Koliko god puta imala priliku pisati o Londonu, svaki puta je to neko novo iskustvo. Jer grad s ovoliko života jednostavno doziva barem još jedan tekst, barem još jedno predstavljanje. Ovaj grad pruža sve što život može ponuditi, nemoguće ga se zasititi. Ovoga puta, bila sam u sanjivom Covent Gardenu, dijelu Londona u kojem se nalazi zgrada istoimene tržnice, simbolu neprekidnog i nepredvidivog

Kao nezaobilazno mjesto za posjet turista, vrvi strancima s mapama u rukama ili mobitelima koji su u potrazi za mnogobrojnim ulicama s odličnim restoranima, barovima i kazalištima. Kazališni dio West end, Royal Opera House, muzej prometa i muzej filma, samo su dio bogate ponude Covent Gardena, međutim, glavna atrakcija su istoimeni trg i tržnica čija povijest počinje u 16. stoljeću.

U početku je ovdje bio kuhinjski vrt samostana, odakle potječe i ime koje je s godinama iz Convent (samostan) evoluiralo u Covent. Potom su pod vodstvom plemića od Bedforda, napravljene kuće za imućne građane i trg koji je inspiriran talijanskim. Vrlo brzo su se otvorili pubovi i taverne te javne kuće. Došle su naravno i dvorane za zabavu i kazališta te slavna tržnica voća i povrća. Danas je Covent Garden sažeo svoju čitavu povijest u jednu ponudu. Ovdje možete sebi kupiti unikatan suvenir, uživati u izvedbama uličnih zabavljača ili pojesti izvrsno jelo u nekim od odličnih restorana među kojima se nalazi i onaj Jamieja Olivera.
Covent Garden izgledom i atmosferom više podsjeća na neku talijanski piazzu, nego na trg u srcu Londona. Iako na glasu kao suzdržani i dosta konzervativni, Britanci ovdje pokazuju svoje drugo lice, naročito Londonci koji su po mnogočemu drugačiji od svojih ostalih sunarodnjaka. Ljenčarenje na suncu, uživanje u kavi ili čaši vina, glasno razgovaranje i posvećenost sugovornicima, Covent Garden zaista odiše posebnim vibracijama.

Zgrada nekadašnje tržnice voća i povrća zadržala je oblik iz 19. stoljeća, a u natkrivenom dijelu postavljeni su štandovi umjetnika koji svoj nakit, odjeću, posuđe i sve ostale rukotvorine upravo ovdje prodaju. Taj dio se danas zove Apple market. Nađe se tu i pokoji štand sa stvarima iz masovne proizvodnje ali jako malo. Štandove pak okružuju trgovine sa skupocjenom šminkom, nakitom, satovima i rjeđe odjećom.

Donja razina obiluje kafeterijama, a zbog odlične akustike ovdje nerijetko možete čuti umjetnike koji sviraju ili pjevaju te se tako promoviraju i prodaju svoje nosače zvuka. Ovdje uvijek možete vidjeti i mnoštvo uličnih zabavljača, i to ne osrednjih već zaista vrhunskih.
U hodnicima koji povezuju čitav Covent Garden izložene su fotografije povijesti. Nekada su se na mjestu trgovine Diora prodavale jabuke i kruške, a tamo gdje sada s nestrpljenjem umjetnici prodaju svoje rukotvorine, stajali su radišni farmeri. I to ne tako davno. Tako život u Londonu teče, neprekidno i jako brzo.
Ovdje vrvi životom, a pola sata čini veliku razliku. Ako dođete u 10.30 štandovi se tek postavljaju i nije velika gužva, pola sata kasnije već se morate probijati kroz masu. Turista je napretek, ali ovdje možete vidjeti i jako mnogo Londončana. Onih koji dolaze doručkovati u neku od odličnih kafeterija kojih ovdje zaista ima napretek ili onih koji su tu na pauzi s posla. Ili pak onih koji si mogu priuštiti uživanje ovdje svakoga dana neopterećeni vremenom.

Odmah do Covent Gardena nalazi se tržnica Jubilee market hall na kojoj možete pronaći pravo malo kolekcionarsko blago. Poštanske markice, novine, odjeća, značke, ordeni, obilježja različitih vojski, porculansko (prešareno) posuđe; sve je ovdje izloženo i čeka svoje kupce. Izlagači i kolekcionari su svakog ponedjeljka ujutro ovdje već u 5 sati. Došla sam ponedjeljkom ali da se ne zavaravamo, rijetke su stvari zbog kojih bih ustala tako rano. Tako da sam ja stigla oko 11 sati, sjela u šarmantni Le pain Quotidien smješten u Covent gardenu s pogledom na Jubilee market hall, naručila prvi kofeinski fiks, a naravno odmah i čokoladni bezglutenski, a kao balans i vitaminski u vidu voćne salate. Sjela sam i promatrala ljude oko sebe. Taj prekrasni šušur umotan u svileni šal opuštenosti. To je bila pak hrana za dušu.

