TEKST: Lamija Muratagić
DATUM OBJAVE: 25.9.2026.
Dvije vjenčanice, beauty look koji je preživio i slučajno proliveno piće, detalji s njihovim potpisom i nekoliko minuta koje niko drugi nije vidio. Sedmicu nakon vjenčanja Amina Efendić vraća nas u dan koji je promišljeno oblikovala po mjeri sebe i Nikole.
Sedam dana kasnije, kada zatvori oči i vrati se na vjenčanje, Amina ne vidi haljinu, cvijeće ni stolove.
„[Vidim] Nikolu i mene kako silazimo prema ceremoniji i u tom trenutku ugledamo sve naše najbliže ljude na jednom mjestu. Mislim da mi je upravo taj prizor jedan od najemotivnijih cijelog dana. Toliko ljudi koje volimo, svi zajedno, zbog nas i s nama u tom trenutku… tada ponovo shvatiš koliko je zapravo posebno imati oko sebe ljude koji su ti cijeli život bili podrška. I mislim da ću taj pogled i osjećaj pamtiti zauvijek.“
U danu koji je mjesecima nastajao kroz haljine, cvijeće, muziku i stotine pažljivo donesenih odluka, najdublje se urezao trenutak koji se nije mogao dizajnirati. Jedan pogled prema ljudima koji su bili tu prije tog dana i koji će ostati dugo poslije njega.
Taj prvi kadar u sebi nosi više od početka ceremonije. U njemu je cijeli put koji je Aminu i Nikolu doveo do tog trenutka.
Njihova priča počela je znatno ranije. Amina Efendić i Nikola Gajić upoznali su se prije nekoliko godina, a početkom 2023. sasvim slučajno ponovo su se sreli na Jahorini. Veza je javnosti postala poznata krajem iste godine, a u aprilu 2025. Nikola ju je zaprosio tokom njihovog putovanja na Maldive.
Kada smo ih ranije ove godine imali zajedno u našem Bonjour 1 on 1, bilo je dovoljno nekoliko pitanja da se vidi dinamika zbog koje tako dobro funkcionišu. Amina voli rutinu, Nikola spontanost, ona bira seriju, on film, ona će zakasniti, on će doći ranije. Najviše su govorile sitnice, način na koji se dopunjuju, prekidaju i znaju odgovor prije onog drugog.
Sedam dana nakon njihovog „da“, ista se dinamika može pronaći u svakom detalju vjenčanja.
Prije nego što su se pojavili pred gostima, uz Aminu i Nikolu bili su njihovi kumovi, Beba i Marko. Cijeli dan prošao joj je u neobičnoj lakoći i miru, sve dok nisu stigli do mjesta s kojeg se silazi prema ceremoniji. Tek tada je, kaže, prvi put osjetila tremu i punu težinu trenutka koji je mjesecima postojao u planovima, a sada se stvarno događao.
Vrati nas u nekoliko minuta prije izlaska na ceremoniju. Ko je bio uz tebe i šta ti je iz tog trenutka ostalo najjasnije u sjećanju?
Amina: Kumovi su sišli prvi, a Nikola i ja smo ostali još minuticu sami, što mi je zapravo bilo baš posebno. Imali smo taj mali trenutak samo za nas, da udahnemo, pogledamo se i shvatimo da upravo počinje ono zbog čega smo se tog dana svi okupili. A onda smo, minuticu nakon njih, krenuli i mi.
Amina godinama profesionalno radi sa slikom i estetikom, pa je bridal svijet za nju dolazio s dodatnim slojem iskustva. Znala je kako izgledaju trendovi, znala je šta se ponavlja i, još važnije, nije željela da taj dan postane zbir stvari koje su u tom trenutku bile popularne.
Zanimalo nas je šta se dogodi kada sve reference koje svakodnevno gleda odjednom mora filtrirati kroz sebe.
Kada profesionalno toliko dugo radiš sa slikom i estetikom, razviješ prilično dobar radar za ono što je lijepo samo zato što je trenutno popularno. Šta si iz bridal svijeta pogledala i odmah znala da nikada neće završiti na tvom vjenčanju?
