TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 10.6.2026.
Kada govorimo o Svjetskom prvenstvu, najčešće razmišljamo o reprezentacijama, navijačima i trenucima koji ulaze u sportsku historiju.
Ipak, svaki Mundijal istovremeno je i prilika da se pažnja usmjeri na prostore u kojima se ta historija događa. Ovogodišnje prvenstvo, koje će zajednički ugostiti Meksiko, Sjedinjene Američke Države i Kanada, donosi možda i najzanimljiviju kolekciju stadiona do sada od objekata koji su postali simboli svojih gradova do novih arhitektonskih ikona koje pomjeraju granice sportskog dizajna. 
Foto: @duncshot , @dro.espino , @arvic_iii
U Sjevernoj Americi stadion odavno nije samo mjesto za utakmicu, već važan dio urbanog identiteta, infrastrukture i javnog života. Upravo zato iza mnogih od ovih projekata stoje neka od najpoznatijih arhitektonskih imena svijeta, sa zadatkom da kreiraju iskustvo koje počinje mnogo prije prvog zvižduka.
Dok odbrojavamo dane do početka prvenstva, izdvojili smo stadione čija je arhitektura jednako zanimljiva kao i utakmice koje će na njima biti odigrane.
Ono što Estadio BBVA čini posebnim nije samo nogomet nego način na koji je arhitektura doslovno uključila krajolik u projekat. Stadion su projektovali arhitektonski studio Populous zajedno s meksičkim uredom VFO Arquitectos, a inspiraciju su pronašli u industrijskom identitetu Monterreya, grada čija je historija neraskidivo vezana za proizvodnju čelika.
Zato nije slučajno što ga lokalci nazivaju "El Gigante de Acero" ili Čelični div. Konstrukcija koristi snažne čelične elemente i otvorene vizure koje usmjeravaju pogled prema planini Cerro de la Silla, jednom od najprepoznatljivijih prirodnih simbola Meksika.
Sa kapacitetom od oko 53.500 mjesta, stadion će tokom Svjetskog prvenstva ugostiti četiri utakmice, uključujući tri grupne i jednu nokaut faze. Posebnost je upravo osjećaj da planinski masiv postaje dio scenografije svake utakmice.
Kada je otvoren 2017. godine, Mercedes-Benz Stadium odmah je postao jedan od najambicioznijih sportskih objekata svijeta. Projektovao ga je studio HOK, a njegov najpoznatiji element je revolucionarni pokretni krov sastavljen od osam trouglastih panela koji se otvaraju poput objektiva fotoaparata.
Arhitekti su inspiraciju pronašli u oculusu rimskog Panteona, stvarajući efekat koji stadion pretvara u ogromnu skulpturu kada se krov otvori.
Unutrašnjost dodatno naglašava futuristički karakter zahvaljujući kružnom LED ekranu od 360 stepeni koji okružuje cijeli teren. Sa kapacitetom od oko 71.000 mjesta, Atlanta će ugostiti osam utakmica Svjetskog prvenstva, uključujući i jedno polufinale.
MetLife Stadium možda nema pokretni krov ni futurističke forme Atlante, ali njegova fasada jedna je od najzanimljivijih u savremenoj sportskoj arhitekturi. Projektovali su ga 360 Architecture, EwingCole i Rockwell Group, koristeći aluminijske lamele koje tokom dana reflektiraju svjetlost, a noću se pretvaraju u ogromnu osvijetljenu opnu.
Kapacitet prelazi 82.000 mjesta, što ga čini najvećim stadionom Mundijala 2026. Upravo će ovdje biti odigrano veliko finale 19. jula, čime će stadion postati centralna pozornica najvećeg sportskog događaja na svijetu.
BC Place je otvoren 1983. godine kao najveći stadion na svijetu sa zračnim kupolastim krovom, ali njegova prava arhitektonska transformacija dogodila se nakon Zimskih olimpijskih igara 2010.
Tada je stadion dobio novi kablovski podržan pokretni krov, koji je u trenutku završetka bio najveći takav sistem na svijetu.
Projekat obnove vodio je Stantec Architecture, dok je originalni stadion projektovao Studio Phillips Barratt.
Rezultat je prostor koji se može potpuno otvoriti prema nebu Vancouvera ili zatvoriti u akustičnu arenu. Kapacitet za Svjetsko prvenstvo iznosi oko 54.500 mjesta, a stadion će biti domaćin sedam utakmica uključujući i nokaut fazu.
