TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 27.10.2026.
Od sarajevskih stripovskih kadrova do italijanskih knjižara, „Tajna džema od malina“ nastavlja pronalaziti nove čitatelje. Za Bonjour.ba otkrivamo priču iza novog prevoda, ali se vraćamo i jednoj strip-adaptaciji staroj više od deset godina.
Šta povezuje Nikolu Teslu, italijanske stripove, sarajevske gradske legende i džem od malina? Na prvi pogled, vjerovatno ništa. Osim ako ste čitali Karima Zaimovića.
Njegova zbirka „Tajna džema od malina“ jedna je od onih knjiga koje je prilično teško smjestiti u samo jedan književni žanr. Historijske činjenice susreću fikciju, stvarne ličnosti ulaze u gotovo nevjerovatne scenarije, a Sarajevo postaje mjesto u kojem granica između onoga što se dogodilo i onoga što se moglo dogoditi nije uvijek sasvim jasna. 
Sada, više od tri decenije nakon nastanka tih priča, Karimov književni svijet dobio je i italijansko izdanje, pod naslovom „Il segreto della marmellata di lamponi“, u izdanju rimske kuće Racconti Edizioni.
No, ovo nije prvi put da njegova književnost pronalazi novi jezik izražavanja. Prije dvanaest godina jedna od njegovih priča postala je strip, zahvaljujući Enisu Čišiću i Aleksandru Brezaru.
Zato smo odlučili povezati ove dvije priče i vratiti se autoru čija nas imaginacija i danas može iznenaditi. 
Karim Zaimović bio je pisac, novinar i jedan od velikih poznavalaca strip-kulture u Sarajevu. Njegova zainteresovanost za strip nije bila usputni hobi. Još kao tinejdžer pisao je o ovom mediju, a fascinacija vizuelnim pripovijedanjem, popularnom kulturom i neobičnim historijskim pričama ostavila je snažan trag i u njegovoj prozi.
U „Tajni džema od malina“ stvarni događaji često su tek početna tačka za nešto sasvim drugo. Zaimović se igra historijom, preispituje granice činjenica i izmišlja alternativne mogućnosti koje zvuče gotovo uvjerljivo.
U njegovom svijetu ima mjesta za neobične biografije, tajne, historijske misterije, vampire i likove koji kao da su izašli iz stripa.
Zanimljivo je i to što su mnoge priče prvobitno bile namijenjene radijskom izvođenju, u emisiji „Josif i njegova braća“ na Radiju Zid. Drugim riječima, Karimov književni svijet nikada nije bio zamišljen isključivo kao nešto što ostaje između korica knjige. 
Godine 2014. priča „Tajna Nikole Tesle“ dobila je strip-adaptaciju koju potpisuju ilustrator Enis Čišić i Aleksandar Brezar. Strip je objavljen u američkom književnom časopisu The Massachusetts Review , a više od deset godina kasnije njegova priča dobija novu važnost u razgovoru o Karimovom književnom naslijeđu.
Jer možda i nije toliko neobično što su upravo njegove priče pronašle put do stripa. Karim je i sam bio veliki zaljubljenik u ovaj medij, a njegova književnost, puna neobičnih likova, historijskih misterija i gotovo filmskih scena, oduvijek je djelovala kao poziv na vizuelnu interpretaciju.
„Adaptirati priču 'Tajna Nikole Tesle' bila je velika odgovornost zbog važnosti Karimovog djela za bh. kulturu. Ipak, tu odgovornost smo Aleksandar Brezar i ja s lakoćom prihvatili jer su Karimove priče stvorene upravo za jezik stripa“ , govori za Bonjour.ba Enis Čišić.
Ali kako književne rečenice, koje svakom čitatelju ostavljaju prostor da zamisli vlastiti svijet, pretvoriti u ilustracije?
Za Enisa je taj proces podrazumijevao mnogo više od crtanja likova i lokacija.
