TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.7.2026.
Gorana Popovića znamo po likovima koji nas nasmiju jer zvuče kao neko iz našeg haustora, porodičnog chata ili mahale. Ovog puta nismo pričali o ulogama, nego o stvarima koje nosi sa sobom dok žonglira Mostar, Sarajevo, New York i sve između.
Goran Popović je jedan od onih glumaca koje je teško smjestiti u jednu rečenicu. Mladi glumac iz Mostara, koji karijeru gradi i u New Yorku, publici je blizak i kroz kratke video formate u kojima humorom hvata sve one male, svakodnevne scene koje svi prepoznajemo.
Ako ste makar jednom skrolali Instagramom i naletjeli na njegovu verziju balkanske majke, mahaluše ili “običnog čovjeka” koji se bori sa životom, jasno vam je zašto njegovi videi tako brzo postanu scena koju neko odmah šalje u porodični ili prijateljski chat.
Mi smo ga ranije sreli na Bonjour.ba kroz razgovor o filmu, dizajnu i intuiciji, zatim ga gledali kako vodi program dodjele nagrada Sarajevo Photography Festivala, a sada smo ga uhvatili u Mostaru, u Narodnom pozorištu.
Nakon što smo u ovom formatu već zavirili u svakodnevicu Kerima Ćutune, bilo je i vrijeme da pitamo Gorana isto pitanje: šta je sedam stvari bez kojih ne može kroz dan?
Kod Gorana, “7 stvari bez kojih ne može” ne izgleda kao savršeno složen lifestyle flatlay, nego kao mali portret života između snimanja, putovanja, pozorišta i svakodnevnog haosa. 
Sve počinje torbom koja je, kako kaže, u sportsko-produkcijskoj fazi: praktična, puna karabinjera i sitnica koje se mogu nakačiti, ali dovoljno lična da odmah otkrije dio njegove estetike.
U njoj su i oni komadi koje svi nosimo jer je takav posao i takav dan: telefon, kartice, slušalice, nešto za svježinu daha i sve ono što spašava kada se raspored rastegne.
Najbolji dio je što svaka stvar kod njega ima mali komentar, pa i obične slušalice odjednom postanu mini scena: toliko su slične boji kože da ljudi ne shvate da ih nosi, pa razgovor ponekad ide u jednom smjeru dok Goran samo klimne glavom.
Uz praktične stvari, tu su i komadi koji nose emotivnu težinu, posebno nakit koji veže za porodicu, rođendane, diplomski u New Yorku i ljude koji su mu najvažniji. 
Zato ovaj video nije samo “šta je u torbi”, već i mali snapshot Gorana u trenutku kada je stvarno booked, stvarno busy i stvarno negdje između scena koje snima, vodi, igra i živi.
A svih sedam stvari, s njegovim komentarima i mostarskih “320 milijardi stepeni” energije, čekaju vas u videu.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prošle godine pratili smo prve AFA nagrade. Ove se vraćamo po nove susrete i razgovore s ljudima koji o filmu govore s istom znatiželjom s kojom ga stvaraju. Uz njih poželite postaviti još jedno pitanje, a gotovo svaki odgovor donese rečenicu koju vrijedi zabilježiti.
Na žičari Kotor–Lovćen otvoreno je drugo izdanje Adriatic Film Awards, a Bonjour.ba ekipa ponovo je na terenu.
Dodjela nagrada čeka nas sutra, ali već su nam prvi razgovori dali dosta materijala za bilješke.
S ljudima koji godinama stvaraju filmove i grade festivale zanimljivo je razgovarati i zbog načina na koji razmišljaju naglas. Jedan odgovor donese sliku, drugi neočekivano poređenje, treći rečenicu koju odmah želite podvući. Pitanja smo pripremili, ali bilo je podjednako zanimljivo pratiti kamo će nas odgovori odvesti.
Nakon prošlogodišnjeg otvorenja, razgovore smo nastavili s Jovanom Marjanovićem, Mirsadom Purivatrom, Igorom Stankovićem i Borisom Matićem.
Od nove generacije autora do razloga zbog kojih se i dalje vraćamo velikom platnu, zanimalo nas je kako oni vide ono što tek dolazi.
