TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 5.9.2026.
Prije gotovo jednog stoljeća Aino Aalto je s putovanja po Evropi donijela tekstil koji će postati dio Artekovog vizuelnog jezika, a sada Zebra prvi put stiže u novoj paleti.
Zebra print i Alvar Aalto možda nisu kombinacija koju biste instinktivno spojili, ali upravo je taj kontrast jedan od razloga zbog kojih je ovaj tekstil gotovo devedeset godina ostao tako prepoznatljiv. Aino Aalto susrela ga je tokom putovanja Evropom 1930-ih, a nekoliko godina poslije već se pojavljivao na Aalto namještaju i u prvoj Artekovoj trgovini u Helsinkiju. Danas je crno-bijela Zebra praktično dio vizuelnog arhiva brenda.
Ono što se mijenja 3. septembra jeste boja: Artek prvi put predstavlja alternativu originalu, u toploj smeđoj i bijeloj kombinaciji. I ako nas pitate, nova verzija dosta dobro pokazuje koliko jedan gotovo stoljeće star uzorak još uvijek može djelovati relevantno.
Priča je zanimljiva i zato što Zebra nije nastala kao još jedan Alvar Aalto dizajn. Aino Aalto susrela je tekstil na svojim evropskim putovanjima tokom 1930-ih, a Artekovi arhivi bilježe da je 1935. tkaninu kupila u ciriškom design emporiumu Wohnbedarf. Novija istraživanja idu još dalje: porijeklo tekstila vodi prema Lyonu krajem 1920-ih, a smatra se jednim od najranijih, vjerovatno i prvim poznatim primjerom tkanog tekstila dizajniranog da reproducira šare zebrine kože. Na Aalto namještaju pojavio se već 1934., a do otvaranja prve Artek trgovine 1936. Zebra je već bila dio načina na koji je kompanija predstavljala moderni interijer.
To je i dobar podsjetnik koliko je Aino bila važna za estetiku Arteka. Bila je arhitektica i dizajnerica, suosnivačica kompanije, njen prvi Design Director, a kasnije i Managing Director. Uz Alvara je oblikovala ne samo pojedinačne predmete nego i širu ideju o tome kako moderan dom treba izgledati i funkcionisati.
Kada danas pomislimo na Alvara Aalta, vjerovatno prvo vidimo savijenu brezu, Stool 60 i organske linije koje su postale gotovo sinonim za finski modernizam. Aalto je namještaj počeo razvijati kao nastavak arhitektonskog razmišljanja, a upravo su eksperimenti sa savijanjem lokalne breze ponudili topliju alternativu hladnijoj estetici čelika koja je obilježavala dio evropskog modernizma.
Zebra tu sliku čini mnogo zanimljivijom. Grafička, pomalo divlja i gotovo modna, ona pokazuje da Artekovi interijeri 1930-ih nisu bili sterilni prostori ispunjeni samo svijetlim drvetom. Uzorak je donosio kontrast i humor, naročito na komadima poput čuvenog Armchair 400 “Tank”, s kojim je tokom decenija postao posebno povezan.
Crno-bijela verzija ostaje ona koju ćete odmah prepoznati, ali nova smeđa i bijela kombinacija mijenja karakter uzorka bez pokušaja da ga učini manje upečatljivim. Kontrast je mekši, a uz tamnije drvo, krem tonove, vunu i neutralne tepihe djeluje gotovo prirodnije nego original.
Na novim fotografijama posebno dobro funkcionira na Aalto komadima s toplijom završnom obradom drveta: i dalje imate grafiku Zebra printa, ali bez vrlo oštrog crno-bijelog efekta. To je ona vrsta male intervencije u arhivski dizajn koja ne pokušava modernizirati klasik pod svaku cijenu. Umjesto toga, pokazuje koliko je dobra originalna ideja bila fleksibilna od samog početka.
Sam tekstil izrađen je tehnikom dvostrukog jacquard tkanja, a sastav uključuje vunu, pamuk i poliester, što mu daje dovoljno strukture i otpornosti za tapaciranje namještaja, ali i za manje kućne dodatke.
Tu Zebra priča zapravo dolazi puni krug. Artek su 1935. u Helsinkiju osnovali Aino i Alvar Aalto, Maire Gullichsen i Nils-Gustav Hahl, a njihova ambicija od početka je bila veća od proizvodnje namještaja. Željeli su promovirati novu kulturu stanovanja kroz dizajn, umjetnost, arhitekturu i izložbe, što objašnjava i samo ime Artek, spoj riječi art i technology.
Prva trgovina otvorena je na Fabianinkatu 1936. i funkcionisala je gotovo kao kulturni prostor u kojem se moglo vidjeti kako izgleda njihov prijedlog modernog života. Devedeset godina kasnije Artek se toj ideji vraća i kroz izložbu The Making of Modern Living u svom helsinškom Artek 2nd Cycle prostoru, gdje su vintage komadi, arhivski materijali i postav inspirisani upravo originalnom trgovinom. Izložba traje od 25. augusta do 25. septembra 2026., taman kao pozadina za ponovno otvaranje priče o Zebri.
Nova brown and white Zebra verzija bit će dostupna od 3. septembra 2026., kao presvlaka za Aalto komade i kroz odabrane lifestyle dodatke, dok klasična crno-bijela ostaje dio kolekcije. I možda je upravo to najbolji način za obilježiti dizajn koji traje skoro cijelo stoljeće: ne izmisliti ga ponovo, nego pokazati koliko malo mu je potrebno da ponovo izgleda potpuno savremeno.
TEKST: Ada Ćeremida
Sjećate li se harmonika vrata? Onog detalja iz starijih stanova, hodnika ili ormara kod nane i nene koji nam vjerovatno nikada nije bio na listi stvari koje bismo poželjeli u savremenom interijeru?