„Proces pripreme donio je stotine crteža i skica. Kroz razgovore s Brezarom i iščitavanje teksta, rečenice su se postepeno pretapale u kadrove, a kadrovi u sekvence. Slikama smo nastojali dopuniti ono što nije bilo opisano u tekstu“, prisjeća se.
Možda najljepši dio ove priče dolazi iz Enisovog sjećanja na izložbu „Karim Zaimović – Pogled u svemir“, otvorenu prije dvije godine, na kojoj su predstavljeni Karimovi rukopisi, crteži, stripovi i knjige.
Upravo je tada Enis prepoznao koliko su njihovi kreativni svjetovi bili bliski, iako se nikada nisu lično upoznali.
„Na toj izložbi shvatio sam da su nam izvori inspiracije bili gotovo isti. Čitali smo i skupljali iste stripove i knjige u periodu opsade. Može se reći da smo dijelili isti kulturni i imaginativni prostor, iako se, nažalost, nikada nismo upoznali.“
A onda je dodao rečenice koje možda najbolje opisuju šta znači kada književnost nastavi živjeti kroz rad drugih autora:
„Ja sam maštao da crtam stripove kada je Karim već pisao o stripu i za strip. Naš susret se zato dogodio mnogo godina kasnije, kroz njegov tekst i moj crtež.“
I teško je zamisliti ljepši način da se opiše veza između dva autora čiji su se kreativni putevi susreli tek kroz umjetnost. 
Za novi italijanski prevod zaslužni su Enrico Davanzo i Dino Huseljić, a knjigu je objavila rimska izdavačka kuća Racconti Edizioni, specijalizirana za kratke priče.
Međutim, priča o nastanku ovog izdanja počela je mnogo prije njegovog dolaska u italijanske knjižare.
Enrico Davanzo za Bonjour.ba otkriva da je Karima Zaimovića prvo upoznao kroz eseje Miljenka Jergovića i Semezdina Mehmedinovića, koji su bili njegovi prijatelji.
Potom je, tokom dolaska u Sarajevo, na Baščaršiji kupio primjerak „Tajne džema od malina“.
„Kod Karimovog pisanja naročito me očarala postmoderna mješavina fikcije i činjenica, historijske stvarnosti i autorove mašte“, prisjeća se Davanzo.
No, postojala je još jedna poveznica između prevodioca i pisca, koja nas ponovno vraća stripu. 
„Bilo mi je drago što je Karim volio italijanske stripove koje sam i ja volio, naročito serijal Corto Maltese , čiji su likovi prisutni u njegovim pričama“, otkriva nam Davanzo.
Za one koji možda nisu upoznati s njim, Corto Maltese je kultni strip-serijal italijanskog autora Huga Pratta, poznat po avanturama koje povezuju historiju, putovanja, književne reference i misteriozne likove.
Nije teško vidjeti zašto bi takav svijet privukao Zaimovića. Njegove priče također se kreću između stvarnosti i mogućeg, poznatih činjenica i neobičnih interpretacija, stvarnih gradova i zamišljenih događaja.
A činjenica da je upravo italijanski strip bio jedna od Karimovih inspiracija daje novom prevodu dodatnu zanimljivost. Književnost inspirisana, između ostalog, i italijanskom strip-kulturom danas stiže do čitatelja na italijanskom jeziku. 
Davanzo nam otkriva i detalj koji pokazuje koliko je lična bila njegova zainteresovanost za Karimovo stvaralaštvo. Već 2023. godine počeo je prevoditi priču „Čudo neviđeno“, iako u tom trenutku nije imao izdavača.
Priča je privukla njegovu pažnju načinom na koji je Zaimović povezivao stvarne događaje s fantastičnim elementima, pa tako i atmosferom vampirskih priča. U isto vrijeme, Dino Huseljić je, nezavisno od Davanza, također započeo rad na italijanskom prevodu Karimovih priča.
