TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 18.9.2019.
Bh.dizajnerica Ljiljana Majkić postala je prepoznatljiva po kreacijama koje su rezultat igre s različitim formama te eksperimentiranja s materijalima. Njeni komadi su na granici avangardne i nosive umjetnosti, a svaka nova kolekcija donosi novu zabavnu igru s krojevima.
Nedavno je Ljiljana predstavila svoju zimsku liniju naziva 'Architouch' što nam je bio povod da u razgovoru s Ljiljanom saznamo baš sve detalje o njoj.
Što je bila nit vodilja za izradu ove kolekcije? Od kojih materijala je izrađena?
Kao i obično kod stvaranja nove kolekcije, cilj mi je stvoriti nešto avangardno, unikatno i inovativno, naprosto drugačije. Uradila sam par radova za prethodne izložbe, koji su bili upravo ta nit vodilja u ovoj kolekciji. Pošto volim da učestvujem na izložbama, svaki od tih radova je osnova neke buduće kolekcije. Samo je bitan moment kad krenem da eksperimentišem i razrađujem tu ideju, pretvaram je u kolekciju. Ovaj put su to bili radovi 'Alea iakta est', 'Dragon on the street' i 'I heard it through the grapevine'. Oni nose u sebi tu arhitekturalnost kojom sam željela predstaviti cijelu kolekciju, pa je zbog tog i dobila naziv 'Architouch'. Izrađena je od raznolikih, ali jako ugodnih materijala. Naravno, mnogo vremena ode na sam izbor materijala, jer od njih zavisi šta mogu postići u izradi 3D modela. Proces odabira materijala mi je jedan od najvažnijih momenata u procesu kreiranja.
Arhitektura igra važnu ulogu u vašem dizajnu. Kako se rodila vaša ljubav prema 3D oblikovanju?
Arhitektura, kao i skulptura su mi jako inspirativne. Ljudsko tijelo je volumen, pa odatle i potreba za stvaranjem 3D modela u modi. Da bih postigla to što želim konstrukcija je neizbježna. Kao i u arhitekturi i u skulpturi. Posao modelara, stvaranje novog kroja, sama ta konstrukcija mi je jako privlačna. Najinteresantniji i najkreativniji dio mog posla. Ja sam dizajner, koji ne zna i ne želi pokušati izvaditi kroj iz Burde. :) Konstruktivni koncept mojih kolekcija se inače odlikuje jasnim geometrijskim linijama. Ovaj put sam ih uplela u 3D oblike kojim sam naglasila arhitektonske vrijednosti modela.
Koliko vam je vremena potrebno za izradu jedne vaše kreacije?
To ne mogu nikada odrediti, naprosto razlikuju se same po sebi, pa i po vremenu izrade. Ponekad volim komplikovane, a ponekad jednostavne konstrukcije, pa od tog sve zavisi.
A što ćemo pronaći u vašem ormaru?
Najviše rolni materijala i knjiga o modi :) Za sve ostalo ima sve manje mjesta. Ali i jako puno radova koje čuvam za svoju retrospektivnu izložbu. Ona bi trebala da se održi uskoro u Collegium artisticumu, pod istim nazivom 'Architouch' kao što je ova kolekcija za jesen/zimu 2019./20. Moji omiljeni odjevni predmeti su haljine, kape i kaputi, tako da ih je najviše.
Koliko se vodite trendovima u dizajnu? Što vas potiče na stalno eksprimentiranje? Gdje i kako najviše učite o dizajnu?
Pratim sve što se dešava u svijetu mode, ali volim stvarati bezvremenske modele. Ne inspiriše me trend sam po sebi. Uvijek sam voljela izgledati drugačije, a ne kao svi ostali. Tako i u svom radu, želim da se razlikuje od drugih. To me upravo potiče na stalno eksperimentisanje i stvaranje nečeg novog. Želja za inovativnošću. Internet nam je približio svijet i dao mogućnost ostvarenja svih saznanja. Puno naučite i od prijatelja koji se dizajneri, umjetnici. Gledaš, slušaš i učiš, ali nikada ne smiješ kopirati. Onda si nigdje i ništa. Naravno, knjige o modi imaju posebno mjesto i njih ne posuđujem.
Kolekciju ste predstavili i u sklopu izložbe u galeriji ULUPUBIH. Gdje sada možemo pogledati/naručiti vaše komade?
