TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 12.10.2025.
Postoji nešto posebno u mjestima gdje more dodiruje kamen, a vjetar šapuće kroz veo mlade. U španskoj Galiciji, ispred najstarijeg rimskog svjetionika na svijetu, Torre de Hércules, fotografkinje, Naida i Amina Hodžić iz Dharma Photography, zabilježile su vjenčanje koje odiše jednostavnošću, bliskošću i iskrenom emocijom.
Ovo vjenčanje bilo je posebno po mnogo čemu… lokaciji, po energiji mladenaca, ali i po načinu na koji su ove dvije sestre uspjele kroz objektiv prenijeti toplinu jednog dana koji se zauvijek pamti.
Evo šta su za Bonjour.ba otkrile.
“Ona jedna” priča koja je počela u Sarajevu
“Lauru Marin, šarmantnu Galicijanku koja je samostalno savladala jezike s naših prostora i koja pjeva na našim jezicima, smo imali priliku već fotografisati prije pola godine tokom njene posjete Sarajevu i to za potrebe promocije njenog rada. Dogovorili smo i nastavak saradnje u narednim prilikama i sretni smo što je naredna prilika bila baš njeno vjenčanje!”
Laura danas živi u Korunji pa je i čin vjenčanja održan upravo tamo.
“Ono jedno” putovanje s tri leta i mnogo emocija
Naida i Amina su do Galicije putovale gotovo 24 sata i kroz tri leta, ali sve je, kako kažu, prošlo onako kako su planirale:
“U Korunju smo stigli dan prije vjenčanja... uz pažljivu organizaciju, analizu potencijalnih rizika i fleksibilan pristup, ali i malo sreće, sve prođe u najboljem redu.”
Kiša je pomjerila planove, ali donijela i savršeno svjetlo dana. “Mladenci su planirali da fotografisanje bude prije vjenčanja, no zbog kiše smo ga pomjerili za drugi dio dana – upravo zbog ‘golden houra’ koji se približavao. Vjetar na Atlantiku može biti jači nego kod nas, ali je to istovremeno i bilo zabavno.”
Njihov pristup ne podrazumijeva striktne poze. “Preferiramo bilježiti spontane trenutke u pokretu, koji najbolje odražavaju emocije. Prisustvo vjetra učinilo je da i na mnogim fotografijama ostane ‘utkan’ pokret, što je dalo posebnu čar cijelom albumu.”
“Ona jedna” fotografija koja govori sve
Na pitanje postoji li kadar koji bi izdvojile, odgovor dolazi s osmijehom: “Cijeli album i nas same oduševljava, te istovremeno podsjeća na filmske trenutke." Ipak, jedna fotografija nosi posebnu simboliku.
“Vrlo jednostavna, veseli lagani ples mladenaca… desno od Laurine vjenčanice, u pozadini se naziru valovi koji kao da se nastavljaju na lepršavu vjenčanicu i pridružuju se ovom sudbinskom plesu, najavljujući sretnu budućnost za naše mladence.”
“Onaj jedan” detalj koji ostaje u sjećanju
“Kada je riječ o vjenčanju u Galiciji, mladoženjina kravata je ‘Made in Yugoslavia’. Da, stara je više od 30 godina, ali ima i sentimentalnu vrijednost jer je kravata od mladoženjinog oca koji nažalost više nije među živima. No, iznova se oduševljavamo načinima na koje ljudi odaju počast bliskim osobama koje više nisu tu, te načinima na koje te drage osobe još uvijek ‘žive’ kroz postupke ličnosti koje su ostale iza njih, a to se najbolje zapravo i vidi kroz sjećanja koja su tu čak i na najvažnije dane u životima.”