Njih dvojica tada se još nisu poznavala.
„Porodica Zaimović i zaposlenice Muzeja književnosti BiH upoznale su nas. Tako smo pronašli izdavačku kuću Racconti Edizioni iz Rima, koja se bavi isključivo objavljivanjem kratkih priča, a čiji je vlasnik Emanuele Giammarco prepoznao veliki potencijal Karimovih priča“, objašnjava Davanzo.
Od dva nezavisna prevodilačka interesa nastao je zajednički projekt, a zatim i novo izdanje knjige. 
Prevođenje „Tajne džema od malina“ nije značilo samo pronaći italijanske ekvivalente za rečenice napisane na bosanskom jeziku. Karimove priče ispunjene su referencama na Sarajevo, njegovu historiju, gradsku topografiju, humor i svakodnevni govor. Davanzo i Huseljić zato su morali pronaći način da sve te slojeve sačuvaju, a istovremeno ih učine razumljivim novoj publici.
„Zajedno smo se suočavali s osobinama Karimovog pripovijedanja i nastojali na italijanskom jeziku sačuvati sve elemente vezane za sarajevsku historiju, kulturu, toponomastiku i gradski žargon“, ističe Davanzo.
Dodaje da su međusobno revidirali prevod, dok je i sam izdavač predlagao određena rješenja kako bi Sarajevo postalo bliže italijanskim čitateljima.
To je možda i najzanimljivije pitanje koje ova knjiga otvara: koliko jedna priča može ostati lokalna, a istovremeno govoriti ljudima koji nikada nisu upoznali grad iz kojeg dolazi? Jer književnost ne mora izgubiti svoju posebnost da bi bila razumljiva drugima. 
Prema riječima Enrica Davanza, prve reakcije daju razloga za optimizam.
„Reakcije čitalaca s kojima smo razgovarali sugerišu da smo u tome uspjeli. Drago nam je što je u Italiji započeo val interesovanja za Karima, o čemu svjedoče i recenzije u novinama i radijskim emisijama“, kaže Davanzo.
Za njega i Huseljića objavljivanje knjige predstavlja i priliku da Karimove priče dobiju nove prevode i publiku u drugim zemljama.
„Karim Zaimović bio je veliki pisac i nadamo se da će nakon našeg prevoda uslijediti i drugi, na drugim jezicima“, poručuje Davanzo.
„Tajna džema od malina“ dopušta nam da budemo znatiželjni, da se pitamo gdje završava činjenica, a počinje fikcija, da u poznatim historijskim ličnostima otkrijemo nove priče i da grad koji mislimo da poznajemo pogledamo iz sasvim drugačije perspektive.
A put koji je ova knjiga prošla od originalnih priča, preko strip-adaptacije iz 2014. godine, pa do italijanskog izdanja iz 2026. pokazuje koliko jedan književni svijet može biti otvoren za nova čitanja.
Možda je to i najbolji razlog da Karima Zaimovića ne upoznajemo samo kroz priče o njegovom životu, već prvenstveno kroz one koje je sam napisao.
Italijansko izdanje „Il segreto della marmellata di lamponi“ je predstavljeno 22. oktobra u 19 sati u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Od neobične ljubavne priče do škotskih porodičnih tajni, ovogodišnji Booker Prize donosi šest potpuno različitih razloga da se vratimo čitanju.
Neke knjige biramo zbog korica, druge zbog preporuke prijateljice , a onda su tu one koje se odjednom nađu na svim književnim listama i natjeraju nas da provjerimo o čemu se toliko govori.
Ako već tražite razlog da ove jeseni provedete malo više vremena uz knjigu , imamo ih šest. I ne, ne morate čekati da jedna od njih osvoji nagradu kako biste pronašli svog favorita.
