TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 13.1.2026.
Sarajevo je početkom godine dobilo novi teatarski prostor koji ne pokušava imitirati velike scene, već svjesno bira intimnost, bliskost i direktan susret s publikom.
Teatar 071, smješten u stanu u centru grada, nastaje kao nezavisna inicijativa vođena idejom umjetničke slobode i potrebe za otvorenim dijalogom.
Iza projekta stoji glumac i producent Senad Alihodžić, koji u ovom teatru spaja dugogodišnje iskustvo sa željom da se vrati osnovnim vrijednostima teatra: hrabrosti, iskrenosti i odgovornosti prema društvu.
Foto: Velija Hasanbagović
Razgovarali smo s Senadom o motivima za osnivanje Teatra 071, fokusirali smo se na razloge zbog kojih je Teatar 071 nastao upravo sada, zašto je smješten u stanu, kakvu vrstu teatarskih priča želi razvijati te šta publiku očekuje već u narednim mjesecima.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Teatar 071 dolazi kao odgovor na jednu novu energiju i potrebu za bližim susretom publike i teatra.
Šta je bio onaj lični okidač koji je rekao: „Sada je pravo vrijeme?“
Lični okidač je jednostavno: potreba, ljudska i profesionalna. Želimo gradu podariti jedan novi teatar, jednu novu viziju, lišenu bilo kakvog uticaja sa strane koji njeguje prije svega umjetničku slobodu. Ovaj teatar je pokrenula neprofitna organizacija, dakle Udruženje, prema tome imamo tu slobodu da možemo kreirati prostor i repertoar kako mi smatramo da treba. 
Naziv 071 nije slučajan. To je stari pozivni broj Sarajeva. Mene to vrijeme asocira na neke osnove koje lagano s godinama iščezavaju. Govorim o manirima, bontonu, poštovanju, iskrenom dijalogu, hrabrosti, kritičkom promišljanju, a da ne govorim o riječima poput saosjećanje i empatija.
Nekako mi se čini kao da te riječi u našem rječniku više i ne postoje. Kao da su izbrisane. U društvu generalno vlada lični interes ispred svega ovoga gore što sam nabrojao. Ljudi su prestali biti hrabri i to mi je fascinatno. Danas se bojimo reći svoje mišljenje, dakle strah nas i je i reć' nešto, a kamoli da se borimo za ideale. 
Probat ćemo biti hrabri i to nekako dokazujemo već sa predstavom Snajper, autora Damira Karakaša u režiji Dine Mustafića. Nismo slučajno otvorili teatar sa tematikom kojom se bavi predstava. Ali smo uvijek, kao Udruženje u prošlosti pokušali ukazivati na aktuelna dešavanja.
Pa smo radili ambijentalnu predstavu Tramvaj koja govori o ubistvu u tramvaju. Tako da je Snajper nastavak nečega u šta vjerujemo da ima itekako smisla kroz predstave progovarati. Nastavit ćemo se baviti ključnim i releavntnim temama. 
Ono što mi je divno, jeste da evo u prvoj predstavi dvije glavne uloge igraju dva mlada glumca Anastasija Dunjić i Vedad Čano. Dakle imamo dva mlada glumca, a sa druge strane renomirane autore: Dino Mustafić, Adisa Vatreš Selimović, Adnan Lugonić, Velija Hasanbegović, Almir Kurt. Težit ćemo i u budućnosti ka nekom balansu generacija, mladi i etablirani umjetnici, zatim oni koji nisu toliko poznati široj javnosti sa onima koji su već da kažem i regionalno etablirani umjetnici.
S obzirom da je pozivni broj 071 prepoznatljiv i u regiji sigurno ćemo se okrenuti sa određenim projektima i koprodukcijama iz regije.
Foto: @teatar071
Prostor Teatra 071 nije klasična teatarska sala.
Kako intimnost prostora mijenja odnos između glumca i publike i šta publika ovdje dobija, a što ne može doživjeti u velikim teatrima?
Publika i akteri na sceni su jedno, nema barijera. Oni su i dio predstave, ne samo posmatrači već i sudionici. Na sceni glumci trebaju biti iskreni, ne bi trebalo biti laži. Jer publika baš zato što je blizu, primijeti sve. Govorim sad kao glumac, koji je član ansambla u Kametrnom teatru 55, koji je da kažem „navikao „ na tu blizinu sa publikom. Ali ovo je još intimnije. Izazovno je jako i osnovati ovakav jedan teatar u stanu, a i glumiti u njemu.
