TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 6.5.2016.
U vremenu kada je informacija dostupna na dlanu ruke i kada informacije prosječna osoba ne traži u knjigama, nije ni čudo da se sve više knjižnica zatvara, a djela se iz knjiga sele na naše pametne uređaje. Međutim, ono što tableti, računala i pametni telefoni nikada neće imati: miris knjige, okretanje papirne stranice, obilježavanje stranica „ušima“, nikada neće moći ni zamijeniti knjigu.
Nisam od onih što kupuju knjige „na metar“ kako bi uljepšali životni prostor, ali nekada zaista nemam granice u kupovini knjiga i to će tako uvijek biti. Upravo zbog ljubavi prema knjigama nastojim obilaziti knjižnice gdje god odem. To je moje malo zadovoljstvo, premda mnogima možda čudno.
Ali ti kojima zvuči čudno nikada neće razumjeti veličanstveni osjećaj koji se rađa dok hodate okruženi najdivnijim djelima ljubavi, mržnje, filozofije, povijesti... Osjećaj strahopoštovanja prema svim onima koji su ikada svoje misli pretočili perom na papir. Osjećaj divljenja prema svim onim bezvremenskim likovima koji ljube, iščekuju, žude, pate, zaključuju, otkrivaju i još svašta nešto. Osjećaj malenkosti pred divovima. Osjećaj ispunjenja.
Tako je Trinity College Library u Dublinu bila knjižnica u kojoj sam bila najtiša u životu, a svi oni koji me poznaju znaju koliko je to meni teško. U tišini sa svojim uvijek nesređenim mislima okružena predivnim skladom. To je ono što bih ja na instagramu stavila pod hashtag bookporn. U knjižnici u Amsterdamu oduševila me je arhitektura, organizacija, posjećenost i pogled na grad koji je prekrasan. O londonskoj knjižnici da ne pričam. Međutim, danas sam sretna što dio godine provodim u gradu u kojem je najveća javna knjižnica u Europi – Birminghamu. Najsretnija sam zato što skoro svakoga dana prođem pored nje pa joj se iznova divim, što me oduševljava iz dana u dan i što mogu provesti vrijeme ovdje dok istražujem i radim.
Knjižnica u Birminghamu građena je četiri godine, a u rujnu 2013. svečano ju je otvorila Malala Yousafzai, pakistanska aktivistica i zagovornica obrazovanja koja je preživjela napad talibana prije svoje punoljetnosti, a koja sada živi i školuje se u ovom gradu. Ovom prilikom je kazala: „Ne zaboravimo kako jedna knjiga, jedna olovka i jedan učitelj mogu promijeniti svijet.“ Zaista, ponekada zaboravljamo da se život sastoji od učenja mnogo više nego od stalnog predavanja.
Nizozemska arhitektica Francine Houben imala je zahtjevnu zadaću projektiranja zgrade koja će postati simbolom grada. Kazala je kako nije željela napraviti još jednu „zgradu od cigle“, već je stvorila zdanje ispunjeno svjetlošću, fizičkom i intelektualnom. Dok sjedite u udobnim foteljama uz staklene portale koji nadgledaju središte grada, milovani nekada škrtim britanskim suncem upijate svaku pročitanu riječ gubeći se u likovima, zapletima i raspletima djela koje ova knjižnica posjeduje.
Futuristički izgled upotpunjen je fasadom sačinjenom od metalnih krugova isprepletenih skoro čitavom površinom zgrade. Arhitektica je kazala kako upravo ti krugovi mogu biti simbolika kanala u gradu, tradicije pravljenja nakita, krugovi znanja ili što god ljudi odluče, ostavila je slobodu svakom posjetiocu da stvori svoju priču i simboliku.
Za toplijih mjeseci imate priliku čitati knjige i u jednom od vrtova knjižnice koji se nalaze na trećem i sedmom katu zgrade. U njima su zasađene začinske biljke, ukrasni grmovi i cvijeće ali i stabla voća. Ona na trećem, u hladnijim mjesecima daje malo mirniji doživljaj dok za onu na sedmom morate biti spremni na vjetar, jaki vjetar. Ali kako se vrijeme mijenja iz zimskog prema ljetnom, vrtovi su pravi mali raj u središtu višemilijunskog grada i pružaju oazu mira za um i dušu. Zgrada je građena tako da je njena održivost apsolutno ekološki prihvatljiva. Naime, za grijanje se koriste toplinske pumpe koje crpe toplu vodu iz zemlje, a već spomenuti vrtovi smanjuju CO2 otisak, te je prema BREEAM (jedan od vodećih svjetskih metoda kojim se procjenjuje utjecaj građevina na okoliš) standardu zgrada dobila izvrsnu ocjenu.
