TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 29.12.2025.
U prostoru bez publike, u tišini koja prethodi prvom tonu, otkrili smo dinamiku u kojoj se muzika gradi polako, precizno i kolektivno. Upravo tu počinje priča o Novogodišnjem koncertu kakav publika rijetko ima priliku vidjeti.
Prošle sedmice bili smo iza zavjese baleta Krcko Oraščić, u trenucima kada Narodno pozorište diše tiše, ali intenzivnije nego ikad. Ovaj put vraćamo se na isto mjesto, ali s drugačijim razlogom.
Dok publika ulazi u salu 31. decembra, pred orkestrom Sarajevske Filharmonije se nalazi mnogo više od jedne večeri. Iza svakog Novogodišnjeg koncerta stoje dani proba, razgovora, ponavljanja i preciznih odluka, ali i ljudi koji ovu tradiciju drže živom.
Upravo zato, nekoliko dana prije koncerta, ušli smo tamo gdje publika rijetko ima priliku biti: u tišinu Narodnog pozorišta, u probe Sarajevske filharmonije i u razgovor s čovjekom koji posljednjih godina oblikuje njen zvuk maestrom Ivom Lipanovićem.
Maestro Ivo Lipanović, šef dirigent Narodnog pozorišta Sarajevo
Razgovor s maestrom Sarajevske filharmonije Ivom Lipanovićem
Narodno pozorište u tim satima ima posebnu atmosferu. Hodnici su polumračni, gotovo prazni, a svjetla u sali tek djelimično upaljena. Sala bez publike uvijek izgleda veća, tiša i iskrenija.
S maestrom se susrećemo upravo tamo gdje muzika inače nastaje ispred glavne scene. Biramo najprirodnije mjesto za razgovor: drugi red, tik uz pozornicu. Ispred nas reflektori već svijetle, a između redova preponatljivih plavih sjedišta vlada ona tišina koja prethodi zvuku.
Razgovor s njim ne počinje velikim riječima, već prisjećanjem. Govori nam o Sarajevskoj filharmoniji, o godinama zajedničkog rada, o odnosu koji se, kako kaže, gradi dugo i strpljivo. Posebno ističe jednu stvar: spremnost orkestra već na prvim probama.
U tome vidi najveću snagu Sarajevske filharmonije danas u profesionalnom, ali toplom odnosu, u ležernosti koja ne umanjuje preciznost, već joj daje sigurnost.
Dok govori o muzici, često se vraća Verdiju, o čijem Requiemu govori gotovo kao o ličnom pečatu. Spominje i operne produkcije, zahtjevne partiture koje traže potpuno drugačiji svijet od bel canta, ali i prve profesionalne koncerte koji ostaju kao tiha referenca cijelog života.
‘’Posebno mi je drag moj prvi profesionalni koncert u životu, koji sam dirigovao sa Mostarskim simfonijskim orkestrom. Bio je to mali, ali izuzetno značajan orkestar, i zato mi je posebno žao što danas, u tom obliku i tom gabaritu, više ne postoji.''
Ne insistira na sebi, insistira na procesu, na orkestru, na zvuku koji se ne gradi preko noći.
Jedan dio razgovora posebno ostaje s nama: kada govori o učenju. Prisjeća se savjeta svojih učitelja:
„Govorio mi je pokojni maestro Matačić, jedan od mojih učitelja, da treba ići na sve koncerte, na sve produkcije i na sve probe. Posebno kada dirigira loš dirigent ili režira loš reditelj – jer tada najjasnije vidiš šta ne treba raditi. Upravo se tu najviše nauči.
To me je vodilo kroz veliki dio mog života i vjerujem da se, uopšte gledano, u životu najviše uči iz loših situacija, a ne iz onih dobrih.“
Tamo gdje muzika nastaje
Nakon razgovora, penjemo se na treći sprat Narodnog pozorišta. Hodnici su tihi, gotovo meditativni. Prolazimo pored kancelarija, prostorija za probe, mjesta koja su decenijama svjedočila kulturnim trenucima ovog grada. Na samom kraju hodnika, u velikoj sali koja gleda prema Obali i rijeci, okupljen je orkestar.
Ispred vrata su instrumenti. Veliki koferi za kontrabase, manji za violine, svaki drugačiji, svaki sa svojim tragovima korištenja. Čak i prije nego što uđete u salu, jasno je da se ovdje nalaze različite ličnosti, ali jedan zajednički ritam.
Ulazimo tiho. Gotovo neprimjetno.
Muzičari su već na svojim mjestima, listaju note, tiho se dogovaraju, instrumenti se zagrijavaju. Nema nervoze, nema žurbe samo koncentracija i uzbuđenje koje se osjeti u zraku.
Kada maestro ulazi, prostor se prirodno umiri. Nekoliko riječi, mali znakovi, sitne korekcije. Zvuk se gradi sloj po sloj. Svaka sekcija ima svoje mjesto, svaki instrument svoju ulogu.
I upravo tu, u toj tišini između taktova, shvatate ono o čemu je govorio: profesionalizam koji ne isključuje toplinu. Kolektiv koji diše zajedno.
Publika će 31. decembra vidjeti gotov rezultat. Vidjet će savršeno usklađen orkestar, svečanu atmosferu i muziku koja zatvara jednu godinu i otvara novu.
Ali rijetko se vidi ovo: ljudi koji vole svoj zanat, koji dolaze pripremljeni, koji slušaju jedni druge i grade zvuk koji postaje prepoznatljiv.
Možda je upravo to ono što maestro želi prenijeti mlađim generacijama da muzika nije samo koncert, nego proces. Da se umjetnost ne dešava sama od sebe, nego kroz rad, disciplinu i zajedništvo.