Booker Prize, jedno od najvažnijih priznanja u svijetu književnosti, objavio je uži izbor za 2026. godinu, a među nominovanim romanima nalaze se priče koje nas vode od savremene Amerike i Jamajke do srednjovjekovnih dvorova, udaljenih škotskih otoka i jednog prilično neobičnog univerzitetskog eksperimenta.
Na listi su autori koji su ovu nagradu već osvajali, ali i jedno debitantsko ime koje bi moglo prirediti veliko iznenađenje.
Iako na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog, svih šest romana bavi se pitanjima koja su nam vrlo bliska: koliko nas oblikuje sredina u kojoj odrastamo, šta skrivamo od drugih, koliko smo spremni promijeniti sebe da bismo pripadali i šta se događa kada život ne ispadne onako kako smo zamišljali.
Pobjednik će biti proglašen 9. novembra 2026. godine, a do tada donosimo mali književni vodič kroz naslove koji su privukli pažnju ovogodišnjeg žirija.
Zamislite svijet nakon katastrofe, civilizaciju kakvu poznajemo koja se raspala i ljude koji pokušavaju pronaći smisao u stvarnosti koja više nema mnogo pravila.
Upravo tamo nas vodi The End of Everything. Radnja prati Phillipa Tennanta, koji sa svojom tetkom pokušava preživjeti na obali Kenta u postapokaliptičnoj Britaniji, dok se u pozadini odvijaju društveni kolaps i misteriozna invazija izvanzemaljaca.
Ali ovo nije još jedna klasična priča o kraju svijeta. Harrison koristi distopiju, satiru i neobičan humor kako bi govorio o našoj savremenoj stvarnosti, od klimatskih promjena do tehnologije i načina na koji društvo funkcioniše.
Zašto je na listi? Žiri je istaknuo njegovu sposobnost da različite književne žanrove spoji u nepredvidivu cjelinu. Harrison, koji ima 81 godinu, mogao bi postati najstariji dobitnik Bookera u historiji.
Čitajte ako: volite seriju Black Mirror, neobične književne svjetove i priče koje vas zabave, ali i natjeraju da preispitate stvarnost.
Neke knjige čitamo kako bismo se na nekoliko sati udaljili od stvarnosti, a neke nas s njom suoče bez mnogo kompromisa. The Disappearers pripada drugoj grupi.
Marlon James vraća nas na Jamajku krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, gdje kroz živote osmorice homoseksualnih muškaraca istražuje ljubav, nasilje, pripadnost i društvo u kojem je nečiji identitet mogao predstavljati ozbiljnu opasnost.
U središtu priče nalazi se ubistvo glumca i posljedice koje taj događaj ostavlja na ljude oko njega. James je već osvojio Booker Prize 2015. godine za A Brief History of Seven Killings, a novi roman donosi podjednako ambicioznu, emotivnu i slojevitu priču.
Zašto je na listi? Žiri je izdvojio njegove dijaloge, poetski jezik i sposobnost da kroz različite glasove predstavi iskustva koja su historijski bila potiskivana.
Čitajte ako: tražite intenzivan roman s kompleksnim likovima, društvenim kontekstom i pričom o identitetu koja će vas pratiti i nakon posljednje stranice.
Okej, ovo je vjerovatno najneobičnija knjiga na cijeloj listi. Glavni lik je glumac koji, u potrazi za poslom, pristaje učestvovati u univerzitetskom psihološkom eksperimentu. Njegov zadatak? Provoditi vrijeme na predavanjima zatvoren u veliku crnu kožnu vreću i posmatrati kako će drugi studenti reagovati.
Da, dobro ste pročitali.
Ono što počinje kao apsurdan eksperiment ubrzo postaje priča o ljudskoj nesigurnosti, muškosti, identitetu, intimnosti i našoj potrebi da budemo prihvaćeni. Black Bag inspirisan je stvarnim psihološkim eksperimentom iz šezdesetih godina, ali Luke Kennard od te neobične početne ideje gradi satiru savremenog društva i neočekivanu ljubavnu priču.
