TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 17.11.2025.
Sinoć je u Kamernom teatru 55 počelo ono o čemu smo vam već malo šapnuli prošle semice šest dana, pet predstava i jedna scena koja svake godine iznova podsjeti zašto joj se vraćamo.
Nema boljeg načina da se uđe u festival nego kroz predstavu koja odmah postavlja ton. „Sve dobre Barbike“ je snažna i emotivna izvedba u koprodukciji Hartefakta, SARTR-a i Realstage-a, kojom su zvanično otvoreni Dani Jurislava Korenića, jedan od najznačajnijih regionalnih teatarskih događaja.
Deveta godina ovog festivala pokazalo je da je pozorište i dalje mjesto istine, susreta i živog emocionalnog iskustva. Onakvog kakvo je Jurislav Korenić ostavio u naslijeđe.
“Sve dobre Barbike”: Šta se desi kad “dobre” počnu da pucaju?
Ako ste ikada gledali predstavu koja vas uvlači bez naglog početka, već kao da ste upali u misao koja se već odavno odvija onda znate energiju kojom ova noć počinje.
Vanja, junakinja Katarine Mitrović, ovdje nije samo lik, ona je stanje, zbrka, strah, pad, povratak, sve u isto vrijeme. Predstava se ne trudi da je uljepša. Ne pokušava je “objasniti”. Samo vam dozvoljava da je vidite.
Režija Đorđa Nešovića je, u najkraćem, precizna. Ona ne ostavlja prostor za predah, ali ni za teatralnost, sve je suzdržano, kontrolisano i, upravo zbog toga, emotivno još jače.
Adaptacija Isidore Milosavljević nosi Vanjinu kontradikciju bez ijedne izgubljene nijanse, a trojka na sceni Aleksandra Arizanović, Julija Petković i Nevena Kočović gradi energiju koja se mijenja iz minute u minutu, ali nikada ne gubi fokus.
Iako večerašnja izvedba označava tek početak festivala, ona već definiše njegov ton, teatra u svom najintimnijem izdanju.
Atmosfera u Kamernom teatru 55 je nakon predstave prešla u razgovor. Oni formalni, koje vodi dramaturginja Asja Krsmanović, i oni neformalni, koji se nastavljaju po navici publike: u klubu, u foajeu, na stepenicama. Ovo je festival na kojem se priča jednako koliko se i gleda.
Prva noć festivala je otvarena, ali ništa se još ne završava. Tek smo počeli.
Večeras ulazimo u svijet potpuno drugačije poetike. „Sjaj zvezda na plafonu“, beogradska predstava koja već godinama nosi glas jedne generacije, stiže na festivalsku scenu, a mi ćemo biti tamo.
Čekajte nas s utiscima, znamo da će ih biti. Ako volite da vam teatar malo poremeti ritam, vidimo se sutra u tekstu broj tri.
TEKST: Ada Ćeremida
Dva dana prije nego što krene na svoju prvu bh. turneju, proveli smo nekoliko sati s Kerimom Čutunom u Sarajevu.
Šetnja gradom brzo je postala nešto više od običnog razgovora, svakih par minuta neko ga prepozna, dobaci mu rečenicu iz skeča, nasmije se, zastane. Kerim svaki put odgovori istom energijom, kratkim pozdravom, osmijehom, ponekad i onim spontanim gestom koji govori da je ta relacija s publikom stvarna, a ne samo digitalna.
Imali smo priliku da pogledamo “Nebitno” još u februaru, u intimnom formatu, ali nećemo vam otkrivati previše, možemo reći jedno, naslov možda sugeriše nešto usputno, ali iskustvo koje ostaje poslije ide u potpuno drugom smjeru.
Tu negdje počinje razumijevanje “Nebitno” kao satirične monodrame, jer ovo nije nova priča, barem ne u potpunosti. Tekst predstave nastajao je kroz osam godina i tek je nedavno dobio svoj konačni oblik.
