TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 26.7.2020.
Medina Velić rođena je u Sanskom mostu, a na društvenim mrežama mnogi ju poznaju i kao 'mimosvit', odnosno damu koja voli 'zemlju pod prstima i vjetar na obrazima'.
Svoju strast prema pisanju, ali i prirodnim ljepotama koje nas okružuju odlučila je pretočiti u blog Mimosvit, kao i Instagram profil @naopakabajka na kojem svakodnevno dijeli svoje pustolovine diljem BiH.
Od zalazaka sunca na prekrasnim brdima, preko druženja s konjima u divljini na vjetrovit dan do istraživanja prirodnih ljepota uz žubor rijeke u pozadini, njene fotografije savršeno dočaravju mir i spokoj koji donosi priroda.
Sve njene fotografije također je moguće i isprintati na majice i ceker, a više o njenom ljubavi prema putovanjima i fotografiji, otkrila nam je Medina kroz intervju.
***
Kako biste sebe opisali u tri riječi?
Zaboravna, osjećajna, sarkastična.
Zašto baš "mimosvit" kao naziv bloga? Što vas je potaknulo da upravo vaši foto kadrovi s putovanja budu tema bloga?
„Mimosvit, uvijek mimo. Kad si čitav život nešto drugačiji i svi ti govore što uvijek baš ti moraš mimo svih. Eto moram, pronašla sam sama neki svoj put i shvatila da stvarno jesam mimo. Najobičniji primjer, ljeto, ja u džemperu, zima u ljetnim haljinicama. Svima se sviđa jedna fotografija, meni ipak jedinoj ona druga. Kad niko ne vjeruje, ja vjerujem. :)
Volim putovati, istraživati, gledati s istog mjesta beskonačan broj zalazaka sunca, uživati u bojama koje priroda stvara u rijekama, nebu. Volim osjetiti travu pod nogama i takve sitnice me često spotaknu na pisanje. Dosta ljudi me podržalo, tako da sam odlučila spojiti fotografiju i pokoju riječ u jedno.
3 lokacije u BiH koje su vas doslovce ostavile bez teksta?
Ja bih ovdje imala dosta toga, ali recimo tri omiljene su:
Divlji konji u Livnu, na fotografijama stvarno izgleda predivno, ali tek kada odete tamo i doživite tu divlju, a ujedno smirenu ljubav, čarobno. Ispuni vam dušu, čist zrak, planina Cincar u koju gledate, galop divljih konja koji čujete, a zatim vidite. Taj osjećaj nećete zaboraviti.
Bobijaško oko, manje poznata lokacija. Nalazi se u okolini Sanskog Mosta, smješteno podno brda Bobija. Svojim izgledom podsjeća na oko, pa je tako dobilo i naziv. Vjeruje se da je jezero povezano sa izvorima rijeke Zdene i Dabar i u njemu živi endemska vrsta - čovječja ribica. Prizor je fenomenalan, a količina vode zavisi od godišnjega doba. Vjeruje se da vile posjećuju ovo mjesto svake večeri. A kako i ne bi?! A prije nego posjetite ovo mjesto, možete i svratiti do vodopada Blihe, jednog od najvećih u BiH.
Japodski otoci, jedno već poznato mjesto. ali vrijedno spominjanja, put do Japodskih je bajkovit, nebo i zemlja se sastaju. Sadržaj koji tamo pružaju je raznovrstan, za svakoga po nešto. Otok na kojem zaboravite sve i uživate u pogledu na Unu. Iskoristite par dana uz logorsku vatru s društvom i noćenje u bungalovima uz samu Unu.
Što je po vama ključno za dobru fotografiju?
Osjećaj, Ja sam se toliko puta pokušavala voditi "pravilima" dobre fotografije i to naravno pomogne da fotografija izgleda bolje. Međutim najbitnije je prenijeti na ljude ono kako se ti osjećaš u tom trenutku.
Najdraže mjesto za punjenje baterija?
Priroda. Izlazak sunca, zalazak. Žubor rijeke, taj osjećaj milovanja vjetra i zagrljaj šume je neprevaziđen.
TEKST: Ada Ćeremida
Marie-Louise Sciò, žena iza Pellicano Hotels grupe, gradi novu mapu luksuzne Italije kroz hotele Il Pellicano, La Posta Vecchia, Mezzatorre i nove adrese La Suvera i La Badia.
Hotel Il Pellicano već decenijama ima status kultne italijanske adrese, ali priča Marie-Louise Sciò ne završava na toj čuvenoj terasi iznad Tirenskog mora.
Ona je odrasla unutar svijeta hotela, studirala arhitekturu i dizajn, a zatim porodično naslijeđe pretvorila u mnogo širu viziju savremenog luksuza.