Nećemo ovdje otkriti sve što nam je rekao o budućim planovima sa Sarajevskom filharmonijom, ali možemo reći ovo: zvuk koji se gradi, gradi se s namjerom i s vjerom da Sarajevo ima, i uvijek je imalo, ljude koji ovu tradiciju mogu nositi dalje. A ostatak našeg razgovora možete pogledati u Reelsu ispod.
Dok izlazimo iz sale, orkestar i dalje svira. Grad spolja već živi u decembarskoj gužvi, ali ovdje vrijeme stoji drugačije.
I baš zato se ovakvi koncerti čekaju cijele godine.
TEKST: Ada Ćeremida
Sedmica u kojoj se jedan dan završava na rooftopu, drugi u galeriji, a treći na predstavi zvuči kao plan koji ne želimo propustiti.
Od 13. do 19. juna Garden of Dreams će aktivirati različite gradske lokacije i povezati muziku, umjetnost i kulturu u jedinstven festivalski program.
Ove godine na mapi su i neka nova mjesta, ali i sadržaji koji nadilaze klasičan festivalski format.
Pregledali smo raspored i izdvojili događaje koje bismo bez razmišljanja dodali u svoj kalendar. Ako tražite inspiraciju za narednu sedmicu u gradu, ovo je dobra polazna tačka.
Garden of Dreams već godinama gradi program koji se ne zadržava samo na jednoj lokaciji niti na jednom formatu.
Tokom sedam dana festival će se preseliti od muzejskih platoa i gradskih krovova do galerijskih prostora i kulturnih institucija, stvarajući program koji jednako privlači ljubitelje muzike, umjetnosti i kreativne scene.
Garden of Dreams 13. juna po prvi put stiže ispred Zemaljskog muzeja BiH, jedne od najznačajnijih kulturnih institucija u zemlji.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Otvaranje festivala na ovoj lokaciji donosi zanimljiv spoj arhitekture, historije i savremene elektronske muzike. Program predvode Denis Sulta, Bonjasky i AURISE - Ilija Đoković i Surrender Discipline dok će Doel i More Than You zagrijati atmosferu.
Muzejski plato postat će pozornica za početak sedmodnevne festivalske priče. Već zbog same lokacije ovo je događaj koji želimo doživjeti uživo.
Dan kasnije, 14. juna, festival se seli na rooftop zgrade Svjetlosti. Ako postoji lokacija koja ljetnim događajima daje dodatnu dimenziju, onda je to pogled na grad u trenutku kada sunce zalazi iza sarajevskih brda.
Za atmosferu će biti zaduženi Priku, After Affair i Fedja Knajdl uz podršku Torresa, Lubnye, Not Yet i GoD Talents.
Kombinacija muzike i jedne od najljepših gradskih panorama zvuči kao dovoljno dobar razlog da rezervišete veče unaprijed.
Nisu svi festivalski trenuci rezervisani za plesni podij. Ako vam između događaja odgovara mirniji kulturni sadržaj, 16. juni donosi izložbu Zlatka Ćosića "Drop On A Lens" u Galeriji Manifesto.
Njegov rad često istražuje identitet, migracije, tehnologiju i savremeno društvo, pa očekujemo izložbu koja otvara više pitanja nego što daje odgovora.
Nakon gostovanja širom Bosne i Hercegovine, monodrama "Nebitno" Kerima Čutune 17. juna prvi put dolazi u Sarajevo. Predstava će biti izvedena u Bosanskom kulturnom centru i već je privukla pažnju publike u gradovima u kojima je igrala, a od jutros je predstava za ovaj datum već i rasprodana.
Čutuna je poznat po neposrednom pristupu publici i temama koje prepoznajemo iz svakodnevnog života, zbog čega očekujemo veče koje će istovremeno nasmijati i natjerati na razmišljanje.
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
Za pred kraj liste izdvajamo panel diskusiju koja će se održati 18. juna od 18 sati u Austrijskoj kući Sarajevo.
Panel okuplja umjetnike, osnivače festivala, booking agente i kulturne profesionalce koji će govoriti o tome kako nastaju veliki kulturni projekti i međunarodne saradnje.
Posebno nas zanima razgovor o spoju umjetnosti, biznisa i globalnog umrežavanja, temama koje su često jednako zanimljive kao i sami događaji koje publika vidi.
Ulaz je besplatan uz prethodnu registraciju, što ovaj razgovor čini još boljim razlogom za svratiti.
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Dok većina festivala završava posljednjim nastupom na programu, Garden of Dreams je za 19. juni pripremio poseban završni događaj koji opisuje kao poklon svojim najvjernijim posjetiocima.
Riječ je o ekskluzivnom closing partyju koji će se održati na potpuno novoj, do sada neotkrivenoj lokaciji u Sarajevu. Ulaz je besplatan, ali moguć isključivo uz pozivnicu, zbog čega ovaj događaj nosi oznaku invitation only.
Organizatori ga nazivaju novim poglavljem ovogodišnjeg festivala i mjestom na kojem će zajedno sa zajednicom koja godinama prati Garden of Dreams zatvoriti još jednu festivalsku sedmicu.
Za muziku će biti zaduženi Kristijan Molnar b2b Bonjasky i Cielo Hemon, dok će tačna lokacija biti otkrivena naknadno odabranim gostima.
Kapacitet je strogo ograničen, a pozivnice će biti dostupne najvjernijim sanjarima koji su ove godine bili dio Garden of Dreams priče. Sve informacije o preuzimanju pozivnica dostupne su na profilu Garden of Dreams, a lokaciju otkrivaju uskoro.
Ako postoji događaj koji zvuči kao skriveni bonus track cijelog festivala, onda je to upravo ovaj.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
