TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 24.4.2020.
Nova naslovnica američkog magazina u potpunosti je drugačija od svih drugih naslovnica magazina u 128 godina dugoj povijesti.
U skladu s izazovnom situacijom u kojoj se našao gotovo cijeli svijet, uredništvo magazina odlučilo je kreirati izdanje koje će se fokusirati na solidarnost.
Na sličan podvig odlučilo se i uredništvo talijanskog, portugalskog, kao i arapskog Vogue magazina.
Uz osoblje magazina koje je u karanteni, nemogućnost putovanja i organiziranja snimanja, Vogue je odgovorio s naslovnicom koja predstavlja simbol ljepote, nade i ponovnog buđenja.
Naime, Vogue je zavirio u arhivu i među neobjavljenim fotografijama njihovog dugogodišnjeg suradnika i fotografa Irvinga Penna, pronašli su sliku ruže. Smatrali su da ovaj cvijet savršeno dočarava više važnih poruka.
Kako su i napisali u uvodnoj riječi, ruža predstavlja i simbol vjere u lijepu budućnost i podsjeća nas na važnost brige za prirodu, baš kako je to činila i ruža Malog princa u slavnoj knjizi Antoinea de Saint-Exupéry.
Ova fotografija nastala je kao dio portfolija koji je između 1967. i 1971. godine fotograf snimio za magazin.
Serija fotografija uključivala je i kadrove tulipana i suncokreta, a kasnije je i objavio knjigu radova posvećenu upravo cvijeću i njegovoj prisutnosti u našoj svakodnevici nazvanu Flowers.
Fotografija snimljena 1948. godine
Unutar korica magazina naći ćete sadržaj koji su Vogue suradnici kreirali od doma 'Postacrd from home' o kojem više možete čitati ovdje.
TEKST: Emina Smaka
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
