TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 10.2.2026.
Ako je suditi po svemu što smo vidjeli od Kerima Čutune predstava “Nebitno” će biti sve osim nebitno.
Ime Kerim Čutuna sigurno vam nije nepoznato, ako pratite bh. kulturnu scenu barem periferno.
Prije svega glumac s ozbiljnim teatarskim i filmskim iskustvom, Kerim je posljednjih godina postao i jedno od najprepoznatljivijih lica u javnosti, zahvaljujući zavidnim karijernim uspjesima, kao i kratkim i često urnebesno tačnim skečevima u različitim medijima koji pogađaju pravo u srž svakodnevice.
Ovoga puta, taj izraz seli se na pozorišnu scenu kroz autobiografsku predstavu simboličnog naziva “Nebitno”, koja će u Sarajevu biti izvedena u formi pretpremijere uz podršku IQOS Curious X, 11. februara u Tershouseu na adresi Kolodvorska 5, dok će izvođenje za širu publiku krenuti nešto kasnije.
Foto: Muna Nazak
Od pozorišta i filma do Berlinalea
Kerim Čutuna je glumac iz Sarajeva, diplomant Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je vrlo rano pokazao interes za projekte koji traže snažno lično prisustvo i preciznu glumačku kontrolu. Prvu filmsku ulogu ostvario je još tokom studija, u filmu Tabija , koji mu je otvorio vrata domaće filmske scene.
Ubrzo nakon toga, široj publici postaje prepoznatljiv po ulozi Orhana u filmu Deset u pola, jednom od najzapaženijih bh. filmskih naslova posljednjih godina.

Foto: IMDb
Pored dugometražnih filmova, ostvario je i niz uloga u kratkometražnim ostvarenjima, dok je njegovo pozorišno formiranje bilo jednako intenzivno. Na sceni je igrao u predstavi Džepovi puni kamenja, koja je ujedno bila i njegova diplomska predstava, a potom i u predstavi Istina ili izazov u SARTR-u, gdje dodatno učvršćuje svoju poziciju na sarajevskoj teatarskoj sceni.
Njegov recentni profesionalni momentum potvrđuju i projekti koji su trenutno u postprodukciji, serije Frust, Komar te švedska serija A Life’s Worth , u kojima je ostvario značajne uloge.
Posebno se izdvaja Komar, serija u režiji Timura Makarevića, koja je ove godine selektirana za prikazivanje na Berlinale čime je Kerimov rad dobio i snažnu međunarodnu potvrdu.
“Nebitno” kada i gdje?
Nakon pretpremijere predstave “Nebitno” 11. februara u prostoru Tershousea, predstava dalje, uz podršku IQOS Curious X, kreće na turneju od 15 izvođenja koja nas očekuju u različitim gradovima širom Bosne i Hercegovine.
O samom sadržaju predstave za sada se zna vrlo malo, ali jedno je prilično sigurno, publika će iz sale izaći s podignutim raspoloženjem.
Zanimljivo je i to što Kerim ovom predstavom na neki način pravi zaokret u vlastitom izrazu, nakon što se na društvenim mrežama često autoironično poigravao idejom glumca koji snima skečeve, sada taj odnos gotovo obrće.
Glumac se vraća na scenu, ali sa svim onim iskustvom, ritmom i energijom koje je izgradio online, pa se čini da se dva svijeta teatar i digitalna svakodnevica ovdje prirodno susreću.
Foto: Muna Nazak
Ako je suditi po Reels-ovima… znamo šta nas čeka
Kerimova popularnost na društvenim mrežama ne dolazi iz trenda, već iz prepoznavanja. Njegovi skečevi, često snimani bez velikih produkcijskih ambicija, koriste humor kao alat da progovore o mentalitetu, navikama i svakodnevnim apsurdima našeg društva. Komentari ispod tih videa nerijetko prerastu u mini-forume upravo jer se ljudi prepoznaju.
Ako je predstava “Nebitno” makar dijelom produžetak te energije, samo preseljene na scenu i filtrirane kroz lično iskustvo glumca, jasno je zašto se već sada govori da će ovo biti jedna od onih predstava o kojima se priča danima poslije.
Kerim Čutuna na sceni iskreno i bez distance zvuči kao plan za večer koju vrijedi upisati u kalendar.
