TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 22.12.2025.
Subotnja večer označila je početak još jedne sezone baleta Krcko Oraščić u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Prva od tri ovogodišnje izvedbe već je iza nas, a sutra navečer slijedi još jedna prilika da publika uđe u bajku koju generacije pamte od djetinjstva.
Nakon što smo uoči premijere ušli iza zavjese i zabilježili generalnu probu iznutra, vraćamo se u isti prostor. ovaj put s drugačijom pažnjom. Jer kada jednom vidite koliko ruku, pogleda i preciznih odluka stoji iza svake scene, više nikada ne gledate balet na isti način.
Josip Lovrenović, scenograf Narodnog pozorišta Sarajevo
Na samoj ivici pozornice, između parketa i tišine koja prethodi izlasku na scenu, sjeli smo sa Josipom Lovrenovićem, scenografom Krcka Oraščića. Ispred nas je prazna sala, balkoni Narodnog pozorišta i prostor koji će već iste večeri oživjeti pod svjetlima.
Razgovarali smo o scenografiji kao živom organizmu, o kolektivu koji je pokreće i o bajci koja traje duže od jednog života.
Postoji li jedan detalj scenografije koji nosi posebnu, ličnu težinu? Za Josipa Lovrenovića, odgovor ne leži u pojedinosti, već u cjelini koja omogućava da predstava diše.
„Scenografija ovakvih velikih baleta nikada nije samo dekor“, kaže. „Rad dekoratera i tehničkih scenskih radnika podjednako je bitan kao i rad balerina i baletana. Bez uštimanog tima velikog broja ljudi, ova magija se ne bi mogla izvesti.“
U Krcku Oraščiću, objašnjava, čak i oni koji nisu vidljivi publici imaju svoju koreografiju. Promjene scena, transformacije prostora, ritam koji prati muziku Čajkovskog, sve to zavisi od preciznosti ljudi iza scene. Bajka ne nastaje sama; ona se gradi, pomjera i održava u životu.
Raditi Krcka znači biti dio lanca
Dok razgovaramo, Lovrenović nas podsjeća na simboliku trenutka: Krcko Oraščić upravo puni 133 godine od svoje prve izvedbe. Za scenografa, kaže, poziv da radi na ovom baletu nosi posebnu težinu.
„Siguran sam da je svaki scenograf sretan kad mu dođe prilika da radi Krcka. Uzbuđenje je stalno prisutno, iako postoji i briga hoće li sve funkcionisati kako treba.“
Ono što Krcka izdvaja, dodaje, jeste činjenica da iz godine u godinu postaje sve draži onima koji ga izvode. Posebno ističe djecu iz muzičkih i baletnih škola Sarajeva, koja često upravo kroz Krcka prvi put stanu na veliku scenu, a kasnije postaju dio ansambla.
„To je lanac koji se ne prekida“, kaže. „Djeca koja danas igraju Krcka, sutra su balerine i baletani Narodnog pozorišta.“
Kolektiv koji oblikuje identitet
Iako ga često pitaju o ličnim estetskim preferencijama i umjetničkim pravcima, Lovrenović naglašava da pozorište rijetko pripada jednoj osobi. Umjetnički smjer predstave, objašnjava, uvijek je rezultat dogovora unutar autorskog tima.
„U Narodnom pozorištu, kao i u drugim teatarskim kućama, mnogo toga zavisi od umjetničke direkcije i repertoara. Mi kao autorski tim pokušavamo pratiti jedni druge.“ 
I njegov stvaralački identitet, priznaje, oblikovan je kolektivom u kojem radi.
„Pozorište je čin kolektivne umjetnosti. Vaše najbliže kolege utiču na ono što proizvodite. Stvari se stalno mijenjaju od potrebe do potrebe.“
Na kraju razgovora, pitamo ga šta bi volio da ostane s publikom kada se zavjesa spusti i bajka utihne. Odgovor dolazi bez razmišljanja.
„Volio bih da ostane Krcko.“
Prisjeća se prve sarajevske postavke iz 1973. godine i publike koja ga pamti i danas baš kao što se nada da će ga pamtiti i najmlađa publika koja ove večeri prvi put sjedi u sali.
Dok napuštamo pozornicu, scena je ponovo prazna. Ali znamo da se iza nje krije cijeli svijet precizan, kolektivan i tih. Svijet bez kojeg bajka nikada ne bi postala stvarna.
Cijeli razgovor s Josipom Lovrenovićem se nastavlja u reelsu. Zavirite još jednom iza zavjese.
