TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 27.4.2026.
Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru.
Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.
Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.
Foto: Vedran Husremović
Foto: Monika Andrić
Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti.
Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.
Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida.
U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.
Foto: Vedran Husremović
AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.
Foto: Monika Andrić
Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo.
Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.
„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti.
Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću.
Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori.
AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“ izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.
Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv.
U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?
Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“
Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost.
U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.
Foto: Vedran Husremović
Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.
TEKST: Ada Ćeremida
Ulice Toronta jučer su bile obojene u plavo i žuto, a među hiljadama navijača koji su stigli bodriti reprezentaciju Bosne i Hercegovine bio je i fotograf Gabriel Iličić. Za Bonjour.ba donosi fotografije i priču o danu koji nije trebao završiti na tribinama stadiona, ali je zahvaljujući jednoj nesvakidašnjoj gesti ipak završio upravo tamo.
Dok se još uvijek sabiraju utisci nakon sinoćnjeg remija Bosne i Hercegovine protiv Kanade na otvaranju grupe B Svjetskog prvenstva, odlučili smo zabilježiti jednu drugačiju priču. Ne onu koja se odvijala na terenu, već onu koja je počela mnogo prije prvog sudijskog zvižduka.
Ekskluzivno za Bonjour, fotograf Gabriel Iličić ili poznatije, onajstofotka na Instagramu, podijelio je svoje iskustvo putovanja u Toronto, susreta s navijačima i trenutaka koji su ga, sasvim neočekivano, doveli do mjesta na kojem je godinama želio biti.
Njegove fotografije donose atmosferu grada, navijačke euforije i prve utakmice Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu iz ugla mladog fotografa.
Sinoćnji susret Bosne i Hercegovine i Kanade završen je rezultatom 1:1, čime je reprezentacija osvojila prvi bod na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.
Bosna i Hercegovina povela je u prvom poluvremenu pogotkom Jove Lukića nakon odličnog perioda igre, dok je Kanada do izjednačenja stigla u nastavku susreta. Iako će se narednih dana analizirati taktika, šanse i propuštene prilike, za mnoge navijače najveća uspomena ostat će atmosfera koja je jučer preplavila Toronto.
A među njima je i Gabriel, koji je na ovo putovanje krenuo bez ulaznice, a završio ga na stadionu u Torontu sa fotografijama i pričom koju će pamtiti mnogo duže od konačnog rezultata.
Malo ko bi rekao da je priča koja će završiti na tribinama Svjetskog prvenstva počela uređivanjem terase u Bosni. Gabriel uopće nije planirao putovati u Kanadu, a još manje pratiti reprezentaciju uživo.
Ideja je bila da prvenstvo gleda iz svog doma, uz društvo i dobro pripremljen navijački kutak. Jedan telefonski poziv promijenio je planove u svega nekoliko minuta.
"Iskreno, cijela priča je počela desetak dana prije puta. U tom trenutku sam sređivao terasu na kojoj sam planirao gledati Svjetsko prvenstvo iz Bosne. Uopšte nije bio plan da idem.
Kad sam sve sredio, Amila iz CentroToursa me pozvala na putovanje. Naravno da nisam puno razmišljao, takva prilika se ne odbija.", rekao nam je Gabrijel.
Iako nije imao osigurane ulaznice za utakmice, odlučio je krenuti. Toronto, Los Angeles i Las Vegas bili su dovoljan razlog za avanturu koja je već tada počela ličiti na nešto mnogo veće od običnog navijačkog putovanja.
Dok su se drugi radovali utakmici, Gabriel je imao samo jednu brigu: nije imao kartu. Većinu vremena pred polazak proveo je pokušavajući pronaći ulaznicu za susret protiv Kanade, ali bez uspjeha. Kako su dani prolazili, postalo je jasno da će utakmicu vjerovatno pratiti izvan stadiona.
"Jedini problem bio je što nismo imali osigurane ulaznice za utakmice. Ipak, rekao sam sebi da nema veze. Već sama činjenica da idem na Svjetsko prvenstvo i da ću posjetiti gradove poput Toronta, Las Vegasa i Los Angelesa bila je dovoljno velika stvar."
Do trenutka dolaska u Kanadu već se pomirio s činjenicom da će propustiti historijski nastup Bosne i Hercegovine na najvećoj fudbalskoj pozornici.
Ponekad najljepše uspomene ne nastanu na terenu nego među ljudima. Tokom razgovora u grupi putnika s kojima je stigao u Toronto, tema je ponovo bila ulaznica za utakmicu. Kada su ostali saznali da je jedini bez karte, dogodilo se nešto što nije mogao očekivati.
"Kasnije, dok smo svi zajedno razgovarali o utakmici i kartama, ostali putnici su saznali da nemam ulaznicu. Na moje veliko iznenađenje, odlučili su dati cijeli iznos umjesto mene kako bi mi kupili kartu."
Jedna putnica iz grupe pristala je spustiti cijenu svoje ulaznice, a ostali su prikupili novac kako bi Gabriel mogao prisustvovati utakmici. Ono što je nekoliko sati ranije izgledalo nemoguće pretvorilo se u jedan od najemotivnijih trenutaka cijelog putovanja.
"To je bio jedan od najljepših trenutaka cijelog putovanja i gest koji nikada neću zaboraviti. Njihova dobrota i nesebičnost omogućili su mi da ostvarim dječački san i uživo gledam reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu."
Osim utakmice, putovanje je donijelo i priliku da upozna grad koji će ostati upamćen kao domaćin jednog od prvih nastupa Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu.
Ono što je posebno fascinantno jeste činjenica da se najveća euforija nije osjećala na stadionu, nego na ulicama kojima su danima prije utakmice dominirale plavo-žute zastave, pjesma i navijačke kolone.
Za mnoge koji su stigli u Toronto činilo se kao da je dio Bosne i Hercegovine nakratko preseljen na drugi kontinent.
Kroz objektiv i šetnje gradom Gabriel je bilježio upravo te trenutke, susrete navijača, spontane proslave i atmosferu koja je grad učinila mnogo bližim nego što to kilometri između dvije zemlje sugerišu.
"Što se Toronta tiče, grad me zaista oduševio. Ljudi su veoma ljubazni, susretljivi i komunikativni. Grad je čist, uređen i odlično povezan javnim prijevozom."
Ipak, ono što ga je najviše iznenadilo bio je odnos lokalnog stanovništva prema samom prvenstvu.
"Zanimljivo je i to da se u samom Torontu ne osjeti pretjerana euforija zbog Svjetskog prvenstva. Kanađanima su hokej i baseball mnogo važniji sportovi."
Za Gabriela je ovo tek prva stanica putovanja koje se nastavlja prema Los Angelesu, gdje reprezentaciju očekuje novi izazov, a njega nove priče iza kulisa Svjetskog prvenstva. Mi ćemo ih, naravno, pratiti iz prvog reda, kroz njegov objektiv.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
