TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 1.11.2015.
Kada nam je Aida javila da ne može raditi s nama na jednom snimanju jer u to vrijeme ide u Madrid, jasno je da smo odmah 'naručili' da nam pošalje fotografije najljepših mjesta koje je vidjela. To je i učinila, tako da ćete danas uživati u sjajnim foto prizorima famozne Palacio de Cristal, Parque Cerro del Tío Pío i živopisnom El Rastro marketu. Prošećimo Madridom sa Aidom.
***
Madrid je jedan od onih gradova u koji čim kročite shvatite da bez obzira koliko imate dana ispred sebe, nećete stići sve obići. Ima toliko toga za pokazati.
Ono što se mene najviše dojmilo jesu parkovi koji se nalaze svuda oko vas bez obzira u kojem ste dijelu grada.
Buen Retiro Park
Buen Retiro Park
El Retiro Park
El Retiro Park
Za ljubitelje umjetnosti Madrid nudi sve. Prado, jedan od najboljih muzeja u Evropi u kojem ćete pronaći djela mnogih velikana, kao što su Goya, El Greco, Rubens… Ako ste više fan moderne umjetnosti (kao ja) onda je muzej Reigna Sofia savršen za vas. Tamo vas čekaju dva najveća španska umjetnika 20og stoljeća, Picasso i Dali (naravno i mnoštvo drugih, ali meni je ovo bilo sasvim dovoljno za početak).
Museo Reina Sofía
Osim turističkih atrakcija o kojima možete čitati i na Wikipediji, ono što posebno izdvaja Madrid (i ostatak Španije) od ostalog dijela Evrope jeste bliski pristup porodici. U Madridu nema mnogo klubova i ušminkanih kafića, ali na svakom uglu imate barove u kojima sjede cijele porodice, od najmlađeg uzrasta do bakica i dedica. Obzirom da u Madridu uz svako piće u barovima dobijete i “tapas” (nešto za pregristi, što vrlo često mijenja ručak) cijele porodice se okupljaju u vrijeme “sieste” (svaki dan od 2 do 4) na zajednička druženja/ručkove. Iako su ove stvari jako simpatične za nekoga ko dolazi sa drugog kraja Evrope, vrlo često znaju biti i frustrirajuće. Kada se u 3 sjetite da vam treba nešto iz marketa, mesnice ili bilo koje druge prodavnice, morat ćete čekati do 4-5 jer apsolutno ništa ne radi.
El Rastro Market
Također, iako su druženja u barovima simpatična i opuštena, ponekad ipak poželite malo “sređeniju” atmosferu (većina barova u kojima smo bili su se činili kao da još od 70ih nisu promijenili ni stolnjake), naravno da postoji i alternativa, ali to je samo za turiste i tu nema lokalaca jer špancima nisu bitne formalnosti kao da li je pod u baru obrisan zadnjih sedam dana sve dok je društvo na okupu i ne nedostaje piva i grickalica.
Mercado de San Miguel
Za one koji su imali priliku obići druge dijelove Španije prije Madrida (Granada, Sevilla, pa i Barce-lona), Madrid može biti blago razočaravajući jer osim u suvenirnicama, nećete osjetiti duh flamenka hodajući gradom (mom saputniku je to posebno pokvarilo ugođaj).
Sve u svemu grad koji vrijedi posjetiti i kojemu se vrijedi vratiti.
Monument to Alfonso XII
Murillo Square
Palacio de Cristal
Palacio de Cristal
Palacio de Cristal
Vallecas (Parque Cerro del Tío Pío)
Foto: Aida Redžepagić
TEKST: Ada Ćeremida
Marie-Louise Sciò, žena iza Pellicano Hotels grupe, gradi novu mapu luksuzne Italije kroz hotele Il Pellicano, La Posta Vecchia, Mezzatorre i nove adrese La Suvera i La Badia.
Hotel Il Pellicano već decenijama ima status kultne italijanske adrese, ali priča Marie-Louise Sciò ne završava na toj čuvenoj terasi iznad Tirenskog mora.
Ona je odrasla unutar svijeta hotela, studirala arhitekturu i dizajn, a zatim porodično naslijeđe pretvorila u mnogo širu viziju savremenog luksuza.
Danas Pellicano Hotels nisu samo mjesta za odmor, već pažljivo režirane adrese u kojima se spajaju historija, dizajn, moda, more, umjetnost i osjećaj privatnog doma.
