TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 27.6.2024.
Rolada je univerzalni desert ili slano jelo koje može zadovoljiti razne ukuse i koje se može poslužiti u različitim prigodama.
Njezina jednostavna priprema i mogućnost beskonačnih varijacija čine je omiljenim izborom u mnogim kuhinjama diljem svijeta. Bez obzira tražite li nešto slatko za posebnu prigodu ili slano jelo za večeru, rolada je savršen izbor.
Što je rolada?
Rolada je jelo koje se priprema od tankog sloja tijesta, obično biskvita, koji se puni raznim nadjevima i zatim pažljivo presavija. Ime dolazi od francuske riječi "rouler", što znači "rolati" ili "kotrljati".
Rolada ima svoje mjesto u mnogim kulturnim tradicijama diljem svijeta. U Švicarskoj, popularna je "roulade" s džemom od malina ili marelica. U Italiji, "rotolo" se često puni ricotta sirom i špinatom, dok se u Americi slatke rolade obično prave s cimetom i šećerom, poznate kao "cinnamon rolls".
Foto: Pexels
Slatke rolade najčešće se rade od biskvitnog tijesta koje se puni kremama, voćem poput jagoda, čokoladom, orasima ili marmeladom. Popularne varijacije uključuju čokoladnu roladu, voćnu roladu te roladu sa jagodama, kao i roladu od vanilije ili mascarpone sira.
Slane rolade obično se pripremaju od različitih vrsta tijesta ili mesa. Nadjevi mogu uključivati sir, povrće, šunku, mljeveno meso ili ribu. Ove rolade često se poslužuju kao predjelo ili glavno jelo i mogu biti odličan dodatak svečanom stolu.
Recepti
U nastavku donosimo dva neodoljiva recepta s kojima ćete imati spremnu deliciju za goste, obiteljska druženja i proslave.
Slatka rolada s jagodama i bademima
Sastojci
Foto: Pexels
Priprema biskvita
Odvojite bjelanjke od žumanjaka. Bjelanjke umutite s prstohvatom soli dok ne dobijete čvrsti snijeg. Žumanjke umutite sa šećerom i vanilin šećerom dok ne postanu pjenasti. Dodajte brašno pomiješano s praškom za pecivo i mljevene bademe. Lagano umiješajte snijeg od bjelanjaka u smjesu žumanjaka i brašna.
Smjesu izlijte na veliki pleh obložen papirom za pečenje. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180°C oko 10 - 12 minuta, dok biskvit ne postane zlatno - smeđe boje.
Foto: @thenerdiebaker
Priprema nadjeva
Jagode operite i narežite na tanke ploške. Vrhnje za šlag umutite sa šećerom u prahu dok ne dobijete čvrsti šlag.
Pečeni biskvit izvadite iz pećnice i odmah ga prebacite na čist kuhinjski ručnik posut šećerom u prahu. Uklonite papir za pečenje i pažljivo zarolajte biskvit s ručnikom. Ostavite da se ohladi. Kada se biskvit ohladi, pažljivo ga odrolajte i premažite šlagom. Po šlagu ravnomjerno rasporedite ploške jagoda. Ponovno zarolajte biskvit, ovaj put bez ručnika.
Roladu pospite šećerom u prahu i ostavite u hladnjaku najmanje sat vremena prije posluživanja. Narežite na kriške i uživajte u ukusnoj slatkoj roladi.
Slana rolada od mljevenog mesa
Sastojci
Priprema smjese
U velikoj zdjeli pomiješajte mljevenu junetinu, nasjeckani luk, protisnuti češnjak, jaje, krušne mrvice, naribani sir, nasjeckanu papriku, origano, bosiljak, sol i papar. Sve dobro izmiješajte dok ne dobijete jednoličnu smjesu.
Formiranje rolade
Na radnu površinu stavite komad prozirne folije i na nju ravnomjerno rasporedite smjesu od mesa u oblik pravokutnika. Po mesu ravnomjerno rasporedite kriške šunke.
Rolanje
Pomoću folije pažljivo zarolajte smjesu od mesa u čvrstu roladu. Krajeve folije zavrnite kako bi rolada zadržala oblik.
Pečenje
Roladu prebacite u nauljen pleh za pečenje i premažite maslinovim uljem. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180°C oko 45 - 50 minuta, dok meso ne bude potpuno pečeno i površina ne postane zlatno – smeđe boje.
Pečenu roladu izvadite iz pećnice i ostavite da se malo ohladi prije rezanja. Narežite na kriške i poslužite uz prilog po želji, poput pire krumpira, salate ili povrća.
Savjeti za uvijek savršenu roladu
Da biste osigurali da vaša rolada uvijek bude savršena, donosimo nekoliko korisnih savjeta.
Priprema tijesta
Tijesto za biskvit ili meso mora biti ravnomjerno raspoređeno kako bi se rolada ravnomjerno pekla. Koristite špatulu za ravnomjerno nanošenje tijesta na pleh.
Rolanje
Dok je tijesto još toplo, pažljivo ga zarolajte pomoću kuhinjskog ručnika. Ovo će pomoći da rolada zadrži svoj oblik i spriječiti pucanje.
Hlađenje
Ostavite roladu da se potpuno ohladi prije rezanja. To će pomoći da se svi sastojci stabiliziraju i da se rolada lakše reže.
Punjenje
Kada punite roladu, pazite da ne stavite previše nadjeva, jer to može otežati rolanje i uzrokovati pucanje tijesta.
Dekoracija
Ne zaboravite dekorirati roladu prije posluživanja. Šećer u prahu, voćni sirup, čokoladna glazura ili svježe voće mogu roladi dati dodatni vizualni i okusni dojam.
Zdravije varijante rolade
Za one koji paze na prehranu ili imaju posebne prehrambene potrebe, postoje zdravije varijante rolade koje možete kušati.
Umjesto običnog brašna, koristite bezglutensko brašno kako biste napravili roladu pogodnu za osobe s celijakijom ili osjetljivošću na gluten. Koristite prirodne zaslađivače poput stevije, javorovog sirupa ili meda umjesto rafiniranog šećera.
Umjesto jaja i mliječnih proizvoda, koristite zamjene poput lanenih sjemenki, bademovog mlijeka ili kokosovog vrhnja. Veganske kreme i nadjevi mogu biti jednako ukusni kao i tradicionalni.
Rolada je iznimno svestrano jelo koje može biti slatko ili slano, ovisno o prigodi i preferencijama. Njena jednostavna priprema i mogućnost prilagodbe različitim ukusima čine je savršenim izborom za razne prilike, bilo da je riječ o desertu ili glavnom jelu. S receptima za slatku roladu s jagodama i bademima te slanu roladu od mljevenog mesa, sigurno ćete pronaći nešto što će zadovoljiti vaša nepca i oduševiti vaše goste.
* * *
Naslovna fotografija: @ben_and_krissi
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.
Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.
Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.
Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.
Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.
Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