Galerija ULUPUBIH je pokrenula projekat Umjetnost u izlogu u kom umjetnici dobiju po deset dana za svoju izložbu, ali su i prisutni tokom iste u galeriji. Ja sam predstavila dio svoje nastupajuće kolekcije, ali i tada aktuelnu kolekciju. Izlagala sam u vrijeme SFF-a i jako sam zadovoljna tim predstavljanjem, kao i cijelim konceptom projekta. Moje radove upravo možete naći u Galeriji ULUPUBIH u Sarajevu, ulici Koševo 7, ali od nedavno i u Bazerdžanu, Veliki ćurčiluk 12. Saradnja sa Bazerdžanom me posebno raduje, jer su djevojke koje ga vode jako profesionalne, prije svega i srdačne. Upravo se spremam za izradu male linije posebno za njih. Poigrat ću se s omiljenim spojem tradicionalnog i savremenog.
Uz to, pripremam veliku samostalnu, retrospektivnu izložbu, koja je i dobila naziv po ovoj kolekciji, Architouch. Izložba će biti realizovana u 2020. godini u Collegium artisticumu, o čemu ću vas još obavještavati.
U nastavku donosimo kompletnu kampanju za kolekciju nastalu ispred objektiva Vanje Lisac. Frizuru modela Marije Šušković potpisuje Ensar Dervišbegović, makeup Maja Talović, a kompletna priča obogaćena je i Werkstatt studio nakitom te Evica Milovanov Penezić rukavicama.
***
Fotografija: Vanja Lisac
Make up: Maja Talović
Frizura: Ensar Dervišbegović
Model: Marija Šuković
Nakit: Werkstatt studio
Rukavice: Evica Milovanov Penezić
TEKST: Lamija Muratagić
Met otvara Gallianov arhiv, ali prava priča tek počinje. Otkrijte sedam razloga zbog kojih njegov utjecaj i dalje određuje kako moda izgleda, kreće se i pripovijeda.
Metropolitan Museum of Art objavio je da će proljetnu izložbu Costume Institutea 2027. posvetiti Johnu Gallianu, čiji će opus biti i tema naredne Met Gale. Bit će to prvi veliki muzejski pregled koji obuhvata čitavu širinu njegova rada, od diplomske kolekcije Les Incroyables iz 1984, preko vlastitog brenda, Givenchyja i Diora, do završne Artisanal revije za Maison Margielu iz 2024, dok njegovo najnovije poglavlje donosi dvogodišnju saradnju sa Zarom.
Galliano će tako postati tek treći živući dizajner kojem je Costume Institute posvetio monografsku izložbu, nakon Yvesa Saint Laurenta 1983. i Rei Kawakubo 2017. godine. Tokom četiri decenije stvaranja od odjeće je pravio historiju, fikciju, karakter i ponekad gotovo kolektivnu halucinaciju.
Foto: @zara
Izložba također otvara teži zadatak. Kako predstaviti cijeli opus autora čija je karijera 2011. prekinuta zbog postupaka koje nijedna ozbiljna institucija ne može prešutjeti.
Foto: @thismonthsissue
Njegov opus izaziva divljenje, postupci nelagodu, a prostor između te dvije reakcije ostaje neugodno uzak. Upravo se u tom prostoru nalazi odgovor na pitanje zbog čega ga i dalje smatramo jednim od najvećih živućih dizajnera.
Gallianov uticaj nije moguće razmatrati bez događaja koji su njegovu karijeru trajno promijenili. Njegovi antisemitski, rasistički i anti-azijski ispadi iz 2010. i 2011. ne mogu se svesti na njegovu ekscentričnost niti još jedan skandal u karijeri poznatoj po teatralnosti.
Rezultirali su njegovim odlaskom iz Diora i brenda koji nosi njegovo ime, kao i presudom francuskog suda. 
Foto: @johngallianoofficial
Gallianov talent ne ublažava težinu tih postupaka. Istovremeno, oni sami ne mogu objasniti četiri decenije rada koje su promijenile način na koji moda koristi historiju, gradi siluetu i režira reviju. Ozbiljan pogled na njegov opus mora zadržati obje činjenice u kadru.
1. Historiju nije prepisivao
Galliano je u diplomskoj kolekciji Les Incroyables postrevolucionarnu Francusku provukao kroz energiju londonskih New Romanticsa. Kasnije će jednako slobodno spajati rusku aristokratiju, japanski kimono, Belle Époque, flamenco, slikarstvo i film.
John Galliano, Les Incroyables 1984
Foto: @maxsuperhero
Izvori su ostajali prepoznatljivi, ali nikada netaknuti. Galliano nije rekonstruirao prošlost. Krojio je njezine alternativne verzije.