Još jedno mjestašce u ovom dijelu za koje morate odvojiti vrijeme za posjet je i Neal's Yard. Skriveno od slučajnih prolaznika, dvorište u koje vodi nekoliko uličica tek tri ili četiri minute od vreve Covent Gardena, Neal's Yard je pravi mali šarmantni koloritni raj. Ovdje se nalazi nekolicina neuobičajenih trgovina i kafeterija, a mjesto je iz kojeg je krenuo poznati britanski brand vrhunske organske kozmetike istoga imena. Ako ste ljubitelj bezglutenske i organske hrane ili želite uživati u izvrsnim raw food jelima, ovo je mjesto za vas. Ali budite upozoreni, za lijepoga vremena treba biti strpljiv u čekanju mjesta, jer dvorište je jako malo, a mnogi vole ovdje uživati u lijepom danu.

Zaista je Covent Garden jedno od mjesta u ovome gradu koje treba posjetiti i jedno je od top pet mjesta na mojoj listi preporuka.
Kada se sve „sabere i oduzme“, London i njegovu energiju najbolje opisuju riječi Samuela Johnsona: „Kada se čovjek umori od Londona, umorio se od života.“

Foto: Ksenija Ninić

Šest lokacija, nekoliko vrlo dobrih priča i Sarajevo kakvo poznaje Aida Islam. Od Birtije do autopijace, ovo je njena mapa grada.

Sarajevo mimo vodiča kroz šest omiljenih mjesta Aide Islam  

Sarajevo ima mnogo mjesta koja vrijedi posjetiti, ali ona koja zaista zavolimo rijetko biramo prema listama najboljih. Nekad je dovoljno da nas tamo uvijek čeka poznato lice, da smo upravo tu proslavili nešto važno ili da izađemo s predmetom za koji nismo ni znali da nam treba.

Aida Islam, osnivačica sarajevskog Katkus Shopa , kreativnog prostora koji okuplja lokalne umjetnike, dizajn i ljubav prema biljkama, dobro poznaje tu razliku. Njen odnos prema gradu oblikuju mjesta na kojima je odrasla, ljudi koje susreće i pomalo nepredvidivi rituali, poput odlaska na autopijacu u potrazi za još jednim keramičkim slonom.   



 

Prošetale smo s njom kroz šest sarajevskih adresa, od kultnih lokala do mjesta koja otkrivaju njenu slabost prema retro detaljima i lokalnom dizajnu. Usput smo razgovarale o odrastanju, promjenama koje grad prolazi i tome zašto poneka mjesta vrijedi sačuvati upravo onakvima kakva jesu.

Birtija  

Neke uspomene sasvim slučajno dobiju stalnu adresu. Za Aidu je jedna od njih Birtija, za koju je kao omiljenu uspomenu izdvojila proslavu diplomskog rada s petnaestak najbližih prijatelja.

„ To je bio dernek kojeg se svi jako rado sjećamo “, govori nam, prisjećajući se večeri koja je ovom mjestu osigurala posebno mjesto u njenoj ličnoj geografiji Sarajeva.  




 

A kada se sjetimo gdje smo izlazili prije deset godina, postaje jasno da odrastanje mijenja i naš odnos prema gradu. Neki lokali nestanu, neki novi postanu omiljeni, a pojedini ostaju gotovo nepomične tačke na našoj mapi.

Koliko se tvoje Sarajevo promijenilo zajedno s tobom? Postoji li mjesto koje si prije deset godina potpuno zaobilazila, a danas ti je među dražim adresama, ili neko koje voliš upravo zato što je ostalo isto?

Aida: S obzirom na to da sam prije 10 godina imala 18 i izlazila gdje mi raja izlazi i gdje je piva najjeftinija, mislim da sam dosta mjesta na koje danas izlazim zaobilazila, a većina mjesta gdje smo provodili vrijeme prije, kao npr. Ćumez i stari Mesh kod BKC-a, sada su zatvoreni. Celtic i Birtija su možda mjesta koja su ostala ista otkako ja znam za njih i čija mi atmosfera odgovara skoro uvijek.

