TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 7.3.2026.
Brendovi koje arhitekti koriste u profesionalnim projektima nisu rezervisani samo za showroomove i budžete velikih investitora, mnogi od njih dostupni su i nama.
Kada gledamo interijere koje potpisuju arhitekti i dizajneri, često pomislimo da su ti komadi nedostižni ili rezervisani za profesionalni kontekst. No, mnogi brendovi koji se redovno pojavljuju u projektima širom svijeta dostupni su i privatnim kupcima samo ih treba znati prepoznati.
U ovom vodiču izdvajamo brendove koje arhitekti rado biraju zbog kvaliteta, dugovječnosti ili bezvremenskog dizajna. Od ergonomskih stolica i ikoničnog namještaja do rasvjete i tekstura koje prostoru daju karakter.
Foto: @artekglobal
Ako postoji stolica koja je postala sinonim za ergonomiju u arhitektonskim uredima, to je Aeron. Herman Miller je standard kada je riječ o radnim prostorima koji se ozbiljno bave zdravljem i produktivnošću.
Arhitekti ga biraju jer je funkcionalnost u prvom planu, ali estetika nikada ne trpi. Ovo su komadi koji traju desetljećima i zadržavaju vrijednost. Investicija, ali opravdana.
Foto: @flos
Naravno, lista brendova koje arhitekti koriste mnogo je duža od ove. Postoje regionalni proizvođači, emerging studiji i niche imena koja se pojavljuju u specifičnim kontekstima. Ipak, brendovi koje izdvajamo ovdje imaju nešto zajedničko: kroz decenije su postali standard.
Ovo su klasici s razlogom i što je još važnije, dostupni su i izvan profesionalnih krugova.
Foto: @hermanmiller
Kada arhitekti biraju komade za svoje projekte, kriteriji su jasni: dugovječnost, konstrukcijska kvaliteta, bezvremenska forma i sposobnost da se uklope u različite koncepte.
Ergonomija kao investicija, ne luksuz: Herman Miller
U profesionalnim studijima širom svijeta, radne stolice ovog brenda postale su gotovo standard. Razlog nije statusni simbol, već ozbiljno istraživanje dugoročnog utjecaja sjedenja na tijelo.
Arhitekti ga biraju jer spaja funkciju i suptilnu estetiku, a komadi zadržavaju vrijednost i nakon godina korištenja. U vremenu kada rad od kuće redefiniše naše interijere, ovo je jedan od rijetkih komada koji zaista mijenja kvalitet svakodnevice.
Foto: @hermanmiller
Dizajn koji i svakodnevicu pretvara u mali ritual: Alessi
Kuhinjski predmeti često ostaju u zoni čiste funkcije, ali Alessi briše tu granicu. Arhitekti ga koriste kada žele unijeti duhovit, gotovo skulpturalan detalj u prostor bez narušavanja njegove ozbiljnosti.
Ovdje čak i cjediljka ili kuhalo postaju dizajnerska izjava. Upravo ta sposobnost da funkciju pretvori u karakter čini ga stalnim gostom u projektima koji teže suptilnoj originalnosti.
Foto: @alessi_official
Drvo u svojoj najčišćoj formi: Artek
Toplina, proporcija i racionalnost Artek je često izbor kada se želi postići balans između modernizma i prirodnih materijala. Njegovi komadi ne dominiraju prostorom, ali mu daju temelj.
Arhitekti ga vole jer je diskretan, a istovremeno snažan u identitetu. To je onaj tip namještaja koji izgleda jednako relevantno danas kao i prije nekoliko decenija.
Foto: @artekglobal
Svjetlo kao arhitektonski alat: Flos
Rasvjeta u profesionalnim projektima nikada nije slučajna. Flos se pojavljuje onda kada je svjetlo zamišljeno kao integralni dio kompozicije, a ne samo tehnička potreba. Njihove lampe često postaju centralna tačka prostora, ali bez teatralnosti.
Arhitekti ih biraju jer kombinuju inovaciju i jasnoću forme, stvarajući ambijent koji traje.
Foto: @flos
Ikone koje nikada ne izlaze iz konteksta: Vitra
Vitra je sinonim za dizajnersku historiju 20. stoljeća, ali i za kontinuiranu relevantnost. U projektima se pojavljuje kada je potreban komad s narativom, ali i s konstrukcijskom ozbiljnošću. To su stolice i fotelje koje nose kulturnu težinu, a pritom savršeno funkcionišu u savremenim interijerima. Arhitekti ga biraju kada žele prostor učiniti slojevitijim.
Foto: @vitra
Neutralna baza koja dopušta kreativnost: IKEA
Iako se možda ne doživljava kao “dizajnerski” brend u klasičnom smislu, IKEA je čest alat u profesionalnim projektima. Njena modularnost i jednostavne forme omogućavaju prilagodbu i nadogradnju.
Arhitekti je koriste kao osnovu, kao platno koje se kasnije personalizira materijalima, ručkama, bojama ili premium komadima. U dobro osmišljenom konceptu, IKEA ne djeluje generično, već racionalno.
Foto: @ikea
TEKST: Ada Ćeremida
Divan u prostoru često izgleda kao komad koji je stigao iz nekog elegantnijeg vremena, ali njegova funkcija je veoma savremena. Može zamijeniti klupu, dodatno sjedište, mjesto za čitanje ili vizuelno razdvojiti otvoreni dnevni boravak.
Divan je tapecirano sjedište izdužene forme, najčešće bez klasičnog naslona ili s povišenim dijelom na jednom ili oba kraja. Zbog niskog profila ne zatvara pogled kroz prostor, pa je dobar izbor za dnevne sobe u kojima klasična sofa djeluje previše masivno. Ipak, lako može izgledati kao usamljena klupa ako oko njega nema jasnog rasporeda.