Danas Pellicano Hotels nisu samo mjesta za odmor, već pažljivo režirane adrese u kojima se spajaju historija, dizajn, moda, more, umjetnost i osjećaj privatnog doma.
Hotel Il Pellicano je ona vrsta adrese koja ne mora mnogo objašnjavati svoj status. Smješten u Porto Ercoleu, na obali Toskane, ovaj hotel nosi atmosferu glamura koji ne pokušava izgledati novo, nego njegovano, filmski i bezvremenski.
Njegove terase, bazen, pogled na more i prepoznatljiva mediteranska estetika stvorili su vizuelni jezik koji se danas često kopira, ali rijetko dostiže.
Za porodicu Sciò, Il Pellicano nije bio samo poslovni projekat. Marie-Louisein otac Roberto Sciò kupio je hotel nakon što se u njega zaljubio kao gost, a ona je kasnije upravo tu adresu preuzela i usmjerila prema novoj generaciji putnika. Umjesto da promijeni njegov karakter, sačuvala je osjećaj mjesta koje izgleda kao da je uvijek bilo tu, samo sada govori i jezikom savremenog dizajna, mode i kulture.
Pellicano Hotels priča mnogo je šira od jednog kultnog hotela. La Posta Vecchia, smještena u Palo Lazialeu nedaleko od Rima, nekada je bila porodični dom, a danas djeluje kao morska palača u kojoj se luksuz ne mjeri veličinom, nego osjećajem da ste ušli u nečiju privatnu, historijsku rezidenciju.
Riječ je o adresi koja ima arhitekturu, umjetnine, more i onu tišinu koju je sve teže pronaći na popularnim italijanskim rutama.
Zatim je tu Mezzatorre Hotel & Thermal Spa na Ischiji, smješten u nekadašnjem tornju iznad vulkanske obale. To je potpuno drugačiji scenarij: termalni spa, dramatična litica, more i ostrvska energija koja djeluje opuštenije, ali i dalje vrlo precizno režirano. Zajedno, La Posta Vecchia i Mezzatorre pokazuju da Sciò ne gradi hotele po jednoj formuli, već svaku adresu tretira kao karakter za sebe.
Marie-Louise Sciò je studirala arhitekturu i dizajn na Rhode Island School of Design, što se jasno vidi u načinu na koji pristupa hotelima.
Kod nje hospitality nije samo usluga, već cjelokupan vizuelni i emotivni doživljaj: kako izgleda soba, kakav je pogled s terase, šta se nalazi u hotelskoj radnji, kakav je osjećaj večere, koje knjige stoje na stolu i zašto sve djeluje kao da nije slučajno.
Ona pripada maloj grupi savremenih hotelijera koji ne prodaju samo noćenje, nego cijeli svijet. Njen pristup je generacijski zanimljiv jer luksuz ne tumači kao hladnu perfekciju, nego kao kombinaciju intime, naslijeđa, estetike i diskretne nonšalancije. Pellicano Hotels zbog toga imaju posebnu publiku: putnike koji žele Italiju s karakterom, a ne samo još jedan lijep hotel s dobrim pogledom.
Među novim projektima Pellicano Hotels grupe posebno se izdvaja La Suvera, renesansno imanje u blizini Siene.
Već sama lokacija zvuči kao savršen nastavak Pellicano priče: toskanska brda, historijska arhitektura i dovoljno distance od klasičnih turističkih ruta da cijela ideja djeluje intimnije.
Ono što možemo očekivati nije hotel koji briše tragove prošlosti, već obnova koja staroj arhitekturi daje novu funkciju. Ako je suditi po dosadašnjem radu Marie-Louise Sciò, La Suvera bi mogla postati adresa za putnike koji žele Toskanu bez klišea: manje razglednica, više atmosfere, tekstura, umjetnosti, vrta, dobrog stola i osjećaja da ste negdje gdje se vrijeme kreće sporije.
Drugi veliki projekat je La Badia, drevna opatija u Umbriji najavljena kao nova Pellicano adresa. To je možda i najzanimljiviji smjer za grupu jer Umbrija već ima potpuno drugačiji ritam od obalne Toskane ili Ischije.
Manje je očigledna, tiša, zelenija i vezana za sporiji tip putovanja.
La Badia zato ima potencijal da postane hotel za one koji luksuz više ne traže u grandioznosti, nego u miru, arhitekturi i prostoru koji ima dubinu. Stara opatija, pejzaž Umbrije i Pellicano pristup dizajnu mogli bi donijeti jednu od najpoželjnijih novih adresa za putnike koji žele Italiju bez gužve, ali s jakim osjećajem mjesta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
