Jedna od najvažnijih ambasadorica sevdaha vraća se na sarajevsku scenu 1. juna i to premijerno na jubilarnom Garden of Dreams Festivalu.

Kada slušate Amiru Medunjanin uranjate u svijet u kojem muzika ne slijedi pravila, već emociju. Njen glas nosi iskustvo, vrijeme i tišinu između stihova. 

U ovom ekskluzivnom intervjuu govorimo o spoju sevdaha i elektronske muzike i o tome zašto Amira vjeruje da znatiželja pomiče granice. Garden of Dreams je dobio novu dimenziju, a Amira nam donosi sve ono što publici (možda) nije ni znalo da nedostaje.





Nakon duže pauze, ponovno nastupate u Sarajevu, i to po prvi put na Garden of Dreams Festivalu. Kakav je osjećaj biti dio ovog projekta? 

Da, u pravu ste. U oktobru prošle godine objavila sam novi album i ovo će biti premijerni nastup u Sarajevu. Iskreno se radujem što ću po prvi put biti dio ove lijepe priče. I drago mi je da imam priliku biti u Sarajevu i pratiti festivalski program. 

Kako je uopšte došlo do spajanja tradicionalnog zvuka i vašeg repertoara sa festivalom koji je prvenstveno festival elektronske muzike?  
 

Vidite, u posljednjih 22 godine nastupala sam na mnogim festivalima, uljučujući i festivale elektronske muzike. I mislim da u 21-om stoljeću raznolikost u muzici je sasvim prihvatljiva i poželjna.

I smatram da stroga podjela na žanrove i nije nešto što doprinosti muzici generalno, A što se tiče elektronske muzike, imala sam priliku i surađivati sa DJ-evima u prošlosti, tako da mi je, što bi rekli, poznat teren.

Kako biste vi opisali energiju koja vas je privukla Gardenu?  

Pozitivna priča nosi pozitivnu energiju. A veliki broj artista s raznih strana uz nastup domaćih izvođača čini cijeli festival još interesantnijim. 

Garden of Dreams ove godine obilježava desetljeće postojanja. U čemu vidite najveću vrijednost festivala za lokalnu kulturnu scenu i gdje osjećate da se vaša misija prepliće s njihovom?  

Da. Čestitke za jubilej. Zaista je veliki uspjeh. Prije svega, važno je imati kontinuitet i privući što veći broj ljudi. A vjerujem da je jedna nova generacija odrasla uz festival. Sigurno je da utječe i na bogatiju kulturnu scenu i vjerujem da motivira neke mlade ljude na odluku da se u životu ozbiljno posvete muzici.





Kao IQOS CuriousX Collaborator za 2025. sudjelujete u konceptu koji promiče radoznalost i otvaranje novih kreativnih prostora. Što vas je najviše privuklo toj ideji i kako je pretočujete u svoj nastup?  

Svako razmišljanje izvan zadatih okvira je poželjno. Barem je tako u mom slučaju. Znatiželja nas pokreće i pomjera naše granice. I uvijek ima dovoljno prostora za kolaboraciju. Čak bih rekla da je to i najbolji način kako zadržati kreativnost i u isto vrijeme ostati dosljedan sebi.

A nastupi su posebna priča. Uvijek je nešto drugačije i sve ovisi o motivaciji i ljudima koji dođu na koncerte i nikada ne znam kako će sve izgledati.  Tako da je radoznalost uvijek prisutna.  
 

Osim vas, ovogodišnji Collaboratori su su-osnivač Garden of Dreams, Bojan “Bonjasky” Jović, i modni dizajner Marko Feher, autor cvjetnog vizualnog identiteta festivala. Na koji način kombinacija muzike, mode i vizualne umjetnosti obogaćuje cjelokupno festivalsko iskustvo?  

A djeluje kao jedan sasvim odgovarajući kreativni spoj. I mislim da je to dobar koncept za festival koji će nadam se biti  primjenjen i ubuduće.

Da li je ova saradnja ujedno i najava nekih novih fusion projekata koji se ne uklapaju u koncept na koji je vaša publika možda navikla?

Mislim da su ljudi već upoznati s činjenicom da sam radila ovakve i slične projekte prije, i već su navikli na takav pristup. Do sada sam sarađivala s mnogim umjetnicima širom svijeta i sve što sam radila je bilo isključivo u službi muzike.    





