TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 18.9.2019.
Bh.dizajnerica Ljiljana Majkić postala je prepoznatljiva po kreacijama koje su rezultat igre s različitim formama te eksperimentiranja s materijalima. Njeni komadi su na granici avangardne i nosive umjetnosti, a svaka nova kolekcija donosi novu zabavnu igru s krojevima.
Nedavno je Ljiljana predstavila svoju zimsku liniju naziva 'Architouch' što nam je bio povod da u razgovoru s Ljiljanom saznamo baš sve detalje o njoj.
Što je bila nit vodilja za izradu ove kolekcije? Od kojih materijala je izrađena?
Kao i obično kod stvaranja nove kolekcije, cilj mi je stvoriti nešto avangardno, unikatno i inovativno, naprosto drugačije. Uradila sam par radova za prethodne izložbe, koji su bili upravo ta nit vodilja u ovoj kolekciji. Pošto volim da učestvujem na izložbama, svaki od tih radova je osnova neke buduće kolekcije. Samo je bitan moment kad krenem da eksperimentišem i razrađujem tu ideju, pretvaram je u kolekciju. Ovaj put su to bili radovi 'Alea iakta est', 'Dragon on the street' i 'I heard it through the grapevine'. Oni nose u sebi tu arhitekturalnost kojom sam željela predstaviti cijelu kolekciju, pa je zbog tog i dobila naziv 'Architouch'. Izrađena je od raznolikih, ali jako ugodnih materijala. Naravno, mnogo vremena ode na sam izbor materijala, jer od njih zavisi šta mogu postići u izradi 3D modela. Proces odabira materijala mi je jedan od najvažnijih momenata u procesu kreiranja.
Arhitektura igra važnu ulogu u vašem dizajnu. Kako se rodila vaša ljubav prema 3D oblikovanju?
Arhitektura, kao i skulptura su mi jako inspirativne. Ljudsko tijelo je volumen, pa odatle i potreba za stvaranjem 3D modela u modi. Da bih postigla to što želim konstrukcija je neizbježna. Kao i u arhitekturi i u skulpturi. Posao modelara, stvaranje novog kroja, sama ta konstrukcija mi je jako privlačna. Najinteresantniji i najkreativniji dio mog posla. Ja sam dizajner, koji ne zna i ne želi pokušati izvaditi kroj iz Burde. :) Konstruktivni koncept mojih kolekcija se inače odlikuje jasnim geometrijskim linijama. Ovaj put sam ih uplela u 3D oblike kojim sam naglasila arhitektonske vrijednosti modela.
Koliko vam je vremena potrebno za izradu jedne vaše kreacije?
To ne mogu nikada odrediti, naprosto razlikuju se same po sebi, pa i po vremenu izrade. Ponekad volim komplikovane, a ponekad jednostavne konstrukcije, pa od tog sve zavisi.
A što ćemo pronaći u vašem ormaru?
Najviše rolni materijala i knjiga o modi :) Za sve ostalo ima sve manje mjesta. Ali i jako puno radova koje čuvam za svoju retrospektivnu izložbu. Ona bi trebala da se održi uskoro u Collegium artisticumu, pod istim nazivom 'Architouch' kao što je ova kolekcija za jesen/zimu 2019./20. Moji omiljeni odjevni predmeti su haljine, kape i kaputi, tako da ih je najviše.
Koliko se vodite trendovima u dizajnu? Što vas potiče na stalno eksprimentiranje? Gdje i kako najviše učite o dizajnu?
Pratim sve što se dešava u svijetu mode, ali volim stvarati bezvremenske modele. Ne inspiriše me trend sam po sebi. Uvijek sam voljela izgledati drugačije, a ne kao svi ostali. Tako i u svom radu, želim da se razlikuje od drugih. To me upravo potiče na stalno eksperimentisanje i stvaranje nečeg novog. Želja za inovativnošću. Internet nam je približio svijet i dao mogućnost ostvarenja svih saznanja. Puno naučite i od prijatelja koji se dizajneri, umjetnici. Gledaš, slušaš i učiš, ali nikada ne smiješ kopirati. Onda si nigdje i ništa. Naravno, knjige o modi imaju posebno mjesto i njih ne posuđujem.
Kolekciju ste predstavili i u sklopu izložbe u galeriji ULUPUBIH. Gdje sada možemo pogledati/naručiti vaše komade?
Galerija ULUPUBIH je pokrenula projekat Umjetnost u izlogu u kom umjetnici dobiju po deset dana za svoju izložbu, ali su i prisutni tokom iste u galeriji. Ja sam predstavila dio svoje nastupajuće kolekcije, ali i tada aktuelnu kolekciju. Izlagala sam u vrijeme SFF-a i jako sam zadovoljna tim predstavljanjem, kao i cijelim konceptom projekta. Moje radove upravo možete naći u Galeriji ULUPUBIH u Sarajevu, ulici Koševo 7, ali od nedavno i u Bazerdžanu, Veliki ćurčiluk 12. Saradnja sa Bazerdžanom me posebno raduje, jer su djevojke koje ga vode jako profesionalne, prije svega i srdačne. Upravo se spremam za izradu male linije posebno za njih. Poigrat ću se s omiljenim spojem tradicionalnog i savremenog.
Uz to, pripremam veliku samostalnu, retrospektivnu izložbu, koja je i dobila naziv po ovoj kolekciji, Architouch. Izložba će biti realizovana u 2020. godini u Collegium artisticumu, o čemu ću vas još obavještavati.