Lokacija otvorenja bila je jedna od prvih tema razgovora s Jovanom Marjanovićem, direktorom Sarajevo Film Festivala. Pogled na Bokokotorski zaljev u tom se trenutku nije vidio, pa nam je preostalo da mu vjerujemo na riječ.
„Evo, promijenila se ova lokacija iza mene, ne vidi se, ali vjerujte mi da smo iznad Bokokotorskog zaljeva na vjerovatno jednoj od najfascinantnijih tački.“
Uz nadu da će se pogled uskoro raščistiti, razgovor je vratio filmovima i serijama. Njegova je želja da svako novo izdanje donese još bolja ostvarenja, a posebno ga ohrabruju debitantski filmovi među ovogodišnjim nominacijama.
Zanimalo nas je i šta ga uzbuđuje u pričama autora koji tek dolaze. Iako je teško predvidjeti šta će nastati u njihovim glavama, za Marjanovića je važno već to što su tu.
„Imamo generaciju umjetnika, autora filmskih i televizijskih, koji hrabro pričaju svoje priče.“
S Mirsadom Purivatrom razgovarali smo o izgradnji dugoročnog mjesta susreta regionalne filmske industrije. Vratio se razlogu osnivanja Akademije: želji autora i filmskih profesionalaca da kroz saradnju ojačaju svoju poziciju, unaprijede produkciju i proslave ostvarene rezultate.
A šta je potrebno da njihove filmove i serije upozna još šira međunarodna publika? Purivatra podsjeća da su brojna ostvarenja taj put već pronašla kroz velike međunarodne festivale. Sljedeći korak vidi u daljnjem radu na kvalitetu, od razvoja scenarija do produkcije i filmskog jezika novih autora.
„Mislim da imamo puno neispričanih priča, da imamo puno talenata“, rekao nam je.
Ulogu Akademije zato veže za povezivanje i ohrabrivanje ljudi koji te priče mogu prenijeti na ekran, uz prostor da međusobno razgovaraju o budućnosti svoje struke.
S Igorom Stankovićem, direktorom Festivala autorskog filma Beograd, razgovor smo približili navici koju mnogi prepoznajemo: film je dostupan kod kuće, na nekoliko klikova. Šta nas onda i dalje vodi u kino i na festivale?
Stanković smatra da je kino sačuvalo svoje mjesto, dok streaming sve više preuzima ulogu linearne televizije. Uvjeren je i u budućnost festivala, a u odgovoru se posebno vraća samom gledanju.
„Osećaj i doživljaj koji veliko bioskopsko platno donosi je nezamenljiv.“
Borisa Matića pitali smo šta regionalne kinematografije mogu naučiti jedna od druge. Podsjetio nas je koliko dugo već sarađuju: svoju prvu koprodukciju radio je prije više od dvadeset godina s kolegama iz Slovenije i Bosne i Hercegovine.
Zatim smo ga pitali koji bi stereotip o regionalnom filmu volio zauvijek promijeniti.
„Pa stereotip da smo dosadni, da loše izgledamo, da sjede dva čovjeka u sobi i pričaju i tako dalje.“
Ali baš toj dvojici ljudi u sobi predviđa zanimljivu budućnost.
„Iako mislim zbog naleta umjetne inteligencije da će vjerojatno ta dva čovjeka koja su živa i razgovaraju za jedno desetak godina biti zanimljiviji nego svi oni generirani umjetnom inteligencijom.“
Neke smo teme otvorili još prije dolaska, u intervjuima s Jasnom Diklić , Elmom Tataragić i Borisom Lerom . Sutra nas čekaju novi susreti i Bonjour.portraits fotografisanja, a zatim i crveni tepih u Porto Montenegru.
Ceremonija dodjele počinje u 20 sati u Muzeju nautičkog nasljeđa.
Do tada razgovore i snimke s terena pratite na našem Instagram profilu .
Na otvorenju smo susreli i poznata lica regionalne filmske scene, a u nastavku donosimo dio atmosfere kroz fotografije večeri.
Za kraj, ostavljamo vas s pogledom o kojem nam je Jovan govorio na početku večeri.
Od posljednjih boja zalaska do svjetala duž obale, ove fotografije pokazuju zašto je ovogodišnje otvorenje dobilo baš ovu adresu.
Ovdje ćemo vas zadržati još trenutak.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