Četiri mjeseca pisanja bila su dovoljna da sve sjedne na svoje mjesto, ali materijal koji nosi na scenu dolazi iz mnogo dužeg procesa, iz različitih faza života, od poslova koji nemaju veze sa scenom do trenutka u kojem je odlučio da sve to pretoči u jednu cjelinu.
Ovo nije priča o nekome ko je “odjednom postao poznat” zbog društvenih mreža. Kerim je akademski formiran glumac, s iskustvom na pozorišnoj sceni, u filmovima i serijama i ta osnova se osjeti u svemu što radi.
Razlika je u tome što sada izlazi sam pred publiku, bez likova iza kojih se može sakriti, bez distance koju često pruža ansambl ili scenarij koji nije lično njegov.
U toj formi postoji određeni rizik, ali i sloboda. Govori o sebi, kroz satire, kroz humor koji već prepoznajemo, ali ga ovaj put razvija dalje. Smijeh je tu, očekivano, ali ispod njega se pojavljuju slojevi koji koji vas natjeraju da se nasmijete, a onda vas zadrže u toj misli sekundu duže.
Možda zvuči kao kliše, ali postoji dublje značenje koje se provlači kroz sve to. Kerim se igra s granicama našeg humora, testira koliko daleko može ići, koliko publika želi prepoznati sebe u tim situacijama. Sve to radi bez cinizma koji često prati takav pristup, već s nekom vrstom topline i pozitivne energije koja ga, kako svi vidimo, čini sve prepoznatljivijim.
Pred njim je turneja kroz više od 15 gradova u Bosni i Hercegovini. Mi smo ga sreli neposredno prije početka, u trenutku kada se sve još slaže, ali je već dovoljno jasno da ovo neće biti samo još jedna predstava na repertoaru.
Kerim Čutuna, bh. glumac sa Tesnim Ališah, social media menadžericom i Adom Ćeremidom, novinarkom Bonjour.ba portala
“Nebitno” dolazi kao autobiografska predstava, koliko ti je bilo čudno (ili prirodno) staviti sebe kao “materijal” na scenu?
Nije mi bilo čudno, bilo me strah da ne ispadnem dosadan. Danas sam sretan jer sam uspio realizovati ideju koju sam dugo imao.
S obzirom na to da si već radio film, serije i teatar, šta ti je ova forma donijela novo, nešto što nisi mogao izraziti kroz druge medije?
Socijalna mreža mi je donijela publiku koju prije nisam mogao dosegnuti, razlika je u činu potpunog autorstva nad procesom koji radiš.
Film, serija i teatar ovise od čitavog tima ljudi.
Tvoji skečevi često balansiraju između humora i realnosti koju svi prepoznajemo, gdje ti lično povlačiš granicu između ta dva?
Ne povlačim granicu, uživam u činjenici da ljudi, prepoznavajući određene likove i situacije, izvlače različite poruke iz sadržaja koji objavljujem.
Realnost doprinosi prepoznavanju, prepoznavanje izaziva reakciju.
Ako bi morao opisati ovu fazu svoje karijere jednom rečenicom, pred predstavu, pred turneju, kako bi ona glasila?
Biti ili ne biti. Možda najbolja.
Već si imao iskustva s projektima koji izlaze i van BiH, kako vidiš svoj dalji put?
Cilj je ostvariti zacrtano na domaćem terenu, ne planirati predaleko u budućnost, vjerovati u Boga i ostati svoj.
Dok smo razgovarali, Kerim je usput iz džepova izvlačio sitnice koje uvijek nosi sa sobom. Taj mali uvid zabilježili smo u formatu “Mojih 7”, koji uskoro dijelimo i na našem Instagramu.
Turneja počinje već sutra, 10. aprila u Gračanici, a nastavlja se kroz gradove širom Bosne i Hercegovine, a karte su dostupne preko entrio.ba.
Mi ćemo ga, sigurno ponovo gledati u Sarajevu 17. juna u BKC-u jer je takav format da ga želite vidjeti više puta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
