Danas je Svjetski dan poezije. Poezije kao jednog od najsofisticiranijih književnih izraza koji je uvijek bio u službi artikulacije svijesti, sjećanja i identiteta.

Danas je slavimo na drugačiji način: kroz vizuru bh. pjesnikinja današnjice. Kroz historiju, žene su se služile poezijom kao načinom otpora, samospoznaje, ali i proklamacije svojih unutrašnjih svjetova, često marginaliziranih u dominirajućim književnim narativima. Žensko pisanje, koje se provlači kroz sve smjerove književnosti, često je nosilo sa sobom specifične karakteristike. Iako pjesnikinje nisu bile uvijek središnje pozicionirane u književnom kanonu, njihova poezija ostaje ne samo estetski duboka, nego i značajna u smislu postrojavanja unutrašnjeg iskustva do transgresije rodnih normi.

U tom kontekstu, danas želimo izdvojiti tri pjesnikinje iz Bosne i Hercegovine čiju poeziju morate doživjeti: Ferida Duraković, Adisa Bašić i Selma Asotić.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by LIVIA ROSE (@liv.therose)

Zašto Ferida Duraković? 

Ferida Duraković je pjesnikinja koja koristi dubinu lirskog izraza majstorski balansirajući između lične introspekcije i univerzalnih pitanja. Njezina poezija, duboko ukorijenjena u tradiciji bh. književnosti, ne izostavlja ni elemente apstraktne filozofije, proklamirajući visoke ideale samospoznaje. Duraković piše o ženi kao posmatraču, ali i kao subjektnom tvorcu svojih realnosti, istražujući granice između subjekta i objekta, između prošlih, sadašnjih i budućih identiteta.

Ona se poistovjećuje sa ženom kao osobom koja se bori s normama patrijarhalnog društva što čini njenu poeziju i aktivističkom, dok istovremeno nosi estetski pečat lirskih izraza.

Ferida Duraković - "Selidba iz lijepog kraja gdje umiru ruže"

Ruža je vrisnula, u snu, umirući,
i iz tog vriska rodio se julski dan.

Zatreperilo je srce usamljenog malog pauka
u uglu gluhe sobe.

Tepisi i glomazne prašnjave stvari
napustili su kuću

noseći u sebi život, zagušljiv i dug,
i ljubav,
zagušljiva i duga,
ispadala je iz starih pisama i knjiga
na vrelu cestu.

Ostala je prazna kuća,
prazna i bijela,
kao da nikad u njoj
nije bilo nikoga.

Samo je ruža vrisnula, u snu, umirući,
i iz tog vriska rodio se julski dan.

(Iz zbirke "Poezija ljeta")





Zašto Adisa Bašić? 

Adisa Bašić je pjesnikinja čiji minimalizam ne znači pojednostavljenje, nego, naprotiv, duboko sažimanje emocionalnih i političkih slojeva. U njenim pjesmama svaka riječ postaje dvostruka, trostruka... Riječ nije samo zvučna, nije tu da bi ispunila prostor, ona je teška, nabijena značenjem i često donosi bol, ali također i oslobođenje. Ona govori o intimnim i osobnim traumama, ali također i o političkim i kulturnim traumama društva. Ne plaši se svakodnevnih pa čak i neugodnih tema, koje često ostaju izvan svijesti književnosti.
 

Adisa Bašić - "Šta smo iz njihovih pjesama naučili o velikim pjesnikinjama i pjesnicima"

oni:
zaneseni nad smislom travke
masline i vasione izvode jezičke bravure
vole čistotu i uzvišenost
hrabro zagledani u duboke vrtloge
svog tajnovitog pupka
u njemu vide prapočelo
zanimaju ih samo
najdelikatnije teme –
njihova ljubav i njihova smrt
pretvorene u opšte principe
jedan o drugom kažu
velika poema velika poezija veliki pjesnik
ne laćaju se pera
ako se njime
ne penje direktno u vječnost

one:
pak iznad svega
vole upitnike
smiju se drugima i sebi
govore o toplom mlazu mokraće pod tušem
o lutkama ispečenim u požaru
o ležanju na ginekološkom stolu
smisao ne traže nego nalaze –
zapinju o njega čim gdje kroče
idući za kakvim običnim poslom –
uhvatiti pobjeglu kokoš
zaraditi za kiselo vino i hljeb;
vječito savladavaju istu vještinu –
kako da ne umru od sopstvene ruke
(te nježne ruke kojom pišu
i kojom u vrelom ljetnom danu
odsutno rastjeruju muhe)

(iz zbirke “Košćela”)





Zašto Selma Asotić? 

Selma Asotić je jedna od najznačajnijih pjesnikinja savremene bh. književnosti. Njena poezija je duboko emocionalna, intelektualno zahtjevna i često se oslanja na kompleksne intertekstualne odnose što joj daje višestruki sloj značenja. Njene pjesme nisu samo lična meditacija, već se iz njih čita jasno poznavanje književne kritike, tradicija i historije. To je poezija koja u sebi nosi elemente tragike, ironije pa i humora, ali nikada nije površna ili trivijalna.
 