*IQOS nije proizvod bez rizika i oslobađa nikotin koji izaziva ovisnost. Samo za punoljetne.
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo je početkom godine dobilo novi teatarski prostor koji ne pokušava imitirati velike scene, već svjesno bira intimnost, bliskost i direktan susret s publikom.
Teatar 071, smješten u stanu u centru grada, nastaje kao nezavisna inicijativa vođena idejom umjetničke slobode i potrebe za otvorenim dijalogom.
Iza projekta stoji glumac i producent Senad Alihodžić, koji u ovom teatru spaja dugogodišnje iskustvo sa željom da se vrati osnovnim vrijednostima teatra: hrabrosti, iskrenosti i odgovornosti prema društvu.
Foto: Velija Hasanbagović
Razgovarali smo s Senadom o motivima za osnivanje Teatra 071, fokusirali smo se na razloge zbog kojih je Teatar 071 nastao upravo sada, zašto je smješten u stanu, kakvu vrstu teatarskih priča želi razvijati te šta publiku očekuje već u narednim mjesecima.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Teatar 071 dolazi kao odgovor na jednu novu energiju i potrebu za bližim susretom publike i teatra.
Šta je bio onaj lični okidač koji je rekao: „Sada je pravo vrijeme?“
Lični okidač je jednostavno: potreba, ljudska i profesionalna. Želimo gradu podariti jedan novi teatar, jednu novu viziju, lišenu bilo kakvog uticaja sa strane koji njeguje prije svega umjetničku slobodu. Ovaj teatar je pokrenula neprofitna organizacija, dakle Udruženje, prema tome imamo tu slobodu da možemo kreirati prostor i repertoar kako mi smatramo da treba. 
Naziv 071 nije slučajan. To je stari pozivni broj Sarajeva. Mene to vrijeme asocira na neke osnove koje lagano s godinama iščezavaju. Govorim o manirima, bontonu, poštovanju, iskrenom dijalogu, hrabrosti, kritičkom promišljanju, a da ne govorim o riječima poput saosjećanje i empatija.
Nekako mi se čini kao da te riječi u našem rječniku više i ne postoje. Kao da su izbrisane. U društvu generalno vlada lični interes ispred svega ovoga gore što sam nabrojao. Ljudi su prestali biti hrabri i to mi je fascinatno. Danas se bojimo reći svoje mišljenje, dakle strah nas i je i reć' nešto, a kamoli da se borimo za ideale. 
Probat ćemo biti hrabri i to nekako dokazujemo već sa predstavom Snajper, autora Damira Karakaša u režiji Dine Mustafića. Nismo slučajno otvorili teatar sa tematikom kojom se bavi predstava. Ali smo uvijek, kao Udruženje u prošlosti pokušali ukazivati na aktuelna dešavanja.
Pa smo radili ambijentalnu predstavu Tramvaj koja govori o ubistvu u tramvaju. Tako da je Snajper nastavak nečega u šta vjerujemo da ima itekako smisla kroz predstave progovarati. Nastavit ćemo se baviti ključnim i releavntnim temama. 
Ono što mi je divno, jeste da evo u prvoj predstavi dvije glavne uloge igraju dva mlada glumca Anastasija Dunjić i Vedad Čano. Dakle imamo dva mlada glumca, a sa druge strane renomirane autore: Dino Mustafić, Adisa Vatreš Selimović, Adnan Lugonić, Velija Hasanbegović, Almir Kurt. Težit ćemo i u budućnosti ka nekom balansu generacija, mladi i etablirani umjetnici, zatim oni koji nisu toliko poznati široj javnosti sa onima koji su već da kažem i regionalno etablirani umjetnici.
S obzirom da je pozivni broj 071 prepoznatljiv i u regiji sigurno ćemo se okrenuti sa određenim projektima i koprodukcijama iz regije.
Foto: @teatar071
Prostor Teatra 071 nije klasična teatarska sala.
Kako intimnost prostora mijenja odnos između glumca i publike i šta publika ovdje dobija, a što ne može doživjeti u velikim teatrima?