Amina: Nisam imala neku konkretnu stvar za koju sam rekla ‘ovo nikada’. Više sam znala da ne želim da naše vjenčanje bude vođeno trendovima niti da biramo stvari samo zato što su trenutno popularne. Bilo mi je mnogo važnije da kroz svaki detalj provučemo nešto naše i da cijela estetika bude odraz nas dvoje.
Zato smo, recimo, spojili zelenu, koja je Nikolina omiljena boja, i nježnu baby rozu, koju ja jako volim. Nekako mi je bilo najljepše da spojimo nešto njegovo i nešto moje i od toga napravimo estetiku koja je baš naša.
Zelena i baby roza postali su mali privatni kod, diskretan da ga gosti vide kao paletu, a njih dvoje prepoznaju kao nešto svoje.
A kada smo razgovor pomjerile s estetike na ona poznata pravila koja se uz vjenčanja često podrazumijevaju, Amina je bila vrlo precizna.
Da možeš zauvijek ukinuti jedan bridal klišej, koji bi prvi nestao?
Amina: Definitivno ono ‘to mora tako jer je vjenčanje’. Mislim da nema potrebe da mlada prati neka nepisana pravila ako to jednostavno nije ona. Vjenčanje treba da bude odraz vas dvoje, a ne lista bridal stvari koje ste morali precrtati.
Prva vjenčanica, raskošna u čipki i detalju, već je imala dovoljno prisustva, pa su veo, nakit, cipele i buket ostali suzdržani, pažljivo birani da zaokruže look, a ne da mu promijene ritam.
Kako si birala veo, nakit, cipele i buket tako da svaki detalj zaokruži look, a haljina ipak ostane u prvom planu?
Amina: Naručila sam predivne Steve Madden štikle, ali ih nisam probala sve do probe vjenčanice. I onda ih obujem na probi i shvatim da su mi velike. Tu kreće mala panika. Na kraju sam pronašla savršene Alevi štikle i sve je ipak došlo na svoje.
Pošto sam odabrala haljinu koja je već sama po sebi bogata i čipkana, željela sam da ostali detalji budu nježniji i mirniji, da je upotpune, a ne da se takmiče s njom. Zato sam i kod vela, nakita i buketa išla na jednostavnije i elegantnije izbore. Htjela sam da haljina ipak ostane glavna zvijezda.
Za drugi dio večeri promijenio se i ritam, pa je s njim stigla i druga vjenčanica.
Da prva i druga vjenčanica imaju potpuno različite ličnosti i sretnu se na istom partyju, ko su njih dvije?
Amina: Mislim da bi se prvo gledale s distance, a onda skontale da su zapravo najbolje drugarice. Iako imaju različite ličnosti, nekako se savršeno nadopunjuju, prva malo elegantnija i romantičnija, druga opuštenija i spremna za party.
Bridal beauty svoj pravi karakter pokaže tek nekoliko sati kasnije, kada prođu prvi kadrovi, ceremonija i početna preciznost svega što je tog jutra pažljivo složeno.
Amina svoj ne bi mijenjala. Šminka i kosa ostale su dovoljno meke da se u njima prepozna, ali dovoljno postojane da isprate cijeli dan. Onda je stigao i nešto ozbiljniji test.
Amina: Čak su me u jednom trenutku slučajno zalili pićem po licu i šminka se bukvalno nije pomjerila. Tako da mislim da je to dovoljan dokaz da ništa ne bih mijenjala.
Kada smo je pitali šta bi iz vlastitog iskustva prenijela budućim mladenkama, odgovor nije vodio prema još jednom trendu, već prema mnogo trajnijem kriteriju.
Da danas savjetuješ mladenku koja tek slaže svoj bridal look, na kojem fashion ili beauty detalju bi joj rekla da ne pravi kompromis, a oko čega može biti puno opuštenija?
Amina: Rekla bih joj da ne pravi kompromis oko onoga što joj je najviše ‘ona’. Kod mene je to bila haljina i cijeli beauty look. A oko trendova bih bila potpuno opuštena, ne moraš imati svaki detalj koji trenutno viđaš na Instagramu. Mislim da je mnogo ljepše kada nakon deset godina pogledaš fotografije i kažeš: ‘Da, ovo sam baš ja.’