 

Koliko je ovo dokaz ili vaše viđenje toga da muzika više nema žanr ima samo emociju koju nosi?

Već sam govorila o tome koliko je važno da emocija dopre do ljudi. I da je nevažno o kojem muzičkom žanru govorimo. A ja sam vam pobornik žive muzike i uvijek preferiram otići na koncert i čuti umjetnika na sceni.

Mislim da je to najbolji način da osjetite emocije koje su proizašle iz muzike koju stvaraju. A opet, uvijek očekujem i da se nenadano iznenadim i da me nastup dodatno motiviše. Možda je to i najvrijednije što možete očekivati od umjetnika.   

Kada pjevate o emocijama koje nisu vaše lične, kako znate da ste ih otpjevali istinito?  

A vidite, mnogo puta sam rekla da pjesme koje izvodim imaju posebno mjesto u mom srcu i povezane su s određenim događajima iz mog života. I svaku pjesmu na nastupu doživljavam i proživljavam kao i prvi put.

Morate znati da sam u svijet muzike ušla kasno i da za mene je čista privilegija što mogu da se bavim onim što volim. I bez potpune posvećenosti ne vidim smisla biti na pozornici. 

U kojem trenutku tokom nastupa osjetite da pjesma više ne pripada vama nego publici?  

Većina pjesama koje izvodimo na koncertima su poznate nama na sceni, kao i publici sa ovih prostora već odavno. Sve te pjesme su postale su dio naših života i vjerujem da mnogi dijele moje miišljenje. S druge strane, interesantno je čuti kakav je dojam ljudi koji po prvi put čuju te pjesme. I kako ih doživljavaju.

Onda se znatiželja probudi i otvori se bezbroj pitanja. Mnogo puta sam imala priliku da se sretnem s ljudima koji nisu sa našeg govornog područja i uvijek su to druženja koja su zaista neprocjenjiva. 





Sarajevo je grad u kojemu ste započeli karijeru, ali i grad koji se posljednjih godina snažno mijenja. Što vam danas znači pjevati pred sarajevskom publikom i kako vidite njezinu evoluciju?  

Od prvog albuma koji je snimljen 2003. godine koncerti su bili izvan BiH, a prvi solistički koncert u Sarajevu sam održala 2008. godine.  Za mene nastup u Sarajevu predstavlja, prije svega, veliku odgovornost. 

A promjene su neminovne. Došle su nove generacije, s novim idejama i drugačijim pogledom na život. Ali, mislim da je još uvijek tu puno šarma, topline i nadasve duše.       

S obzirom na to da dijelite programsku večer s mladom kantautoricom Esmom Numanović, vidite li u toj kombinaciji simboličan prijenos tradicije na novu generaciju?

Da. Večer je zamišljena sa dva solistička koncerta i nadam se da će se publici dopasti. Esma je talentovana mlada kantautorica i drago mi je da ćemo se družiti.  

Publika Gardena naviknuta je na “ritual” plesa i elektronskog zvuka. Koju emociju želite unijeti u tu večer i što priželjkujete da publika ponese kući nakon vašeg koncerta?

Po prvi put nastupit ću u Sarajevu sa Antoniom Vrbičkim na harmonici, Leopoldom Stašićem na violini i Mariom Rašićem na basu U prethodnih dva mjeseca smo obišli Bosnu i Hercegovinu i sretni smo što možemo predstaviti nove pjesme i u BKC-u. A vjerujem da će biti duga noć, s obzirom da imamo puno toga za izvesti. Voljela bih da se opustimo koliko god je moguće i da zajedno pjevamo. 

Možemo li poslije toga reći da Garden of Dreams nije samo festival elektronske muzike, nego muzički festival kakav nam odavno treba?

Sigurno je da već deset godina traje kao respektabilan festival. A vjerujem da će tako i narednih deset. 

Kada biste Garden of Dreams opisali jednom rečenicom svojoj publici izvan BiH, kako biste saželi njegovu energiju i zašto bi ga trebalo doživjeti uživo? 

Sve je moguće u Bašti Snova (Anything goes in Garden of Dreams).



 

Foto: @amira_medunjanin