U svijetu dizajna interijera, luksuz se često vezuje za prostrane vile i raskošne penthouse stanove.

Međutim, prava vještina arhitekte ogleda se u sposobnosti da i manji prostor pretvori u elegantan, funkcionalan i besprijekorno uređen dom.

Upravo je to postigla Nedžla Potogija, nagrađivana arhitektica i osnivačica NPA Studija, koja je svojom vizijom, od stana sa 65m², stvorila prostor koji odiše luksuzom i sofisticiranošću.

Njena posvećenost inovacijama i promišljenom dizajnu donijela je NPA Studiju prestižnu Luxury Lifestyle Award za najbolji luksuzni dizajn interijera za male prostore u Bosni i Hercegovini.





Ova nagrada dodijeljena je za projekat  Apartman 13 , u kojem je Nedžla demonstrirala kako se kombinacijom promišljene funkcionalnosti i bezvremenske estetike može kreirati savršen balans između prošlosti i sadašnjosti.    









Smješten u blizini Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, Apartman 13 nalazi se u historijskom austrougarskom stambenom objektu iz 1920. godine. Prije renovacije, stan je bio zapušten i neuseljen pune dvije godine. Dotrajali podovi, zidovi, vrata i prozori odavali su znakove starosti, a raspored prostorija nije odgovarao potrebama modernog načina života.

Nedžla i njen tim pristupili su ovom izazovu s jasnom vizijom: očuvati historijske elemente stana, ali mu istovremeno podariti novu funkcionalnost i savremeni šarm.

Prvi korak bila je reorganizacija prostora. Nekadašnja spavaća soba transformisana je u prostrani dnevni boravak, povezan s kuhinjom i trpezarijom.





















Dizajnerski pristup balansira klasične i moderne elemente. Visoki stropovi, originalne lajsne i vijenci iz austrougarskog perioda očuvani su i naglašeni, dok su savremeni komadi namještaja, sofisticirani materijali i pažljivo odabrana paleta boja donijeli osjećaj topline i luksuza.

Nekadašnja kuhinja prenamijenjena je u udobnu spavaću sobu. Ova strateška promjena omogućila je bolje korištenje prostora, a dodavanjem ugradbenih ormara postignuta je optimalna prostorna efikasnost.









Ono što čini ovaj projekat posebnim nije samo njegova vizuelna privlačnost, već i pažnja posvećena detaljima. Svaki element, od rasvjete do završnih obrada, pažljivo je odabran kako bi se postigla harmonija između starog i novog.

‘’Koncept Apartmana 13 bio je poboljšati životnu udobnost historijskog prostora uz očuvanje njegovih bezvremenskih arhitektonskih elemenata.'', objašnjava Nedžla Potogija. ‘’Naš cilj je bio maksimizirati prostornu učinkovitost uz poštovanje izvornog karaktera stana.''









Osvajanje prestižne nagrade Luxury Lifestyle Award potvrda je da je ta misija i ostvarena. Ovaj projekat ne samo da pokazuje izuzetnu kreativnost i stručnost NPA Studija, već i postavlja novi standard za luksuzni interijer u manjim prostorima. 

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba