TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 10.9.2026.
Šta se desi kada se jedna veza od početka gradi kroz skice, makete, studentske projekte, zajedničke rokove i istu ljubav prema prostoru?
Kada smo pokrenuli prvi format razgovora s mladim arhitektima, ideja nije bila samo da pokažemo ko trenutno radi zanimljive projekte, nego da uhvatimo onu fazu karijere u kojoj se senzibilitet tek formira, odluke postaju ozbiljnije, a svaki novi prostor nosi i malu ličnu priču.
Ovo je druga epizoda tog istog razgovora, ali ovaj put sa dodatnim slojem: ljubavnim, profesionalnim i potpuno arhitektonskim. Melisu ste već imali priliku upoznati kroz njen rad i kroz interijer ureda, a sada je upoznajemo i kroz priču koju dijeli s Armanom.
Njih dvoje nisu samo par koji voli dizajn. Oni su zajedno prolazili kroz fakultetske zadatke, studentske rokove, prve profesionalne korake i sve one male rasprave koje se dogode kada dvije osobe koje vole prostor pokušavaju izabrati lampu, materijal ili “samo jednu nijansu drveta”.
U razgovoru za Bonjour.DESIGN pričali su nam o početku njihove veze, arhitekturi Sarajeva, trendovima koje vole, detaljima koji ih odmah kupe i tome kako izgleda kada ti je partner istovremeno i osoba kojoj prvoj pokažeš ideju dok još nije sasvim spremna.
Kada se vratite na početak vaše veze i prve godine arhitekture, šta vam je danas najljepše u tome što ste zajedno rasli kroz isti svijet?
Upoznali smo se na Armanovoj prvoj godini fakulteta, dok sam ja bila na završnoj godini srednje škole. Već sam ranije donijela odluku da ću studirati arhitekturu, pa su neki od naših prvih razgovora bili upravo vezani za arhitekturu i za ono što nas je oboje toliko privlačilo.
U jeku pandemije, kada je studentski život izgledao potpuno drugačije, Arman i ja smo zajedno radili fakultetske vježbe. Nadopunjavali smo jedno drugo, učili jedno od drugog, pa smo i kroz taj zajednički rad razvijali naš odnos.
Danas se sa radosnom nostalgijom prisjećamo studentskih dana koji su, osim naših profesionalnih puteva, oblikovali i naše ličnosti te dodatno učvrstili našu vezu. Ono što je tada počelo kroz zajedničke skice, ideje i sate rada provedene na studentskim projektima, nastavilo se i u našim prvim profesionalnim koracima. Naravno, i danas jedno drugom pružamo podršku, dijelimo znanje i zajedno rastemo, kako privatno tako i kroz arhitekturu koja nas je od samog početka povezivala.