Knjižnica posjeduje više od milijun knjiga, kao i izuzetno važne jedinstvene arhive i fotografije, a kao šlag na tortu dolazi nevjerojatna memorijalna soba Williama Shakespearea na posljednjem, desetom, katu. Ovdje je sakupljena najveća zbirka djela engleskog pisca, a neka izdanja sežu do davne 1623. Knjižnica zajedno s memorijalnom sobom posjeduje čak 44 000 knjiga, časopisa i DVD-ova pod nazivom Kolekcija Williama Shakespearea.
Zgrada knjižnice je povezana s lokalnim kazalištem REP, a posjeduje i amfiteatar te dvoranu za seminare. Dok se knjižnice širom svijeta zatvaraju zbog nedostatka sredstava, uprava najveće europske odlučila je iskoristiti jedinstveni prostor te ga ponuditi i za organiziranje vjenčanja, a nedavno je i škola jezika premještena pod njezin krov. Tako da je sada istinski iskorištena u svrhu obrazovanja. Članstvo u knjižnici je besplatno za sve stanovnike Otoka i slobodno se mogu koristiti svim sadržajem. Knjižnica je jedna od najposjećenijih objekata Velike Britanije te je za kratko vrijeme postala simbol grada.
Činjenica da je sagrađena prema projektu arhitektice te ju je svečano otvorila djevojka koja je svojevrsni suvremeni simbol borbe za obrazovanje, knjižnica u Birminghamu za mene je podsjetnik na snagu koju žene posjeduju, a ponekada to zaboravljaju. U svijetu muškaraca i simbola njihove dominantnosti, stoji građevina koja se sastoji od djela briljantnih umova koju je stvorila žena i kojoj je blagoslov otvaranja dala žena. Talk about women power!
Za MODAMO.info piše: Ksenija Ninić
Foto: Ksenija Ninić
TEKST: Adelisa Mašić
Ovog proljeća sve više ljudi pretražuje Durmitor kao ideju za bijeg iz grada, i iskreno, nije teško shvatiti zašto.
Dok društvene mreže ponovo pune fotografije planinskih kućica, jezera i pogleda koji izgledaju nestvarno, Durmitor se vraća na travel liste svih koji traže kombinaciju mira, prirode i aktivnog odmora.
Ono što ovu planinu čini posebnom nije samo njena ljepota, već osjećaj koji imate kada stignete tamo.
Vazduh je hladniji i čistiji, tempo sporiji, a dani nekako duži. Sve djeluje kao potpuni reset nakon sedmica provedenih između obaveza, ekrana i gradske gužve…
Crno jezero je prvo mjesto koje većina poželi vidjeti
Ako ste ikada gledali fotografije Durmitora, velike su šanse da je upravo Crno jezero bilo među njima. Okruženo borovom šumom i planinskim vrhovima, djeluje gotovo nestvarno u proljetnim mjesecima kada priroda postane intenzivno zelena, a voda potpuno mirna.
Šetnja oko jezera jedna je od onih stvari koje zvuče jednostavno, ali ostanu među najljepšim dijelovima cijelog putovanja.
Durmitor nije samo za planinare
Iako ga mnogi povezuju s planinarenjem i avanturama, Durmitor jednako privlači i ljude koji samo žele nekoliko dana tišine i prirode.
Naravno, oni željni adrenalina ovdje mogu pronaći rafting na Tari, hiking staze, zipline i brojne vidikovce, ali jednako je lijepo samo sjediti na terasi planinske kućice uz kafu i pogled na šumu.
Upravo ta kombinacija mira i aktivnosti razlog je zašto se toliko ljudi vraća ovom mjestu iznova.
Pogledi zbog kojih telefon ostaje po strani
Kanjon Tare, most Đurđevića Tara, vidikovac Čurevac i brojni planinski vrhovi daju Durmitoru onu filmsku atmosferu zbog koje imate osjećaj da ste mnogo dalje od Balkana nego što zapravo jeste.
A možda je najbolji dio svega činjenica da signal na pojedinim dijelovima gotovo nestane. U nekom drugom trenutku to bi vjerovatno nerviralo, ali ovdje upravo to postaje dio iskustva.
Žabljak kao baza za proljetni reset
Većina putovanja na Durmitor počinje iz Žabljaka, malog planinskog grada koji tokom proljeća i ljeta postaje baza za sve, od laganih šetnji do ozbiljnijih avantura.
Odatle je najlakše istraživati jezera, vidikovce i planinske staze, ali i pronaći cozy smještaj koji cijelom putovanju daje dodatni šarm.
Uz domaću hranu, jutra koja mirišu na borove i večeri koje traže duks čak i kada je ostatak regiona već u ljetu, Durmitor djeluje kao mjesto na kojem se baterije pune mnogo brže nego inače.
I možda upravo zato ovog proljeća svi ponovo guglaju Durmitor…
Foto: @thediaryof2
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
