TEKST: Lamija Muratagić
DATUM OBJAVE: 30.9.2026.
Na prvi pogled, Dior SS27 djeluje nježno i poznato. Pogledate li malo bliže, gotovo ništa nije sasvim tamo gdje biste očekivali.
Diorova SS27 priča počela je s dva wénwán oraha.
U kineskoj tradiciji oni se godinama okreću u dlanu, poliraju dodirom i s vremenom dobijaju dublju boju i patinu, a posebno se cijene parovi koji izgledaju što sličnije. Potpuno isti, međutim, ne postoje.
Upravo je ta mala razlika između dva naizgled podudarna oblika postala Andersonovo polazište za kolekciju u kojoj se ravnoteža stalno blago pomjera: kroz asimetriju, detalje koji ostaju bez para i siluete koje rijetko završavaju tačno tamo gdje ih oko očekuje.
Ta ideja nastavila se i na pisti. Jedan rever može ostati podignut, čvor završiti sa strane, duga floralna naušnica ostati sama, dok transparentni slojevi otkrivaju pattern ispod sebe. Anderson asimetriju ne koristi kao veliki statement; zanimljivija mu je kada se pojavi kao sitna smetnja u inače vrlo sofisticiranom looku.
Anderson se u bilješkama kolekcije vraća pitanju koliko lagan jedan odjevni predmet može postati, a SS27 odgovara tako što i ono što je tradicionalno strukturirano tjera da se kreće.
Lakoća ovdje nema mnogo veze s jednostavnošću. Sheer tailoring otkriva pattern ispod sebe, metalik pantalone ulaze među chiffon i čipku, nježne suknje završavaju uz strožije jakne, a print, transparentnost, floralni detalji i nakit često dijele isti look bez potrebe da se međusobno smiruju.
Foto: Dior SS27 Show
Foto: @patricksawaya
Anderson siluetu gradi upravo iz tih malih neslaganja, pa ona djeluje uvjerljivije što je manje uredna. Asimetrija se zato rijetko nameće kao veliki dizajnerski gest; pojavljuje se u jednom podignutom reveru, čvoru pomjerenom u stranu ili dugoj floralnoj naušnici koja ostaje bez para.
Foto: @patricksawaya
Priroda se pritom ne zaustavlja na proljetnom printu. Latice prelaze preko površine odjeće, ulaze u jakne i torbe, mijenjaju rubove i ožive tek u pokretu, pa botanical motiv više djeluje kao princip konstrukcije nego kao dekoracija.
Upravo tu wénwán orasi s početka priče dobijaju puni smisao: Andersona zanima forma koja se ponavlja, ali nikada potpuno isto, ravnoteža koja postoji bez savršene simetrije i detalj koji cijelu siluetu pomjeri taman toliko da oko poželi ostati na njoj još nekoliko sekundi.
Foto: Dior SS27 Show
Još zanimljivije postaje u stylingu, gdje se sva ta preciznost vrlo uvjerljivo pretvara da je nema. Košulje ostaju otvorene, grudnjaci vidljivi ispod slojeva, rubovi djeluju pohabano, a nakit pada preko revera kao da je dodan u posljednjoj minuti.
I upravo tu se vidi koliko je taj nehaj zapravo skup: Chantilly čipka, ručno rezane latice, Murano staklo i vrlo precizan tailoring stoje iza lookova koji žele ostaviti utisak da ništa nije previše promišljeno. Andersonu trenutno posebno dobro ide ta vrsta kontrolisane nonšalancije, u kojoj se savoir-faire otkrije tek na drugom pogledu.
Foto: @decodetherunway
I asesoari i arhiva slijede istu logiku. Casual torba ili jednostavnija cipela mogu vrlo delikatnom looku skinuti dio ceremonije, dok se Saddle bag, houndstooth i reference na Gallianovu eru pojavljuju bez velike najave. 