Kada smo razgovor pomjerile s onoga što se nosilo na ono što će se sačuvati, Amina nije birala najskuplji predmet dana. Odabrala je stvari koje već sada imaju značenje samo za njih.
Vjenčanje traje jedan dan, ali neki predmeti iz njega s vremenom postanu mala porodična arhiva. Šta bi iz svog dana najradije sačuvala za neku buduću godišnjicu?
Amina: Definitivno bih sačuvala zahvalnice na kojima su se s druge strane nalazile zanimljive činjenice o Nikoli i meni kao paru. Taj detalj je baš privukao pažnju gostiju i bilo mi je simpatično koliko su svi uživali čitajući ih.
A posebno bih sačuvala i knjigu sa fotografijama naših gostiju, u koju su nam tokom večeri pisali poruke. Mislim da će nam upravo ona za nekoliko godina biti najljepša mala vremenska kapsula, da možemo ponovo pročitati njihove riječi i vratiti se u atmosferu tog dana.
I onda se priča zatvara tamo gdje je i počela: u ljudima. U licima koja su tog dana bila pred njima i u osjećaju da je, na jednom mjestu i u jednom trenutku, stao čitav njihov svijet.
Something old? Majkin prsten.
Something new? Štikle.
Something blue? Kumica je bila u plavom.
Pjesma koja sada zauvijek pripada tom danu? Našao sam te – Nikola Rokvić.
Jutro u jednoj riječi? Uzbudljivo.
Ponoć u jednoj riječi? Žurka.
Šta je bilo najbolje od svega što se nije moglo isplanirati? Atmosfera.
Haljine, beauty, boje i svaki posljednji detalj mogu se birati mjesecima. Atmosfera nastane tek kada se svi ti ljudi, emocije i iščekivanje nađu na istom mjestu. I upravo ona, kada se sve drugo jednom pretvori u fotografije, ostaje kao osjećaj kojem se vraćate.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Video i foto: Mrđa Lovers
Prostor: Akacia Open Concept
Makeup: Ivana Caniceva
Kosa: Studio Prostor
Vjenčanica duga: Salon venčanica WD
Vjenčanica kratka: Alexandra Bridal
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Sanela Zukić za Bonjour.ba otkriva kako je SAZU tim od moodboarda, svjetla i povjerenja oblikovao wedding editorial koji izgleda kao modna priča, a ostaje potpuno vjeran paru.
Bijele draperije, stakleni paviljon i Igman na rubu kadra odredili su izgled ovog vjenčanja prije nego što je nastala prva fotografija.
Iza serije stoje Sanela i Amir Zukić, koji čine SAZU Weddings tim, čiji se fotografski rukopis kreće između dokumentarne neposrednosti i editorijalne preciznosti. Sanela je za Bonjour.ba otkrila kako su pristupili vjenčanju koje nije započelo listom obaveznih kadrova, nego moodboardom i povjerenjem.
Mlada im je pokazala fotografije koje voli, naglasila da prepoznaje njihov rad i prepustila im da taj vizuelni jezik prevedu u prostor, svjetlo i odnos para pred objektivom.
Za SAZU tim je to idealan brief. Moodboard služi da tim razumije estetiku koja privlači par, ali ne i da ponavlja već viđene kompozicije.
„Više nas zanima šta je to u tim fotografijama privuklo pažnju nego da napravimo iste kadrove “, objasnila nam je. Bilo je jasno da par želi nešto profinjeno i blago editorialno, ali da fotografije i dalje trebaju pripadati stvarnom vjenčanju.
Čista paleta, bijele draperije i stakleni paviljon vodili su kadar, dok je planina ostala precizno odmjerena kulisa.
„Ideja je bila da priroda bude okvir, a da mladenci i cijeli dizajn ostanu u prvom planu“, rekla nam je Sanela.
Fotografije imaju preciznost modnog editorijala, ali ne gube lakoću stvarnog dana. Taj balans ne nastaje slučajno. Dan prije vjenčanja SAZU tim je s parom obišao cijeli prostor, pratio kako se svjetlo mijenja i unaprijed odabrao mjesta za first look i portrete.
