TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 19.5.2026.
Posljednjih nekoliko godina internet je postao mjesto na kojem učimo nove riječi za emocije koje ranije možda nismo znali objasniti.
“Self-loss”, burnout, boundaries, healing… odjednom svi govorimo terapijskim jezikom, ali istovremeno djelujemo umornije i usamljenije nego ikad.
U tom prostoru između psihologije, svakodnevnog života i internet kulture pojavio se glas Sare Kuburić , egzistencijalne psihoterapeutkinje, autorice i kreatorice profila @millennial.therapist, čije objave danas dijele milioni ljudi širom svijeta.
Njena knjiga It’s On Me otvorila je razgovor o “self-loss”, osjećaju udaljenosti od sebe koji mnogi prepoznaju, ali ga rijetko znaju imenovati.
Sara je rođena u Bosni i Hercegovini, odrasla u Kanadi između različitih identiteta i kultura, a upravo će njen dolazak u Sarajevo 18. maja imati posebno emotivnu težinu jer će ovo biti njen prvi dolazak u grad iz kojeg dio njene priče zapravo počinje. 
Dr. Sara Kuburić, egzistencijalna analitičarka, psihoterapeutkinja i spisateljica
Povodom Writers Night događaja koji organizuju STET i dr. Sara Kuburić u Sarajevu, imali smo priliku razgovarati s njom o generacijskoj iscrpljenosti, internetu i pritisku da konstantno budemo “bolja verzija sebe”.
STET, izdavačka kuća i novi projekat koji Sara razvija u Srbiji, nastao je s idejom stvaranja prostora za drugačije razgovore, knjige i autore koji otvaraju teme identiteta, emocija i savremenog ljudskog iskustva, a tim trenutno radi i na njegovom širenju prema BiH tržištu.
Dok internet često traži brze odgovore i instant savjete, njen pristup djeluje potpuno suprotno sporije, iskrenije i mnogo bliže stvarnom ljudskom iskustvu.
U razgovoru sa Sarom dotakli smo se tema koje danas vjerovatno svi pokušavamo razumjeti barem malo bolje, od osjećaja nepripadanja i emocionalnog umora do odnosa prema sebi u vremenu kada konstantno performiramo vlastite živote online.
Pričali smo i o njenom prvom dolasku u Sarajevo, knjizi It’s On Me, ali i o tome zašto nas internet, uprkos svim informacijama koje imamo, još uvijek nije naučio kako da zaista budemo prisutni u vlastitim životima.
Ovo vam je prvi dolazak u Sarajevo, grad iz kojeg zapravo kreće dio vaše priče.
Kako danas gledate na taj povratak, djeluje li vam više emotivno ili možda pomalo zastrašujuće vratiti se na prostor koji nosi dio vašeg identiteta, iako ste otišli veoma mladi?
Djeluje značajno. Ne mogu unaprijed znati kako ću se osjećati dok ne stignem tamo, ali uzbuđena sam što ću se ponovo povezati s dijelom svoje historije.
Posjeta ovoj regiji mi djeluje veoma posebno. Podsjetnik je na to gdje moja priča počinje.
Foto: Stefan Đaković
Kroz knjigu It’s On Me dosta govorite o odgovornosti prema sebi, ali na način koji ne zvuči osuđujuće nego oslobađajuće.
Zašto je preuzimanje odgovornosti za vlastiti život toliko teško?
Jer ako nešto pođe po zlu, više nemamo koga drugog kriviti. Nekada je lakše osjećati se kao žrtva vlastitih okolnosti nego suočiti se s činjenicom da su nas naše odluke dovele do određenog ishoda.
Većina nas je preplavljena teškim zadatkom izgradnje smislenog života i življenja autentično.
To je veliki zadatak!
Foto: @millenialtherapist
Vaš Instagram danas prati ogroman broj ljudi, ali ono što smo primijetili jeste da sadržaj nikada ne djeluje kao “motivacioni quote account”, nego kao stvaran razgovor koji neko možda nije znao voditi sam sa sobom.
Kada ste prvi put shvatili da ljudi u vašim riječima pronalaze nešto mnogo dublje od običnog internet sadržaja?
Uvijek sam željela da moja stranica bude korisna, čak i kada nije nužno djelovala ohrabrujuće. Pod tim mislim da nisam željela praviti kompromise sa istinom ili iskrenim pogledom na ljudsko iskustvo samo kako bi se ljudi osjećali bolje.
Otprilike godinu dana nakon pokretanja profila shvatila sam da stranica jako brzo raste, a niko nije bio iznenađeniji od mene! Mislim da nam to govori nešto o ljudskoj gladi za iskrenošću.
Foto: @millenialtherapist
Često pišete o “self-lossu”, tom osjećaju da smo se udaljili od sebe.
Zašto mislite da je taj osjećaj postao toliko univerzalan?
Mislim da uz porast društvenih mreža i generalnih društvenih očekivanja da postižemo više i veće stvari, sve više vidimo ljude kojima se govori ko trebaju biti ili koji su pregaženi svim tim “trebalo bi” očekivanjima društva.
