TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 19.4.2026.
Smještena u selu Lohovo, nadomak Bihaća, ova kuća uz rijeku Unu otvara zanimljivo arhitektonsko pitanje: kako savremeni prostor uklopiti u gotovo netaknut prirodni kontekst, a da pritom ne izgubi osjećaj pripadnosti mjestu.
Odgovor dolazi kroz promišljenu kombinaciju tradicionalnih materijala i suzdržane forme koja ne dominira pejzažem, već ga prati. Arhitektura ovdje ne pokušava impresionirati volumenom, već atmosferom.
Kuća je oblikovana kao kompaktan volumen postavljen na kameno postolje, što direktno referišea na lokalnu graditeljsku logiku i način na koji se objekti prilagođavaju terenu.
Drvena fasada dodatno naglašava tu vezu s okruženjem, ali je izvedena precizno i čisto, bez suvišnih detalja, što joj daje savremeni karakter. 
Otvori su pažljivo pozicionirani i reducirani na jasne geometrijske rezove, čime fasada dobija ritam i mjeru. Krovna forma ostaje jednostavna, gotovo arhetipska, ali u kombinaciji s materijalima djeluje potpuno aktualno, kao primjer arhitektonskog djelovanja koji ne imitira tradiciju, već je reinterpretira kroz današnji jezik.
Unutrašnjost kuće nastavlja isti narativ kroz dominaciju prirodnih materijala i svjetla. Drvo nije samo završna obrada, već ključni prostorni element koji definira plafone, namještaj i detalje.
Veliki prozorski otvori kadriraju prirodu poput slika, uvodeći pejzaž direktno u svakodnevni život. Prostor je organiziran otvoreno, s blagim denivelacijama koje suptilno zoniraju funkcije bez potrebe za zidovima. Time interijer ostaje fluidan, ali i jasno strukturiran.
Centralni dnevni prostor objedinjuje kuhinju, trpezariju i boravak, stvarajući mjesto okupljanja koje je istovremeno i vizualno i funkcionalno srce kuće. Ugradbeni elementi i klupe dodatno naglašavaju racionalno korištenje prostora, ali i uvode osjećaj topline.
Spavaće sobe su povučene i mirnije, s fokusom na privatnost i direktan kontakt s prirodom kroz prozore u nivou pogleda ili poda. Posebno je zanimljiv odnos visina i kosih plafona koji prostoru daje dinamiku bez potrebe za dodatnim dekorom. Sve djeluje smireno, ali nikada monotono.
Ono što ovu kuću dodatno izdvaja jeste pažnja posvećena svakodnevnim ritualima. Kamin i peć na drva stvaraju centralnu tačku okupljanja i osjećaj doma, dok veliki otvori prema vrtu omogućavaju kontinuiranu vezu s vanjskim prostorom. 
Kupatilo s rain shower tušem i privatna finska sauna uvode spa dimenziju koja nadilazi osnovnu funkciju stanovanja. Vanjski prostori, uključujući vanjsku kućicu i pristup rijeci, proširuju životni prostor izvan zidova kuće. U konačnici, arhitektura ovdje ne definiše samo prostor, već način života: sporiji, svjesniji i usklađen s prirodom.
*Projekat je predstavljen na temelju javno dostupnih informacija s Airbnb platforme. Autor projekta nije bio naveden u dostupnim podacima. Ukoliko ste vi radili projekat, rado ćemo dopuniti članak uz odgovarajući kredit.
TEKST: Ada Ćeremida
U posljednjih nekoliko godina Albanija je postala jedna od onih destinacija o kojima se više ne govori samo zbog mora, nego i zbog arhitekture.
Tirana je već odavno privukla pažnju projektima koji mijenjaju vizuru grada, a sada se isti talas sve više širi i prema obali. Upravo zato nas je zainteresovao novi koncept projekta studija Oppenheim Architecture za Vloru, koji izgleda kao spoj mediteranskog grada, savremene skulpture i filmske scenografije. 
