TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 24.1.2024.
Pesto sos će začiniti svako jelo i dati mu dašak talijanske magije.
Ovaj zeleni dragulj Italije slavi jednostavnost pripreme, ali i sastojaka od kojih je sačinjen. Pesto sos potječe sa sunčanih dijelova Ligurije, točnije Genove. Tamo je stekao status kultnog kulinarskog remek – djela, a potom osvojio ljude diljem svijeta.
Naziv pesto dolazi od riječi talijanske riječi pestare, što znači usitniti ili tući. Sam naziv upravo govori o tradicionalnoj metodi spravljanja pesto sosa uz pomoć mužara i tučka. Ako se pitate kakvog je okusa pesto sos, reći ćemo samo da donosi idealan spoj lagane i osvježavajuće arome bosiljka s bogatim, slanim i orašastim okusima pinjola i sira.
Ukratko, bogatstvo različitih okusa spojenih u harmoničan sos koji upotpuni svako jelo.
Od čega se pravi pesto sos?
Danas se pesto sos krije u gotovo svakoj kuhinji pravih ljubitelja talijanskih delicija. Tradicionalni genovski pesto sos recept uključuje tek nekoliko sastojaka koje nerijetko svi imaju u svojoj kuhinji. Svježi bosiljak, pinjole, češnjak, parmezan i maslinovo ulje baza su dobrog pesto sos recepta.
Svi ovi sastojci doprinose prepoznatljivom okusu koji savršeno upotpuni svako jelo kojem je baza tjestenina. Pesto sos često se dodaje i u sendvič, salatu i druge kulinarske delicije. S vremenom su se razvile različite varijacije na temu pa tako doma možete napraviti nekoliko različitih vrsta ovog slavnog sosa.
Foto: freepik.com
Razne regije razvile su svoje varijante u kojima se kriju sušene rajčice, rukola i špinat. Svaka od ovih varijacija odražava kreativnost i lokalne okuse regije u kojima je nastala.
Kako napraviti domaći pesto sos?
Iako je s rastom popularnosti pesto sosa nastalo mnoštvo komercijalnih verzija dostupnih u dućanima, mnogi još uvijek uživaju u procesu pravljenja domaće verzije. Vjerujemo da je uvijek lakše kupiti gotovi sos, ali izrada domaćeg u vašoj kuhinji zadržat će autentične okuse i pri tome na stol donijeti provjereno najbolje sastojke.
Sada zakoračite u svoju kuhinju i krenite u novu gourmet avanturu koja ne oduzima previše vremena, a u potpunosti mijenja okuse vaših omiljenih delicija.
Pesto sos recept
Sastojci
Priprema
Ukoliko vam se svidi jednostavnost kreiranja klasičnog pesto sosa, ali i njegovi specifični okusi, možete svoju malu talijansku avanturu nastaviti kreirajući i druge poznate verzije.
Želite li napraviti mali zaokret u klasičnom receptu, možete dodati cijeđeni sok limuna. On će ovoj jednostavnoj kombinaciji dati malo odvažnosti kroz kiselkasti okus citrusa. Savršen dodatak toj kiselosti je lagana slatkoća badema koje možete koristiti umjesto pinjola.
Mi vam danas donosimo i recept za pesto sos sa sušenim rajčicama i bademima, koji je uz klasični sos najpopularnija verzija.
Pesto sos s rajčicama i bademima
Sastojci
Za izradu možete ponoviti isti proces kao i za klasični pesto sos recept.
Kako čuvati domaći pesto sos?
Pesto sos možete prebaciti u teglice i čuvati u frižideru najviše 1 – 2 tjedna. Kada pesto sos ubacite u teglicu, površinu prekrijte maslinovim uljem. Ovaj korak će poslužiti kao zaštitna barijera koja će zaustaviti oksidaciju.
Pesto sos možete ubaciti i u zamrzivač i tako imati spremne zalihe svaki put kada imate nenajavljene goste ili se sami zaželite brze talijanske delicije. Zamrzavanje će sačuvati sve njegove vrijedne sastojke i okuse. Kako ne biste morali odmrzavati velike količine pesto sosa, imamo jednostavan i praktičan trik u rukavu.
Foto: freepik.com
Pesto jednostavno ubacite u šablone za led i tako ćete imati spreman sos u malim količinama. Ovo će olakšati proces odleđivanja jer uvijek možete sami procijeniti koliko će vam kockica pesto sosa biti dovoljno prema broju gostiju. Naravno, ukoliko vidite da je sos promijenio miris ili boju, radije napravite svježi, jer zaista ne oduzima puno vremena.
Sada kada imate spremne domaće varijante ovog prepoznatljivog talijanskog sosa, treba vam i nekoliko ideja s čime ga spojiti. Iako su pesto sos i špagete oličenje talijanske kulture, postoji još nekoliko načina kako da uživate u ovoj deliciji, posebno ako želite da broj pesto sos kalorija svedete na minimum. Klasična pesto sos jela su, uz tjesteninu, sendviči, piletina, pizze i bruschette. Ukoliko nemate vremena za peći bruschette u pećnici, jednostavno tostirajte par komada kruha i koristite pesto sos kao dip.
Predlažemo da nakon ove male pesto edukacije i recepata napravite domaću varijantu koja vam se više sviđa i dodate ju u recept za neodoljivi sendvič koji vam donosimo u nastavku.
Pileći sendvič s pesto sosom
Sastojci
Priprema
Začinite pileća prsa soli i paprom po želji. Na tavu dodajte malo maslinovog ulja (zagrijavajte ga samo do određene temperature, prije nego se pojavi malo dima). Pržite pileća prsa 6 – 8 minuta sa svake strane. Vrijeme prženja može varirati ovisno o tavi i temperaturi. Kada ispare svi sokovi i piletina dobije lijepu zlatnu nijansu, fileti su spremni.
Nakon što maknete piletinu, na istoj tavi možete tostirati unutrašnjost kruha kako bi sendvič bio još sočniji. Na blago tostirani kruh namažite veću količinu pesto sosa koji će poslužiti kao idealna baza i prožimati sve ostale okuse. Potom dodajte piletinu, a onda i tanke listove narezanog mozzarella sira.
Za kraj, dodajte sitno narezane cherry rajčice i svježi bosiljak i sve zaokružite aceto balsamicom po želji.
Sigurni smo da nakon čitanja ovog teksta i vaše nepce traži ove prepoznatljive okuse i vjerujemo da će se uz pomoć ovih jednostavnih recepata pesto sos u trenu naći na vašem stolu. Buon appetito!
* * *
Naslovna fotografija: @demancare
Foto: Unsplash, Pexels, Freepik
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
