TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 19.4.2026.
Smještena u selu Lohovo, nadomak Bihaća, ova kuća uz rijeku Unu otvara zanimljivo arhitektonsko pitanje: kako savremeni prostor uklopiti u gotovo netaknut prirodni kontekst, a da pritom ne izgubi osjećaj pripadnosti mjestu.
Odgovor dolazi kroz promišljenu kombinaciju tradicionalnih materijala i suzdržane forme koja ne dominira pejzažem, već ga prati. Arhitektura ovdje ne pokušava impresionirati volumenom, već atmosferom.
Kuća je oblikovana kao kompaktan volumen postavljen na kameno postolje, što direktno referišea na lokalnu graditeljsku logiku i način na koji se objekti prilagođavaju terenu.
Drvena fasada dodatno naglašava tu vezu s okruženjem, ali je izvedena precizno i čisto, bez suvišnih detalja, što joj daje savremeni karakter. 
Otvori su pažljivo pozicionirani i reducirani na jasne geometrijske rezove, čime fasada dobija ritam i mjeru. Krovna forma ostaje jednostavna, gotovo arhetipska, ali u kombinaciji s materijalima djeluje potpuno aktualno, kao primjer arhitektonskog djelovanja koji ne imitira tradiciju, već je reinterpretira kroz današnji jezik.
Unutrašnjost kuće nastavlja isti narativ kroz dominaciju prirodnih materijala i svjetla. Drvo nije samo završna obrada, već ključni prostorni element koji definira plafone, namještaj i detalje.
Veliki prozorski otvori kadriraju prirodu poput slika, uvodeći pejzaž direktno u svakodnevni život. Prostor je organiziran otvoreno, s blagim denivelacijama koje suptilno zoniraju funkcije bez potrebe za zidovima. Time interijer ostaje fluidan, ali i jasno strukturiran.
Centralni dnevni prostor objedinjuje kuhinju, trpezariju i boravak, stvarajući mjesto okupljanja koje je istovremeno i vizualno i funkcionalno srce kuće. Ugradbeni elementi i klupe dodatno naglašavaju racionalno korištenje prostora, ali i uvode osjećaj topline.
Spavaće sobe su povučene i mirnije, s fokusom na privatnost i direktan kontakt s prirodom kroz prozore u nivou pogleda ili poda. Posebno je zanimljiv odnos visina i kosih plafona koji prostoru daje dinamiku bez potrebe za dodatnim dekorom. Sve djeluje smireno, ali nikada monotono.
Ono što ovu kuću dodatno izdvaja jeste pažnja posvećena svakodnevnim ritualima. Kamin i peć na drva stvaraju centralnu tačku okupljanja i osjećaj doma, dok veliki otvori prema vrtu omogućavaju kontinuiranu vezu s vanjskim prostorom. 
Kupatilo s rain shower tušem i privatna finska sauna uvode spa dimenziju koja nadilazi osnovnu funkciju stanovanja. Vanjski prostori, uključujući vanjsku kućicu i pristup rijeci, proširuju životni prostor izvan zidova kuće. U konačnici, arhitektura ovdje ne definiše samo prostor, već način života: sporiji, svjesniji i usklađen s prirodom.
*Projekat je predstavljen na temelju javno dostupnih informacija s Airbnb platforme. Autor projekta nije bio naveden u dostupnim podacima. Ukoliko ste vi radili projekat, rado ćemo dopuniti članak uz odgovarajući kredit.
TEKST: Ada Ćeremida
Smještena svega tridesetak kilometara od Dubrovnika, Villa Bilja krije jednu od zanimljivijih priča o obnovi historijske arhitekture u Hercegovini. Nekadašnja Tvrđava Staro Slano danas je prostor u kojem se srednjovjekovni zidovi, autentični detalji i savremeni sadržaji susreću na način koji djeluje prirodno i promišljeno.
Kada govorimo o obnovi starih građevina, najčešće se otvara pitanje koliko se može intervenirati, a da se ne izgubi karakter prostora.
Villa Bilja nudi zanimljiv odgovor. Umjesto pokušaja da se prošlost sakrije iza novih materijala, ovdje je kamen ostao glavni protagonista svakog prostora. 
Izvorni zidovi, niše, otvori i proporcije sačuvani su kao podsjetnik na višestoljetnu historiju lokacije, dok su suvremeni sadržaji pažljivo integrirani kako bi prostor mogao funkcionirati u današnjem vremenu.
Castle Bilja nalazi se na lokalitetu nekadašnjeg srednjovjekovnog grada Staro Slano, čiji korijeni sežu u 15. stoljeće. Tokom historije prostor je imao stratešku važnost zahvaljujući položaju uz rijeku Trebišnjicu i putnim pravcima koji su povezivali unutrašnjost Hercegovine s Dubrovnikom.
Danas su tragovi tih slojeva historije vidljivi u svakom dijelu kompleksa, od masivnih kamenih zidova do karakterističnih otvora i kula koje dominiraju pejzažem.
Jedna od najvećih vrijednosti ovog projekta jeste način na koji je uređen interijer. Umjesto namještaja koji bi privlačio svu pažnju, odabrani su jednostavni oblici, neutralne boje i prirodni materijali. 
Drvo, kamen i teksture postaju produžetak postojećih zidova. Kuhinja, kupaonice i spavaće sobe nude savremenu udobnost, ali bez osjećaja da se nalazite u prostoru koji je izgubio svoju izvornu priču. Posebno se ističu kamene niše koje su pretvorene u funkcionalne detalje i dekorativne elemente.
Mnogi obnovljeni historijski objekti fokusiraju se isključivo na samu građevinu. Ovdje važnu ulogu ima i pejzaž. Prozori uokviruju poglede prema Trebišnjici, zelenilu i hercegovačkom krajoliku, stvarajući osjećaj povezanosti s okruženjem.
Arhitektura ne završava na zidovima objekta, već uključuje i prirodu koja ga okružuje. Upravo zbog toga svaka prostorija djeluje drugačije tokom dana, ovisno o svjetlu, godišnjem dobu i pogledu koji se otvara prema vani.
Možda najzanimljiviji dio kompleksa nalazi se izvan enterijera. Nekadašnji odbrambeni zidovi danas formiraju intimno dvorište s bazenom, terasama i prostorima za boravak na otvorenom.
Takav pristup pokazuje da očuvanje naslijeđa ne znači zamrzavanje prostora u vremenu. Naprotiv, historijska arhitektura dobija novu vrijednost kada se prilagodi savremenim potrebama i ponovo postane mjesto okupljanja, odmora i svakodnevnog života.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
