TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 22.8.2024.
Ne želimo da propustite ni najsitniji detalj ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala stoga ćemo vam Masterclass Meg Ryan i Johna Turturro prenijeti tako da se osjećate kao da ste i vi bili dio ove priče.
Meg Ryan je stigla u Sarajevo i od tog momenta postaje jedna od najvažnijih vijesti u Sarajevu ovih dana. Među prvima smo vam prenijeli njenu odjevnu kombinaciju s crvenog tepiha, ali i dio atmosfere njenog masterclassa i razgovora s Danisom Tanovićem.
Sada je vrijeme da vam donesemo i detalje sa njenog masterclassa koji je održan u BKC - u, 20. augusta, uz uz moderaciju bh. reditelja, dobitnika Oscara®, Danisa Tanovića.
Masterclass sa Meg Ryan u Sarajevu
Meg je u svijet glume ušla sasvim slučajno dok je studirala žurnalistiku i tražila način da zaradi dodatni novac. S obzirom na to da nije profesionalna glumica sve je učila od početka, a poseban izazov su joj predstavljali javni nastupi s kojima se borila od djetinstva.
"Kada sam počela sa serijama, nisam znala kako da pamtim replike, kako da stojim na liniji itd. Ali, sada kad se vratim shvatam da sam imala početničke probleme, što sada percipiram kao jako vrijednu stvar u mom formiranju kao glumice." - izjavila je Meg.
Njihovo razgovor povremeno su pratile scene iz filmova Kad je Harry sreo Sally, Rezovi i Šta se dešava kasnije. Govorila je o značajnim saradnjama sa rediteljima i glumcima koje su je oblikovale, navodeći da je od svakog saradnika nešto naučila. S posebnim zadovoljstvom je govorila o saradnji sa Norom Efron te je podijelila kako je Nora kreirala atmosferu na setu u kojoj su svi imali osjećaj kao da se nalaze na zabavi.
Meg je iste večeri, 20. augusta uručeno Počasno Srce Sarajeva.
John Turturro na Masterclassu
John Turturro odrastao je u njujorškoj četvrti Brooklyn sa porodicom koja je migrirala iz Italije. Često su zajedno gledali filmove, ali on nikada nije mislio o tome kako bi se i sam mogao naći pred kamerama. Počasno Srce Sarajeva koje mu je uručeno 21. augusta John je zaslužio svojim sjajnim glumačkim, scenarističkim i rediteljskim doprinosom svijetu filma.
Za vrijeme njegovog razgovora s moderatoricom Alissom Siomn, prikazana je i kultna scena kuglanja iz filma Veliki Lebowski.
"Samo sam htio zabaviti prijatelje. Pa sam se na snimanju glupirao, potpuno pretjerivao, kao što bi čovjek napravio kada ode s prijateljima na kuglanje. Nisam znao da će braća Coen to iskoristiti, staviti glazbu grupe Gypsy Kings i sve to pretvoriti u nezaboravnu scenu." - ispričao je Turturro.
Toliko, do narednog masterclassa.
* * *
Foto: sff.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru.
Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.
Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.
Foto: Vedran Husremović
Foto: Monika Andrić
Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti.
Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.
Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida.
U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.
Foto: Vedran Husremović
AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.
Foto: Monika Andrić
Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo.
Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.
„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti.
Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću.
Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori.
AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“ izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.
Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv.
U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?
Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“
Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost.
U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.
Foto: Vedran Husremović
Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