Hotel Il Pellicano je ona vrsta adrese koja ne mora mnogo objašnjavati svoj status. Smješten u Porto Ercoleu, na obali Toskane, ovaj hotel nosi atmosferu glamura koji ne pokušava izgledati novo, nego njegovano, filmski i bezvremenski.
Njegove terase, bazen, pogled na more i prepoznatljiva mediteranska estetika stvorili su vizuelni jezik koji se danas često kopira, ali rijetko dostiže.
Za porodicu Sciò, Il Pellicano nije bio samo poslovni projekat. Marie-Louisein otac Roberto Sciò kupio je hotel nakon što se u njega zaljubio kao gost, a ona je kasnije upravo tu adresu preuzela i usmjerila prema novoj generaciji putnika. Umjesto da promijeni njegov karakter, sačuvala je osjećaj mjesta koje izgleda kao da je uvijek bilo tu, samo sada govori i jezikom savremenog dizajna, mode i kulture.
Pellicano Hotels priča mnogo je šira od jednog kultnog hotela. La Posta Vecchia, smještena u Palo Lazialeu nedaleko od Rima, nekada je bila porodični dom, a danas djeluje kao morska palača u kojoj se luksuz ne mjeri veličinom, nego osjećajem da ste ušli u nečiju privatnu, historijsku rezidenciju.
Riječ je o adresi koja ima arhitekturu, umjetnine, more i onu tišinu koju je sve teže pronaći na popularnim italijanskim rutama.
Zatim je tu Mezzatorre Hotel & Thermal Spa na Ischiji, smješten u nekadašnjem tornju iznad vulkanske obale. To je potpuno drugačiji scenarij: termalni spa, dramatična litica, more i ostrvska energija koja djeluje opuštenije, ali i dalje vrlo precizno režirano. Zajedno, La Posta Vecchia i Mezzatorre pokazuju da Sciò ne gradi hotele po jednoj formuli, već svaku adresu tretira kao karakter za sebe.
Marie-Louise Sciò je studirala arhitekturu i dizajn na Rhode Island School of Design, što se jasno vidi u načinu na koji pristupa hotelima.
Kod nje hospitality nije samo usluga, već cjelokupan vizuelni i emotivni doživljaj: kako izgleda soba, kakav je pogled s terase, šta se nalazi u hotelskoj radnji, kakav je osjećaj večere, koje knjige stoje na stolu i zašto sve djeluje kao da nije slučajno.
Ona pripada maloj grupi savremenih hotelijera koji ne prodaju samo noćenje, nego cijeli svijet. Njen pristup je generacijski zanimljiv jer luksuz ne tumači kao hladnu perfekciju, nego kao kombinaciju intime, naslijeđa, estetike i diskretne nonšalancije. Pellicano Hotels zbog toga imaju posebnu publiku: putnike koji žele Italiju s karakterom, a ne samo još jedan lijep hotel s dobrim pogledom.
Među novim projektima Pellicano Hotels grupe posebno se izdvaja La Suvera, renesansno imanje u blizini Siene.
Već sama lokacija zvuči kao savršen nastavak Pellicano priče: toskanska brda, historijska arhitektura i dovoljno distance od klasičnih turističkih ruta da cijela ideja djeluje intimnije.
Ono što možemo očekivati nije hotel koji briše tragove prošlosti, već obnova koja staroj arhitekturi daje novu funkciju. Ako je suditi po dosadašnjem radu Marie-Louise Sciò, La Suvera bi mogla postati adresa za putnike koji žele Toskanu bez klišea: manje razglednica, više atmosfere, tekstura, umjetnosti, vrta, dobrog stola i osjećaja da ste negdje gdje se vrijeme kreće sporije.
Drugi veliki projekat je La Badia, drevna opatija u Umbriji najavljena kao nova Pellicano adresa. To je možda i najzanimljiviji smjer za grupu jer Umbrija već ima potpuno drugačiji ritam od obalne Toskane ili Ischije.
Manje je očigledna, tiša, zelenija i vezana za sporiji tip putovanja.
La Badia zato ima potencijal da postane hotel za one koji luksuz više ne traže u grandioznosti, nego u miru, arhitekturi i prostoru koji ima dubinu. Stara opatija, pejzaž Umbrije i Pellicano pristup dizajnu mogli bi donijeti jednu od najpoželjnijih novih adresa za putnike koji žele Italiju bez gužve, ali s jakim osjećajem mjesta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