Levi's Stadium, dom San Francisco 49ersa, projektovao je HNTB u saradnji s arhitektonskim studijem Gensler. Za razliku od mnogih stadiona koji se oslanjaju na monumentalnost, ovaj projekat fokus stavlja na održivost. Na krovu se nalaze solarni paneli, dok je jedna od fasada pretvorena u veliki zeleni zid sa živom vegetacijom.
Kapacitet stadiona za Svjetsko prvenstvo iznosi oko 68.500 mjesta, a ugostit će više utakmica turnira. Njegov značaj u arhitektonskim krugovima dolazi iz činjenice da je među prvim velikim sportskim objektima projektovanim prema visokim standardima energetske efikasnosti.
Za razliku od futurističkih stadiona Atlante ili Monterreya, Arrowhead Stadium predstavlja drugačiji pristup. Projektovali su ga arhitekti iz kancelarije Kivett & Myers, a otvoren je još 1972. godine. Njegov dizajn fokusiran je na jednu stvar: približiti publiku terenu što je više moguće.
Sa više od 76.000 sjedišta, Arrowhead je poznat kao jedan od najglasnijih stadiona na svijetu zahvaljujući strmim tribinama koje zadržavaju zvuk unutar objekta. Upravo zato se često navodi kao primjer kako dobra arhitektura ne mora biti spektakularna da bi bila efektna.
TEKST: Ada Ćeremida
Šta ako jedan od najzanimljivijih urbanističkih zahvata ne uključuje izgradnju nove zgrade, nego redizajn nečega što svakodnevno zaobilazimo?
Zamislite da svakog dana prolazite istom ulicom, ispod metalne konstrukcije koja zaklanja pogled na zgrade, izloge i nebo. U jednom trenutku prestanete je primjećivati. Postane dio grada, iako nikada nije bila zamišljena kao njegova trajna arhitektura.
Upravo takve konstrukcije New York odlučio je preispitati.
Umjesto da zaštitne skele posmatra isključivo kao nužno gradilišno rješenje, grad je angažovao arhitekte i inženjere da razmisle kako bi one mogle bolje funkcionisati, propuštati više dnevnog svjetla i zauzimati manje javnog prostora.
Rezultat je šest novih dizajna zaštitnih konstrukcija i jedno mnogo zanimljivije pitanje: koliko toga u našim gradovima prihvatamo kao neizbježno, iako bi uz malo više pažnje moglo izgledati i funkcionisati bolje? 
Zaštitne konstrukcije koje se u New Yorku nazivaju sidewalk sheds već su decenijama dio njegovog uličnog pejzaža. Najčešće prepoznatljive po tamnozelenim metalnim stubovima, drvenim krovovima i slabo osvijetljenim prolazima, postavljaju se kako bi zaštitile pješake od mogućeg pada građevinskog materijala tokom radova na objektima.
Međutim, ono što bi trebalo biti privremeno nerijetko ostaje na ulicama mjesecima, pa i godinama, mijenjajući način na koji se krećemo, doživljavamo arhitekturu i koristimo javni prostor.
Zato je grad još 2024. godine angažovao projektantske timove Arup i Practice for Architecture and Urbanism (PAU) da razviju šest alternativnih modela zaštitnih skela. Najnoviji korak dogodio se 19. oktobra 2026., kada su predstavljene dvije PAU konstrukcije, uz najavu nastavka regulatornog procesa koji bi omogućio primjenu svih šest dizajna širom grada.
Svaki dizajn odgovara na konkretan problem postojećih skela: nedostatak dnevnog svjetla, previše stubova, otežano kretanje, zaklonjene izloge ili neprilagodljivost različitim ulicama.
Jedan od najjednostavnijih, ali i najefektnijih zahvata dolazi iz studija PAU. Umjesto tradicionalnog neprozirnog krova, Baseline Shed koristi transparentni polikarbonat i blago nagnutu konstrukciju koja propušta prirodno svjetlo do pješačke zone.
Rezultat je otvoreniji prostor, bolja vidljivost izloga i manje osjećaja da prolazimo kroz zatvoreni koridor. Dizajn je predviđen za različite dimenzije trotoara, u lakšoj i robusnijoj verziji. 