Selma Asotić - "Nana" 

Sanjam je kako ulazi

u vlastitu kuću kroz razbijen prozor

na leđima joj šumski požar

spušta ga nasred sobe

pored miraza stisnute vilice 

i predskazanja

četiri puta je žičani ofinger 

njenu utrobu izrešetao

otkucajima, četiri puta je saznala

sve što u životu treba da zna

nasred sobe gori

šumski požar, od čela joj

pravi plamenorez.

Sanjam je

kako ulazi u vlastitu kuću

koz razbijen prozor, na leđima joj 

vjerlomostvo

kad u ramazan zacvili glad u kolijevkama

ona u lonac iscijedi sol 

vlastitih bjeonjača, čuje

učena muška usta 

kako preživaju priče 

o Iblisu u ženi

priperci duž njene kičme

kriju sjemena vreline, duboko u njoj 

jedno znanje zahvata dim.

Sanjam je kako ulazi u vlastitu kuću

kroz razbijen prozor, na leđima joj stoto 

božje ime

sanjam je

kako me gleda, 

gleda me dugo, čelo joj preorano zgarište.

u ruke mi predaje miraz iskri.

Gleda me. Zovem je hak.

Zovem je nur.
 

Svaka od njih na svoj način preispituje norme, ruši granice i postavlja nova pitanja. Kroz njihove stihove, postajete svjesni snage ženskog pisma.

Ove pjesnikinje su čuvari narativa o identitetima, pričama koje su prečesto zanemarene. Njihova poezija nastavlja biti glas koji prkosi tišini i nudi osnažujući izraz postojanja.

* * *
Naslovna fotografija: @claramuniz

Dok je novembarski vjetar hladio grad, subota u KAWA specialty coffee baru u Sarajevo bila je ispunjena tihim uzbuđenjem i zvukom coupe koktel čaša koje se dodiruju.

Povod: promocija 40. izdanja nezavisnog magazina Standart, proglašenog najboljim evropskim indie magazinom i najboljim magazinom kafe 2023. godine. 

Tih nekoliko sati na lansiranju novog broja magazina podsjetili su nas zašto volimo priče koje mirišu na kafu, one koje spajaju ljude, gradove i navike kroz jednostavan, ali iskren ritual. Mi smo bili tu, s espresso martinijima u rukama, a ako i vama kafa znači više od navike, čitajte dalje.




Deset godina, četiri broja godišnje, 11.000 čitaoca širom svijeta. Svaki broj Standart magazina istražuje kafu kroz historiju, sociologiju, nauku i kulturu, uz fotografije koje mirišu na papir. 

Iza ovog magazina stoji ideja da kafa nije samo napitak, već svijet kroz koji razumijemo sebe i druge, sredstvo za pričanje priča, a ne cilj sam po sebi. 






Sarajevo je u ovom broju dobilo posebno poglavlje, priča o gradu kojem kafa znači razgovor, gdje se miris pečenog zrna miješa sa zvukom čekića kujundžija, u kojem se “miris i zvuk kafe pretaču u sjećanje”. 

Marketing menadžerica i autorica članka o Sarajevu, Mahira Gojak, u tekstu o sarajevskoj kafi piše da je “kafa više od pića, to je stoljetni ritual utkan u kulturno tkanje grada.” 




U njenim riječima osjeti se i melanholija i ponos, kroz tu postojanost, kaže Mahira, otkriva se ono što Bosanci zovu ćejf: umijeće uživanja u malim stvarima, čak i kad svijet oko nas gubi smisao.

Za nas kafa nije nikada bila samo navika, nego i duboko utkani kulturni kod, kao znak pripadnosti i način na koji se svijet usporava. Mahira podsjeća kako mi svoj ćejf pretvaramo u filozofiju življenja, onu u kojoj i obična kafa ima svoj standard, mjeru pažnje i smisla.



KAWA, jedna od posebnijih specijalizovanih sarajevskih kafića, bila je savršena pozornica za lansiranje ovog broja. Gosti su prelistavali svježe štampane stranice, dok se iz aparata širila toplina kafe i razgovora. 

Ambijent, miris i tekst spojili su se u ono što Standart najbolje zna: da kafa može biti početak priče, umjetnost promatranja i poziv na sporije življenje.

U vremenu brzine i površnosti, kroz ovakve trenutke podsjećamo se da su prave priče one koje se kuhaju polako.

Sarajevo nas uči da kafa traži vrijeme. Pola sata za jednu šolju, sat za dobar razgovor. Standart to slavi, a mi živimo. 

Zato, sljedeći put kad uzmete džezvu, pritisnete dugme na aparatu, čekate da pour-over kafa polako procuri kroz filter ili promiješate pjenicu u moka potu, ne žurite.

Foto: @standartmag

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba arhiva