TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 18.9.2019.
Bh.dizajnerica Ljiljana Majkić postala je prepoznatljiva po kreacijama koje su rezultat igre s različitim formama te eksperimentiranja s materijalima. Njeni komadi su na granici avangardne i nosive umjetnosti, a svaka nova kolekcija donosi novu zabavnu igru s krojevima.
Nedavno je Ljiljana predstavila svoju zimsku liniju naziva 'Architouch' što nam je bio povod da u razgovoru s Ljiljanom saznamo baš sve detalje o njoj.
Što je bila nit vodilja za izradu ove kolekcije? Od kojih materijala je izrađena?
Kao i obično kod stvaranja nove kolekcije, cilj mi je stvoriti nešto avangardno, unikatno i inovativno, naprosto drugačije. Uradila sam par radova za prethodne izložbe, koji su bili upravo ta nit vodilja u ovoj kolekciji. Pošto volim da učestvujem na izložbama, svaki od tih radova je osnova neke buduće kolekcije. Samo je bitan moment kad krenem da eksperimentišem i razrađujem tu ideju, pretvaram je u kolekciju. Ovaj put su to bili radovi 'Alea iakta est', 'Dragon on the street' i 'I heard it through the grapevine'. Oni nose u sebi tu arhitekturalnost kojom sam željela predstaviti cijelu kolekciju, pa je zbog tog i dobila naziv 'Architouch'. Izrađena je od raznolikih, ali jako ugodnih materijala. Naravno, mnogo vremena ode na sam izbor materijala, jer od njih zavisi šta mogu postići u izradi 3D modela. Proces odabira materijala mi je jedan od najvažnijih momenata u procesu kreiranja.
Arhitektura igra važnu ulogu u vašem dizajnu. Kako se rodila vaša ljubav prema 3D oblikovanju?
Arhitektura, kao i skulptura su mi jako inspirativne. Ljudsko tijelo je volumen, pa odatle i potreba za stvaranjem 3D modela u modi. Da bih postigla to što želim konstrukcija je neizbježna. Kao i u arhitekturi i u skulpturi. Posao modelara, stvaranje novog kroja, sama ta konstrukcija mi je jako privlačna. Najinteresantniji i najkreativniji dio mog posla. Ja sam dizajner, koji ne zna i ne želi pokušati izvaditi kroj iz Burde. :) Konstruktivni koncept mojih kolekcija se inače odlikuje jasnim geometrijskim linijama. Ovaj put sam ih uplela u 3D oblike kojim sam naglasila arhitektonske vrijednosti modela.
Koliko vam je vremena potrebno za izradu jedne vaše kreacije?
To ne mogu nikada odrediti, naprosto razlikuju se same po sebi, pa i po vremenu izrade. Ponekad volim komplikovane, a ponekad jednostavne konstrukcije, pa od tog sve zavisi.
A što ćemo pronaći u vašem ormaru?
Najviše rolni materijala i knjiga o modi :) Za sve ostalo ima sve manje mjesta. Ali i jako puno radova koje čuvam za svoju retrospektivnu izložbu. Ona bi trebala da se održi uskoro u Collegium artisticumu, pod istim nazivom 'Architouch' kao što je ova kolekcija za jesen/zimu 2019./20. Moji omiljeni odjevni predmeti su haljine, kape i kaputi, tako da ih je najviše.
Koliko se vodite trendovima u dizajnu? Što vas potiče na stalno eksprimentiranje? Gdje i kako najviše učite o dizajnu?
Pratim sve što se dešava u svijetu mode, ali volim stvarati bezvremenske modele. Ne inspiriše me trend sam po sebi. Uvijek sam voljela izgledati drugačije, a ne kao svi ostali. Tako i u svom radu, želim da se razlikuje od drugih. To me upravo potiče na stalno eksperimentisanje i stvaranje nečeg novog. Želja za inovativnošću. Internet nam je približio svijet i dao mogućnost ostvarenja svih saznanja. Puno naučite i od prijatelja koji se dizajneri, umjetnici. Gledaš, slušaš i učiš, ali nikada ne smiješ kopirati. Onda si nigdje i ništa. Naravno, knjige o modi imaju posebno mjesto i njih ne posuđujem.
Kolekciju ste predstavili i u sklopu izložbe u galeriji ULUPUBIH. Gdje sada možemo pogledati/naručiti vaše komade?
