TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 6.5.2016.
U vremenu kada je informacija dostupna na dlanu ruke i kada informacije prosječna osoba ne traži u knjigama, nije ni čudo da se sve više knjižnica zatvara, a djela se iz knjiga sele na naše pametne uređaje. Međutim, ono što tableti, računala i pametni telefoni nikada neće imati: miris knjige, okretanje papirne stranice, obilježavanje stranica „ušima“, nikada neće moći ni zamijeniti knjigu.
Nisam od onih što kupuju knjige „na metar“ kako bi uljepšali životni prostor, ali nekada zaista nemam granice u kupovini knjiga i to će tako uvijek biti. Upravo zbog ljubavi prema knjigama nastojim obilaziti knjižnice gdje god odem. To je moje malo zadovoljstvo, premda mnogima možda čudno.
Ali ti kojima zvuči čudno nikada neće razumjeti veličanstveni osjećaj koji se rađa dok hodate okruženi najdivnijim djelima ljubavi, mržnje, filozofije, povijesti... Osjećaj strahopoštovanja prema svim onima koji su ikada svoje misli pretočili perom na papir. Osjećaj divljenja prema svim onim bezvremenskim likovima koji ljube, iščekuju, žude, pate, zaključuju, otkrivaju i još svašta nešto. Osjećaj malenkosti pred divovima. Osjećaj ispunjenja.
Tako je Trinity College Library u Dublinu bila knjižnica u kojoj sam bila najtiša u životu, a svi oni koji me poznaju znaju koliko je to meni teško. U tišini sa svojim uvijek nesređenim mislima okružena predivnim skladom. To je ono što bih ja na instagramu stavila pod hashtag bookporn. U knjižnici u Amsterdamu oduševila me je arhitektura, organizacija, posjećenost i pogled na grad koji je prekrasan. O londonskoj knjižnici da ne pričam. Međutim, danas sam sretna što dio godine provodim u gradu u kojem je najveća javna knjižnica u Europi – Birminghamu. Najsretnija sam zato što skoro svakoga dana prođem pored nje pa joj se iznova divim, što me oduševljava iz dana u dan i što mogu provesti vrijeme ovdje dok istražujem i radim.
Knjižnica u Birminghamu građena je četiri godine, a u rujnu 2013. svečano ju je otvorila Malala Yousafzai, pakistanska aktivistica i zagovornica obrazovanja koja je preživjela napad talibana prije svoje punoljetnosti, a koja sada živi i školuje se u ovom gradu. Ovom prilikom je kazala: „Ne zaboravimo kako jedna knjiga, jedna olovka i jedan učitelj mogu promijeniti svijet.“ Zaista, ponekada zaboravljamo da se život sastoji od učenja mnogo više nego od stalnog predavanja.
Nizozemska arhitektica Francine Houben imala je zahtjevnu zadaću projektiranja zgrade koja će postati simbolom grada. Kazala je kako nije željela napraviti još jednu „zgradu od cigle“, već je stvorila zdanje ispunjeno svjetlošću, fizičkom i intelektualnom. Dok sjedite u udobnim foteljama uz staklene portale koji nadgledaju središte grada, milovani nekada škrtim britanskim suncem upijate svaku pročitanu riječ gubeći se u likovima, zapletima i raspletima djela koje ova knjižnica posjeduje.
Futuristički izgled upotpunjen je fasadom sačinjenom od metalnih krugova isprepletenih skoro čitavom površinom zgrade. Arhitektica je kazala kako upravo ti krugovi mogu biti simbolika kanala u gradu, tradicije pravljenja nakita, krugovi znanja ili što god ljudi odluče, ostavila je slobodu svakom posjetiocu da stvori svoju priču i simboliku.
Za toplijih mjeseci imate priliku čitati knjige i u jednom od vrtova knjižnice koji se nalaze na trećem i sedmom katu zgrade. U njima su zasađene začinske biljke, ukrasni grmovi i cvijeće ali i stabla voća. Ona na trećem, u hladnijim mjesecima daje malo mirniji doživljaj dok za onu na sedmom morate biti spremni na vjetar, jaki vjetar. Ali kako se vrijeme mijenja iz zimskog prema ljetnom, vrtovi su pravi mali raj u središtu višemilijunskog grada i pružaju oazu mira za um i dušu. Zgrada je građena tako da je njena održivost apsolutno ekološki prihvatljiva. Naime, za grijanje se koriste toplinske pumpe koje crpe toplu vodu iz zemlje, a već spomenuti vrtovi smanjuju CO2 otisak, te je prema BREEAM (jedan od vodećih svjetskih metoda kojim se procjenjuje utjecaj građevina na okoliš) standardu zgrada dobila izvrsnu ocjenu.
Knjižnica posjeduje više od milijun knjiga, kao i izuzetno važne jedinstvene arhive i fotografije, a kao šlag na tortu dolazi nevjerojatna memorijalna soba Williama Shakespearea na posljednjem, desetom, katu. Ovdje je sakupljena najveća zbirka djela engleskog pisca, a neka izdanja sežu do davne 1623. Knjižnica zajedno s memorijalnom sobom posjeduje čak 44 000 knjiga, časopisa i DVD-ova pod nazivom Kolekcija Williama Shakespearea.