Iako projekat još nije realizovan, vizuali i ideja iza njega već su otvorili razgovor o tome kako bi mogla izgledati nova generacija urbanizma na Jadranu. Posebno jer ovaj pristup ne pokušava samo napraviti “instagramičan” skyline, nego reinterpretirati lokalnu arhitekturu, ritam ulica i način zajedničkog života.
Nakon projekata poput Sphere Building u Tirani o kojem se mnogo govorilo prošle godine, čini se da Albanija sve ozbiljnije postaje regionalni laboratorij za novu arhitekturu.
Vlore Beach Urban Development zamišljen je kao novi urbani kvart na spoju grada i mora, ali ono što ga razlikuje od brojnih obalnih masterplanova jeste način na koji koristi lokalni identitet kao polaznu tačku.
Umjesto zatvorenih resort blokova, arhitekti su inspiraciju pronašli u tradicionalnim albanskim nukli naseljima – manjim grupacijama kuća organizovanim oko zajedničkih prostora i uskih pješačkih ulica.
Rezultat je kvart koji djeluje gusto i urbano, ali istovremeno zadržava ljudsku mjeru. Pješačke zone, prolazi između zgrada i otvoreni prizemni nivoi stvaraju osjećaj grada koji se koristi, a ne samo promatra.
Upravo taj dio projekta djeluje kao njegov najzanimljiviji element jer podsjeća da savremeni urbanizam ne mora značiti gubitak lokalnog karaktera.
Jedna od prvih stvari koje primijetite na vizualima jesu fasade pune dubokih otvora, sjenki i ritmičnih geometrija. Oppenheim Architecture koristi teksturirane površine i prozorske otvore inspirisane tradicionalnim albanskim tipologijama, ali ih prevodi u mnogo savremeniji i gotovo monolitan izraz. 
Tornjevi tako djeluju skulpturalno, ali ne hladno. Nijanse pijeska, terakote, maslinasto zelene i pastelnih tonova dodatno pojačavaju mediteranski osjećaj projekta, zbog čega cijeli kvart izgleda kao produžetak pejzaža oko sebe.
Posebno je zanimljivo što arhitektura ne pokušava dominirati obalom staklenim refleksijama, nego kroz masu, teksturu i dubinu fasade stvara odnos sa svjetlom i klimom.
Iako većinu projekta čine niži volumeni organizovani poput urbanog tkiva, tri vitka tornja postavljena su kao vertikalni akcenti cijelog kompleksa. Oni služe kao svojevrsni orijentiri između grada, marine i Lungomare šetnice, ali i uvode novu gustinu u obalni dio Vlore.
Njihova pozicija omogućava otvorene vizure prema Jadranu, dok niži objekti zadržavaju intimniju atmosferu ulica i trgova između zgrada.
Upravo taj kontrast između monumentalnog i lokalnog daje projektu posebnu dinamiku. Na vizualima posebno dolazi do izražaja način na koji tornjevi izranjaju iz mreže manjih objekata, gotovo kao savremene mediteranske kule.
Ono što je prije nekoliko godina djelovalo kao izolovan niz ambicioznih projekata u Tirani danas izgleda kao mnogo širi arhitektonski momentum. Albanija posljednjih godina intenzivno ulaže u transformaciju svojih gradova, a u taj proces uključeni su brojni međunarodni studiji poput Oppenheim Architecture, MVRDV ili Stefano Boeri Architetti.
Zbog toga projekti poput ovog više nisu izuzetak, nego dio nove urbane slike zemlje. Posebno je zanimljivo što mnogi od njih pokušavaju balansirati između lokalne tradicije i savremenog identiteta, umjesto da potpuno brišu postojeći kontekst.
Upravo zato Vlora Beach Urban Development djeluje kao projekat koji nije zanimljiv samo arhitektima, nego i svima koje zanima kako bi mogli izgledati budući gradovi Mediterana.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