“Onaj trenutak” kada grad proslavlja s vama
“Ono što nas je posebno dojmilo je što su skoro svi prolaznici na koje smo naišli, radosno uzvikivali ‘¡Vivan los novios!’ obraćajući se mladencima, a što u prevodu znači ‘Živjeli mladenci!’” Naravno, nije rijetkost i da tokom regionalnih vjenčanja prolaznici požele najljepše želje mladencima ili čak i pitaju za fotografiju, ali u Korunji smo osjetili da su ljudi bili još više glasni tokom obraćanja mladencima, ne skrivajući svoju radost. Radi se o vrlo srdačnoj naciji zbog čega vam i sama takva mjesta još lakše prirastu srcu.”
“Ona jedna” rečenica koja radi pola posla
Na kraju razgovora, postavili smo im pitanje koje nas je pomalo i najviše zanimalo šta kažu parovima neposredno prije nego što pritisnu za “onaj” kadar.
“‘Šapnite jedno drugom vašu tajnu šifru, ali pazite da vas mi ne čujemo!’ Ova iznenadna rečenica uvijek izmami iskren osmijeh, tako da to bude naša prilika za napraviti nekoliko dodatnih spontanih fotografija!”
“Onaj jedan tim” koji iz Sarajeva stiže do Španije
Tri leta, dvadeset četiri sata puta, kiša, sunce i vjetar s Atlantika… sve to stane u jedan dan, jednu priču i jedan kadar.
Naida i Amina kažu da se za svako novo vjenčanje osjećaju kao da se ponovo rađaju kao fotografkinje. Svaki par im donese novi svijet, novu emociju i novi izazov, a to je ono što njihov rad čini posebnim.
I možda upravo u tome leži odgovor zašto njihove fotografije nose toliko života u sebi… stvara ih ekipa koja zna da je svaki kadar putovanje samo po sebi.
Foto: Dharma Photography
TEKST: Lamija Muratagić
Sanela Zukić za Bonjour.ba otkriva kako je SAZU tim od moodboarda, svjetla i povjerenja oblikovao wedding editorial koji izgleda kao modna priča, a ostaje potpuno vjeran paru.
Bijele draperije, stakleni paviljon i Igman na rubu kadra odredili su izgled ovog vjenčanja prije nego što je nastala prva fotografija.
Iza serije stoje Sanela i Amir Zukić, koji čine SAZU Weddings tim, čiji se fotografski rukopis kreće između dokumentarne neposrednosti i editorijalne preciznosti. Sanela je za Bonjour.ba otkrila kako su pristupili vjenčanju koje nije započelo listom obaveznih kadrova, nego moodboardom i povjerenjem.
Mlada im je pokazala fotografije koje voli, naglasila da prepoznaje njihov rad i prepustila im da taj vizuelni jezik prevedu u prostor, svjetlo i odnos para pred objektivom.
Za SAZU tim je to idealan brief. Moodboard služi da tim razumije estetiku koja privlači par, ali ne i da ponavlja već viđene kompozicije.
„Više nas zanima šta je to u tim fotografijama privuklo pažnju nego da napravimo iste kadrove “, objasnila nam je. Bilo je jasno da par želi nešto profinjeno i blago editorialno, ali da fotografije i dalje trebaju pripadati stvarnom vjenčanju.
Čista paleta, bijele draperije i stakleni paviljon vodili su kadar, dok je planina ostala precizno odmjerena kulisa.
„Ideja je bila da priroda bude okvir, a da mladenci i cijeli dizajn ostanu u prvom planu“, rekla nam je Sanela.
Fotografije imaju preciznost modnog editorijala, ali ne gube lakoću stvarnog dana. Taj balans ne nastaje slučajno. Dan prije vjenčanja SAZU tim je s parom obišao cijeli prostor, pratio kako se svjetlo mijenja i unaprijed odabrao mjesta za first look i portrete.
Kada je dan počeo, više nije bilo potrebe za traženjem lokacija i donošenjem odluka u hodu. Priprema je SAZU Weddings timu ostavila dovoljno prostora da pažnju usmjere prema ljudima, pogledima i gestama koje se ne mogu ponoviti.
Gdje ste se oslonili na dokumentarni pristup, a gdje ste svjesno gradili editorijalniji kadar?