Imamo jako puno upita kolega koji žele da rade predstave u ovom prostoru. I ono što mi je lijepo, ali to nam je i bila namjera: da publika ostaje u prostorijama nakon odigrane predstave u jednom opušteno razgovoru sa glumcima. Želimo da budemo dobri domaćini. Jako nam je bitna vidljivost, da publika ima dobar pregled, temperatura prostora, udobnost stolica itd. To je nešto na šta i ja kao gledalac obraćam pažnju.
Jednostavno želimo postići da je dolazak u naš teatar jedan lijep večernji događaj i da je to više od samog gledanja predstave.
Foto: @adisavatres
Koju vrstu teatarskih priča i autorskih glasova želite dugoročno razvijati?
Nisam neko ko preferira jednu vrstu teatra, ili pojedine žanrove filmske ili teatarske. Najviše ovom prostoru, jer je u stanu, pripada realizam, naturalizam. Al nećemo bježati od različitih žanrova, stilova, formi. Predstava Snjaper je drama, politicki triler. Veliki sam ljubitelj komedije , gledaćemo da i to radimo. Ono na šta ćemo insistirati je tema. Eksperimentisati ćemo.
Sloboda umjetnička nam je jako bitna. Želimo da se autori i ostatak ekipe osjećaju lijepo, poštovano, uostalom kao i publika.
Koja je vaša dugoročna vizija ovog prostora i šta nas već od naredne godine očekuje na sceni?
Imamo u planu dvije do četiri premejere. Nešto smo već fiksirali, sa određenim autorima smo u pregovorima, vidjet ćemo, to je proces. Sve zavisi sve od finansija naravno. Teatar je osnovalo Udruženje, i podigli smo ga na noge svojim vlastitim sredstvima, donacijama, te entuzijazmom i predanim radom svih uključenih u proces, ovih zadnjih 6 mjeseci.
Iskreno se nadam da će organi vlasti prepoznati bitnost rađanja jednog novog, alternativnog teatra koji pored etabliranih autora, daje priliku i mladima. Ovo je model koji postoji u svim većim gradovima u svijetu. Prema tome zašto Sarajevo ne bi moglo imati jedan ovakav teatar. 
Foto: Velija Hasanbagović
Meni lično je ovo izazov, ušao sam u neke zrele godine, u kojima želim da nešto dam ovom Gradu, da prenesom svoje iskustvo budućim generacijama, Vidim ovo kao ličnu misiju. Imao sam sreću kao glumac da radim preko 20 godina u najljepšem teatru za mene,a to je Kamerni teatar 55, pa sam sa filmovima išao u Cannes, Berlin, Venezia.. Sad je došao trenutak da se okrenem Sarajevu i pokušam nešto lijepo da uradim ovdje. Tako da taj naziv teatar071 nije slučajan.
Ovo je „teatarska beba“ i želim joj da odrsate u jedno pristojno odgojeno zrelo pozorište
Teatar 071 se već u svojim prvim koracima pozicionira kao prostor koji ne traži distancu, već prisustvo i od publike i od umjetnika. Smješten u stanu, lišen barijera, ovaj teatar svjesno bira bliskost, dijalog i teme koje ne ostavljaju gledaoce ravnodušnima. Snajper, kao njegova prva predstava, jasno postavlja ton: teatar koji ne bježi od društvene odgovornosti, ali ni od lične iskrenosti.
Upravo zato januarska igranja nisu samo reprize, već nastavak razgovora koji je tek započeo. Predstava Snajper, u režiji Dine Mustafića, bit će izvedena 25. i 26. januara u 20:00 sati, u prostoru teatra 071 na adresi Sime Milutinovića Sarajlije 2 na drugom spratu.
Ako je suditi po idejama s kojima je ovaj prostor otvoren, ovo je teatar kojem se ne dolazi slučajno nego s razlogom i s namjerom da se ostane.
TEKST: Bonjour.ba - PR
Neke priče jednoj generaciji ostanu urezane duže od same muzike, koreografije i omiljenih scena. Za mnoge je jedna od njih High School Musical, tinejdžerski mjuzikl koji je školske hodnike, prve simpatije i velike snove pretvorio u pop-kulturni trenutak koji se i danas lako prepoznaje.