Zgrada knjižnice je povezana s lokalnim kazalištem REP, a posjeduje i amfiteatar te dvoranu za seminare. Dok se knjižnice širom svijeta zatvaraju zbog nedostatka sredstava, uprava najveće europske odlučila je iskoristiti jedinstveni prostor te ga ponuditi i za organiziranje vjenčanja, a nedavno je i škola jezika premještena pod njezin krov. Tako da je sada istinski iskorištena u svrhu obrazovanja. Članstvo u knjižnici je besplatno za sve stanovnike Otoka i slobodno se mogu koristiti svim sadržajem. Knjižnica je jedna od najposjećenijih objekata Velike Britanije te je za kratko vrijeme postala simbol grada.
Činjenica da je sagrađena prema projektu arhitektice te ju je svečano otvorila djevojka koja je svojevrsni suvremeni simbol borbe za obrazovanje, knjižnica u Birminghamu za mene je podsjetnik na snagu koju žene posjeduju, a ponekada to zaboravljaju. U svijetu muškaraca i simbola njihove dominantnosti, stoji građevina koja se sastoji od djela briljantnih umova koju je stvorila žena i kojoj je blagoslov otvaranja dala žena. Talk about women power!
Za MODAMO.info piše: Ksenija Ninić
Foto: Ksenija Ninić
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ovo ljeto tražili plažu koja izgleda kao da je filter uključen prije nego što ste izvadili telefon, Sakarun na Dugom otoku je ime koje trebate zapamtiti. Bijela obala, tirkizno more i osjećaj da ste pobjegli mnogo dalje od zadarskog arhipelaga čine je jednim od onih mjesta koja se ne šalju samo u grupni chat, nego odmah ulaze u plan putovanja.
Sakarun je jedna od onih plaža koje se često opisuju velikim riječima, ali ovaj put taj hype ima smisla. Smještena je na sjeverozapadnoj obali Dugog otoka, u blizini Velog Rata, Božave, Solina i Verunića, pa je idealna ideja za sve koji ljeto planiraju iz pravca Zadra.
Ono po čemu se pamti na prvi pogled su bijeli obluci, sitniji pijesak i šljunak u moru te tirkizne nijanse koje daju onaj skoro tropski kontrast.
Zbog toga je Sakarun dobio nadimke poput “hrvatski Havaji” i “jadranski Karibi”, ali bez potrebe da previše romantiziramo: ovo je plaža za sporo plivanje, dugo ležanje i onaj trenutak kada zaboravite koliko ste puta provjerili trajekt. Ako želite jedan ljetni izlet koji ima efekt mini odmora, ovo je adresa koju vrijedi staviti visoko na listu.
Prvi razlog je boja mora. Sakarun ima onu kombinaciju svijetle obale i plitkog, čistog mora zbog koje sve izgleda mekše, sporije i fotogeničnije, čak i kada je plaža puna peškira i suncobrana.
Ulazak u more je ugodan, a plićak je jedan od razloga zbog kojih je ova plaža popularna i među porodicama s djecom. Iza plaže su borovi, pa se u danima kada sunce ne pregovara ni s kim može pronaći i malo prirodne hladovine.
Sakarun nije skrivena plaža u smislu da ćete je imati samo za sebe, ali jeste ona vrsta mjesta zbog kojeg razumijete zašto se ljudi vraćaju na Dugi otok.
Najčešći plan je krenuti iz Zadra trajektom prema Brbinju na Dugom otoku, a zatim nastaviti autom prema sjeverozapadnom dijelu otoka. Vožnja otokom je dio doživljaja jer Dugi otok ima onu posebnu, malo dramatičnu dalmatinsku scenografiju: cesta, borovi, pogledi prema moru i osjećaj da se svaki zavoj isplati.
Ako ne dolazite autom, praktična opcija je Božava, odakle prema Sakarunu tokom sezone vozi turistički vozić. U sezoni se isplati krenuti ranije, jer parking u blizini plaže i mjesta u hladu nisu nešto na šta treba računati usred najjačeg dijela dana.
Ova plaža može biti jednodnevni bijeg iz Zadra, ali Dugi otok zaslužuje više od brzog dolaska i povratka. U blizini su Veli Rat, Božava i Soline, pa Sakarun možete spojiti s laganim istraživanjem sjevernog dijela otoka.
Ako volite more iz perspektive broda, uvala je popularna i među nautičarima, jer njen položaj daje onaj savršeni osjećaj dolaska na mjesto koje se pamti iz daljine. S druge strane, ako ste više tip za peškir, knjigu i “ne diraj me do zalaska”, Sakarun radi i bez puno plana.
Najbolji savjet? Doći rano, ostati dugo i ne pokušavati ugurati previše lokacija u isti dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