Foto: @dior
Foto: @jonathan.anderson
Anderson više nema potrebu pokazivati koliko dobro poznaje Diorovu historiju; mnogo bolje mu je šta s njom može uraditi kada prestane tretirati arhivu kao obavezno gradivo. To je možda i najveći pomak njegovog Diora dosad. Reference ostaju prepoznatljive, ali konačno djeluju slobodno.
Foto: @suzymenkes
Pred publikom u kojoj su sjedili Rihanna, Jennifer Lawrence, Rosalía, Anya Taylor-Joy, Cynthia Erivo, Greta Lee, Mia Goth i Jisoo, Dior SS27 imao je front row kakav se od kuće tog kalibra i očekuje.
Ipak, najvažnije ime večeri nije bilo u prvom redu. Kolekcija je bila posvećena Mathilde Favier, dugogodišnjoj direktorici odnosa s javnošću Christian Dior Couture
Mathilde Favier - direktorica odnosa s javnošću Christian Dior Couture.
Foto: @dior
Nakon njene smrti u augustu, Jonathan Anderson opisao ju je kao osobu koja je predstavljala duh Haute Couturea. Zato završna posveta nije djelovala kao formalnost, nego kao omaž nekome ko je godinama oblikovao Dior i izvan piste.
Nema potrebe svaku laticu ili asimetriju čitati kao metaforu gubitka, ali kolekcija koja govori o vremenu, dodiru i nepravilnosti dobija drugačiju težinu kada se zna kome je posvećena.
Foto: @patricksawaya
Dior i dalje zna tačno ko je. Samo je zanimljivije kad nešto malo pobjegne kontroli.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @decodetherunway
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Fashion Week je završio, ali ostale su priče koje se ne vide na livestreamu. Od ulica ispred revija do Costesa nakon showa, donosimo Pariz iz prve ruke.
Paris Fashion Week završio je posljednjim revijama, ali grad se tek sada polako vraća svom uobičajenom ritmu. Nestaju kolone crnih automobila ispred privremenih lokacija, fotografi se sele na sljedeću adresu, a mjesta koja su proteklih dana funkcionisala kao produžetak front rowa ponovo postaju samo pariški hoteli, restorani i barovi.
Nina Marić ima 19 godina, dolazi iz Mostara i prije nešto više od mjesec dana preselila je u Pariz, gdje je započela studij na ESCP Business School. Fashion Week joj je zato stigao gotovo odmah na početku novog pariškog poglavlja.
Umjesto još jednog klasičnog runway recapa, zanimalo nas je ono što se ne vidi tako lako na livestreamu: kako grad izgleda dok se modna industrija seli s jedne adrese na drugu i kako sve to izgleda iz ugla nekoga ko Pariz tek počinje upoznavati iznutra.
Još prije početka sedmice Nina nam je najavila upravo takav plan.
“Budući da sam već mjesec dana ovdje, znam dosta mjesta koja će biti atraktivna žarišta”, napisala nam je, izdvojivši Hotel Costes i L’Arc. Planirala je obilaziti lokacije revija, pratiti gužvu i pokušati uhvatiti atmosferu koja se tih nekoliko dana širi puno dalje od same piste.
Nakon završetka Fashion Weeka, iz njenih bilješki ostalo nam je nekoliko vrlo dobrih razloga da vjerujemo da se najzanimljiviji dio sedmice ponekad događa upravo između dvije revije.
Na rasporedu sve izgleda savršeno organizirano. Revije se smjenjuju svakih 30 do 60 minuta, sam show traje petnaestak ili dvadesetak, a gosti na lokaciju dolaze puno ranije.
U stvarnosti, veliki dio Fashion Weeka događa se upravo prije nego što se ugase svjetla.
Nina piše da se ulice ispred lokacija pretvaraju u „prave modne piste na otvorenom“, dok adrese pojedinih revija ostaju nepoznate gotovo do posljednjeg trenutka.