Upravo se na toj prepoznatljivoj energiji, ali kroz domaći autorski pristup i novu generaciju mladih izvođača, gradi mjuzikl Svi smo u ovome zajedno, novi muzičko-scenski projekat BASICSchool – School of Music and Performing Arts.
Javno pretpremijerno izvođenje biće održano 2. juna 2026. godine u 19:00 časova u Narodnom pozorištu Istočno Sarajevo, a publika će gledati savremenu tinejdžersku priču o odrastanju, prijateljstvu, školskim podjelama, društvenim očekivanjima i hrabrosti mladih ljudi da budu ono što jesu.
Nakon produkcije Disneyjevog mjuzikla Beauty and the Beast JR., BASICSchool se vraća na scenu s pričom koja školu posmatra kao mali društveni sistem. U njoj se prepliću popularnost, talent, pritisak okoline, prve nesigurnosti i potreba da mladi ljudi pronađu vlastiti glas u prostoru koji ih često brže svrstava nego što ih sluša.
Mjuzikl je inspirisan motivima kultnog High School Musicala, ali njegova vrijednost nije samo u nostalgiji. Priča je prilagođena generaciji koja odrasta uz društvene mreže, očekivanja roditelja, školske statuse i stalni osjećaj da se mora pripadati nekoj grupi. Upravo zato teme koje donosi nisu rezervisane samo za tinejdžere. One će biti bliske i roditeljima, nastavnicima i svima koji se sjećaju koliko je osjetljivo razdoblje u kojem prvi put pokušavamo shvatiti ko smo.
U središtu priče su Troy, kojeg igra Annur Radeljaš, novi učenik u većinski ženskoj školi, i Gabriella, koju igra Tara Ristić, povučena i odlična učenica koja se sigurnije osjeća među podacima nego među emocijama. Njihov neočekivani duet pokreće niz događaja koji mijenjaju odnose u školi, ruše poznate podjele i otvaraju pitanje koliko prostora mladima ostavljamo da budu više od jedne uloge.
Kroz muziku, glumu, ples i scenski pokret, predstava govori o rivalstvu, prijateljstvu, ljubomori, prihvatanju i hrabrosti da se iskorači iz očekivanja koja su drugi već postavili. U tom smislu, Svi smo u ovome zajedno donosi priču koja ima ritam za mlađu publiku, ali i dovoljno konteksta za odrasle koji u njoj mogu prepoznati mnogo više od tinejdžerske zabave.
Publika će gledati Taru Ristić kao Gabriellu, Annura Radeljaša kao Troya, Majru Maljević kao Sharpay, Davida Jurčevića kao Ryana, Zolu Ristić kao Taylor, Igora Radivojevića kao Zekea, Hanu Čelebić kao Charlie, Lanu Bubica kao Marthu, Elenu Stipić kao Kelsi, Naidu Dinarević kao Ms. Darbus i Lauru Nikol Vidaković kao Coach Bolton.
Scensku energiju dodatno donose Ajša Redžić, Uma Planja, Nadža Džambegović i Sara Kopčić, dok školski ansambl čine Sofia Lakić, Tara Đukić i Hana Hrlović.
Autorski tekst mjuzikla potpisuje Đorđe Jovančić, osnivač i direktor BASICSchool, koji je kao režiser i muzički režiser učestvovao i u bh. produkciji Disneyjevog mjuzikla Beauty and the Beast JR. Režiju novog mjuzikla potpisuju Staša Dukić iz Londona i Đorđe Jovančić, muzičku režiju Mina Petrović i Đorđe Jovančić, koreografiju Ekaterina Vereshchagina, vizuelni identitet Ana Jovančić, a video i scenske efekte Marko Jovančić.
Ulaznice po cijeni od 30,00 KM dostupne su isključivo putem službenog online sistema za kupovinu ulaznica, a broj mjesta je ograničen. Svojim dolaskom publika direktno podržava mlade izvođače i njihove prve velike scenske korake, a ulaznice možete pronaći ovdje.
Posebno nas raduje vidjeti kako će ova generacija mladih izvođača svoju energiju, disciplinu i prve velike scenske korake prenijeti publici. Ako je suditi po temi, timu i ambiciji projekta, “Svi smo u ovome zajedno” ima sve elemente predstave koju ćemo pamtiti i nakon završnog aplauza.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