Koliko se vaši senzibiliteti razlikuju kada je riječ o prostoru, dizajnu i estetici, a gdje se najviše preklapaju?
Mislim da se razlikujemo dovoljno da jedno drugom uvijek možemo ponuditi neku novu perspektivu. Upravo te naše razlike često nas dovedu do boljih i zanimljivijih rješenja u projektima. Ali i dovoljno često imamo slične ideje i pristupe, pa naposljetku uvijek nađemo način da se složimo oko onoga što nam je najvažnije, a to je da prostor bude funkcionalan, promišljen i estetski atraktivan.
Ko je od vas veći perfekcionista, a ko prvi kaže: “dobro je, šalji”?
Oboje imamo problem da kažemo „to je to“ i pošaljemo projekat jer uvijek mislimo da postoji još neki detalj koji možemo doraditi, poboljšati ili jednostavno učiniti ljepšim. Svaki novi projekat nam je prilika da kreiramo nešto novo, pomjerimo vlastite granice i iz onoga što radimo izvučemo maksimum. Nadamo se da nas s vremenom neće napustiti želja za traganjem i da smo još daleko od brzog „dobro je, šalji“.
Koji dizajnerski detalj u prostoru vas odmah kupi?
Najviše nas privlače konstruktivni detalji koji prostoru daju karakter i naglašavaju njegovu arhitekturu. Privlače nas visoki stropovi, zanimljiva i izazovna konstrukcija te pažljiva upotreba materijala, posebno kada se kroz njih dodatno naglašava monumentalnost objekta ili prostora. Radujemo se kada konstrukcija nije samo funkcionalna, već postaje važan dio estetike i ukupnog doživljaja prostora.
Koji trend u interijeru ili arhitekturi vam je trenutno precijenjen, a koji trend vam je zapravo guilty pleasure?
Generalno ne smatramo da postoji precijenjen trend u arhitekturi jer arhitektura je uvijek odraz vremena i društva u kojem nastaje, njegovih potreba, mogućnosti i ekonomskih prilika. Trenutno primjećujemo sve veću potrebu za jednostavnijim i pristupačnijim rješenjima, što je sasvim prirodan odgovor na vrijeme u kojem živimo.
S druge strane, volimo korištenje kvalitetnih, prirodnih materijala na kojima se s vremenom vidi trag korištenja. Lijepo nam je kada materijal ne ostane isti kao prvog dana, već zajedno s prostorom i njegovim korisnikom stari, mijenja se i dobija svoj karakter.
Šta vam je najljepše u arhitekturi Sarajeva?
Raznolikost u arhitekturi Sarajeva je ono u čemu leži njegov šarm. Te različite arhitektonske cjeline nisu uvijek savršene i „teorijski“ ispravne, ali miks estetski savršene austrougarske gradnje u centru Sarajeva i vernakularnih arhitektonskih rješenja na okolnim brdima čini da prostor djeluje poput multiverzuma u kojem se prepliću različite kulture i svjetonazori. Upravo ta nesavršenost i slojevitost čine Sarajevo posebnim.
Da pravite zajednički stan od nule, oko čega biste se najbrže složili, a oko čega biste najduže raspravljali?
Najbrže bismo se složili oko osnove prostora, puno prirodnog svjetla, funkcionalan tlocrt i kvalitetni prirodni materijali. Važno nam je da prostor bude ugodan i da s vremenom dobija karakter.
Najduže bismo vjerovatno raspravljali o detaljima. Kada su oba partnera arhitekti, izbor jedne lampe, stolice ili nijanse drveta lako preraste u malu projektnu raspravu, a na kraju obično pronađemo neko treće rješenje koje nam se oboma više sviđa.
Koji je vaš zajednički dream project?
U nekom periodu naše veze saznali smo da smo oboje kao mala djeca gledali emisije o arhitektima koji su radili volonterske projekte u zajednicama kojima je zbog različitih okolnosti bila potrebna pomoć. Možda je upravo tada, potpuno nesvjesno, počela naša želja da jednog dana radimo na takvim projektima koji će, osim svoje arhitektonske ili materijalne vrijednosti, donijeti korist široj zajednici i ostaviti pozitivan i trajan trag u okruženju u kojem nastaju.

Šta ste kroz sedam godina veze naučili jedno od drugog, a da vas je promijenilo i privatno i profesionalno?
Mislim da smo prije svega naučili gledati stvari iz perspektive onog drugog. Kada toliko dugo zajedno odrastate, studirate, počinjete raditi i prolazite kroz različite životne faze, neminovno preuzmete ponešto jedno od drugog. Arman je mene naučio da budem odlučnija, više vjerujem svom osjećaju i ne bojim se napraviti prvi korak, dok sam ja njega naučila da neke stvari ne mora uvijek odmah riješiti, već da ih sagleda iz šire perspektive i vjeruje procesu.
Profesionalno smo jedno drugom postali svojevrsni filter, osoba kojoj možeš pokazati ideju dok još nije sasvim formirana i očekivati iskreno mišljenje. Naučili smo da dobra kritika nije suprotstavljanje, već jedan od najboljih načina da ideja postane bolja. Mislim da nam je upravo to pomoglo da i privatno i profesionalno budemo otvoreniji, sigurniji i spremniji učiti jedno od drugog.
Opišite jedno drugo kao arhitektu u tri riječi.
Melisa je vrijedna, kreativna, istrajna i odgovorna.
Arman je radoznao, uporan, temeljit i pouzdan.
A zajedno smo sve to.
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo i kafa imaju odnos koji odavno nadilazi samu naviku ispijanja ovog napitka. Kafići su mjesta na kojima dogovaramo sastanke, završavamo radni dan, susrećemo poznata lica ili jednostavno postajemo dio svakodnevnog ritma grada. U arhitekturi i urbanizmu takvi prostori imaju i svoje ime: third spaces , odnosno treća mjesta, ona između doma i posla, u kojima se gradi osjećaj zajednice.
KAWA je tokom proteklih pet godina postala jedno od prepoznatljivih mjesta sarajevske specialty coffee kulture. Sada, s novim konceptom KAWA Studio, osnivač Eldar Resić otvara drugačije poglavlje, ono u kojem se dnevni ritual ispijanja kafe susreće s večernjom kulturom koktela.
Međutim, kako prostor koji već ima izgrađen identitet dobija novo arhitektonsko lice? Kako se nekadašnja optika transformiše u coffee & cocktail bar i kako se unutar relativno male kvadrature oblikuje interijer koji treba odgovoriti na različite scenarije korištenja?
Odgovore smo potražili upravo u KAWA Studiu, gdje smo razgovarali s Eldarom Resićem i arhitektom Arminom Mesićem iz studia FO4A Architecture , koji potpisuje njegovo uređenje. 
Kroz njihovu saradnju nastao je interijer u kojem se postojeći arhitektonski elementi susreću s novim materijalima, namjenski izrađenim namještajem i pažljivo organizovanim zonama. Prostor koji je nekada imao sasvim drugu funkciju danas pokazuje koliko arhitektura može uticati na način na koji doživljavamo svakodnevne rituale.
Zanimljivo je da FO4A ovom projektu nije pristupio kao potpuno nepoznatom prostoru. Armin Mesić već je jednom radio na njegovom uređenju, tada za optiku, a nekoliko godina kasnije isti interijer dobio je novu namjenu.
Takva transformacija otvara jedno od zanimljivijih pitanja savremene arhitekture: koliko se postojeći prostor može prilagoditi novoj funkciji bez potpunog brisanja njegovog identiteta? 
U KAWA Studiju odgovor se nazire kroz odnos postojećih i novih elemenata. Dekorativni stropovi, izložena opeka i karakteristične teksture zidova ostaju dio arhitektonskog jezika, dok drvene obloge, rasvjeta i namjenski izrađen namještaj uvode toplinu i drugačiju atmosferu.
Međutim, najveća promjena nije samo vizuelna. Prostor sada mora istovremeno odgovoriti na dva različita ugostiteljska koncepta: dnevnu specialty coffee kulturu i večernje iskustvo cocktail bara.

