TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 24.11.2025.
Sedmica koja je počela tihim šuškanjem u holu Kamernog, završila je sinoć potpuno drugačijom energijom, onom koja se desi samo nakon što prođe pet predstava, nekoliko razgovora sa publikom i gomila utisaka koje nismo stigli ni posložiti.
Ako ste pratili naše prethodne tekstove, onda već znate: ovo je bio festival koji je od publike tražio fokus, a zauzvrat joj dao emociju, preciznost i priče koje ostaju i poslije aplauza.
Sinoć je, 21. novembra, održana svečana dodjela nagrada IX Internacionalnog festivala „Dani Jurislava Korenića“. Ona završna okupljanja uvijek imaju neku posebnu mješavinu malo svečanosti, malo umora, malo one tihe euforije koju prepoznaju samo oni koji su proveli sedmicu zatvoreni između scene i gledališta.
Mi jesmo. Gledali smo ‘’Sve dobre barbike'', „Sjaj zvezda na plafonu“, gledali smo i„Kiselinu“, pisali vam o njima, pričali s ljudima u foajeu, povezivali teme. Sinoć je, konačno, sve dobilo svoju završnu liniju.
Ko je ove godine birao najbolje?
Žiri je ove godine bio sastavljen tako da pokrije sve slojeve teatra od glume, do dramaturgije i režije. Glumac svjetske karijere Zijah Sokolović, ikona bh. pozorišta Jasna Ornela Bery, scenograf Osman “Oma” Arslanagić, dramaturginja i scenaristica Stela Mišković i reditelj Ivan Planinić vodili su glavnu riječ.
Zajedno s njima, nagrade je uručivao i novinar i publicista Danijel Hadžović, koji je dodijelio specijalnu nagradu medijskog pokrovitelja „Avazov zmaj“. Jedna lijepa kombinacija iskustva, stila i teatralne preciznosti.
Ko je ponio priznanja i kakvu priču grade ove nagrade?
Ovogodišnji festival je imao samo pet predstava, ali pet potpuno različitih svjetova. Ako ste prošli kroz naš pregled ranijih izvedbi, onda znate da su se teme kretale od porodičnih pukotina do generacijskih strahova i od intimnih monodrama do kolektivnih glasova mladih glumica.
Nagradu za najbolju režiju, „Jurislav Korenić“, ponio je Jug Đorđević za „Ljudski glas“. Potpuno zasluženo, njegova monodrama je sinoć bila najčešća referenca u publici.
Režija koja ne pokušava impresionirati formom, već precizno gradi unutrašnju napetost, bila je jedan od najjačih trenutaka festivala. 
Nagrada za najbolju glumicu, „Dragan Jovičić“, otišla je Dijani Vidušin također za „Ljudski glas“. Njena izvedba bila je primjer koliko se daleko može otići u monodrami kada su emocija i tehnika potpuno usklađeni.
Najbolje mlade glumice? To je bila odluka na koju je publika reagovala s osmijehom trio iz „Sve dobre barbike“: Aleksandra Arizanović, Julija Petković i Nevena Kočović. Ako ste gledali otvaranje, znate o čemu govorimo energija između njih bila je prepoznatljiva od prve scene.
Najbolji glumac, u istoj kategoriji, bio je Mirvad Kurić za „Kiselinu“ predstavu o kojoj smo vam već pisali. Njegov raspon, od tihih trenutaka do eksplozija osjećaja, bio je jedan od razloga zbog kojih je ta predstava imala tako snažan razgovor sa publikom nakon izvedbe.
A publika? Publika se nije dvoumila. „Sjaj zvezda na plafonu“ je odnijela nagradu za najbolju predstavu i to dvostruko sa glasovima publike i žirija.
Kako izgleda kraj jedne festivalske sedmice?
Nakon dodjele, scena se prebacila u nešto mekše nastup Gudačkog kvarteta Kamernog teatra 55, koji je bio idealan most između ozbiljnosti ceremonije i opuštenosti koja je uslijedila.
Završni tempo je podigao DJ Lemandier, a publika se razlila kroz hol onako kako to obično biva: još uvijek govoreći o likovima, replikama, trenucima, a ne o tome ko je šta obukao.
Festival je zatvoren, ali ne kao kraj više kao zaključak poglavlja. Ove godine potvrdio je ono što se već znalo: da je naslijeđe Jurislava Korenića i dalje živo, glasno i važno i da je Kamerni teatar jedan od rijetkih prostora u kojima se publika i umjetnici i dalje zaista sreću.