Ključ je u tome da divan ne posmatrate kao komad koji treba samo prisloniti uz slobodan zid.
U nastavku donosimo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da divan povežete s ostatkom interijera i pretvorite ga u funkcionalan, ali i vizuelno upečatljiv dio prostorije.
Prije pomjeranja namještaja razmislite kako ćete ga zaista koristiti. Divan može biti mjesto za čitanje, dodatno sjedište kada dođu gosti, ležaj za kratki odmor ili mekana granica između dnevnog boravka i trpezarije.
Ako će se koristiti svakodnevno, uz njega ostavite dovoljno prostora za lampu, odlaganje knjige i nesmetan prolaz. Dekorativni divan može stajati u formalnijem dijelu sobe, ispred kamina ili velikog umjetničkog djela. U manjem stanu praktičniji je model ravne siluete koji po potrebi može poslužiti i kao krevet za gosta.
Divan je jedan od rijetkih komada koji često izgleda bolje u sredini prostorije nego uz njen rub. Možete ga postaviti preko puta sofe, ispred kamina ili bočno u odnosu na glavni prostor za sjedenje. Tako nastaje intimnija zona za razgovor, a raspored više ne djeluje kao niz namještaja poredanog uz zidove.
U otvorenom prostoru divan može označiti kraj dnevnog boravka bez visoke pregrade koja bi blokirala svjetlost. Ostavite najmanje jednu stranu potpuno prohodnom, kako njegova elegantna forma ne bi postala prepreka. Ako je model tapeciran i sa stražnje strane, nema razloga da ga skrivate uza zid.
Bez tepiha divan može izgledati kao da je naknadno dodan u prostor. Najsigurnije je izabrati tepih dovoljno velik da prednje noge divana i okolnog namještaja stoje na njemu. Tako svi elementi pripadaju istoj zoni, čak i kada nisu postavljeni neposredno jedan uz drugi.
Orijentalni i vintage tepisi dobro pristaju klasičnim modelima sa zakrivljenim nogama, dok jednostavni vuneni tepisi smiruju divan intenzivne boje ili neobične forme. Kod dugog i uskog modela izbjegavajte premalen tepih koji završava tačno ispod njega.
Bolje izgleda kada oko divana ostane vidljiv okvir od najmanje dvadesetak centimetara.
Za razliku od sofe, divanu uglavnom nije potreban cijeli niz dekorativnih jastuka. Njegova silueta, zakrivljeni krajevi ili detalji na presvlaci trebaju ostati vidljivi. Jedan valjkasti jastuk, dva manja jastuka različitih tekstura ili lagano prebačen pokrivač sasvim su dovoljni.
Ako divan već ima povišene završetke, jastuke postavite asimetrično samo na jednu stranu. Na ravnom daybed modelu možete dodati nekoliko većih naslonskih jastuka uz zid i pretvoriti ga u opušteno mjesto za čitanje. Boje ponovite kroz sliku, tepih ili zavjese kako tekstil ne bi djelovao nepovezano s ostatkom sobe.
Divan često izgleda lijepo na fotografiji, ali bez površine za odlaganje brzo postane sjedište koje niko ne koristi. Umjesto klasičnog klub-stola birajte uski bočni stolić, skulpturalni postament ili C-stolić koji se može privući sjedištu. Njegova visina treba pratiti visinu naslona za ruku ili biti nekoliko centimetara niža.
Podna lampa s usmjerenim svjetlom čini divan pogodnim za čitanje i navečer. Ako se nalazi ispred kamina ili biblioteke, jedna visoka lampa može uravnotežiti njegovu horizontalnu liniju.
U formalnijem prostoru možete dodati dvije manje lampe sa suprotnih strana, ali samo kada oko divana ima dovoljno mjesta.
Divan može biti najizraženiji komad u prostoriji, ali njegova boja treba imati barem jednu vezu s okruženjem.
U neutralnoj sobi divan u maslinastoj, bordo, kobalt plavoj ili oker boji može unijeti dovoljno karaktera bez dodatnog namještaja. Ako su zidovi već intenzivni, sigurniji izbor su lan, karamela, pijesak ili prigušena siva.
Uzorak je najbolje zadržati za manje jastuke, osim kada želite da divan bude glavni dekorativni element.
Divan u podnožju kreveta vizuelno završava kompoziciju spavaće sobe i daje praktično mjesto za odlaganje prekrivača ili oblačenje. Trebao bi biti uži od kreveta kako prolaz oko njega ne bi djelovao tijesno. U manjim sobama birajte model bez visokih završetaka i masivnih drvenih detalja.
Njegovu presvlaku možete povezati s uzglavljem ili napraviti kontrolisan kontrast. Primjerice, uz bež tapecirani krevet dobro radi tamnozeleni ili čokoladnosmeđi divan. Dodatni pokrivač nije obavezan jer će posteljina već unijeti dovoljno teksture u prostor.
Širi hodnik, prostor ispod stepenica ili dio uz veliki prozor može postati mala zona za sjedenje. U tim dijelovima doma praktičniji je divan s ravnim rubovima, čvršćom presvlakom i slobodnim prostorom ispod sjedišta. Model s vidljivim nogama djeluje lakše i ne zatvara prolaz.
Iznad njega postavite jedno veće umjetničko djelo ili grupu manjih okvira, ali pratite njegovu širinu. Uska konzola nije potrebna ako već imate divan, pa dekoraciju zadržite na zidu i jednom stoliću. Tako hodnik dobija funkciju bez osjećaja da je pretvoren u skladište namještaja.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