Za kraće radove i hitne intervencije PAU je razvio Speed Shed, laganu konstrukciju s kosim zaštitnim krovom od mreže namijenjene zadržavanju građevinskog otpada.
Posebno zanimljiv detalj su odvojivi točkovi, koji omogućavaju jednostavnije premještanje konstrukcije između lokacija. Privremena infrastruktura ovdje zaista postaje prilagodljiva, umjesto da mjesecima zauzima isti prostor.
Možda najradikalniji među šest prijedloga dolazi iz Arupa. Air Shed koristi konzolni sistem pričvršćen za samu zgradu, tako da zaštitna konstrukcija ostaje izdignuta iznad pješačke površine, bez oslonaca na tlu.
Rješenje je zamišljeno za lakše zahvate na fasadama i zamjenu prozora, tamo gdje uslovi objekta dopuštaju takvo pričvršćivanje. Jednostavno rečeno, zaštita ostaje, ali se pješacima vraća prostor.
Sa Flex Shed modelom, Arup je razmišljao o svemu onome što se već nalazi na trotoaru: saobraćajnim znakovima, autobuskim stajalištima, različitim visinama prizemlja i drugim preprekama.
Modularna konstrukcija omogućava promjene visine krova i rasporeda stubova, zavisno od lokacije. Umjesto jednog sistema koji se pokušava uklopiti svuda, dobijamo arhitekturu koja reaguje na neposredni urbani kontekst.
Velika gradilišta zahtijevaju ozbiljnije zaštitne sisteme, ali to ne znači da se cijeli trotoar mora pretvoriti u gustu mrežu metalnih elemenata.
Rigid Shed razvijen je za zahtjevnije građevinske radove, uključujući visokogradnju. Njegova konstrukcija nastoji smanjiti zauzeće javne površine i broj prepreka na putanji pješaka, zadržavajući potrebnu nosivost i sigurnosnu funkciju.
Posljednji PAU prijedlog namijenjen je velikim ulicama i projektima koji zahtijevaju robusnije konstrukcije.
Wide Baseline Shed koristi stubove postavljene na većim međusobnim razmacima, čime se smanjuje broj fizičkih prepreka. Tako širina trotoara ne ostaje samo dimenzija na urbanističkom planu, nego kvaliteta koju pješaci mogu stvarno koristiti.
Arhitekturu obično povezujemo s objektima koji će trajati decenijama. Privremene konstrukcije, s druge strane, rijetko dobijaju jednaku pažnju, iako njihovo prisustvo ponekad mnogo intenzivnije utiče na svakodnevno iskustvo grada.
Gradilišna ograda može mjesecima zatvarati pogled prema historijskoj fasadi. Zaštitna nadstrešnica može promijeniti osvjetljenje cijelog niza poslovnih prostora. Konstrukcija postavljena na uskom trotoaru može odrediti hoće li dvije osobe moći proći jedna pored druge.
Privremeno, dakle, nije nužno i nevažno.
Upravo tu leži vrijednost njujorškog projekta. On pokazuje da se i infrastruktura koju uglavnom doživljavamo kao smetnju može projektovati s istom pažnjom koju pridajemo trajnim dijelovima grada.
Naravno, estetski kvalitet ne može biti zamjena za sigurnost, niti dizajn smije postati opravdanje da privremene konstrukcije ostaju postavljene duže nego što je potrebno. Naprotiv, dio njujorške inicijative usmjeren je upravo na uklanjanje nepotrebnih skela. Prema podacima objavljenim 19. oktobra, njihov broj smanjen je za približno 1.200 od početka 2026. godine.
Privremeno ne znači nevidljivo. Konstrukcija koja stoji nekoliko mjeseci i dalje učestvuje u oblikovanju grada.
Dnevno svjetlo je urbanistički resurs . Čak i promjena materijala nadstrešnice može uticati na kvalitet javnog prostora.
Manje stubova, više grada. Slobodna pješačka površina jednako je važna kao izgled konstrukcije.
Modularnost nije rezervisana za namještaj. I gradska infrastruktura može biti prilagodljiva različitim lokacijama.
Dobar dizajn počinje pitanjem šta možemo ukloniti. Nekada je najbolje rješenje ono koje oslobađa prostor.
Mali detalji stvaraju velike promjene. Urbani identitet ne čine samo zgrade, nego i sve ono između njih
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
