Ono što je prije čak cijelu jednu deceniju započelo kao san dvojice mladih entuzijasta, danas je jedan od najznačajnijih kulturnih događaja u regiji.

You guessed it right! Radi se Garden of Dreams organizaciji i Festivalu, koji su pokrenuli Bojan i Renad, a koji je odavno prerastao okvire elektronske muzike i postao multimedijalni prostor susreta ljudi, ideja, žanrova i emocija. 

U ovom ekskluzivnom intervjuu za Bonjour.ba, osnivači Garden of Dreams retrospektivno i iskreno govore o prvoj noći, izazovima koje su osjetili tokom pandemije, zajednici koja ih je nosila, a naravno i planovima za budućnost koji uključuju književnost, film, panele, saradnje s kulturnim institucijama i podrazumijeva se, Sarajevo kao veliku binu za snove.

 

Njihov pristup muzici je uvijek bio ambiciozan te je uključivao kolektiv, tako Garden of Dreams nije samo festival, već, kako i sami kažu, 'emotivni prostor' koji pulsira ritmovima grada i generacija. Zato nije iznenađenje da se u 2025. priči pridružuju Amira Medunjanin i Aleksandar Hemon, kao most između tradicije i savremenosti.

Deset godina kasnije, Garden of Dreams je kulturni dokument vremena, a Bojan i Renad poručuju da će Sarajevo zauvijek ostati srce ovog sna. 

 

Prije svega, jeste li svjesni da je prošla decenija otkako ste pokrenuli Garden of Dreams?

Bojan: Ne znam je li prošla ili proletjela. Kad se osvrneš, čini se kao tren. Ali kad pomisliš šta smo sve prošli, koliko noći bez sna, koliko odluka, rizika, ljudi koje smo upoznali… Deset godina je malo i mnogo u isto vrijeme.

Renad: Uh, nestvarno da je prošlo godina. Stvarno, kao tren. Nedavno smo gledali šta smo sve napravili, kakve događaje i na kakvim mjestima smo organizovali, čisto ludilo. Od Silvera, muzeja, Huma, perona na Željezničkoj stanici Sarajevo, krovova, auto salona, do pozorišta i BKC-a. Nerealno putovanje, a opet se čini da smo tek na početku. Malo i mnogo.  

 

Sjećate li se prvog eventa? Onog osjećaja prije nego što se upale prvi laseri?

Bojan: Naravno. Bio je to miks adrenalina, panike i one najčišće euforije. Nismo imali pojma gdje će nas sve to odvesti, ali smo znali da nećemo stati. Nismo tada pravili festival. Pravili smo prostor za snove, naš, i svih koji su došli.

Renad: I dan danas mislim da je najveći uspjeh što smo imali hrabrost da krenemo. Bilo je previše razloga da ne pokušamo. Ali eto nas, 10 godina kasnije.  

 

Garden of Dreams se nikad nije gradio sam. Koga vidite kad pomislite na ‘mi’?

Bojan: Vidim La Cavu, Alisu, Ralon Brancina, After Affair, G. Edda, Silver & Smoke, Fornivu, Armina, Samija, Dadu, Resu, Tatija, Borije, aftere, sve produkcijske ljude, sve prijatelje, starije generacije, novije generacije, organizacije, artiste. Scena je uvijek bila kolektivna stvar. Mi nikad nismo željeli da budemo sami na vrhu, nego rame uz rame s ljudima koji sanjaju kao mi.

Renad: Zato i uvijek govorimo — scena mora biti jedna. Nema mjesta za sujete, ni za podjele. Svi koji su dio ove priče — klubovi, kolektivi, DJ-evi, vizualni umjetnici — svi su jednako važni.  

 

U tih deset godina, šta je bio najteži trenutak? Kad ste pomislili da možda nećete uspjeti?

Renad: Pandemija. Nije to bio samo gubitak eventa, bio je to gubitak momentuma, osjećaja svrhe. Ljudi su se zatvorili, a mi postojimo zbog susreta. Ali i tada smo tražili načine da ostanemo prisutni, da damo nadu. Sanjali smo i kad nismo mogli izaći iz kuće.

Bojan: I kad je sve stalo, nama su misli radile 300 na sat. I tada smo znali, Garden of Dreams nije samo događaj. To je pokret. I pokreti ne staju, zato smo i tokom pandemije snimali Garden of Dreams presents projekat kojim smo željeli pokazati ljudima da smo živi i da nismo samo tu kada je lijepo, već da želimo i zlu biti alternativa.  
 

A najponosniji trenutak?

Bojan: Prvi Festival. Definitivno! I zadnja dva događaja za posljednju noć Sarajevo Film Festivala.  Kad sam se popeo na binu i pogledao hiljade ljudi. Tad sam znao da je ovo veće od nas. To je bio grad koji diše zajedno.  

 

Renad: I svaki put kad vidim nečije lice koje se smije, pleše, gleda u svjetla kao dijete, tad znam da sve ima smisla.

Dolazimo do velikog jubileja. Garden of Dreams 2025. Šta nas čeka?