TEKST: Bonjour.ba - PR
Neke priče jednoj generaciji ostanu urezane duže od same muzike, koreografije i omiljenih scena. Za mnoge je jedna od njih High School Musical, tinejdžerski mjuzikl koji je školske hodnike, prve simpatije i velike snove pretvorio u pop-kulturni trenutak koji se i danas lako prepoznaje.
Upravo se na toj prepoznatljivoj energiji, ali kroz domaći autorski pristup i novu generaciju mladih izvođača, gradi mjuzikl Svi smo u ovome zajedno, novi muzičko-scenski projekat BASICSchool – School of Music and Performing Arts.
Javno pretpremijerno izvođenje biće održano 2. juna 2026. godine u 19:00 časova u Narodnom pozorištu Istočno Sarajevo, a publika će gledati savremenu tinejdžersku priču o odrastanju, prijateljstvu, školskim podjelama, društvenim očekivanjima i hrabrosti mladih ljudi da budu ono što jesu.
Nakon produkcije Disneyjevog mjuzikla Beauty and the Beast JR., BASICSchool se vraća na scenu s pričom koja školu posmatra kao mali društveni sistem. U njoj se prepliću popularnost, talent, pritisak okoline, prve nesigurnosti i potreba da mladi ljudi pronađu vlastiti glas u prostoru koji ih često brže svrstava nego što ih sluša.
Mjuzikl je inspirisan motivima kultnog High School Musicala, ali njegova vrijednost nije samo u nostalgiji. Priča je prilagođena generaciji koja odrasta uz društvene mreže, očekivanja roditelja, školske statuse i stalni osjećaj da se mora pripadati nekoj grupi. Upravo zato teme koje donosi nisu rezervisane samo za tinejdžere. One će biti bliske i roditeljima, nastavnicima i svima koji se sjećaju koliko je osjetljivo razdoblje u kojem prvi put pokušavamo shvatiti ko smo.
U središtu priče su Troy, kojeg igra Annur Radeljaš, novi učenik u većinski ženskoj školi, i Gabriella, koju igra Tara Ristić, povučena i odlična učenica koja se sigurnije osjeća među podacima nego među emocijama. Njihov neočekivani duet pokreće niz događaja koji mijenjaju odnose u školi, ruše poznate podjele i otvaraju pitanje koliko prostora mladima ostavljamo da budu više od jedne uloge.
Kroz muziku, glumu, ples i scenski pokret, predstava govori o rivalstvu, prijateljstvu, ljubomori, prihvatanju i hrabrosti da se iskorači iz očekivanja koja su drugi već postavili. U tom smislu, Svi smo u ovome zajedno donosi priču koja ima ritam za mlađu publiku, ali i dovoljno konteksta za odrasle koji u njoj mogu prepoznati mnogo više od tinejdžerske zabave.
Publika će gledati Taru Ristić kao Gabriellu, Annura Radeljaša kao Troya, Majru Maljević kao Sharpay, Davida Jurčevića kao Ryana, Zolu Ristić kao Taylor, Igora Radivojevića kao Zekea, Hanu Čelebić kao Charlie, Lanu Bubica kao Marthu, Elenu Stipić kao Kelsi, Naidu Dinarević kao Ms. Darbus i Lauru Nikol Vidaković kao Coach Bolton.
Scensku energiju dodatno donose Ajša Redžić, Uma Planja, Nadža Džambegović i Sara Kopčić, dok školski ansambl čine Sofia Lakić, Tara Đukić i Hana Hrlović.
Autorski tekst mjuzikla potpisuje Đorđe Jovančić, osnivač i direktor BASICSchool, koji je kao režiser i muzički režiser učestvovao i u bh. produkciji Disneyjevog mjuzikla Beauty and the Beast JR. Režiju novog mjuzikla potpisuju Staša Dukić iz Londona i Đorđe Jovančić, muzičku režiju Mina Petrović i Đorđe Jovančić, koreografiju Ekaterina Vereshchagina, vizuelni identitet Ana Jovančić, a video i scenske efekte Marko Jovančić.
Ulaznice po cijeni od 30,00 KM dostupne su isključivo putem službenog online sistema za kupovinu ulaznica, a broj mjesta je ograničen. Svojim dolaskom publika direktno podržava mlade izvođače i njihove prve velike scenske korake, a ulaznice možete pronaći ovdje.
Posebno nas raduje vidjeti kako će ova generacija mladih izvođača svoju energiju, disciplinu i prve velike scenske korake prenijeti publici. Ako je suditi po temi, timu i ambiciji projekta, “Svi smo u ovome zajedno” ima sve elemente predstave koju ćemo pamtiti i nakon završnog aplauza.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
