg straha u nama samima. Uz konstantni osjećaj neizvjesnosti i nemoći koji prevladava, važno je sjetiti se da svi posjedujemo otpornost da se nosimo s takvim emocijama i da nismo sami, bez obzira na to kako se osjećamo.
Uslijed trenutnih tužnih događanja u svijetu, pišemo vam savjete kako se, između ostalog, nositi s osjećajem straha. Donosimo vam savjete stručnjaka o važnosti toga da pronađete balans između svjesne informiranosti i brige za same sebe, povezivanja s bližnjima, prihvaćanju emocija i pružanja podrške jedni drugima.
Pratite vijesti svjesno i u određeno vrijeme
Kako kaže psihologinja Dr. Gail Saltz, rješenje nije da „stavite glavu u pijesak“ i budete nesvjesni događanja oko vas. Međutim, da biste se lakše nosili s vlastitim emocijama i pronašli načine kako pomoći, važno je da unesete balans u svakodnevicu i odredite vrijeme za informiranje, ali i vrijeme kada ćete se na trenutak maknuti od loših vijesti. Pokušajte ne koristiti društvene mreže ujutro nakon buđenja i navečer prije spavanja, jer je tada mozak najpodložniji tome da pokrene okidače za opasnost i stvori veliki osjećaj straha u vama.
Doktorica Gail preporučuje da ograničite korištenje društvenih mreža i da umjesto toga pratite samo provjerene stranice koje donose vijesti. Provjeravajte ih u vrijeme kada svjesno odlučite da se želite informirati, bez iznenadnih informacija kakve vas dočekuju na društvenim mrežama.
Vrijeme između informiranja o novostima pokušajte iskoristiti za kratku šetnju (po mogućnosti u prirodi), kako biste se povezali sa svojim emocijama i kako biste vratili svoju snagu. To će pomoći da razmišljate trezvenije i da budete tu za svoje bližnje koji će možda potražiti utjehu upravo u vašim riječima.
Obratite pažnju na to što osjećate
Dr. Gail Saltz, između ostaloga, stavlja naglasak na važnost prihvaćanja vlastitih emocija. Bježanje od realnosti i ignoriranje emocija samo će produbiti osjećaj straha i anksioznosti. Možda razmišljate da nemate pravo na negativne emocije jer ste na sigurnom dok je nekome taj osnovni osjećaj uskraćen. S druge strane, možda osjećate krivicu ako osjećate zahvalnost za sve što vi imate.
Osjećaj patnje, kao i osjećaj zahvalnosti, emocije su koje treba prihvatiti. Ignoriranje emocija zapravo ih samo produbljuje, a osvješćivanje i prihvaćanje pomaže da se s njima izborite i da se lakše odlučite na proaktivnost.
Povezivanje s bližnjima
Dr. Gail naglašava i to koliko je važno znati da u ovakvim emocijama zaista niste sami. Ljudi koji vas okružuju vjerojatno prolaze kroz iste emocije i nose se s njima na svoj način. Iskomunicirajte s vašim bližnjima kako se vi osjećate, ali i što oni prolaze. Taj osjećaj povezanosti, kao i svjesno prihvaćanje emocija, olakšat će osjećaj straha.
Ako pak osjećate strah koji paralizira i sputava vas u obavljanju dnevnih aktivnosti, znajte da je sasvim uredu potražiti profesionalnu pomoć i uz razgovor sa psihologom naučiti kako se nositi s osjećajima koji sve nas trenutno preplavljuju.
Za kraj, svaki put kada osjetite strah, sjetite se:
„Čovjek mora shvatiti da hrabrost nije odsustvo straha, nego snaga da nastavi ići naprijed unatoč osjećaju straha.“ – Paulo Coelho.
* * *
Foto: Pexels
TEKST: Lamija Muratagić
Telefon danas rijetko otvaramo zato što nam stvarno treba. Češće ga uzmemo dok čekamo kafu, dok se stranica učitava, dok lift nikako da dođe ili dok nam je neugodno ostati dvije minute bez ičega.
Deset minuta kasnije još smo tu. Nismo se odmorili, nismo saznali ništa posebno važno, a iskreno nismo ni uživali koliko smo mislili da hoćemo. Samo smo preselili pažnju negdje drugo i sada nam je malo teže vratiti se sebi, poslu, razgovoru ili toj jednoj obavezi zbog koje smo telefon vjerovatno i uzeli kao izgovor.
Dopamin se u ovoj temi često pojednostavi do neprepoznatljivosti. Nije samo hormon sreće, niti je problem u tome što ga imamo previše.
Njegova uloga je snažno vezana za motivaciju, iščekivanje i potragu za nagradom, zbog čega nas digitalni sadržaj tako lako zadrži. Nije svaki video zanimljiv, ali zato sljedeći možda hoće biti.
Zato su savjeti o dopamine detoxu često pogrešno postavljeni. Ne možete se detoksikovati od dopamina, niti bi to bilo pametno. Mozak uvijek traži nagradu, a mi smo ga naučili da je najbrža na dohvat ruke.
Dopaminska rutina ne počinje brisanjem aplikacija, nego prepoznavanjem trenutaka u kojima telefon uzimate automatski. Prvi korak nije zabrana, nego zamjena.
Odaberite tri trenutka u danu u kojima najčešće posežete za telefonom i unaprijed odlučite šta ćete uraditi umjesto toga.
Ujutro to može biti kafa prije poruka. Tokom rada pauza koja ne uključuje još jedan ekran. Navečer telefon koji ostaje van kreveta barem pola sata prije spavanja.
Najlakši način je da rutinu vežete za ono što već radite.
Poslije pranja zuba ne otvarate Instagram, nego prozor. Nakon završenog maila ne uzimate telefon, nego ustanete po vodu. Prije spavanja ne provjeravate još jednom sve aplikacije, nego ostavite telefon u drugoj sobi. Što je zamjena jednostavnija, veća je šansa da ćete je stvarno ponoviti.
Dopaminski meni je kratka lista stvari koje vam daju mali osjećaj promjene, ali vas ne uvuku u još pola sata skrolanja. Najbolje je da bude podijeljen po tome koliko vremena imate.
Za dvije minute: popijte čašu vode, otvorite prozor, pustite jednu pjesmu, operite šolju, pospremite sto ili izađite na balkon.
Za deset minuta: prošetajte oko zgrade, istegnite se, pripremite kafu bez telefona, nazovite nekoga, pročitajte nekoliko stranica ili sredite jednu ladicu.
Za pola sata: trening, duža šetnja, kuhanje, tuš bez žurbe, njega kože, epizoda serije koju ste stvarno odlučili gledati ili razgovor bez paralelnog provjeravanja ekrana.
Sljedeći put kada automatski krenete po telefon, zastanite dvije minute. Ne, ne morate meditirati, brojati udisaje i slično.
Pitajte se: šta sada zapravo tražim?
Ako nakon te dvije minute i dalje želite uzeti telefon, uzmite ga. Poenta nije u zabrani, nego u tome da odluka makar na trenutak bude vaša.
Da budemo jasni, telefon neće nestati iz naših dana, niti treba. Međutim, ne mora biti domaćin svake pauze, svake nelagode i svake dosade. Vratite ga na njegovo mjesto i pustite da dvije minute ostanu prazne.
Za početak, sasvim dovoljno.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @reve.skin.beauty
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
