TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 14.11.2025.
Grad je već počeo zujati, a Kamerni ima sve veze s tim. Kamerni teatar 55 od 16. do 21. novembra ulazi u živu, bogatu sedmicu u kojoj pozorište ponovo dokazuje zašto je najintimnija vrsta umjetnosti.
Ako ste ikada sjedili u ovoj sali, znate o čemu govorimo: blizina glumca, dah scene, ona čuvena atmosfera krupnog kadra koju Kamerni nosi gotovo kao potpis.
Zbog toga Dani Jurislava Korenića svake godine djeluju kao mali reset kratka inventura svega što pozorište danas jeste i što bi moglo biti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
A ove godine, dok se pripremamo za deveto izdanje festivala, mi ćemo biti tu. Pisat ćemo, gledati, ulaziti u mrak sale prije nego što se svjetla ugase i donositi vam svoje utiske.
Neke predstave ćemo najaviti, neke ćemo “uhvatiti” na licu mjesta, a neke ćemo ostaviti da vas iznenade jer i festival i publika vole taj osjećaj neizvjesnosti. Uglavnom, vidjet ćemo se u gledalištu. Ili na Bonjour.ba.
Mali pogled unazad: kako je festival postao ovo što jeste
Festival nosi ime čovjeka bez kojeg Kamerni teatar ne bi bio Kamerni, Jurislava Korenića, reditelja, kritičara, vizionara i jednog od najvažnijih ljudi u historiji bosanskohercegovačkog pozorišta.
Ideja festivala, koja se rodila prije devet godina, bila je jednostavna i hrabra: napraviti prostor koji nije samo pregled najboljih predstava iz regije, nego i prostor sjećanja, dijaloga, otpora i nježnosti prema ovom pozivu.
Devet izdanja kasnije, festival stoji kao dokaz da takve ideje prežive. Iz godine u godinu raste broj prijava, teme se produbljuju, gluma se izoštrava, a publika… publika ostaje vjerna, čak i onda kada program bude težak, bolan, intiman.
Posebno je zanimljivo da su selekcije posljednjih godina snažno okrenute prema ženskim perspektivama, emocionalnim odnosima, pitanjima identiteta, porodičnim pukotinama i pokušajima da se ljubav i gubitak razumiju na sceni.
To je ona vrsta programa koja ne traži samo gledanje traži da joj se čovjek prepusti.
Ovogodišnji program: pet predstava, pet svjetova
Ove godine festival 16. novembra otvara predstava „Sve dobre barbike“, savremena, brza i precizna priča o ženama, prijateljstvu, granicama i prostoru koji zauzimamo (ili pokušavamo zauzeti). Režija Đorđa Nešovića donosi energiju koja je već oduševila publiku u Beogradu, a saradnja Hartefakta, SARTR-a i Realstagea u Kamerni donosi onu vrstu produkcije koja uvijek probudi znatiželju.
Dan kasnije, stiže „Sjaj zvezda na plafonu“, nježna i bolna adaptacija romana Juhane Tidel o odrastanju uz majku čija se bolest širi poput sjene. Damjan Kecojević donosi režiju koja je istovremeno minimalistička i emotivno snažna, a beogradsko Malo pozorište „Duško Radović“ već godinama njeguje upravo takav pristup, jednostavno, precizno, duboko.
„Kiselina“ dolazi iz Zenice i Sarajeva, 18. novembra, a nastala je prema tekstu Asje Krsmanović i u režiji Nermina Hamzagića. To je predstava o porodici, smrti, onim trenucima kada kuća prestane biti prostor sigurnosti i postane pitanje na koje niko nema odgovor. Publika je već prepoznala njenu snagu, a festivalsko gledalište vjerovatno će je potvrditi.
Zatim putujemo do Bijeljine kroz „Pevanje i ćutanje Sofke Nikolić“ predstavu koja vraća glas jednoj stvarnoj ženi, pjevačici čiji život vibrira između nostalgije i tišine. Režija Sonje Petrović vodi publiku kroz emocionalni pejzaž koji je svaki put drugačiji, jer Sofka nije samo lik, ona je podsjetnik na sve žene čije se priče prepričavaju tek kad završi muzika. Nju gledamo u srijedu 19. novembra.