Boardroom  

Boardroom ljeti ima nekoliko ozbiljnih prednosti: hladovinu tokom vrelih sarajevskih dana, grafite u prolazu i prilično velike šanse da ćete naletjeti na nekoga poznatog. Aidi Islam ta kombinacija sasvim je dovoljan razlog da ga uvrsti među omiljene sarajevske adrese.

„ Volim šarenilo, volim ovu neku street kulturu i volim ljude koje ovdje jako često sretnem“, govori nam.

Boardroom je jedno od onih mjesta čija se atmosfera ne može sasvim objasniti enterijerom ili ponudom. Važan je i onaj nepredvidivi dio, ko će se pojaviti, koga ćete sresti i koliko će se planirano kratka kafa odužiti. Ali šta neko mjesto zapravo čini kultnim?  



 

Sarajevo voli vlastite mitove. Neka mjesta odavno imaju status kultnih, dok druga, jednako zanimljiva, prolaze gotovo neprimijećeno. Koji naizgled nevažan dio Sarajeva bi ti branila zauvijek? I postoji li mjesto koje za tebe najbolje pokazuje razliku između Sarajeva koje predstavljamo drugima i onog koje stvarno volimo?

Aida: Pa ja mislim da svako mjesto u Sarajevu može pronaći svoju klijentelu i postati kultno u tim krugovima. Znam za dosta mjesta koja ne žele neku “viralnost” ili instagramičnost, jer imaju svoje stalne klijente, i nije im cilj neka popularnost, već ugodnost u tom prostoru i da se posvete svakom gostu. 

Svi znamo barem jedno mjesto koje na jednom, dva stola uvijek drži znak REZERVISANO, iako svi dobro znamo da niko nije rezervisao ta mjesta, već se čuvaju za nekog “njihovog” ako naleti, ili jednostavno da imaju kontrolisan obim posla. Ja ne znam za neki nevažni dio Sarajeva, iskreno. Ja sam odrasla na Vratniku i volim ga mnogo, ne mogu reći da je neprimijećen, sama Kamarija je jedan od najljepših kafića u gradu, a tu su odmah i dvije tabije sa možda najljepšim pogledima. Samim tim, najviše vremena sam provela u Starom Gradu i Centru te mislim da većina mjesta na tim područjima već žive svoj život. 

Nadam se samo da nećemo previše početi pratiti trendove i šta je popularno na zapadu, jer iskreno najbolja mjesta su ona koja su autentična sebi i mjestu gdje se nalaze.

Von Habsburg  

Ispred Von Habsburga razgovor skreće prema tablama s porukama. Aidu pitamo šta bi napisala kada bi joj na jedan dan prepustili prostor da se obrati cijelom Sarajevu.

Njen odgovor staje u jednu rečenicu: „To be cringe is to be free.“

„ Svi se nekako bojimo, sve nam je nešto ofirno, a zapravo nikoga na kraju krajeva nije briga za vas “, objašnjava nam.  



 

U vremenu kada se čak i spontanost pažljivo oblikuje, Aidina poruka ima dovoljnu dozu prkosa. Strah od toga da ćemo ispasti smiješni često je dovoljan da odustanemo od stvari koje nas iskreno vesele. A možda je baš spremnost da ponekad budemo pomalo ofirni najbolji pokazatelj koliko smo se oslobodili potrebe za tuđim odobravanjem.  
 

Kutcha  

Pet minuta u Kutchi i Aidin ukus postaje poprilično jasan. Boje imaju prednost nad neutralnim tonovima, retro detalji nad predvidivim komadima, a posebno mjesto zauzima lokalni dizajn koji, kako sama kaže, ima funkciju i smisao.

Međutim, razgovor o lijepim predmetima kod Aide se vrlo brzo pretvara u razgovor o ljudima koji ih proizvode. Kao neko ko i sama vodi mali biznis, dobro zna koliko toga ostane nevidljivo iza gotovog proizvoda, posebno kada se domaći brendovi pokušavaju izboriti za pažnju pored mnogo većih međunarodnih imena.  





 

„ Voljela bih da ljudi malo više razmisle šta se sve dešava behind the scenes jednog biznisa i da više cijenimo to nešto lokalno nego nešto tuđe. “

Aidu posebno raduje kada u Sarajevu neko pokrene nešto novo, bilo da je riječ o umjetnicima, ručno rađenim predmetima ili proizvodima koje ranije nismo imali priliku vidjeti na domaćem tržištu.