U nastavku donosimo kompletnu kampanju za kolekciju nastalu ispred objektiva Vanje Lisac. Frizuru modela Marije Šušković potpisuje Ensar Dervišbegović, makeup Maja Talović, a kompletna priča obogaćena je i Werkstatt studio nakitom te Evica Milovanov Penezić rukavicama.
***
Fotografija: Vanja Lisac
Make up: Maja Talović
Frizura: Ensar Dervišbegović
Model: Marija Šuković
Nakit: Werkstatt studio
Rukavice: Evica Milovanov Penezić
TEKST: Lamija Muratagić
Na Polimoda Graduate Showu, koji je otvorio sedmicu Pitti Uomo u Firenci, mladi italijanski dizajner Vincenzo Junior Marrazzo predstavio je kolekciju Il Latte delle Vergini i detalj koji izgleda kao modna greška, ali se čita kao vrlo precizna izjava.
Pitti Uomo modni događaj koji se ne prati samo zbog odjeće, nego zbog načina na koji Firenca nekoliko dana postaje laboratorij savremenog mensweara, mjesto na kojem se susreću kupci, urednici, dizajneri, stilisti, studenti, etablirani brendovi i nova imena koja tek pokušavaju objasniti vlastiti jezik.
16. juna počelo je 110. izdanje sajma Pitti Uomo, koje je i ove sezone okupilo najvažnija imena muške mode i postavilo ton za dane koji slijede. Paralelno je na prvi dan održan i Polimoda Graduate Show, studentska revija koja uz Pitti Uomo ne funkcioniše kao prateći program, nego kao jedan od najvažnijih trenutaka sedmice za čitanje onoga što dolazi nakon već formiranih modnih sistema.
Ovogodišnji Graduate Show okupio je 19 odabranih završnih kolekcija studenata Polimode, firentinske modne škole koja ima posebno mjesto u razgovoru o novoj generaciji dizajnera. Među njima se izdvojio Vincenzo Junior Marrazzo, italijanski dizajner koji je predstavio kolekciju Il Latte delle Vergini i pokazao jedan od onih detalja zbog kojih se revija ne završava kada se ugase svjetla: štiklu koja na prvi pogled izgleda kao da se slomila.
Virtuozno izveden aksesoar nikada ne završava look samo dekorativno. Njegova moć je u tome da poremeti očekivanu siluetu, uvede napetost i cijelo izdanje prevede u potpuno drugačiji vizuelni registar. Marrazzova štikla upravo to radi. Ona ne djeluje kao aksesoar koji mirno završava siluetu, nego kao mali poremećaj u sistemu odijevanja i trenutak nestabilnosti koji tijelo, hod i odjeću odjednom uvodi u isti dramaturški prostor.
To je posebno snažno jer se ne radi o spektakularnom efektu koji pokušava nadglasati kolekciju, nego o detalju koji izgleda gotovo incidentno, kao greška koju je neko odlučio pokazati. Upravo smo nedavno pisali o tome kako moda sve češće napušta ideju besprijekornosti i okreće se detaljima koji djeluju nesavršeno, ali nose snažnu priču. Moda je dugo gradila autoritet kroz savršenstvo izrade, čistu završnicu i kontrolisanu liniju, ali nova generacija dizajnera sve češće najpreciznije govori upravo kroz napuknuće, trag, asimetriju, trošenje i ono što izgleda kao da je već preživjelo neku priču prije nego što je došlo na pistu.
Vincenzo Junior Marrazzo dolazi iz Italije, a njegova kolekcija Il Latte delle Vergini već samim naslovom otvara prostor između nevinosti, rituala, tijela i nečega što nije sasvim čisto ni udobno. Kolekcija se gradi oko tenzije između čistoće i kontaminacije, kroz namjerno istrošene komade inspirisane Pasolinijem i Batailleom, što objašnjava zašto slomljena štikla ovdje ne djeluje kao izolovan trik, nego kao vizuelni produžetak cijelog koncepta.
Pasolini i Bataille nisu reference koje u modi služe samo da kolekciji dodaju intelektualni sloj. Obojica otvaraju pitanja tijela, svetog, profanog, želje, krhkosti i društvenih granica, pa se u tom svjetlu Marrazzov rad može čitati kao pokušaj da odjeća ne bude površina za uljepšavanje, nego prostor konflikta. Zato štikla koja izgleda slomljeno postaje više od obuće: ona je mala arhitektura nestabilnosti, predmet koji odbija ideju da ženstvenost, elegancija ili ljepota moraju stajati ravno da bi bile uvjerljive.
Najbolji dio graduate revija je upravo to što se u njima moda još uvijek ne mora ponašati kao proizvod spreman za policu. Ona smije biti neugodna, nedovršena, previše lična, konceptualna, riskantna i ponekad neodmah razumljiva. Takav prostor često proizvede detalje koji kasnije izgledaju kao najtačniji signal smjera u kojem se moda pomjera.
Marrazzova slomljena štikla zato ne privlači pažnju samo zato što je neobična, nego zato što pogađa širi trenutak u modi. Nakon godina u kojima se luksuz često prevodio kroz tišinu, uglađenost i kontrolisanu neutralnost, sve je vidljivija potreba za predmetima koji nose trag, napetost i narativ. Ne savršen look, nego look koji ima unutrašnji konflikt.
Dok veliki brendovi često definišu šta će industrija kupovati, mladi dizajneri ponekad mnogo preciznije pokažu šta industrija osjeća A ako je suditi po ovoj štikli, Vincenzo Junior Marrazzo razumije da jedan mali pomak u konstrukciji može imati veću težinu od cijelog savršeno ispoliranog izlaza.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @vimarrazzo
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