Festival, 20. novembra u četvrtak, zatvara „Ljudski glas“ iz Pule, monodrama u režiji Juga Đorđevića. Jean Cocteau je napisao tekst koji izgleda jednostavno, a zapravo razotkriva i najskrovitije dijelove žene koja preko telefona pokušava zadržati ono što već nestaje. U Kamernom, predstave ovog tipa uvijek dobiju dodatnu težinu, jer je blizina publike brutalno iskrena.
I onda, finale. Dodjela nagrada se dešava u petak 21. novembra uz koncert obnovljenog Gudačkog kvarteta Kamernog teatra 55. Mala zatvaranja uvijek dođu brzo, ali ovaj koncert svake godine djeluje kao otisak prsta festivala: nježan, precizan, melodičan.
Ako volite pozorište, ako volite Sarajevo, ili jednostavno volite osjećaj da na sedam dana živite sporije i intenzivnije, ovo je festival u kojem ćete se pronaći.
A mi ćemo vas voditi kroz sve što nas čeka. Vidimo se u Kamernom.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Septembar preuzima ritam od augusta bez mnogo pauze, a mi na jednom mjestu bilježimo sve zbog čega vrijedi izaći iz kuće ovog mjeseca.
Septembar u Sarajevu ima pomalo čudan kulturni status. Tek smo izašli iz mjeseca u kojem grad sedmicama funkcioniše oko projekcija, crvenih tepiha, gostovanja i kasnih večeri, pa bi bilo sasvim logično očekivati mali predah. Ove godine ga, čini se, nećemo dobiti.
Umjesto postfestivalske tišine, ulazimo gotovo direktno u novu teatarsku sezonu. Sarajevo Fest otvorio je mjesec, nova pozorišna scena tek podiže svoju prvu zavjesu, a predstave će se tokom septembra smjenjivati gotovo iz večeri u večer. Istovremeno, filmsko ljeto još nije sasvim završeno jer dio programa Sarajevo Film Festivala nastavlja živjeti izvan Sarajeva, dok se koncerti i programi sele iz teatara na gradske trgove, u avlije i druge lokacije.
A onda, taman kada pomislimo da smo napravili plan mjeseca, dolaze večeri zbog kojih ćemo iz Sarajeva gledati prema Mostaru i ostatku BiH.
Zato ovaj tekst ne tretiramo kao završenu listu, nego kao KULTURA.radar za septembar. Vraćat ćemo mu se tokom cijelog mjeseca, dodavati ono što nam stigne u inbox ili se pojavi na našem radaru i, vrlo vjerovatno, nekoliko puta mijenjati vlastite planove zbog njega.
Dok smo tek ulazili u novi mjesec, 8. Sarajevo Fest već je bio u punom ritmu. Festival je otvoren predstavom „Smrt u Dubrovniku“ Petra Pejakovića, a ovogodišnja tema „Život“ provlači se kroz program koji govori o dostojanstvu, slobodi, ratu, sjećanju i načinima na koje umjetnost reaguje na svijet oko sebe. Festival traje do 7. septembra.
Prve večeri već su donijele „Mi brinemo za vas – u tri smjene“ Jasne Layes Vinovrški, dodjelu nagrade „Zdravko Grebo“ Emiru Suljagiću i nagrade „Susan Sontag“ Suadi Kapić, ali i jedan od onih programa koji se nije zadržao samo unutar pozorišta. Ukrajinski violončelista Denys Karachevtsev svirao je na sarajevskim lokacijama povezanim s Vedranom Smajlovićem, spajajući iskustva Sarajeva i Harkiva kroz koncert „Nemoj se naviknuti: Sarajevo – Harkiv“.
Za ono što još stignete pogledati: 3. septembra na scenu Narodnog pozorišta Sarajevo dolazi „Nigdje sam / Desvanecimiento“ u režiji Norberta Rakowskog. Predstava polazi od stvarnog slučaja australskog naučnika Davida Goodalla i kroz spoj fizičkog i dramskog teatra otvara pitanja lične slobode, eutanazije i dostojanstva, a dio izvedbe bit će i na bosanskom jeziku.
Ako vam se čini da je filmski august završio prebrzo, dio atmosfere 32. Sarajevo Film Festivala ovog vikenda nastavlja živjeti u Zenici. Od 3. do 5. septembra šest filmova iz ovogodišnjeg programa bit će prikazano u BNP-u Zenica i Ljetnom kinu, pa je ovo dobra prilika i za one koji su tokom Festivala propustili poneki naslov.
