Goran Popović ne traži “dobar dizajn” i njegov razlog ima smisla

Umjesto da govori o “dobrom” i “lošem” dizajnu, Popović razmišlja kroz istinu, emociju i lični doživljaj kao u filmu, ali i u svakom drugom mediju. Njegov pogled pomjera fokus s forme na ono što ostaje nakon prvog susreta s djelom. Možda je upravo to ono što ovu temu čini zanimljivijom nego što se na prvi pogled čini.

U kontekstu teme Green Deal, njegov fokus se prirodno pomjera ka autentičnosti i odgovornosti, ali i prema dizajnu koji ima sposobnost da komunicira, utiče i traje, izvan same forme. A na Instagramu smo s njim snimili i kratki “finish the sentence” format, gdje je kroz nekoliko brzih odgovora dao zanimljiv i pomalo neočekivan uvid u svoj način razmišljanja.

Znamo da ste i akademski obrazovan slikar. U prvih par sekundi, šta morate osjetiti da biste znali da je nešto stvarno dobro, bilo da je film ili dizajn?

Da, principijelno, ja ne znam da li je nešto dobro, niti ulazim u taj aspekt. Bitno mi je da ja prenesem istinu koju ja osjećam. Sada, da li je to kroz medij filma, pozorišta, slikarstva ili plesa – nije bitno.

Ako je to moja istina i ako smatram da se to treba kazati, ja ću to kazati. A kako će to drugi shvatiti, ja ne znam. Je li to dobro ili nije – ja to ne znam.

Postoji li filmski poster ili vizual koji vam je ostao urezan u pamćenju, nešto što vas i danas vraća u nostalgiju i inspiriše?

Što se tiče inspirativnih postera i vizuala, tu je definitivno film Arrival. Ali nešto što mi je ostalo u pamćenju i urezano, ne znam iz kojeg razloga, jeste Pulp Fiction.

To mi je baš jako upečatljiv poster i jedna jako upečatljiva slika i vizual. Da me inspiriše – manje ili više – ali mi je ostalo u sjećanju kao neki moment, neki presjek u vizualnom smislu filma.

Kada budete gledali prijave/radove za Alma Ras Industry Day, šta gledate kao “dobar casting”, nešto što vas odmah zadrži?

Pošto ne vidimo dizajnove prije samog dana i pošto ću se tek tada susresti s njima, jako sam uzbuđen šta će se meni desiti u tom trenutku kada ih vidim.

Mislim da će to zapravo biti najiskreniji odgovor – nešto što će se moći fino interpretirati u momentu, gdje neću morati vijećati dugo o nečemu, nego samo primijetiti: “aha, ovo je ostavilo neki intuitivni impact na mene.”