TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 14.11.2025.
Grad je već počeo zujati, a Kamerni ima sve veze s tim. Kamerni teatar 55 od 16. do 21. novembra ulazi u živu, bogatu sedmicu u kojoj pozorište ponovo dokazuje zašto je najintimnija vrsta umjetnosti.
Ako ste ikada sjedili u ovoj sali, znate o čemu govorimo: blizina glumca, dah scene, ona čuvena atmosfera krupnog kadra koju Kamerni nosi gotovo kao potpis.
Zbog toga Dani Jurislava Korenića svake godine djeluju kao mali reset kratka inventura svega što pozorište danas jeste i što bi moglo biti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
A ove godine, dok se pripremamo za deveto izdanje festivala, mi ćemo biti tu. Pisat ćemo, gledati, ulaziti u mrak sale prije nego što se svjetla ugase i donositi vam svoje utiske.
Neke predstave ćemo najaviti, neke ćemo “uhvatiti” na licu mjesta, a neke ćemo ostaviti da vas iznenade jer i festival i publika vole taj osjećaj neizvjesnosti. Uglavnom, vidjet ćemo se u gledalištu. Ili na Bonjour.ba.
Mali pogled unazad: kako je festival postao ovo što jeste
Festival nosi ime čovjeka bez kojeg Kamerni teatar ne bi bio Kamerni, Jurislava Korenića, reditelja, kritičara, vizionara i jednog od najvažnijih ljudi u historiji bosanskohercegovačkog pozorišta.
Ideja festivala, koja se rodila prije devet godina, bila je jednostavna i hrabra: napraviti prostor koji nije samo pregled najboljih predstava iz regije, nego i prostor sjećanja, dijaloga, otpora i nježnosti prema ovom pozivu.
Devet izdanja kasnije, festival stoji kao dokaz da takve ideje prežive. Iz godine u godinu raste broj prijava, teme se produbljuju, gluma se izoštrava, a publika… publika ostaje vjerna, čak i onda kada program bude težak, bolan, intiman.
Posebno je zanimljivo da su selekcije posljednjih godina snažno okrenute prema ženskim perspektivama, emocionalnim odnosima, pitanjima identiteta, porodičnim pukotinama i pokušajima da se ljubav i gubitak razumiju na sceni.
To je ona vrsta programa koja ne traži samo gledanje traži da joj se čovjek prepusti.
Ovogodišnji program: pet predstava, pet svjetova
Ove godine festival 16. novembra otvara predstava „Sve dobre barbike“, savremena, brza i precizna priča o ženama, prijateljstvu, granicama i prostoru koji zauzimamo (ili pokušavamo zauzeti). Režija Đorđa Nešovića donosi energiju koja je već oduševila publiku u Beogradu, a saradnja Hartefakta, SARTR-a i Realstagea u Kamerni donosi onu vrstu produkcije koja uvijek probudi znatiželju.
Dan kasnije, stiže „Sjaj zvezda na plafonu“, nježna i bolna adaptacija romana Juhane Tidel o odrastanju uz majku čija se bolest širi poput sjene. Damjan Kecojević donosi režiju koja je istovremeno minimalistička i emotivno snažna, a beogradsko Malo pozorište „Duško Radović“ već godinama njeguje upravo takav pristup, jednostavno, precizno, duboko.
„Kiselina“ dolazi iz Zenice i Sarajeva, 18. novembra, a nastala je prema tekstu Asje Krsmanović i u režiji Nermina Hamzagića. To je predstava o porodici, smrti, onim trenucima kada kuća prestane biti prostor sigurnosti i postane pitanje na koje niko nema odgovor. Publika je već prepoznala njenu snagu, a festivalsko gledalište vjerovatno će je potvrditi.
Zatim putujemo do Bijeljine kroz „Pevanje i ćutanje Sofke Nikolić“ predstavu koja vraća glas jednoj stvarnoj ženi, pjevačici čiji život vibrira između nostalgije i tišine. Režija Sonje Petrović vodi publiku kroz emocionalni pejzaž koji je svaki put drugačiji, jer Sofka nije samo lik, ona je podsjetnik na sve žene čije se priče prepričavaju tek kad završi muzika. Nju gledamo u srijedu 19. novembra.
Festival, 20. novembra u četvrtak, zatvara „Ljudski glas“ iz Pule, monodrama u režiji Juga Đorđevića. Jean Cocteau je napisao tekst koji izgleda jednostavno, a zapravo razotkriva i najskrovitije dijelove žene koja preko telefona pokušava zadržati ono što već nestaje. U Kamernom, predstave ovog tipa uvijek dobiju dodatnu težinu, jer je blizina publike brutalno iskrena.
I onda, finale. Dodjela nagrada se dešava u petak 21. novembra uz koncert obnovljenog Gudačkog kvarteta Kamernog teatra 55. Mala zatvaranja uvijek dođu brzo, ali ovaj koncert svake godine djeluje kao otisak prsta festivala: nježan, precizan, melodičan.