Renad: Prije svega, ovo više nije samo festival. Ovo je multimedijalni dijalog. Imat ćemo muziku, naravno, ali i književnost, film, panele, edukacije, izložbe. Sarajevo postaje velika bina za snove svih oblika. Posebno nam je drago što će na ovom festivalu biti naša raja iz Silvera, Sarajevo Matine i Sound Beyond ekipe. Sarajevo finest.  J   

Bojan: Novi artisti, nove bine, nova imena, nova partnerstva. Svaki kutak festivala ima svoj identitet i svoju priču. Bitno nam je bilo da za 10 godina napravimo saradnju sa institucijama kulture našeg grada, odatle saradnja sa SFF-om, SART-om, BKC-om i Ars Aevi muzejem. Znači nam što su nas prepoznale zvanične institucije kulture, to je potvrda da radimo ispravno, novi vjetar u leđa.  

 

Aleksandar Hemon, Amira Medunjanin... Kako su se našli u ovoj elektronskoj bajci?

Renad: Amira je duh ovog grada. Hemon je glas Sarajeva koji se čuje i u New Yorku. Njih dvoje su savršen most između tradicije i moderne. Želimo da pokažemo da elektronika ne isključuje dušu, ona je oblikuje.

Bojan: Hemon će raditi naraciju koja će otvoriti festival, spoj literature i zvuka. Amira će zatvoriti festival na način koji niko neće zaboraviti. Kad ona zapjeva, cijela bašta će zadrhtati.

Garden of Dreams izlazi iz Sarajeva. London, Vegas… Koji su sljedeći koraci?

Bojan: Izašli smo, da. Neki koraci su bili sigurni, neki rizični. Ali znamo jedno, Sarajevo ostaje srce. Sve što radimo vani je širenje tog pulsa. Vegas i London su pozornice, ali ideja se rodila ovdje. Uskoro planiramo ponovo Vegas, London, Beograd, Amsterdam. Biće nas svugdje.

Renad: A mi idemo dalje. Garden of Dreams nije geografski, to je emotivni prostor.  

 

Kako ostajete inspirisani nakon 10 godina? Gdje danas tražite snove?

Renad: U ljudima. U svakom DJ-u koji prvi put stane za miksetu. U plesaču koji napravi korak koji nikad nismo vidjeli. U poruci "ovo mi je bilo najbolje veče u životu".

Bojan: I u strahu. U onoj misli "šta ako ne uspijemo?" — jer ako je nema, znači da igramo na sigurno. A to nismo mi.

I na kraju — šta biste rekli onoj dvojici koji su prije deset godina odlučili da krenu u ovo?

Bojan: Rekao bih: “Nemaš pojma u šta se upuštaš. I baš zato idi.”

Renad: Ja bih im samo rekao: “Hvala vam. I nemojte nikad prestati da sanjate.”  

 

Fotografije: Adnan Lingo

Sarajevo je u noći 22. augusta ponovo postalo centar elektronske muzičke scene regije. Više desetina hiljada ljudi okupilo se na Titovoj ulici, gdje je Vječna vatra, simbol otpora i nade, zasjala u potpuno novom svjetlu, kao centar nezaboravnog muzičkog i vizuelnog spektakla. 

Time je Sarajevo stalo rame uz rame s Berlinom, Briselom i Cirihom, kao jedan od svega četiri grada na svijetu koji zatvaraju glavnu ulicu i pretvaraju je u plesni podij.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by GARDEN OF DREAMS (@gardenofdreams.ba)

Vječna vatra kao epicentar snova   
 

Posljednja noć Sarajevo Film Festivala već tri godine zaredom nosi pečat Garden of Dreams kolektiva. To više nije samo još jedan događaj u nizu, to je trenutak kada grad diše kao jedno, kada se hiljade ljudi okupe ispod balkona Vječne vatre i pretvore glavnu ulicu u najveći plesni podij u regionu. 





 

Zajedništvo koje nema granica   
 

Layla Benitez, prva žena na balkonu Vječne vatre i čelu Titove ulice, donijela je snagu, emociju i muziku koja je Sarajevu podarila iskustvo koje će se prepričavati godinama. 

Pored nje, After Affair, Doel i Lubnya oblikovali su ritam noći i dokazali da domaća i regionalna scena stoje rame uz rame s globalnim imenima. 









Iznenađenje koje je zaustavilo vrijeme na nekoliko minuta: Amira Medunjanin i Bonjasky su na scenu donijeli “Svitanje”, trenutak u kojem je sevdah postao jedno s elektronskim zvukom. To je bila emocija koja je u tišini povezala hiljade glasova i srca.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by BONJASKY (@bnjsky)

Produkcija bez presedana  
 

Ove godine Garden of Dreams je otišao korak dalje. Sarajevo je dobilo audio-vizuelni spektakl drugačiji od onih koje smo gledali prije. 

Animacije, svjetlosni efekti, arhitektura pretvorena u pozornicu: sve je bilo u funkciji stvaranja sna koji je trajao satima. Vječna vatra postala je svjetionik, a Titova ulica epicentar slobode i plesa. 
 




 

Najveći ples na ulici u regionu   
 

Ovo je bila noć koja se ne mjeri samo brojem posjetilaca, već noć kada su se snovi pretvorili u stvarnost. 

“Eternal Flame je više od događaja. On je poklon gradu, ljudima i svima koji vjeruju da snovi mogu promijeniti stvarnost. Hvala vam što već treću godinu zajedno pišemo historiju Sarajeva. Snovi ne prestaju ovdje, oni tek počinju.”, poručili su iz Garden of Dreams kolektiva.
 


 

Foto: Adnan Lingo /PR