Oko njih se ipak okupljaju oni koji vrlo dobro znaju gdje treba gledati. Informacije kruže internetom, pamte se lokacije iz prethodnih sezona i čeka se dolazak prvih automobila kao potvrda da ste pogodili adresu.
Ako je plan bio nekako se neprimjetno provući unutra, tu romantiku možemo odmah završiti. Nina navodi da svaki gost prolazi nekoliko nivoa provjere valjanosti pozivnice.
Tajne lokacije, dakle, da. Tajni ulazak baš i ne.
Ono što se na fotografijama iz prvog reda rijetko vidi jeste jednostavno pitanje: kako nekoliko hiljada ljudi pokušava stići na različite krajeve Pariza gotovo istovremeno?
„Dolazak do lokacija glavni je izazov“, piše Nina.
Tokom Fashion Weeka ulice oko revija pune su privatnih vozača i luksuznih limuzina sa zatamnjenim staklima koje pokušavaju prići što bliže ulazu. Kada se nekoliko velikih događaja smjesti u isti dio dana, grad vrlo brzo prestane sarađivati.
A moda pronađe drugo rješenje.
Stilisti, urednici i modeli napuštaju automobile i prema sljedećoj reviji nastavljaju električnim skuterima ili Vespama. Da, ponekad i u večernjim haljinama i precizno krojenim odijelima.
Teško je zamisliti bolju sliku Paris Fashion Weeka od savršenog looka, kacige u ruci i vrlo realnog straha da ćete zakasniti na sljedeći show.
„Pariška atmosfera tokom Fashion Weeka ne ostaje samo unutar dvorana za revije“, zapisala je Nina.
Jedna sasvim obična pariška adresa može u nekoliko sati dobiti kolonu automobila, osiguranje na ulazu, fotografe koji već znaju gdje trebaju stati i desetine ljudi koji pokušavaju shvatiti ko upravo stiže.
Nakon revije sve se seli dalje.
Nekoliko kilometara, novi ulaz, nova gužva.
Fashion Week ima službeni raspored, ali tih dana i sam grad počinje funkcionisati prema njemu.
Moda se, naravno, ne završava izlaskom s revije.
Ispred Ritza na Place Vendôme tokom Fashion Weeka okupljaju se fotografi i fanovi koji čekaju modele, dizajnere i poznate goste, dok sam hotel funkcioniše uz znatno strožiji režim ulaska.
Costes ima drugačiju energiju.
Nina nam ga je još prije početka sedmice spomenula kao jedno od mjesta na kojima očekuje da će se Fashion Week posebno osjetiti.
I opis je vrlo Costes.
Barokno-dramatičan interijer, karakterističan parfemski miris koji vas dočeka čim zakoračite u dvorište i popodnevni café crème koji tih dana prestaje biti samo kafa.
Nina ga opisuje kao neslužbeni, ali gotovo obavezni after-party svakog dana Paris Fashion Weeka.
Nema tačnog početka, nema piste i nema potrebe da gledate prema ulazu. Dovoljno je sjediti dovoljno dugo i velika je šansa da će Fashion Week sam proći pored vašeg stola.
Kolekcije ćemo gledati još mjesecima. Analizirat ćemo revije, vraćati se određenim lookovima i čekati da ono što smo vidjeli na pisti stigne u narednu sezonu.
Grad ima nešto kraći rok trajanja.
Kolone automobila nestanu. Tajne lokacije ponovo postanu obične pariške adrese. Fotografima više nema razloga da satima stoje ispred hotelskog ulaza, a Vespa ponovo postane samo Vespa, ne rezervni Fashion Week transfer.
Možda je upravo zato ova priča iz Nininog ugla najzanimljivija sada kada je sve završilo.
Prije početka sedmice rekla nam je da želi “uhvatiti atmosferu”.
Na kraju je uhvatila upravo onaj dio Paris Fashion Weeka koji se najbrže izgubi: grad dok je moda nakratko preuzela njegov raspored.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Privatna arhiva
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