Ako volite pozorište, ako volite Sarajevo, ili jednostavno volite osjećaj da na sedam dana živite sporije i intenzivnije, ovo je festival u kojem ćete se pronaći.
A mi ćemo vas voditi kroz sve što nas čeka. Vidimo se u Kamernom.
TEKST: Ada Ćeremida
Subotnja večer označila je početak još jedne sezone baleta Krcko Oraščić u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Prva od tri ovogodišnje izvedbe već je iza nas, a sutra navečer slijedi još jedna prilika da publika uđe u bajku koju generacije pamte od djetinjstva.
Nakon što smo uoči premijere ušli iza zavjese i zabilježili generalnu probu iznutra, vraćamo se u isti prostor. ovaj put s drugačijom pažnjom. Jer kada jednom vidite koliko ruku, pogleda i preciznih odluka stoji iza svake scene, više nikada ne gledate balet na isti način.
Josip Lovrenović, scenograf Narodnog pozorišta Sarajevo
Na samoj ivici pozornice, između parketa i tišine koja prethodi izlasku na scenu, sjeli smo sa Josipom Lovrenovićem, scenografom Krcka Oraščića. Ispred nas je prazna sala, balkoni Narodnog pozorišta i prostor koji će već iste večeri oživjeti pod svjetlima.
Razgovarali smo o scenografiji kao živom organizmu, o kolektivu koji je pokreće i o bajci koja traje duže od jednog života.
Postoji li jedan detalj scenografije koji nosi posebnu, ličnu težinu? Za Josipa Lovrenovića, odgovor ne leži u pojedinosti, već u cjelini koja omogućava da predstava diše.
„Scenografija ovakvih velikih baleta nikada nije samo dekor“, kaže. „Rad dekoratera i tehničkih scenskih radnika podjednako je bitan kao i rad balerina i baletana. Bez uštimanog tima velikog broja ljudi, ova magija se ne bi mogla izvesti.“
U Krcku Oraščiću, objašnjava, čak i oni koji nisu vidljivi publici imaju svoju koreografiju. Promjene scena, transformacije prostora, ritam koji prati muziku Čajkovskog, sve to zavisi od preciznosti ljudi iza scene. Bajka ne nastaje sama; ona se gradi, pomjera i održava u životu.
Raditi Krcka znači biti dio lanca
Dok razgovaramo, Lovrenović nas podsjeća na simboliku trenutka: Krcko Oraščić upravo puni 133 godine od svoje prve izvedbe. Za scenografa, kaže, poziv da radi na ovom baletu nosi posebnu težinu.
„Siguran sam da je svaki scenograf sretan kad mu dođe prilika da radi Krcka. Uzbuđenje je stalno prisutno, iako postoji i briga hoće li sve funkcionisati kako treba.“
Ono što Krcka izdvaja, dodaje, jeste činjenica da iz godine u godinu postaje sve draži onima koji ga izvode. Posebno ističe djecu iz muzičkih i baletnih škola Sarajeva, koja često upravo kroz Krcka prvi put stanu na veliku scenu, a kasnije postaju dio ansambla.
„To je lanac koji se ne prekida“, kaže. „Djeca koja danas igraju Krcka, sutra su balerine i baletani Narodnog pozorišta.“
Kolektiv koji oblikuje identitet
Iako ga često pitaju o ličnim estetskim preferencijama i umjetničkim pravcima, Lovrenović naglašava da pozorište rijetko pripada jednoj osobi. Umjetnički smjer predstave, objašnjava, uvijek je rezultat dogovora unutar autorskog tima.
„U Narodnom pozorištu, kao i u drugim teatarskim kućama, mnogo toga zavisi od umjetničke direkcije i repertoara. Mi kao autorski tim pokušavamo pratiti jedni druge.“ 
I njegov stvaralački identitet, priznaje, oblikovan je kolektivom u kojem radi.
„Pozorište je čin kolektivne umjetnosti. Vaše najbliže kolege utiču na ono što proizvodite. Stvari se stalno mijenjaju od potrebe do potrebe.“
Na kraju razgovora, pitamo ga šta bi volio da ostane s publikom kada se zavjesa spusti i bajka utihne. Odgovor dolazi bez razmišljanja.
„Volio bih da ostane Krcko.“
Prisjeća se prve sarajevske postavke iz 1973. godine i publike koja ga pamti i danas baš kao što se nada da će ga pamtiti i najmlađa publika koja ove večeri prvi put sjedi u sali.
Dok napuštamo pozornicu, scena je ponovo prazna. Ali znamo da se iza nje krije cijeli svijet precizan, kolektivan i tih. Svijet bez kojeg bajka nikada ne bi postala stvarna.
Cijeli razgovor s Josipom Lovrenovićem se nastavlja u reelsu. Zavirite još jednom iza zavjese.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