Autopijaca  

Autopijacu smo očekivale na Aidinoj listi. Zapravo, više bi nas iznenadilo da je izostala. Njena ljubav prema antikvitetima, neobičnim predmetima i retro detaljima odavno je poznata, a sarajevska autopijaca pruža joj upravo ono što se teško može pronaći u klasičnim prodavnicama: nepredvidivost.  




 

Kada smo prvi put pričale o ovom konceptu, autopijaca je bila prvo mjesto koje si spomenula. Šta te toliko vuče tamo? Imaš li neki posebno dobar ulov ili priču zbog koje se i danas smiješ kad je se sjetiš? Zanima nas i šta misliš da takva mjesta otkrivaju o Sarajevu, a što često promakne onima koji grad poznaju samo kroz njegove popularnije adrese.

Aida: Ja volim općenito autopijace, buvljake, najlone, kako ko hoće da ih naziva i kad putujem trudim se uvijek da nađem nešto tako u tom gradu. Jako puno volim điđe i antikvitete, a toga na tim mjestima ima more. Dosta stvari koje možete vidjeti u Katkus shopu su zapravo ulovi sa autopijace - ćilim, keramički slonovi, fotelje i razne sitnice. 

Nekako mi se sviđa što imaju neki karakter i što se ne mogu naći u prosječnim prodavnicama, jer pored buvljaka apsolutno nisam veliki fan shoppinga. Autopijaca je baš posebna jer možete naći bukvalno od igle do lokomotive. Ima jedan čiko koji prodaje antikvitete, a između ostalog ima neka stara pisma i razglednice, pa tu znam provesti dosta vremena čitajući to, dosta me inspiriše i osjetim neku nostalgiju za tim vremenom i ljudima s kojima nisam imala nikakvog dodira. 

Mislim da mi se sviđa ta nepredvidivost šta ću danas naći i mislim da zato općenito treba obilaziti manje posjećene ulice, lokale, prodavnice, jer nikad ne znate šta ćete zateći. Kod velikih prodavnica i uslužnih lanaca, kao i “instagramičnih” mjesta, je jako bitno da održavaju taj standard i da usluga, ponuda i izgled budu poprilično identični svaki put - što je baš dobro kad vam treba nešto poznato i možda komforno, ali treba istražiti nešto novo kad imate priliku, jer možda otkrijemo i nešto novo o sebi.

 Volim mjesta gdje imam osjećaj da pričam sa čovjekom, sa stvarnom osobom sa svojim individualnim životom, a ne mjesta gdje se osjećam kao kupac i pričam sa prodavačem i to je vrhunac našeg odnosa.

Na autopijaci se čuva jedna drugačija historija grada, sastavljena od sasvim običnih predmeta i tragova nečijih svakodnevica. Od starih pisama do razgovora koji se nikada ne bi dogodili da smo ostali na poznatoj ruti.  



 

Katkus Shop  

Dobar dio tih pronalazaka danas ima novu adresu. U Katkus Shopu Aidini ulovi s autopijace postali su dio interijera, od ćilima i fotelja do sitnica koje teško možemo svrstati u jednu estetsku kategoriju.

Posebno mjesto zauzima njena kolekcija keramičkih slonova. Aida je od potrage za njima napravila mali ritual: svaki odlazak na autopijacu prilika je da pronađe još jednog, u novoj boji, veličini ili s nekom neočekivanom funkcijom. Kolekcija se širi bez naročitog plana, što je vjerovatno i dio njenog šarma.  

Aidina kolekcija keramičkih slonova

Aida u svom Katkus shopu, Buka 8, Sarajevo  
 

Ipak, kada smo je zamolile da izdvoji jedan predmet koji najbolje opisuje njen karakter, pokazala nam je mali kaktus s natpisom „I am not a control freak, you're just doing it all wrong.“  



 

Katkus je prikladno mjesto za završetak naše šetnje. U njemu se susreću Aidina ljubav prema lokalnom dizajnu, predmetima s prošlošću i detaljima koji ne pokušavaju zadovoljiti svačiji ukus.

Nakon šest lokacija postaje jasno da je njena mapa Sarajeva sastavljena od mnogo više od omiljenih adresa. Tu su uspomene, ljudi, svakodnevni rituali i sasvim slučajna otkrića.

Aida nas je povela kroz svoje Sarajevo, ali nam je usput dala i dobar razlog da se ponovno osvrnemo na vlastito.  




 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Bonjour.ba  
Autopijaca u Sarajevu | Foto: Privatna arhiva Aide Islam