„Kod nas su ta dva pristupa uvijek isprepletena.
Sve što se dešava tokom priprema, ceremonije i zabave fotografišemo potpuno dokumentarno. Tu ne želimo prekidati trenutke niti usmjeravati ljude.
S druge strane, portreti su dio dana kada malo više vodimo par. Na ovom vjenčanju imali smo oko pola sata prije same ceremonije i još desetak minuta poslije, jer je sunce još uvijek bilo dosta jako. Zato smo portrete podijelili u dva dijela i iskoristili ono najbolje što nam je svjetlo nudilo u tom trenutku.“
Portreti su usmjeravani tek toliko da svjetlo i silueta pronađu svoju najbolju liniju. Sve ostalo je SAZU Weddings tim prepustio toku dana.
Vjenčanje su pratila dva fotografa i videograf. Dok je jedan objektiv ostajao uz glavne trenutke, drugi je bilježio reakcije porodice, poglede gostiju i detalje koje mladenci često vide tek kada otvore galeriju.
Sanela je njihov pristup sažela u rečenici koja bi mogla stajati kao potpis cijele galerije.
„Na kraju želimo da njihova galerija ne prikazuje samo kako je vjenčanje izgledalo, nego i kako se osjećalo.“
Scenografija određuje sliku, ali povjerenje odlučuje koliko će joj par dopustiti da priđe. Sanela nam je objasnila da se ta bliskost gradi mnogo prije prvog kadra.
Kako gradite osjećaj intimnosti u fotografijama, a da ne otkrivate više nego što par želi podijeliti?
„Mislim da to najviše dolazi iz povjerenja i osjećaja mira koje parovi imaju u radu sa nama.
Ovaj par nam je od početka dao potpunu slobodu i to se osjeti na fotografijama. Mi nikada ne pokušavamo napraviti nešto što paru nije prirodno. Radije posmatramo kako funkcionišu zajedno i onda ih samo malo usmjerimo kada vidimo da im je to potrebno.
Mislim da naše fotografije ljudi upravo zbog toga osjećaju iskreno, a da ipak dostojanstveno sačuvamo intimu kako para tako i njihove porodice i prijatelja.“
Kadar koji za Sanelu nosi cijelo vjenčanje nije nastao tokom pažljivo vođenog portreta. Riječ je o crno-bijeloj fotografiji na kojoj se mladenci spontano smiju između dva kadra.
U njoj vidi njihovu opuštenost, odnos i lakoću koju su dijelili s timom tokom cijelog dana. Fotografija je jednostavna, ali u njoj ostaje sve ono zbog čega se ovakvoj seriji vraća.
Sanelu danas najviše privlače vjenčanja koja imaju vlastiti identitet. Dizajn i estetika ostaju važni, ali tek kada odražavaju par. Takve fotografije s vremenom ne gube značenje jer ne pripadaju samo trenutku u kojem su nastale.
U rad SAZU studija sve češće ulazi i film fotografija. Privlači ih njen sporiji pristup i ograničen broj kadrova, zbog kojeg se svaka fotografija snima s većom namjerom. Taj način gledanja žele sve snažnije prenositi i u digitalni rad.
Kada smo Sanelu pitali koja bi pjesma pratila ovu seriju, odabrala je Tebe čuvam za kraj, pjesmu uz koju su mladenci plesali prvi ples.
Ipak, kadar kojem se najradije vraća nastao je između dva portreta, u smijehu koji niko nije morao režirati. Pjesma je pripala trenutku koji su svi gledali, a fotografija onome koji je ostao samo njihov.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Fotografija i video: @sazuweddings
Planiranje: @weddings_by_nadira
Venue: @hotelmonti.sarajevo
Stakleni paviljon: @altera_event_tent
Dekoracije i cvijeće: @studio.sare
Content creation: @trulyyourscontent
Make up: @petrabracicmakeup
Kosa: @filipovich96
Vjenčanice: @laperla_vjencanice
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
