TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 8.1.2026.
U našoj Kultura rubrici često dijelimo vijesti koje pokazuju koliko je teatarska scena u Bosni i Hercegovini živa, povezana i otvorena prema saradnjama koje nadilaze granice jedne institucije ili grada.
Posebno nas raduju projekti koji nastaju u dijalogu između autora, teatara i publike i koji već u fazi nastanka najavljuju važna pitanja savremenog društva.
Nakon što je Sarajevski ratni teatar nedavno predstavio repertoar za januar, stiže još jedna vijest koja potvrđuje da će 2026. godina biti uzbudljiva za sarajevsku teatarsku scenu. U SARTR-u su započele probe nove predstave pod radnim nazivom „Mekoća“, koja nastaje u koprodukciji s Istarskim narodnim kazalištem Pula .
Saradnju dva teatra inicirao je umjetnički direktor INK-a Pula Matija Ferlin , koji je istakao koliko mu je važno započeti ovaj proces upravo sa SARTR-om i Sarajevom, gradom za koji je i lično vezan. Naglasio je da se radi o teatru koji ima potencijal da otvara prostor promjene i promišljanja, što je i temelj ove koprodukcije.
‘’Bavimo se pozorištem koje ima potencijal da mijenja stvari.”, rekao je Ferlin.
Zadovoljstvo početkom rada izrazila je i direktorica SARTR-a Maja Salkić Burazerović , ističući povjerenje partnera i činjenicu da glumačka podjela dolazi iz Bosne i Hercegovine.
Premijera predstave planirana je za mart u Puli, nakon čega će „Mekoća“ biti izvedena i pred sarajevskom publikom u SARTR-u.
‘’Smatram da je danas nužno otvarati teatarske prostore i sarađivati, posebno s umjetnicima u regiji, ali i imati direktan kontakt s publikom s kojom možemo na kreativan način pomjerati granice razmišljanja te otvarati prostor razumijevanja i dijeljenja.“, podijelila je Maja.
„Mekoća“ kao autorski projekat i potraga za alternativom nasilju
Predstavu režira Selma Spahić , koja ovaj projekat opisuje kao autorski proces nastao kroz improvizacije s glumcima, a sarajevskoj publici je već dobro poznata po predstavama „Svijet i sve u njemu“, „Ljubičasto“ i „Tajna džema od malina“.
U središtu istraživanja nalazi se nasilje i njegova suprotnost: mekoća kao moguća alternativa svijetu u kojem živimo. Kroz zajednički rad, tim istražuje ideju novog društvenog poretka u kojem je briga o drugom osnovni princip.
Tema sezone u INK-u Pula je mir, a „Mekoća“ se nadovezuje na tu ideju kroz potragu za utopijskim prostorima u kojima bi mir mogao postati stvarna mogućnost. U predstavi glume Alban Ukaj , Kemal Rizvanović , Boris Ler i Josip Stapić .
Autorski tim čine dramaturginja Emina Omerović , koreografkinja Ana Kreitmeyer , scenografkinja Paola Lugarić Benzia , kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović i kompozitor Draško Adžić , dok je inspicijentica na predstavi Rea Jugo .
TEKST: Ada Ćeremida
Subotnja večer označila je početak još jedne sezone baleta Krcko Oraščić u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Prva od tri ovogodišnje izvedbe već je iza nas, a sutra navečer slijedi još jedna prilika da publika uđe u bajku koju generacije pamte od djetinjstva.
Nakon što smo uoči premijere ušli iza zavjese i zabilježili generalnu probu iznutra, vraćamo se u isti prostor. ovaj put s drugačijom pažnjom. Jer kada jednom vidite koliko ruku, pogleda i preciznih odluka stoji iza svake scene, više nikada ne gledate balet na isti način.
Josip Lovrenović, scenograf Narodnog pozorišta Sarajevo
Na samoj ivici pozornice, između parketa i tišine koja prethodi izlasku na scenu, sjeli smo sa Josipom Lovrenovićem, scenografom Krcka Oraščića. Ispred nas je prazna sala, balkoni Narodnog pozorišta i prostor koji će već iste večeri oživjeti pod svjetlima.
Razgovarali smo o scenografiji kao živom organizmu, o kolektivu koji je pokreće i o bajci koja traje duže od jednog života.
Postoji li jedan detalj scenografije koji nosi posebnu, ličnu težinu? Za Josipa Lovrenovića, odgovor ne leži u pojedinosti, već u cjelini koja omogućava da predstava diše.
„Scenografija ovakvih velikih baleta nikada nije samo dekor“, kaže. „Rad dekoratera i tehničkih scenskih radnika podjednako je bitan kao i rad balerina i baletana. Bez uštimanog tima velikog broja ljudi, ova magija se ne bi mogla izvesti.“
U Krcku Oraščiću, objašnjava, čak i oni koji nisu vidljivi publici imaju svoju koreografiju. Promjene scena, transformacije prostora, ritam koji prati muziku Čajkovskog, sve to zavisi od preciznosti ljudi iza scene. Bajka ne nastaje sama; ona se gradi, pomjera i održava u životu.
Raditi Krcka znači biti dio lanca
Dok razgovaramo, Lovrenović nas podsjeća na simboliku trenutka: Krcko Oraščić upravo puni 133 godine od svoje prve izvedbe. Za scenografa, kaže, poziv da radi na ovom baletu nosi posebnu težinu.
„Siguran sam da je svaki scenograf sretan kad mu dođe prilika da radi Krcka. Uzbuđenje je stalno prisutno, iako postoji i briga hoće li sve funkcionisati kako treba.“
Ono što Krcka izdvaja, dodaje, jeste činjenica da iz godine u godinu postaje sve draži onima koji ga izvode. Posebno ističe djecu iz muzičkih i baletnih škola Sarajeva, koja često upravo kroz Krcka prvi put stanu na veliku scenu, a kasnije postaju dio ansambla.
„To je lanac koji se ne prekida“, kaže. „Djeca koja danas igraju Krcka, sutra su balerine i baletani Narodnog pozorišta.“
Kolektiv koji oblikuje identitet
Iako ga često pitaju o ličnim estetskim preferencijama i umjetničkim pravcima, Lovrenović naglašava da pozorište rijetko pripada jednoj osobi. Umjetnički smjer predstave, objašnjava, uvijek je rezultat dogovora unutar autorskog tima.
„U Narodnom pozorištu, kao i u drugim teatarskim kućama, mnogo toga zavisi od umjetničke direkcije i repertoara. Mi kao autorski tim pokušavamo pratiti jedni druge.“ 
I njegov stvaralački identitet, priznaje, oblikovan je kolektivom u kojem radi.
„Pozorište je čin kolektivne umjetnosti. Vaše najbliže kolege utiču na ono što proizvodite. Stvari se stalno mijenjaju od potrebe do potrebe.“
Na kraju razgovora, pitamo ga šta bi volio da ostane s publikom kada se zavjesa spusti i bajka utihne. Odgovor dolazi bez razmišljanja.
„Volio bih da ostane Krcko.“
Prisjeća se prve sarajevske postavke iz 1973. godine i publike koja ga pamti i danas baš kao što se nada da će ga pamtiti i najmlađa publika koja ove večeri prvi put sjedi u sali.
Dok napuštamo pozornicu, scena je ponovo prazna. Ali znamo da se iza nje krije cijeli svijet precizan, kolektivan i tih. Svijet bez kojeg bajka nikada ne bi postala stvarna.
Cijeli razgovor s Josipom Lovrenovićem se nastavlja u reelsu. Zavirite još jednom iza zavjese.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
