Ako već neko vrijeme pratite njene interijere, sada imate priliku unijeti dio tog estetskog rukopisa i u vlastiti dom.

Stof iz kolekcije Slonia, arhitektice Nedžle Potogije, već na prvi pogled nosi ono po čemu prepoznajemo njen rad: meke obline, organski potez i osjećaj za kompoziciju koji dolazi iz arhitekture. 

O ovoj kolekciji već smo pisali kada je predstavljena, kroz razgovor s Nedžlom o njenom putu od arhitektice ka tekstilu i namještaju, ali sada taj dizajn dobija novu dimenziju kroz konkretan komad. 

Stolica koju gledamo nije samo komad namještaja, nego jasan primjer kako tekstil može definisati formu i karakter prostora.




Dugo pratimo njen rad kroz interijere koji balansiraju između funkcionalnosti i vizualne mekoće, a upravo ta logika sada se prevodi u površinu, uzorak i taktilnost. Ovo je onaj trenutak kada dizajn izlazi iz prostora koji gledamo i postaje nešto što možemo imati u svom svakodnevnom okruženju.

U sezoni kada interijeri traže svježinu i lagani pomak, ovakav komad djeluje kao jednostavan, ali vrlo efektan update.



 

Od arhitekture ka tekstilu: Kontinuitet rukopisa

Integracija arhitekture i tekstila u ovom slučaju ne djeluje kao promjena pravca, nego kao njegovo prirodno proširenje. Nedžlin pristup oblikovanju prostora oduvijek se oslanjao na obline, fluidnost i osjećaj za proporciju, a isti principi jasno se čitaju i kroz ovaj tekstil. 

Umjesto rigidnih geometrija, ovdje dominiraju slobodni, gotovo slikarski potezi koji stvaraju dinamiku na površini.




Ono što ovaj rad izdvaja jeste činjenica da tekstil nije tretiran kao dekoracija, nego kao aktivni element oblikovanja. Upravo zbog toga, kada se primijeni na komad poput ove stolice, on ne “prati” formu nego je dodatno naglašava i redefiniše.




 

Tekstil koji nosi prostor, ne samo komad  

U interijerima, rijetko koji element ima moć da tako brzo promijeni atmosferu kao tekstil. U ovom slučaju, kombinacija toplih tonova i apstraktnog uzorka donosi osjećaj mekoće i vizualne topline, ali bez upadljivosti. Upravo ta balansiranost čini ga zahvalnim za različite tipove prostora od minimalističkih do slojevitijih interijera.





Stolica obučena u ovaj tekstil postaje fokusna tačka, ali ne na način koji dominira, nego koji prirodno privlači pogled. To je onaj tip komada koji ne traži mnogo oko sebe, jer već nosi dovoljno karaktera. 

Istovremeno, lako se uklapa u postojeće ambijente, dodajući im sloj koji djeluje promišljeno, a ne nametnuto.



 

Lokalni dizajn koji želimo vidjeti u svakodnevnim interijerima  

Ono što ovaj projekat čini posebno relevantnim jeste njegov lokalni kontekst. Riječ je o autorskom tekstilu iz BiH koji pokazuje kako domaća scena sve sigurnije ulazi u prostor produkt dizajna. 

Umjesto oslanjanja na već viđene reference, ovdje vidimo jasan autorski izraz koji ima potencijal da živi i izvan inicijalnog koncepta.




U tom smislu, ovaj komad nije zanimljiv samo kao pojedinačni proizvod, nego i kao signal šire promjene – gdje arhitektura, dizajn i tekstil počinju da se prepliću na način koji je i vizualno i funkcionalno relevantan.

Za proljeće, kada svi tražimo male, ali efektne promjene u prostoru, ovakav komad djeluje kao logičan izbor: dovoljno drugačiji da osvježi interijer, a dovoljno promišljen da traje duže od jedne sezone.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.DESIGN

Foto: Amina Ljubunčić