Ako ste bili tu tokom sedmice znate, a ako niste iduće godine znate adresu na kojoj trebate biti.
TEKST: Ada Ćeremida
Postoji nešto u sarajevskim novembarskim vikendima, neka vrsta tihe dramaturgije grada.
Jesen u Sarajevu nikada ne znači kraj sezone, nego početak one najživlje one u kojoj se ulice pune svjetlima, scene pozivima, a galerije novim pogledima.
Grad je opet u svom prepoznatljivom ritmu. Prostorima se krećemo kao kroz memorijske mape: film kao terapija, galerijski prostor kao tišina, koncert kao oslobađanje, pozorište kao razgovor koji nismo znali da nam treba.
6 događaja posljednjeg ovog vikenda:
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Suočavanje s prošlošću u Meeting Pointu
Tri dana u Meeting Pointu otvaraju se filmom Muškarci ne plaču u petak u 18:00, prikazanim u znak sjećanja na producenta Damira Ibrahimovića, kao snažna studija ratne traume i unutrašnjeg oprosta, uz razgovor Jasmile Žbanić i Alena Drljevića nakon projekcije.
Subotnja večer donosi Gospodina Nika protiv Putina, danskog kandidata za Oscara® koji prati tihu, opasnu pobunu jednog učitelja protiv propagande, nakon čega publika razgovara s producentom Radovanom Sibrtom.
Program se zatvara u nedjelju filmom To je bila samo nezgoda, novim Panahijevim ostvarenjem nagrađenim Zlatnom palmom, trilerom koji kroz potisnuta sjećanja, paranoju i osvetu iscrtava najtamnije zone sjećanja, tačno onako intenzivno kako ovakav vikend i treba završiti.
Hana Dujmović: “Nostalgija djetinjstva” u Historijskom muzeju BiH
Nakon uspjeha prethodne izložbe u Strasbourgu, Hana Dujmović se ovog petka vraća Sarajevu s radovima koji se čitaju kao dnevnik odrastanja u fragmentima: tišina, igra, strah, toplina, nestanci i povratci.
Dress code: crno. Jer publika ovdje nije samo posjetilac, nego dio ritualnog performansa.
I da, u ponedjeljak na Bonjour.ba izlazi naš intervju s Hanom, jedan od onih razgovora u kojima se umjetnost i biografija stapaju bez granice.
Manifesto: “Prodavnica praznine i skladište nježnosti”
Jusuf Hadžifejzović i Lamija Halilagić otvaraju izložbu koja sučeljava dva pojma prazninu i nježnost i postavlja pitanje šta se događa kada se ta dva svijeta nađu u istom prostoru.
Manifesto ostaje jedna od rijetkih galerija u gradu koja svako otvaranje pretvara u mali kulturni događaj, a ova postavka obećava upravo to: prostor gdje tišina ima svoju težinu, a nježnost svoju formu.
U posjeti kod gospodina Greena u SARTR-u
Komad o samoći, predrasudama i potrebi za pripadanjem, koji se čita kao intimna lekcija o tome kako nas odnosi liječe tamo gdje to ne očekujemo.
Igraju Miodrag Miki Trifunov i Alban Ukaj duo koji na sceni drži pažnju bez da podigne ton. Predstava koja se vraća na repertoar uvijek znači isto: publika je tražila još.
Završna noć festivala Dani Jurislava Korenića u Kamernom teatru 55
Večer posvećena teatru koji je živio svojim ritmom, ima svoj šarm: voditelj programa je Nedim Džinović, a završnica pripada Gudačkom kvartetu Kamernog teatra 55, ansamblu koji je ostavio generacijski trag od vremena kada su bili Sarajevski gudački kvartet do današnjeg kolektiva.
Nakon koncerta slijedi druženje u Klubu Kamernog uz DJ LEMANDIER-a i koktel, idealan kraj festivala koji je ove godine donio neočekivanu toplinu i hrabru liniju programa.
Partibrejkersi u Cinemas Slogi
Ako želite energiju stare škole, onu sirovu, bez filtera, bez nostalgije samo energiju koja se troši, znoji i nosi Partibrejkersi se vraćaju na binu Sloge.
Kultni bend čiji su koncerti uvijek više lični nego scenski, i čije pjesme Sarajevo zna napamet. Ovo je onaj koncert koji se ne planira: samo se pojaviš.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
