TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 16.6.2026.
Video umjetnost, eksperimentalni zvuk i prostor za sanjarenje susreću se ovog juna u Sarajevu. Uoči otvaranja izložbe „Drop On A Lens“ razgovarali smo sa Zlatkom Ćosićem o sporosti, prirodi i načinima na koje umjetnost može promijeniti naš pogled na svijet.
U okviru ovogodišnjeg izdanja Garden of Dreams Festivala, u saradnji s Galerijom Manifesto, sarajevskoj publici bit će predstavljena samostalna izložba video umjetnika Zlatka Ćosića.
Nakon prošlogodišnje festivalske saradnje s Aleksandrom Hemonom i Indigom, Ćosić se vraća s projektom „Drop On A Lens“, izložbom koja kroz eksperimentalne video forme i vizuelne distorzije istražuje krhkost ekosistema, identiteta i percepcije.
Njegovi radovi polaze iz stvarnog svijeta, vode, drveća, životinja i svakodnevnih prizora, ali ih transformišu u apstraktne pokretne slike koje pozivaju na sporije posmatranje i refleksiju.
U razgovoru za Bonjour govorio je o odnosu umjetnosti i muzike, ulozi umjetnika u digitalnom dobu te o tome zašto je ponekad najvažnije jednostavno zastati i pažljivo gledati.
Nakon prošlogodišnje saradnje sa Aleksandrom Hemonom i Indigom, ponovo se vraćate u Sarajevo u festivalskom kontekstu.
Koliko vam je bitan ovaj "dijalog" video umjetnosti sa muzičkom scenom i na koji način on mijenja način na koji publika konzumira klasičnu galerijsku postavku?
Često nastupam s muzičarima i DJ-evima, stvarajući iskustva obrade videa uživo, a mnoge od tih tehnika uključujem u svoje video umjetničke projekte.
Ove radove možete doživjeti u intimnijem okruženju u Galeriji Manifesto u sklopu izložbe Drop on a Lens. Nadam se da će posjetioci usporiti, provesti vrijeme s video radovima, slušati, meditirati, plesati, pronaći inspiraciju i dozvoliti sebi da sanjaju.
U ovogodišnjoj postavci "Drop On A Lens" koristite vizuelne distorzije kako biste transformisali poznate prizore u apstraktne forme.
Gdje prestaje dokumentarna stvarnost onoga što objektiv vidi, a počinje nova, intimna istina koju pokušavate prenijeti publici?
Sva moja videa i zvukovi potiču iz stvarnosti. Ponekad su izmijenjeni do neprepoznatljivosti, a ponekad otkrivaju tragove svog porijekla.
Vođeni pokretom, bojom, oblikom i zvukom, oni se razvijaju bez početka ili kraja, zadržavajući se u stanju postajanja – poput plesa, poezije i snova.
Izložba se bavi krhkostima naših ekosistema.
Na koji način digitalna umjetnost i eksperimentalni video, kao mediji koji su po prirodi "vještački", mogu pomoći ljudima da ponovo uspostave duboku i iskrenu empatiju prema prirodnom svijetu koji nestaje?
Većina mojih video radova došla je iz prirodnog svijeta vode, drveća, životinja i drugih živih elemenata. Sebe vidim kao digitalnog čuvara tih krhkih okruženja, stvarajući vizualne i zvučne podsjetnike na ono što imamo i ono što možemo izgubiti.
Kao video umjetnik, osjećam odgovornost da stvaram i dijelim radove koji podižu svijest, štite ono što cijenim i potiču dublje uvažavanje prirodnog svijeta. Kroz svoju praksu nadam se da ću doprinijeti zdravijoj i održivijoj budućnosti, kako za naše zajednice tako i za okoliš.
Sam naslov "Drop On A Lens" sugeriše nešto sitno, kapljicu koja mijenja pogled na čitav svijet.
Da li je u današnjem digitalnom dobu uloga umjetnika da nas natjera da usporimo i fokusiramo se upravo na te "sitne smetnje" kako bismo razumjeli širu sliku našeg postojanja?
I dalje vjerujem da umjetnici imaju moć da inspirišu i zabave, ali i da podučavaju, upozoravaju i otkrivaju alternativne mogućnosti.
Jedan od najvažnijih aspekata moje umjetničke prakse je sporost – proces učenja da budem strpljiv, pažljiv i selektivan. Trudim se da postanem dio okruženja, umjesto da žurim da ga zabilježim. Ponekad to znači tiho posmatranje, duboko slušanje i odabir da uopšte ništa ne zabilježim.
Često se vraćam na istu lokaciju više puta, dopuštajući sebi da se opustim, upijem okolinu, razmislim o onome što je prisutno, zapišem ideje i pustim ih da se razvijaju tokom vremena. Dajući radu prostor da se razvija, on počinje prirodno da se oblikuje.
Nadam se da će publika moći da se na sličan način uključi u moj rad. U galeriji pozivam posjetioce da uspore, provedu vrijeme s radom i otkriju suptilne detalje koji često ostaju nezapaženi u svijetu oko nas.
Garden of Dreams slavi kolektivne snove, dok vaši radovi često dotiču univerzalne ljudske strahove i čežnje.
Kako vizuelni šum i apstrakcija postaju univerzalni jezik koji razumijemo svi, bez obzira na naše lične ili geografske identitete?
U mojim videima apstrakcija postaje prostor ljepote, energije, pokreta i slikarskog izražavanja. Može izazvati emocije, probuditi sjećanja i odvesti nas u stanja sanjarenja i refleksije. Ima moć da izazove strah i čežnju, da uznemiri ili inspiriše, da nas ohrabri da progovorimo i da nam da hrabrost da stvorimo promjenu.
