Bh.dizajnerica Ljiljana Majkić postala je prepoznatljiva po kreacijama koje su rezultat igre s različitim formama te eksperimentiranja s materijalima. Njeni komadi su na granici avangardne i nosive umjetnosti, a svaka nova kolekcija donosi novu zabavnu igru s krojevima.

Nedavno je Ljiljana predstavila svoju zimsku liniju naziva 'Architouch' što nam je bio povod da u razgovoru s Ljiljanom saznamo baš sve detalje o njoj.

Što je bila nit vodilja za izradu ove kolekcije? Od kojih materijala je izrađena?

Kao i obično kod stvaranja nove kolekcije, cilj mi je stvoriti nešto avangardno, unikatno i inovativno, naprosto drugačije. Uradila sam par radova za prethodne izložbe, koji su bili upravo ta nit vodilja u ovoj kolekciji. Pošto volim da učestvujem na izložbama, svaki od tih radova je osnova neke buduće kolekcije. Samo je bitan moment kad krenem da eksperimentišem i razrađujem tu ideju, pretvaram je u kolekciju. Ovaj put su to bili radovi 'Alea iakta est', 'Dragon on the street' i 'I heard it through the grapevine'. Oni nose u sebi tu arhitekturalnost kojom sam željela predstaviti cijelu kolekciju, pa je zbog tog i dobila naziv 'Architouch'. Izrađena je od raznolikih, ali jako ugodnih materijala. Naravno, mnogo vremena ode na sam izbor materijala, jer od njih zavisi šta mogu postići u izradi 3D modela. Proces odabira materijala mi je jedan od najvažnijih momenata u procesu kreiranja.

Arhitektura igra važnu ulogu u vašem dizajnu. Kako se rodila vaša ljubav prema 3D oblikovanju?

Arhitektura, kao i skulptura su mi jako inspirativne. Ljudsko tijelo je volumen, pa odatle i potreba za stvaranjem 3D modela u modi. Da bih postigla to što želim konstrukcija je neizbježna. Kao i u arhitekturi i u skulpturi. Posao modelara, stvaranje novog kroja, sama ta konstrukcija mi je jako privlačna. Najinteresantniji i najkreativniji dio mog posla. Ja sam dizajner, koji ne zna i ne želi pokušati izvaditi kroj iz Burde. :) Konstruktivni koncept mojih kolekcija se inače odlikuje jasnim geometrijskim linijama. Ovaj put sam ih uplela u 3D oblike kojim sam naglasila arhitektonske vrijednosti modela.

Koliko vam je vremena potrebno za izradu jedne vaše kreacije?

To ne mogu nikada odrediti, naprosto razlikuju se same po sebi, pa i po vremenu izrade. Ponekad volim komplikovane, a ponekad jednostavne konstrukcije, pa od tog sve zavisi.

A što ćemo pronaći u vašem ormaru?

Najviše rolni materijala i knjiga o modi :) Za sve ostalo ima sve manje mjesta. Ali i jako puno radova koje čuvam za svoju retrospektivnu izložbu. Ona bi trebala da se održi uskoro u Collegium artisticumu, pod istim nazivom 'Architouch' kao što je ova kolekcija za jesen/zimu 2019./20. Moji omiljeni odjevni predmeti su haljine, kape i kaputi, tako da ih je najviše.

Koliko se vodite trendovima u dizajnu? Što vas potiče na stalno eksprimentiranje? Gdje i kako najviše učite o dizajnu?

Pratim sve što se dešava u svijetu mode, ali volim stvarati bezvremenske modele. Ne inspiriše me trend sam po sebi. Uvijek sam voljela izgledati drugačije, a ne kao svi ostali. Tako i u svom radu, želim da se razlikuje od drugih. To me upravo potiče na stalno eksperimentisanje i stvaranje nečeg novog. Želja za inovativnošću. Internet nam je približio svijet i dao mogućnost ostvarenja svih saznanja. Puno naučite i od prijatelja koji se dizajneri, umjetnici. Gledaš, slušaš i učiš, ali nikada ne smiješ kopirati. Onda si nigdje i ništa. Naravno, knjige o modi imaju posebno mjesto i njih ne posuđujem.

Kolekciju ste predstavili i u sklopu izložbe u galeriji ULUPUBIH. Gdje sada možemo pogledati/naručiti vaše komade?