Ako ste odrasli u domu uređenom osamdesetih ili devedesetih, velike su šanse da ste ih barem jednom imali priliku otvoriti. Možda su odvajala kuhinju od dnevnog boravka, skrivala sadržaj ormara ili bila ono praktično rješenje za hodnik u kojem nije bilo dovoljno mjesta za klasična vrata.
I onda su nekako nestala iz naših dizajnerskih razgovora.
Sada ih sve češće susrećemo u savremenim interijerima, ali u izdanju koje se prilično razlikuje od onog koje pamtimo. Drveni paneli koji se protežu od poda do plafona, pregrade od matiranog stakla, pa čak i tekstilne varijante u zanimljivim bojama vraćaju harmonika vrata među rješenja vrijedna pažnje.
A razlog zašto ih ponovo razmatramo ima mnogo veze s načinom na koji danas živimo i koliko funkcija očekujemo od jednog prostora.
Priča o harmonika vratima vodi nas još u 19. stoljeće, kada se razvijaju patentirani sistemi sklopivih vrata i pokretnih pregrada. Među dokumentovanim primjerima je patent Williama McMahona O'Briena iz 1872. godine, namijenjen privremenom pregrađivanju ulaza u javne objekte.
S vremenom se razvijaju različiti mehanizmi, vodilice i paneli koji omogućavaju da se veće površine jednostavno otvaraju i zatvaraju.
Harmonika vrata svoju prepoznatljivost u stambenom dizajnu naročito grade sredinom 20. stoljeća, kada fleksibilne pregrade postaju dio modernističkog razmišljanja o prostoru. Pedesetih i šezdesetih koriste se u različitim stambenim i poslovnim interijerima, a mnogima od nas ostaju poznata kroz enterijere sedamdesetih i osamdesetih.
Kod nas ih pamtimo i na ormarima, često u drvenim dekorima, kao i u jednostavnijim plastičnim izvedbama koje su prvenstveno rješavale problem nedostatka prostora.
Danas je zanimljivo vidjeti kako taj isti mehanizam dobija potpuno novi vizuelni identitet. Nekada diskretno funkcionalno rješenje sada može biti i glavni arhitektonski detalj prostorije.
Sjećate li se perioda kada je gotovo svaki savremeni interijer težio otvorenom tlocrtu? Kuhinja, trpezarija i dnevni boravak spojeni u jednu cjelinu, sa što manje zidova i vizuelnih prepreka.
Takav raspored i dalje ima svoje prednosti, ali svakodnevica je pokazala i njegove nedostatke. Rad od kuće, potreba za privatnošću, različiti dnevni ritmovi ukućana i sve veći zahtjevi koje postavljamo pred male stanove otvorili su prostor za fleksibilnija rješenja.
I tu harmonika vrata ponovo imaju smisla.
Za razliku od klasičnih vrata, kojima je potreban slobodan prostor za otvaranje, harmonika sistemi se sklapaju uz jednu ili obje strane otvora. Za razliku od kliznih vrata, ne zahtijevaju uvijek dodatnu površinu zida uz koju bi se krilo pomjeralo.
Ali njihova najveća prednost nije samo ušteda nekoliko centimetara.
Ona omogućavaju da prostor bude otvoren kada želimo povezanost, a zatvoren kada nam je potrebna privatnost.
Uz to, savremeni materijali mijenjaju i njihov izgled. Drvo unosi toplinu, matirano staklo propušta svjetlost, dok paneli u boji mogu funkcionisati gotovo kao dekorativni zid.
Otvorene kuhinje izgledaju odlično na fotografijama, ali u svakodnevici ponekad poželimo sakriti radnu površinu, posuđe ili jednostavno odvojiti kuhanje od ostatka stana.
Harmonika vrata mogu biti praktično rješenje jer omogućavaju zatvaranje kuhinjske zone bez trajnog dijeljenja prostora.
Posebno su zanimljive izvedbe s matiranim ili rebrastim staklom koje zadržavaju prolazak dnevne svjetlosti, ali stvaraju vizuelnu granicu.
Koliko nas zapravo ima zasebnu sobu za goste?
U manjim stanovima dnevni boravak često preuzima tu ulogu, a harmonika vrata mogu pomoći da se barem privremeno stvori osjećaj zasebne prostorije.
Paneli pune visine, naročito oni u drvetu ili boji zidova, omogućavaju da prostor tokom dana bude otvoren, a navečer dobije više privatnosti.
Naravno, kod ovakvog rješenja važno je obratiti pažnju na zvučnu izolaciju jer lagane preklopne pregrade neće pružiti isti nivo akustične privatnosti kao puni zid.
Radni sto u spavaćoj ili dnevnoj sobi možda je praktičan, ali nije uvijek idealno da nam laptop i poslovni dokumenti budu dio pogleda tokom cijelog dana.
Preklopni paneli mogu sakriti malu kućnu kancelariju, nišu s radnim stolom ili policama i omogućiti da ista prostorija ima dvije potpuno različite funkcije.
Ovo je naročito korisno u garsonjerama i jednosobnim stanovima u kojima svaka zona mora biti pažljivo isplanirana.
Možda harmonika vrata više nećemo povezivati samo sa starim ormarima i hodnicima. U vremenu kada od jednog stana očekujemo da bude i dom i kancelarija i mjesto za druženje, ideja prostorije koja se može otvoriti ili zatvoriti prema potrebi zvuči prilično dobro.
A ako nas nešto uči ovaj povratak, onda je to da neka dizajnerska rješenja vrijedi sačuvati. Ponekad im je potreban samo novi materijal, malo drugačija proporcija i nova prilika.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