Izgradnja vlastitog identiteta univerzalno je iskustvo, ali većina nas se danas suočava sa velikim i sve težim poligonom prepreka.
Foto: @millenialtherapist
Generacija koja vas najviše prati istovremeno govori o mentalnom zdravlju više nego ikad, ali djeluje i usamljenije nego ikad.
Šta mislite da nam danas najviše nedostaje?
Mislim da više stvari može biti istinito u isto vrijeme. Milenijalci skidaju stigmu sa mentalnog zdravlja i čine informacije dostupnijima, ali ne slijedi svaki milenijalac vlastite savjete niti primjenjuje ono što je naučio.
Uvijek postoji ljudski jaz između znanja i djelovanja. Mislim da komponenta usamljenosti dolazi upravo sa istih platformi koje omogućavaju da edukacija i aktivizam vezani za mentalno zdravlje procvjetaju.
One su također promijenile društvenu strukturu. Stvorili smo platforme i nova pravila života kojima još uvijek nismo naučili kako upravljati.
Foto: @millenialtherapist
U posljednjih nekoliko godina internet je praktično usvojio terapijski jezik “heal”, “protect your peace”, “set boundaries”…
Kada biste mogli zabraniti jednu internet frazu koja se koristi u kontekstu odnosa, koja bi to bila?
“Narcis.” To je omiljena riječ mase, ali realnost je da većina bivših partnera zapravo nisu narcisi. Samo su bili neljubazni, emocionalno neregulisani ili jednostavno pogrešan spoj.
Pomalo sam umorna od toga da se svima lijepi dijagnoza poremećaja ličnosti. Time se zanemaruje i umanjuje kompleksnost odnosa.
Šta biste rekli ljudima koji imaju osjećaj da “kasne” u životu?
Da svi oko njih znaju ko su i šta žele, osim njih?
Niste sami! Većina ljudi se osjeća ovako. I koliko god zvučalo kao klišej, život nije utrka niti check-lista.
Život je iskustvo.
Mnogo ljudi žuri u stvari, a onda provede godine odučavajući se, ponovo učeći i rastavljajući ono što su izgradili, a što nije bilo autentično.
Dajte sebi vremena i uživajte u procesu!
Kada biste morali opisati današnje stanje kolektivne emocionalne iscrpljenosti u jednoj rečenici kako bi ona glasila?
Iscrpljeni smo od performiranja umjesto da zaista živimo.
I za kraj, kada ugasite Instagram, odložite telefon i ostanete sami sa sobom… šta danas za Saru znači “mir”?
Mir za mene danas znači odsustvo potrebe da bilo šta dokazujem i odsustvo impulsa da pobjegnem od vlastitih misli.
Foto: Stefan Đaković
TEKST: Ada Ćeremida
"Želim njega, glupana" vjerovatno je jedan od najneočekivanijih naslova koje smo vidjeli na domaćoj književnoj sceni ove godine.
Ipak, iza njega ne stoji provokacija radi provokacije, nego zbirka poezije koja se bavi odnosima, emocijama i svim onim mislima koje najčešće stižu tek nakon razgovora, susreta ili rastanka.
Autor Jasmin Porobić poznat je mnogima iz potpuno drugačijeg svijeta, ali kroz ovu knjigu predstavlja svoju intimniju stranu. "Želim njega, glupana", objavljena u izdanju Centra za kritičko mišljenje i portala Tačno.net, bit će predstavljena 4. juna u 19 sati u Ateljeu Ismeta Mujezinovića u Tuzli. 
Prva reakcija na naslov knjige uglavnom je iznenađenje. Jasmin Porobić nije ga birao da bi šokirao publiku, nego da bi otvorio prostor za različita čitanja i tumačenja.
Takav pristup prati i ostatak zbirke u kojoj nema jednoznačnih poruka ni jednostavnih zaključaka. Emocije se pojavljuju u nijansama, kroz male svakodnevne situacije koje često ostanu s nama mnogo duže od velikih događaja.
Porobića mnogi poznaju kao nekadašnjeg reprezentativca Bosne i Hercegovine u karateu, uspješnog trenera i selektora. Poezija se na prvi pogled možda ne čini kao očekivan nastavak takvog profesionalnog puta, ali u njegovom slučaju djeluje potpuno prirodno.
U razgovoru često govori o samokontroli, radu na sebi i unutrašnjoj disciplini, vrijednostima koje se prepoznaju i u njegovom pisanju.
Umjesto velikih gesti, bira iskrenost.
Umjesto dramatizacije, bilježi trenutke koje većina ljudi prepozna iz vlastitog iskustva.
Kafići, ulice, prolazi, putovanja i slučajni susreti dio su atmosfere koja prati cijelu zbirku. Gradovi se ne pojavljuju samo kao lokacije nego kao mjesta za razgovore, sjećanja i odluke koje mijenjaju tok odnosa. Rodne i identitetske odrednice ostaju u drugom planu, dok emocije preuzimaju glavnu ulogu.
Zbog toga se u pjesmama lako prepoznaju različiti čitaoci, bez obzira na godine ili životno iskustvo. "Želim njega, glupana" više zanima ono što osjećamo nego način na koji se predstavljamo svijetu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