Galerija ULUPUBIH je pokrenula projekat Umjetnost u izlogu u kom umjetnici dobiju po deset dana za svoju izložbu, ali su i prisutni tokom iste u galeriji. Ja sam predstavila dio svoje nastupajuće kolekcije, ali i tada aktuelnu kolekciju. Izlagala sam u vrijeme SFF-a i jako sam zadovoljna tim predstavljanjem, kao i cijelim konceptom projekta. Moje radove upravo možete naći u Galeriji ULUPUBIH u Sarajevu, ulici Koševo 7, ali od nedavno i u Bazerdžanu, Veliki ćurčiluk 12. Saradnja sa Bazerdžanom me posebno raduje, jer su djevojke koje ga vode jako profesionalne, prije svega i srdačne. Upravo se spremam za izradu male linije posebno za njih. Poigrat ću se s omiljenim spojem tradicionalnog i savremenog.
Uz to, pripremam veliku samostalnu, retrospektivnu izložbu, koja je i dobila naziv po ovoj kolekciji, Architouch. Izložba će biti realizovana u 2020. godini u Collegium artisticumu, o čemu ću vas još obavještavati.

U nastavku donosimo kompletnu kampanju za kolekciju nastalu ispred objektiva Vanje Lisac. Frizuru modela Marije Šušković potpisuje Ensar Dervišbegović, makeup Maja Talović, a kompletna priča obogaćena je i Werkstatt studio nakitom te Evica Milovanov Penezić rukavicama.

***
Fotografija: Vanja Lisac
Make up: Maja Talović
Frizura: Ensar Dervišbegović
Model: Marija Šuković
Nakit: Werkstatt studio
Rukavice: Evica Milovanov Penezić

Marko Feher nikada nije igrao po pravilima modne industrije, on ih konstruiše, dekonstruiše, zatim ostavlja da lebde u zraku kao teorija koju tek trebamo razumjeti.

Njegove kolekcije su misaoni eksperimenti, vizualne hipoteze i kulturni komentari. Kolekcijom My Digital Legacy, predstavljenom u augustu 2024. očekivanja su bila visoko postavljena, ali Feher nikada ne isporučuje očekivano. On isporučuje iskorak.

Odlučio je premijerno s nama podijeliti svoju novu kolekciju.
 

Bez komentara 

„No Comment“ na papiru zvuči kao tišina, ali u Feherovom vokabularu to je najglasnija rečenica. „U svijetu savršeno generisanih tekstova, samo jednim klikom, ja biram govoriti manje. 'NO COMMENT' je moj poziv da više mislimo“, to je sve što nam je rekao dizajner. 





Šta se dešava vizuelno? Siluete su skulpturalne, gotovo brutalističke, volumen se tretira kao arhitektura, a odjeća kao manifest. Crna, bijela, siva i crvena, četiri boje koje se u modnoj teoriji često smatraju "primarnim emocijama garderobe" kod Fehera postaju emocionalna topografija. Crvenu smo interpretirali kao alarm, ali i puls.

 

Tačkasti motiv, koji otvara kolekciju, možda je njen najneočekivaniji element. Crna podloga s monumentalnim crvenim tačkama podsjeća na avangardne japanske studije forme (čitaj:Yayoi Kusama). Iznenađuje koliko uvjerljivo ovaj motiv funkcioniše i na oversized odijelu i na slip haljini.

 

Model kolekcije je glumica Tatjana Šojić. Šojić svojim izrazom i gestikulacijom nosi Feherovu modu kao performans, ali i kao svojevrsnu transformaciju identiteta. Njena pojava u kampanji otvara prostor za potpuno novu interpretaciju Feherovog dizajna, onu koja briše granice roda i ulogu tijela pretvara u čistu ekspresiju. Šojić u jednom kadru djeluje strogo, gotovo monumentalno, a u sljedećem eterično, meko, fluidno. Divno ju je posmatrati u toj smjeni energije.
 

Posljednji put kada je Feher angažovao glumicu u ovako snažnom kontekstu bilo je 2017. u projektu An Unwritten Novel sa Eminom Muftić. Ovaj povratak narativnom castingu nije slučajan. "No Comment" je kolekcija koja govori upravo kroz lice koje zna šutnjom ispričati najdublju emociju.

Siluete kroz kolekciju ostaju unisex. Feher je jedan od rijetkih dizajnera iz regije koji rod ne koristi kao granicu, nego kao materijal za oblikovanje. Od moćnih, strogo krojenih odijela do volumeniziranih jakni koje na trenutke djeluju kao wearable sculpture, pa do haljina koje su već sada spremne za crveni tepih raznih festivala. 

Feherova moda? Inteligentna i promišljena.

 

„No Comment“ ne govori mnogo, ali isporučuje sadržaj koji tjera na misao, pogled, ponovno iščitavanje. 

 

Fashion: Marko Feher

Talent: Tatjana Šojić

Photography: Edvin Kalić

Hair: Ensar Dervišbegović

Makeup: Renata Ponjević

Supernumerary: Alaoui Ismail  
Special thanks: BHRT, BINGO, Minja, Dejan, Maja, Amna