Galerija ULUPUBIH je pokrenula projekat Umjetnost u izlogu u kom umjetnici dobiju po deset dana za svoju izložbu, ali su i prisutni tokom iste u galeriji. Ja sam predstavila dio svoje nastupajuće kolekcije, ali i tada aktuelnu kolekciju. Izlagala sam u vrijeme SFF-a i jako sam zadovoljna tim predstavljanjem, kao i cijelim konceptom projekta. Moje radove upravo možete naći u Galeriji ULUPUBIH u Sarajevu, ulici Koševo 7, ali od nedavno i u Bazerdžanu, Veliki ćurčiluk 12. Saradnja sa Bazerdžanom me posebno raduje, jer su djevojke koje ga vode jako profesionalne, prije svega i srdačne. Upravo se spremam za izradu male linije posebno za njih. Poigrat ću se s omiljenim spojem tradicionalnog i savremenog.
Uz to, pripremam veliku samostalnu, retrospektivnu izložbu, koja je i dobila naziv po ovoj kolekciji, Architouch. Izložba će biti realizovana u 2020. godini u Collegium artisticumu, o čemu ću vas još obavještavati.
U nastavku donosimo kompletnu kampanju za kolekciju nastalu ispred objektiva Vanje Lisac. Frizuru modela Marije Šušković potpisuje Ensar Dervišbegović, makeup Maja Talović, a kompletna priča obogaćena je i Werkstatt studio nakitom te Evica Milovanov Penezić rukavicama.
***
Fotografija: Vanja Lisac
Make up: Maja Talović
Frizura: Ensar Dervišbegović
Model: Marija Šuković
Nakit: Werkstatt studio
Rukavice: Evica Milovanov Penezić
TEKST: Ada Ćeremida
Golden Globes su oduvijek bili svojevrsni uvod u sezonu nagrada, večer koja postavlja ton prije nego što Oscar mašinerija krene punom snagom.
Kao i svake i ove godine slavili su filmove i serije koji su obilježili proteklih dvanaest mjeseci, ali pažnja je, očekivano, vrlo brzo skliznula s pozornice na crveni tepih. Ono što je sinoć bilo drugačije nije bila lista dobitnika, već raspoloženje u kojem se moda pojavila.
Bez namjere da se nadglasa sama sebe, stil je djelovao tiše, promišljenije i sigurnije. Kao da je glamur odlučio stati korak unazad i prepustiti prostor kroju, teksturi i stavu. U nastavku nećemo tražiti “najbolje”, već ćemo razložiti lookove koji su suptilno oblikovali atmosferu večeri Golden Globes nagrada i pokazali kako danas izgleda samouvjeren crveni tepih.
Glamur oslobođen spektakla
Možda najzanimljiviji pomak večeri bio je odnos prema samom pojmu glamura. Nije nestao, ali je promijenio formu. Umjesto velikih modnih gesti, dobili smo lookove koji djeluju lično, gotovo intimno, kao da su nastali iz jasne svijesti o vlastitom stilu.
Ovdje glamur nije kostim, već produžetak identiteta nenametljiv, ali precizan. Golden Globes su sinoć pokazali da crveni tepih ne mora biti glasan da bi bio relevantan, niti teatralan da bi bio modno važan.
Tekstura kao glavni narativ
Umjesto boja koje dominiraju prostorom, fokus se prebacio na materijale i površine. Sjaj metala, mekoća perja, transparentni slojevi i bogati vezovi preuzeli su ulogu glavnih pripovjedača.
Ovi lookovi nisu se kretali oko ideje “wow efekta”, već oko osjećaja kako tkanina pada, kako reflektira svjetlo, kako se kreće u hodu. Upravo u toj suzdržanoj igri tekstura leži razlog zašto je crveni tepih djelovao promišljenije nego inače. Sve je bilo tu s razlogom, ali ništa nije bilo preglasno.
Tišina kroja i snaga siluete
Ako je sinoć postojala zajednička nit, bila je to vjera u siluetu. Haljine su se oslanjale na precizan kroj, čiste linije i tijelo kao centralnu tačku, bez potrebe za dodatnim objašnjenjima.
Od dugih, gotovo arhitektonskih formi do uskih, skulpturalnih konstrukcija, moda je djelovala disciplinovano i samouvjereno. Ovo nisu bili lookovi koji traže reakciju, već oni koji je dobiju upravo zato što je ne forsiraju. Crveni tepih se sinoć više ponašao kao produžetak modne piste nego kao pozornica za spektakl.
Sinoćnji Golden Globes nisu ponudili jedan dominantan modni trenutak, niti su pokušali da ga proizvedu. Umjesto toga, crveni tepih je djelovao kao niz promišljenih odluka koje su zajedno formirale mirniju, zreliju sliku savremenog glamura.
Moda je ovdje funkcionisala kao refleksija trenutka u kojem se nalazi industrija svjesna sebe, sigurnija u tišini nego u buci. Ako je ovo nagovještaj onoga što slijedi u sezoni nagrada, onda nas ne čeka povratak spektaklu, već njegova pažljivo kontrolisana verzija.
A to je, možda, promjena koja nam je bila potrebna.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