Kada je dan počeo, više nije bilo potrebe za traženjem lokacija i donošenjem odluka u hodu. Priprema je SAZU Weddings timu ostavila dovoljno prostora da pažnju usmjere prema ljudima, pogledima i gestama koje se ne mogu ponoviti.
Gdje ste se oslonili na dokumentarni pristup, a gdje ste svjesno gradili editorijalniji kadar?
„Kod nas su ta dva pristupa uvijek isprepletena.
Sve što se dešava tokom priprema, ceremonije i zabave fotografišemo potpuno dokumentarno. Tu ne želimo prekidati trenutke niti usmjeravati ljude.
S druge strane, portreti su dio dana kada malo više vodimo par. Na ovom vjenčanju imali smo oko pola sata prije same ceremonije i još desetak minuta poslije, jer je sunce još uvijek bilo dosta jako. Zato smo portrete podijelili u dva dijela i iskoristili ono najbolje što nam je svjetlo nudilo u tom trenutku.“
Portreti su usmjeravani tek toliko da svjetlo i silueta pronađu svoju najbolju liniju. Sve ostalo je SAZU Weddings tim prepustio toku dana.
Vjenčanje su pratila dva fotografa i videograf. Dok je jedan objektiv ostajao uz glavne trenutke, drugi je bilježio reakcije porodice, poglede gostiju i detalje koje mladenci često vide tek kada otvore galeriju.
Sanela je njihov pristup sažela u rečenici koja bi mogla stajati kao potpis cijele galerije.
„Na kraju želimo da njihova galerija ne prikazuje samo kako je vjenčanje izgledalo, nego i kako se osjećalo.“
Scenografija određuje sliku, ali povjerenje odlučuje koliko će joj par dopustiti da priđe. Sanela nam je objasnila da se ta bliskost gradi mnogo prije prvog kadra.
Kako gradite osjećaj intimnosti u fotografijama, a da ne otkrivate više nego što par želi podijeliti?
„Mislim da to najviše dolazi iz povjerenja i osjećaja mira koje parovi imaju u radu sa nama.
Ovaj par nam je od početka dao potpunu slobodu i to se osjeti na fotografijama. Mi nikada ne pokušavamo napraviti nešto što paru nije prirodno. Radije posmatramo kako funkcionišu zajedno i onda ih samo malo usmjerimo kada vidimo da im je to potrebno.
Mislim da naše fotografije ljudi upravo zbog toga osjećaju iskreno, a da ipak dostojanstveno sačuvamo intimu kako para tako i njihove porodice i prijatelja.“
Kadar koji za Sanelu nosi cijelo vjenčanje nije nastao tokom pažljivo vođenog portreta. Riječ je o crno-bijeloj fotografiji na kojoj se mladenci spontano smiju između dva kadra.
U njoj vidi njihovu opuštenost, odnos i lakoću koju su dijelili s timom tokom cijelog dana. Fotografija je jednostavna, ali u njoj ostaje sve ono zbog čega se ovakvoj seriji vraća.
Sanelu danas najviše privlače vjenčanja koja imaju vlastiti identitet. Dizajn i estetika ostaju važni, ali tek kada odražavaju par. Takve fotografije s vremenom ne gube značenje jer ne pripadaju samo trenutku u kojem su nastale.
U rad SAZU studija sve češće ulazi i film fotografija. Privlači ih njen sporiji pristup i ograničen broj kadrova, zbog kojeg se svaka fotografija snima s većom namjerom. Taj način gledanja žele sve snažnije prenositi i u digitalni rad.
Kada smo Sanelu pitali koja bi pjesma pratila ovu seriju, odabrala je Tebe čuvam za kraj, pjesmu uz koju su mladenci plesali prvi ples.
Ipak, kadar kojem se najradije vraća nastao je između dva portreta, u smijehu koji niko nije morao režirati. Pjesma je pripala trenutku koji su svi gledali, a fotografija onome koji je ostao samo njihov.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Fotografija i video: @sazuweddings
Planiranje: @weddings_by_nadira
Venue: @hotelmonti.sarajevo
Stakleni paviljon: @altera_event_tent
Dekoracije i cvijeće: @studio.sare
Content creation: @trulyyourscontent
Make up: @petrabracicmakeup
Kosa: @filipovich96
Vjenčanice: @laperla_vjencanice
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