Publika i akteri na sceni su jedno, nema barijera. Oni su i dio predstave, ne samo posmatrači već i sudionici. Na sceni glumci trebaju biti iskreni, ne bi trebalo biti laži. Jer publika baš zato što je blizu, primijeti sve. Govorim sad kao glumac, koji je član ansambla u Kametrnom teatru 55, koji je da kažem „navikao „ na tu blizinu sa publikom. Ali ovo je još intimnije. Izazovno je jako i osnovati ovakav jedan teatar u stanu, a i glumiti u njemu.
Imamo jako puno upita kolega koji žele da rade predstave u ovom prostoru. I ono što mi je lijepo, ali to nam je i bila namjera: da publika ostaje u prostorijama nakon odigrane predstave u jednom opušteno razgovoru sa glumcima. Želimo da budemo dobri domaćini. Jako nam je bitna vidljivost, da publika ima dobar pregled, temperatura prostora, udobnost stolica itd. To je nešto na šta i ja kao gledalac obraćam pažnju.
Jednostavno želimo postići da je dolazak u naš teatar jedan lijep večernji događaj i da je to više od samog gledanja predstave.
Foto: @adisavatres
Koju vrstu teatarskih priča i autorskih glasova želite dugoročno razvijati?
Nisam neko ko preferira jednu vrstu teatra, ili pojedine žanrove filmske ili teatarske. Najviše ovom prostoru, jer je u stanu, pripada realizam, naturalizam. Al nećemo bježati od različitih žanrova, stilova, formi. Predstava Snjaper je drama, politicki triler. Veliki sam ljubitelj komedije , gledaćemo da i to radimo. Ono na šta ćemo insistirati je tema. Eksperimentisati ćemo.
Sloboda umjetnička nam je jako bitna. Želimo da se autori i ostatak ekipe osjećaju lijepo, poštovano, uostalom kao i publika.
Koja je vaša dugoročna vizija ovog prostora i šta nas već od naredne godine očekuje na sceni?
Imamo u planu dvije do četiri premejere. Nešto smo već fiksirali, sa određenim autorima smo u pregovorima, vidjet ćemo, to je proces. Sve zavisi sve od finansija naravno. Teatar je osnovalo Udruženje, i podigli smo ga na noge svojim vlastitim sredstvima, donacijama, te entuzijazmom i predanim radom svih uključenih u proces, ovih zadnjih 6 mjeseci.
Iskreno se nadam da će organi vlasti prepoznati bitnost rađanja jednog novog, alternativnog teatra koji pored etabliranih autora, daje priliku i mladima. Ovo je model koji postoji u svim većim gradovima u svijetu. Prema tome zašto Sarajevo ne bi moglo imati jedan ovakav teatar. 
Foto: Velija Hasanbagović
Meni lično je ovo izazov, ušao sam u neke zrele godine, u kojima želim da nešto dam ovom Gradu, da prenesom svoje iskustvo budućim generacijama, Vidim ovo kao ličnu misiju. Imao sam sreću kao glumac da radim preko 20 godina u najljepšem teatru za mene,a to je Kamerni teatar 55, pa sam sa filmovima išao u Cannes, Berlin, Venezia.. Sad je došao trenutak da se okrenem Sarajevu i pokušam nešto lijepo da uradim ovdje. Tako da taj naziv teatar071 nije slučajan.
Ovo je „teatarska beba“ i želim joj da odrsate u jedno pristojno odgojeno zrelo pozorište
Teatar 071 se već u svojim prvim koracima pozicionira kao prostor koji ne traži distancu, već prisustvo i od publike i od umjetnika. Smješten u stanu, lišen barijera, ovaj teatar svjesno bira bliskost, dijalog i teme koje ne ostavljaju gledaoce ravnodušnima. Snajper, kao njegova prva predstava, jasno postavlja ton: teatar koji ne bježi od društvene odgovornosti, ali ni od lične iskrenosti.
Upravo zato januarska igranja nisu samo reprize, već nastavak razgovora koji je tek započeo. Predstava Snajper, u režiji Dine Mustafića, bit će izvedena 25. i 26. januara u 20:00 sati, u prostoru teatra 071 na adresi Sime Milutinovića Sarajlije 2 na drugom spratu.
Ako je suditi po idejama s kojima je ovaj prostor otvoren, ovo je teatar kojem se ne dolazi slučajno nego s razlogom i s namjerom da se ostane.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!