2. Rezanje ukoso vratio je u sadašnjost
Iza teatralnosti koja je obilježila njegovu karijeru nalazi se gotovo opsesivno poznavanje konstrukcije. Galliano je rezanje ukoso, tehniku koju je proslavila Madeleine Vionnet, oslobodio nostalgije za tridesetim godinama i pretvorio u jedan od ključnih jezika mode devedesetih.
Gallianova haljina s karanfilima iz kolekcije Dolores iz 1995. rezana je ukoso i bez šavova, pa na tijelu djeluje gotovo bestežinski.
Carla Bruni u Gallianovoj haljini s karanfilima iz kolekcije Dolores za jesen 1995.
Foto: @hautecoutureglobal
3. Veliku reviju mogao je napraviti i bez velikog budžeta
Godine 1994. bio je bez novca i spavao na podu stana jednog prijatelja, dok mu je pariška domaćica São Schlumberger ustupila svoj hôtel particulier za reviju. U nekoliko prostorija spojio je japanske kimone s krojenjem četrdesetih i napravio kolekciju koja mu je vratila karijeru. Godinu kasnije preuzeo je Givenchy.
Njezina snaga nije dolazila iz veličine produkcije. Odjeća, casting i prostor bili su dovoljno precizno povezani da se nekoliko soba pretvori u cijeli Gallianov svijet.
Foto: @gazette_pierre
4. Siluetom je određivao ko je osoba koja je nosi
U Artisanal kolekciji za Maison Margielu iz 2024. ekstremno stegnuti strukovi, podstavljeni bokovi, prozirna čipka i kaputi nošeni gotovo naopako nisu bili tek stilistički trikovi.
Od njih su nastajali ljubavnici, bjegunci, plesačice i noćni likovi inspirisani Brassaïjevim fotografijama Pariza. Tijelo je prvo bilo rekonstruirano krojem, a tek onda odjeveno. Zbog toga modeli nisu predstavljali kolekciju. Igrali su njezine likove.
Foto: @gallianoarchive
5. Znao je promijeniti veliku kuću, a da joj ne izbriše identitet
U Dior nije došao kako bi disciplinirano ponavljao New Look. Uzeo je stegnuti struk, korzete, pune suknje i ceremonijalnu ženstvenost kuće, a zatim ih provukao kroz druge epohe, kulture, subkulture i vlastitu sklonost pretjerivanju.
U couture kolekciji za proljeće 2007. kimono, obi i geometriju origamija preveo je u Diorove peplume, pune suknje i korzetirani struk. Nije japansku referencu postavio preko New Looka. Dopustio je da jedno promijeni konstrukciju drugog.
Foto: @missbottega_
Dior je pod njim ostao nepogrešivo Dior, ali više nije bio predvidljiv. Arhivu nije tretirao kao granicu, već kao konstrukciju dovoljno snažnu da podnese rizik.
6. Margiela je dokazala da nije imao samo jedan veliki trik
Dolazak u Maison Margielu djelovao je kao estetski nesporazum. Gallianova grandioznost susrela se s kućom izgrađenom na anonimnosti, dekonstrukciji, reciklaži i vidljivim tragovima procesa.
Umjesto da ponovi Dior u skromnijem prostoru, promijenio je način rada. Odjevni predmeti rastavljali su se do konstrukcijskog kostura, podstave izlazile na površinu, a pronađeni komadi dobivali novi identitet.
Foto: @maisonmargiela
Margiela je pokazala da Gallianov potpis ne zavisi od raskoši. Kada su se povukli monumentalna scenografija i couture obilje, ostao je njegov odnos prema konstrukciji.
7. Malo ko je sve to mogao držati u istoj kolekciji
Galliano nije bio jedini majstor kroja, spektakla, historijske reference ili koncepta. Njegova posebnost bila je u tome što je sve te discipline mogao povezati bez jasne granice među njima.
Foto: @szilvesztermako
Rezanje ukoso nije služilo samo tehnici. Historijsko istraživanje nije završavalo kostimom. Casting, makeup i scenografija nisu prikrivali odjeću, već su objašnjavali kome ona pripada.
Čak i kada bi rezultat bio pretjeran, nije ga bilo moguće zamijeniti za rad drugog dizajnera.
Foto: @szilvesztermako
Met će pokušati pokazati cijeli opus bez popravljanja njegove biografije.
Ne kao figura koju moda mora ponovo prihvatiti, nego kao autor kojeg iz vlastite historije ne može izostaviti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @szilvesztermako
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
