TEKST: Adelisa Mašić
DATUM OBJAVE: 21.11.2025.
Dani Jurislava Korenića ove godine donose selekciju predstava koje se bave aktuelnim temama i različitim pristupima savremenom teatru. Program je postavljen tako da naglasi jasnu dramaturgiju, preciznu režiju i priče koje su relevantne i prepoznatljive široj publici.
U prvim danima festivala koji se održava u Kamernom Teatru 55, pogledali smo dvije predstave, a to su 'Sjaj zvezda na plafonu' i 'Kiselina', koje se bave odrastanjem, porodičnim odnosima i načinima na koje se ljudi nose s promjenama.
Kad odrastanje naiđe na trenutak za koji te niko ne pripremi
Gostovanje Malog pozorišta 'Duško Radović' donijelo je dramatizaciju nagrađivanog romana ‘Sjaj zvezda na plafonu’ Juhane Thydell, čiju dramatizaciju potpisuje Tijana Grumić, a režiju Damjan Kecojević. 
Predstava prati Jenu, djevojku koja se suočava s promjenama koje dolaze brže nego što ih može razumjeti.
Dok se bavi školom, prijateljstvima i tipičnim dilemama odrastanja, u isto vrijeme se nosi s bolešću majke, zbog čega svakodnevica u njihovoj kući postaje zahtjevnija nego što bi to trebalo biti za nekoga njenih godina.
Jenu tumače Mina Nenadović, Julija Petković i Drina Kecojević, što omogućava da se prikaže njena promjena kroz vrijeme: od dječjeg nerazumijevanja situacije, preko zbunjenosti u adolescenciji, do trenutka kada počinje predosjećati ono čega se najviše plaši. 
Na sceni su i Anđela Alavirević, Nevena Kočović, Mladen Lero, Filip Stankovski, Sunčica Milanović, Jovana Cvetković i Lana Adžić, čiji likovi uvode humor, dinamiku i realistične odnose unutar srednjoškolskog života.
Predstava se gradi na jednostavnim prizorima, ali ni u jednom trenutku ne pojednostavljuje emociju.
Kecojevićev pristup ne ide prema teškoj dramatizaciji, nego prema situacijama koje publika prepoznaje: razgovori koji ostaju nedovršeni, tihi strahovi, bijeg u društvo, pokušaj da sve ostane normalno iako se više ne može sakriti da nije. 
Takva kombinacija jasnoće i mjere držala je pažnju gledalaca tokom čitave izvedbe, bez odstupanja ili trenutaka koji bi ih izvodili iz priče.
Na razgovoru nakon izvedbe otvorila su se pitanja o tome kako mladi danas dolaze u pozorište i koliko im znači sadržaj koji govori o realnim iskustvima. 
Režiser Damjan Kecojević govorio je o tome koliko je važno da teme poput gubitka budu prikazane na način koji ne traumatizira, nego objašnjava, posebno kada su namijenjene mlađoj publici. 
Dramaturginja Asja Krsmanović, koja je vodila razgovor, nastavila je diskusiju u istom smjeru i otvorila pitanje kako pozorište može biti pristupačnije tinejdžerima, ne samo temama nego i načinom na koji im se obraća.
Predstava koja ulazi u kuću gdje se svi prave da je sve u redu
‘Kiselina’ Bosanskog narodnog pozorišta Zenica je autorski tekst Asje Krsmanović, u režiji Nermina Hamzagića, donosi potpuno drugačiji pogled na suočavanje s gubitkom.
Kiselina je smještena u porodični dom u kojem se, iz godine u godinu, priprema zimnica. Ove godine ritual ne djeluje kao nešto uobičajeno, nego kao pokušaj da se održi kontinuitet u trenutku kada svi osjećaju da se ispod površine nešto nepovratno mijenja.
Na sceni su Gordana Boban, Mirvad Kurić, Selma Mehanović i Benjamin Bajramović, a svaki od njih kroz izmjene uloga prikazuje različite članove iste porodice.
Ovaj pristup naglašava fragmentiranost odnosa poput generacijske razlike, različite verzije istine, neizgovorene zamjerke i pokušaj da se odgovornost podijeli, iako niko zapravo ne zna kako.
Predstava tematizira ono što se u stvarnim porodicama najčešće odgađa. Razgovori o bolesti, brizi, preuzetim obavezama, ali i o tome kako tradicija može biti i uteg i okvir za zajedništvo.
Iako se radnja odvija u samo jednoj kuhinji, ona obuhvata čitavu porodičnu dinamiku, od umora do nježnosti koja ponekad isklije u kratkim, nenadanim trenucima.
Nakon predstave vodio se razgovor o tome koliko se današnje porodice oslanjaju na tradiciju i koliko je teško prihvatiti promjene čak i kada su očekivane. Glumci su govorili o procesu rada, a publika je vrlo otvoreno dijelila vlastite dojmove o tome koliko je tema univerzalna.
Festival koji daje prostor ozbiljnim temama na način koji publika prihvata
Obje predstave pokazuju koliko je važno da Dani Jurislava Korenića u programu imaju djela koja se bave realnim životnim situacijama, bez pojednostavljivanja i bez pretjerivanja. 