Program 3. septembra otvaraju „Dečko iz Konga“ i „Fjord“, dan kasnije slijedi „Utakmica“, dok je subota rezervisana za tri filma: „Gajin svijet 3“, „Skejtanje nije za cure“ i „Očevina“ Paweła Pawlikowskog, film kojim je otvoren ovogodišnji Sarajevo Film Festival.
Još jedna dobra stvar: ulaz na sve projekcije je besplatan, a u slučaju kiše program iz Ljetnog kina seli se u BNP Zenica.
Nova teatarska sezona ove godine doslovno počinje otvaranjem Novog teatra. U okviru ICIKUM-a Novo Sarajevo, 5. septembra zvanično će biti otvorena nova pozorišna scena, a prva predstava bit će Čehovljev „Galeb“ u režiji Selme Spahić.
Izbor baš „Galeba“ za početak nije slučajan. Drama koja je prije više od jednog stoljeća pomjerala granice tadašnjeg teatra sada otvara prostor koji želi raditi isto kroz savremeni teatarski jezik, nove autore i drugačije scenske forme. U predstavi igraju Ejla Bavčić-Tarakčija, Senad Bašić, Ermin Bravo, Maja Izetbegović, Iva Prgić, Mehmed Porča i drugi.
I ovo nije premijera koju ćete morati uhvatiti u jednoj večeri. Nakon 5. septembra, „Galeb“ igra od 7. do 12. te od 21. do 26. septembra, svake večeri u 19:30 sati. Novi teatar uz to uvodi i digitalne afiše kojima će publika putem QR koda moći pristupiti materijalima o predstavi i sačuvati ih i nakon izvođenja, stvarajući tako postepeno i digitalni arhiv nove scene. 
Sarajevske večeri ovog mjeseca neće se odvijati samo iza zatvorenih vrata teatra. Peto izdanje programa „Kultura na ulice!“ počelo je krajem augusta, ali njegov septembarski dio zapravo donosi najgušći raspored, s programima koji se sele između avlija, trgova i Svrzine kuće.
Prvo 7. septembra u Velikoj avliji Laure Papo Bohorete stiže poetski performans „Sarajevo s ljubavlju“, dan kasnije na Pozorišnom trgu Susan Sontag nastupa Benin Mujkić Quartet, dok će 9. septembra na istoj lokaciji SARTR izvesti „Tri boje cvekle“.
Za 10. septembar vrijedi ostaviti večer slobodnom: Balet Narodnog pozorišta Sarajevo izvest će „Bolero“ u koreografiji Takuye Sumitomoa, uz koncert Hora Opere NPS. Program se zatvara 12. septembra u Svrzinoj kući koncertom solista i hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.
Sve izvedbe u okviru programa besplatne su za publiku, što je sasvim dobar razlog da barem jednu septembarsku večer prepustite spontanom kulturnom planu.
Septembar neće ostati samo sarajevska priča. Matinée prvi put napušta Sarajevo i 12. septembra seli svoj koncept ispod Starog mosta u Mostaru, a za prvo izdanje izvan glavnog grada dovodi ARGY-ja.
Grčki DJ i producent posljednjih je godina postao jedno od prepoznatljivijih imena melodic techno scene, uz izdanja poput „Tataki“, „Aria“ i „Sierra“ te saradnju s Afterlife labelom. Za Mostar se pritom ne najavljuje samo klasičan DJ set, nego posebno produkcijsko izdanje s vizualima, scenografijom i audiovizuelnim elementima koji bi trebali koristiti samu lokaciju kao dio iskustva.
Ako smo tokom ljeta naučili da lokacija može potpuno promijeniti izlazak, onda je ARGY ispod Starog mosta vjerovatno jedan od datuma koje ćemo ovog mjeseca najlakše zapamtiti. Ulaznice su dostupne putem Entrio.ba.
Do treće sedmice septembra već ćemo imati dosta teatra iza sebe, ali 20. septembra u SARTR stiže naslov koji sezonu okreće prema satiri. „Teško je promijeniti dlaku“, komedija za koju tekst i režiju potpisuje Feđa Isović, kroz humor ulazi u ambiciju, društvene odnose i onu prilično poznatu tanku liniju između politike i kriminala.
Na sceni su Aldin Omerović, Vanesa Glođo, Armin Omerović, Aida Bukva, Irfan Ribić, Edin Avdagić i Vedran Đekić, a predstava počinje u 20:00 sati.
Ulaznice koštaju 20 KM, dok je predstava namijenjena publici starijoj od 16 godina.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