Umjetnost može sve to, a bavljenje njome je izvanredno putovanje. Dozvolite sebi da budete uronjeni u nju, da se prepustite njenim mogućnostima.
Ona hrani um, tijelo i dušu.
Poruka publici pred otvaranje izložbe?
Povedite prijatelja na izložbu. Provedite vrijeme s umjetnošću i pustite da se slegne. Kasnije podijelite piće ili obrok i razgovarajte o onome što ste doživjeli. Smijte se zajedno.
Sljedećeg dana zapišite nekoliko riječi ili utisaka koji su vam ostali u sjećanju. Pustite da vam misli lutaju. Fotografišite, slikajte, crtajte, pišite ili jednostavno slušajte svijet oko sebe. Ispričajte nekome priču.
Zatim idite u krevet i sanjajte.
Umjetnost ne prestaje kada napustite galeriju – ona se nastavlja u razgovorima, sjećanjima, razmišljanjima i malim kreativnim djelima koja slijede.
TEKST: Ada Ćeremida
Danas smo u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu obišli izložbu posvećenu Erdoanu Morankiću, mladom umjetniku čiji su radovi nastajali tokom studija na Akademiji. Postavka okuplja djela koja nude uvid u njegov slikarski izraz, interese i način na koji je promišljao umjetnost, dok istovremeno otvara prostor za sjećanje na autora kroz ono što je iza sebe ostavio – svoj rad.
Izložba, relizovana u saradnji sa studentima i profesorima Akademije likovnih umjetnosti, okuplja radove koje je Erdoan Morankić stvarao tokom svog obrazovanja. Umjesto da govori o jednom trenutku, postavka prati proces nastajanja umjetničkog identiteta kroz slike, skice i motive kojima se vraćao. 
Za mnoge prisutne ovo je bila prilika da se prisjete kolege i prijatelja, ali i da njegov rad predstave široj publici. Kroz svaki izloženi rad može se pratiti razvoj autorskog rukopisa koji je ostavio snažan utisak među ljudima koji su s njim dijelili atelje, učionice i svakodnevni život Akademije.
Posjetioci kroz izložbu mogu pratiti različite faze Morankićevog stvaralaštva. Od intimnijih kompozicija do radova snažnijeg kolorita, postavka pokazuje umjetnika koji je istraživao formu, prostor i emociju. 
Pojedina djela posebno privlače pažnju zbog načina na koji balansiraju između figuracije i apstrakcije, dok druga otkrivaju interes za svakodnevne prizore i detalje koji su ga okruživali. Upravo ta raznolikost danas pruža širu sliku njegovog umjetničkog razvoja.
Za one koji su s njim provodili dane na Akademiji, izložba nosi i dodatnu emocionalnu dimenziju. Kroz razgovore s profesorima i kolegama ponavljala se ista misao da je iza radova stajala osoba koju su pamtilli po predanosti, energiji i odnosu prema umjetnosti.
Otvarajući izložbu, profesorica Ema Mazrak istaknula je da ova postavka nije samo čin sjećanja, nego i svjedočanstvo o talentu, posvećenosti i umjetničkoj zrelosti koju je Erdoan Morankić pokazivao tokom studija.
"Tokom nepune tri godine studija ostvario je zapažen umjetnički razvoj, demonstrirajući duboko razumijevanje medija i kombinirajući tehničku preciznost s intuitivnom ekspresijom", rekla je profesorica Mazrak, osvrćući se na radove okupljene u postavci. 
‘’Tragom velikih slikara ekspresionizma i apstraktnog ekspresionizma, Morankić je odabrao slikarsku poetiku koja otvara brojna pitanja identiteta, unutrašnjeg iskustva i lične percepcije svijeta.
Taj put, vođen emocijom, intuicijom i vizijom, zrcali tanana i slojevita stanja svijesti te duboko promišljanje, pri čemu autor vješto koristi kolorističke i svjetlosne orkestracije potencirajući osjećaj sklada ili nesklada.'' nastavila je profesorica Mazrak. 
Krećući se od akademskih figuralnih studija prema sve slobodnijim i ekspresivnijim slikarskim rješenjima, Morankić je razvijao autorski izraz koji je istraživao pitanja identiteta, unutrašnjeg iskustva i lične percepcije svijeta. Njegovi radovi karakterizirani su snažnim koloritom, promišljenim odnosom svjetla i forme te spremnošću da emociju stavi u središte umjetničkog procesa. 
Profesorica je podsjetila i da se njegova radoznalost nije zaustavljala na granicama slikarskog medija. Kroz teorijske predmete pokazivao je interes za filozofiju, književnost, historiju umjetnosti i širi kulturni kontekst, promatrajući umjetnička djela ne samo kao vizualne forme nego i kao nosioce ideja, značenja i priča. 
Postavka ostaje otvorena do 19. juna 2026. godine, pružajući publici priliku da se upozna s radovima koje je Erdoan Morankić stvarao tokom studija na Akademiji.
Za kolege, profesore i zaposlenike Akademije ostao je upamćen po otvorenosti, kolegijalnosti i iskrenom interesu za ljude oko sebe.
Upravo zato izložba ne funkcionira samo kao pregled studentskih radova, već i kao dokument jednog stvaralačkog puta koji je, iako prerano prekinut, dosegao izuzetnu razinu autorske prepoznatljivosti. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