Ove večeri u Kamernom Teatru 55 donijele su dva potpuno različita pristupa, ali s istom namjerom, a to je otvoriti razgovor i pustiti da publika u njima prepozna vlastite dileme, odnose i trenutke koji oblikuju svaki dom i svako odrastanje.
TEKST: Ada Ćeremida
Dva dana prije nego što krene na svoju prvu bh. turneju, proveli smo nekoliko sati s Kerimom Čutunom u Sarajevu.
Šetnja gradom brzo je postala nešto više od običnog razgovora, svakih par minuta neko ga prepozna, dobaci mu rečenicu iz skeča, nasmije se, zastane. Kerim svaki put odgovori istom energijom, kratkim pozdravom, osmijehom, ponekad i onim spontanim gestom koji govori da je ta relacija s publikom stvarna, a ne samo digitalna.
Imali smo priliku da pogledamo “Nebitno” još u februaru, u intimnom formatu, ali nećemo vam otkrivati previše, možemo reći jedno, naslov možda sugeriše nešto usputno, ali iskustvo koje ostaje poslije ide u potpuno drugom smjeru.
Tu negdje počinje razumijevanje “Nebitno” kao satirične monodrame, jer ovo nije nova priča, barem ne u potpunosti. Tekst predstave nastajao je kroz osam godina i tek je nedavno dobio svoj konačni oblik.
Četiri mjeseca pisanja bila su dovoljna da sve sjedne na svoje mjesto, ali materijal koji nosi na scenu dolazi iz mnogo dužeg procesa, iz različitih faza života, od poslova koji nemaju veze sa scenom do trenutka u kojem je odlučio da sve to pretoči u jednu cjelinu.
Ovo nije priča o nekome ko je “odjednom postao poznat” zbog društvenih mreža. Kerim je akademski formiran glumac, s iskustvom na pozorišnoj sceni, u filmovima i serijama i ta osnova se osjeti u svemu što radi.
Razlika je u tome što sada izlazi sam pred publiku, bez likova iza kojih se može sakriti, bez distance koju često pruža ansambl ili scenarij koji nije lično njegov.
U toj formi postoji određeni rizik, ali i sloboda. Govori o sebi, kroz satire, kroz humor koji već prepoznajemo, ali ga ovaj put razvija dalje. Smijeh je tu, očekivano, ali ispod njega se pojavljuju slojevi koji koji vas natjeraju da se nasmijete, a onda vas zadrže u toj misli sekundu duže.
Možda zvuči kao kliše, ali postoji dublje značenje koje se provlači kroz sve to. Kerim se igra s granicama našeg humora, testira koliko daleko može ići, koliko publika želi prepoznati sebe u tim situacijama. Sve to radi bez cinizma koji često prati takav pristup, već s nekom vrstom topline i pozitivne energije koja ga, kako svi vidimo, čini sve prepoznatljivijim.
Pred njim je turneja kroz više od 15 gradova u Bosni i Hercegovini. Mi smo ga sreli neposredno prije početka, u trenutku kada se sve još slaže, ali je već dovoljno jasno da ovo neće biti samo još jedna predstava na repertoaru.
Kerim Čutuna, bh. glumac sa Tesnim Ališah, social media menadžericom i Adom Ćeremidom, novinarkom Bonjour.ba portala
“Nebitno” dolazi kao autobiografska predstava, koliko ti je bilo čudno (ili prirodno) staviti sebe kao “materijal” na scenu?
Nije mi bilo čudno, bilo me strah da ne ispadnem dosadan. Danas sam sretan jer sam uspio realizovati ideju koju sam dugo imao.
S obzirom na to da si već radio film, serije i teatar, šta ti je ova forma donijela novo, nešto što nisi mogao izraziti kroz druge medije?
Socijalna mreža mi je donijela publiku koju prije nisam mogao dosegnuti, razlika je u činu potpunog autorstva nad procesom koji radiš.
Film, serija i teatar ovise od čitavog tima ljudi.
Tvoji skečevi često balansiraju između humora i realnosti koju svi prepoznajemo, gdje ti lično povlačiš granicu između ta dva?
Ne povlačim granicu, uživam u činjenici da ljudi, prepoznavajući određene likove i situacije, izvlače različite poruke iz sadržaja koji objavljujem.
Realnost doprinosi prepoznavanju, prepoznavanje izaziva reakciju.
Ako bi morao opisati ovu fazu svoje karijere jednom rečenicom, pred predstavu, pred turneju, kako bi ona glasila?
Biti ili ne biti. Možda najbolja.
Već si imao iskustva s projektima koji izlaze i van BiH, kako vidiš svoj dalji put?
Cilj je ostvariti zacrtano na domaćem terenu, ne planirati predaleko u budućnost, vjerovati u Boga i ostati svoj.
Dok smo razgovarali, Kerim je usput iz džepova izvlačio sitnice koje uvijek nosi sa sobom. Taj mali uvid zabilježili smo u formatu “Mojih 7”, koji uskoro dijelimo i na našem Instagramu.
Turneja počinje već sutra, 10. aprila u Gračanici, a nastavlja se kroz gradove širom Bosne i Hercegovine, a karte su dostupne preko entrio.ba.
Mi ćemo ga, sigurno ponovo gledati u Sarajevu 17. juna u BKC-u jer je takav format da ga želite vidjeti više puta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