Zašto je na listi? Žiri je izdvojio način na koji Kennard održava humor kroz roman, a istovremeno razvija emotivnu priču o ljudskoj ranjivosti.
Čitajte ako: volite inteligentan, pomalo bizaran humor, društvenu satiru i romane zbog kojih ćete se nekoliko puta zapitati kako je autoru uopće pala na pamet ovakva ideja.
Ako su vam posljednjih mjeseci historijske drame ponovo završile na watchlisti, možda je vrijeme da se taj interes preseli i na policu s knjigama.
May We Feed the King vodi nas kroz dvije vremenske linije. U jednoj pratimo srednjovjekovnog kralja koji se teško nosi s očekivanjima i odgovornostima svoje pozicije. U drugoj upoznajemo savremenu muzejsku kustosicu koja pokušava rekonstruisati njegov život i predstaviti ga publici. Njihove priče otvaraju zanimljivo pitanje: koliko zaista znamo o historiji i ko odlučuje na koji način je pamtimo?
Rebecca Perry istražuje odnos moći, želje, identiteta i historijskih narativa, podsjećajući nas da ono što danas prihvatamo kao istinu često zavisi od osobe koja priču pripovijeda.
Zašto je na listi? Ovo je Perryjin debitantski roman, a žiri je pohvalio njegovu atmosferu, bogato oblikovane likove i vješto povezivanje prošlosti sa sadašnjošću.
Čitajte ako: volite historijsku fikciju, muzeje, umjetnost i priče koje nas podsjećaju da iza velikih historijskih ličnosti stoje ljudi sa sasvim običnim strahovima i željama.
Znate one knjige u kojima se naizgled ne događa ništa spektakularno, a onda vas jedna rečenica pogodi više nego veliki zaplet?
Elizabeth Strout upravo je majstorica takvih priča. U romanu The Things We Never Say upoznajemo Artieja Dama, nastavnika iz Massachusettsa koji vodi naizgled stabilan život, ali se iza te svakodnevice skrivaju usamljenost, tuga i osjećaj da nešto nedostaje. Smještena u Ameriku uoči predsjedničkih izbora 2024. godine, priča istražuje porodične odnose, prijateljstva, prešućene istine i načine na koje političke i društvene podjele ulaze u naše najintimnije prostore. Strout je dobitnica Pulitzerove nagrade i autorica koja se već više puta našla u izborima za Booker.
Zašto je na listi? Žiri je istaknuo njenu sposobnost da savremenu političku atmosferu prikaže kroz ljudske odnose, bez pretvaranja romana u političku polemiku.
Čitajte ako: volite Sally Rooney, intimne porodične priče i književnost koja mnogo više pažnje posvećuje onome što likovi ne izgovore nego onome što kažu.
Povratak kući zvuči romantično, sve dok se ne morate suočiti sa svime zbog čega ste je nekada željeli napustiti. U romanu John of John Douglas Stuart prati Johna-Caluma MacLeoda, mladog diplomiranog umjetnika koji se vraća na škotski otok Harris tokom devedesetih godina.
Tamo ga dočekuju stroga religijska zajednica, porodična očekivanja i tajne koje godinama oblikuju odnose među ljudima. Posebno je važan odnos oca i sina, kroz koji Stuart istražuje muškost, sram, pripadnost i pritisak da živimo onako kako drugi od nas očekuju. Autor je osvojio Booker Prize 2020. godine za svoj debitantski roman Shuggie Bain, pa bi mu ovogodišnja pobjeda donijela drugo priznanje.
Zašto je na listi? Žiri je pohvalio emocionalnu dubinu romana i način na koji Stuart povezuje intimnu porodičnu priču s društvenim pritiscima jedne zatvorene zajednice.
Čitajte ako: volite emotivne porodične drame, složene odnose roditelja i djece i priče o povratku mjestima koja su nas oblikovala.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
