Medina Velić rođena je u Sanskom mostu, a na društvenim mrežama mnogi ju poznaju i kao 'mimosvit', odnosno damu koja voli 'zemlju pod prstima i vjetar na obrazima'.

Svoju strast prema pisanju, ali i prirodnim ljepotama koje nas okružuju odlučila je pretočiti u blog Mimosvit, kao i Instagram profil @naopakabajka na kojem svakodnevno dijeli svoje pustolovine diljem BiH.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Sve - mir. (@_naopaka_bajka_) on Jul 13, 2020 at 12:51am PDT

Od zalazaka sunca na prekrasnim brdima, preko druženja s konjima u divljini na vjetrovit dan do istraživanja prirodnih ljepota uz žubor rijeke u pozadini, njene fotografije savršeno dočaravju mir i spokoj koji donosi priroda.

Sve njene fotografije također je moguće i isprintati na majice i ceker, a više o njenom ljubavi prema putovanjima i fotografiji, otkrila nam je Medina kroz intervju. 

***

Kako biste sebe opisali u tri riječi?   

Zaboravna, osjećajna, sarkastična.

Zašto baš "mimosvit" kao naziv bloga? Što vas je potaknulo da upravo vaši foto kadrovi s putovanja budu tema bloga?

„Mimosvit, uvijek mimo. Kad si čitav život nešto drugačiji i svi ti govore što uvijek baš ti moraš mimo svih. Eto moram, pronašla sam sama neki svoj put i shvatila da stvarno jesam mimo. Najobičniji primjer, ljeto, ja u džemperu, zima u ljetnim haljinicama. Svima se sviđa jedna fotografija, meni ipak jedinoj ona druga. Kad niko ne vjeruje,  ja vjerujem. :) 
Volim putovati, istraživati, gledati s istog mjesta beskonačan broj zalazaka sunca, uživati u bojama koje priroda stvara u rijekama, nebu. Volim osjetiti travu pod nogama i takve sitnice me često spotaknu na pisanje. Dosta ljudi me podržalo, tako da sam odlučila spojiti fotografiju i pokoju riječ u jedno. 

3 lokacije u BiH koje su vas doslovce ostavile bez teksta?

Ja bih ovdje imala dosta toga, ali recimo tri omiljene su: 

Divlji konji u Livnu, na fotografijama stvarno izgleda predivno, ali tek kada odete tamo i doživite  tu divlju, a ujedno smirenu ljubav, čarobno.  Ispuni vam dušu, čist zrak, planina Cincar u koju gledate, galop divljih konja koji čujete, a zatim vidite. Taj osjećaj nećete zaboraviti. 

Bobijaško oko, manje poznata lokacija. Nalazi se u okolini Sanskog Mosta, smješteno podno brda Bobija. Svojim izgledom podsjeća na oko, pa je tako dobilo i naziv. Vjeruje se da je jezero povezano sa izvorima rijeke Zdene i Dabar i u njemu živi endemska vrsta - čovječja ribica. Prizor je fenomenalan, a količina vode zavisi od godišnjega doba. Vjeruje se da vile posjećuju ovo mjesto svake večeri. A kako i ne bi?! A prije nego posjetite ovo mjesto, možete i svratiti do vodopada Blihe, jednog od najvećih u BiH.

Japodski otoci, jedno već poznato mjesto. ali vrijedno spominjanja, put do Japodskih je bajkovit, nebo i zemlja se sastaju. Sadržaj koji tamo pružaju je raznovrstan, za svakoga po nešto. Otok na kojem zaboravite sve i uživate u pogledu na Unu. Iskoristite par dana uz logorsku vatru s društvom i noćenje u bungalovima uz samu Unu. 

Što je po vama ključno za dobru fotografiju?

Osjećaj, Ja sam se toliko puta pokušavala  voditi "pravilima" dobre fotografije i to naravno pomogne da fotografija izgleda bolje. Međutim najbitnije je prenijeti na ljude ono kako se ti osjećaš u tom trenutku. 

Najdraže mjesto za punjenje baterija?

Priroda. Izlazak sunca, zalazak. Žubor rijeke, taj osjećaj milovanja vjetra i zagrljaj šume je neprevaziđen. 
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Sve - mir. (@_naopaka_bajka_) on May 10, 2020 at 12:52am PDT

Decembarske večeri u Sarajevu imaju neku posebnu energiju, ali bez potrebe za velikim riječima.

Grad je jednostavno ljepši kad padne mrak i kad se upale lampice koje poznate ulice učine malo drugačijima nego inače. Krenuli smo u laganu noćnu šetnju, onako kako se Sarajevo i voli upoznavati.

Kod Narodnog pozorišta zastajemo nakratko. Ove godine posebno sija i djeluje svečano, ali nenametljivo, kao lijep podsjetnik na početak praznične sezone u gradu. Svjetla naglašavaju njegovu arhitekturu i daju mu onu toplinu zbog koje se ovdje uvijek rado zadržimo koji minut duže. 

 

Šetnju nastavljamo uz Miljacku. Ukrašeni mostovi se tiho presijavaju na površini rijeke, stvarajući jednostavne, ali lijepe prizore zbog kojih usporimo korak i zastanemo.

 

Na Marijin Dvoru nas dočeka poznat prior, mašna na zgradi je ponovo tu. Detalj koji odmah primijetite i koji, bez puno objašnjavanja, znači da je grad spreman za zimu i praznike... i nove slike za Instagram. 

 

Okićeno Sarajevo najljepše je upravo ovako, u večernjoj šetnji, kad grad ne pokušava da impresionira, nego samo bude ono što jeste.

Fotografije: Privatna arhiva