U urbanizmu se već decenijama govori o važnosti takozvanih trećih mjesta, prostora izvan doma i radnog okruženja koji omogućavaju neformalna okupljanja, razgovore i stvaranje društvenih veza.
Američki sociolog Ray Oldenburg popularizirao je ovaj koncept kroz ideju da upravo takva mjesta imaju važnu ulogu u svakodnevnom životu zajednice.
U Sarajevu, gradu u kojem kafa ima snažnu društvenu dimenziju, kafići prirodno preuzimaju dio te uloge. Ipak, zanimljivo je razmišljati o tome koliko je osjećaj pripadnosti rezultat ljudi koji koriste određeni prostor, a koliko samog načina na koji je prostor projektovan.
Može li raspored sjedenja potaknuti razgovor? Može li izbor materijala učiniti prostor prisnijim? I koliko je važno da interijer gostima omogući različite načine korištenja, od kratkog susreta uz šank do mirnijeg razgovora za stolom?
O tome smo razgovarali s Eldarom i Arminom, čiji pristup osmišljavanju KAWA Studija otvara zanimljiva pitanja o odnosu arhitekture i spontanosti svakodnevnih susreta, ali i ulozi koju oblikovanje prostora može imati u stvaranju osjećaja zajednice.

KAWA je u Sarajevu odavno postala više od mjesta na koje se dolazi po dobru kafu. Izgradili ste zajednicu i prepoznatljiv identitet, pa me zanima šta je bio trenutak u kojem ste odlučili da je vrijeme za sljedeći korak i kako je nastala ideja za KAWA Studio?
ELDAR: Ideja za drugi objekat, odnosno KAWA Studio, nastala je još prije neke dvije godine.
Pokazala se prilika da bi KAWA mogla postati jedan mogući lanac objekata, odnosno franšiza. KAWA Studio je ustvari ono što bi trebalo predstavljati ono što najbolje radimo, a to su kafa i kokteli.
Prvo je najteži proces bio pronalazak prostora, ali imao sam određenu sreću prilikom traganja. Na osnovu svega što se dešavalo ove dvije godine uspio sam pronaći kvalitetne ljude koji mogu iznijeti ovu moju ideju. 

KAWA već ima izgrađen identitet i gotovo kultni status među svojom publikom. Kako ste pristupili projektovanju novog prostora koji treba zadržati tu prepoznatljivost, ali istovremeno predstaviti drugačiji koncept? Šta je bila vaša početna arhitektonska ideja?
ARMIN: Početna ideja bila je postojeće stanje, odnosno prostor nekadašnje optike, koji ima jednu zanimljivu anegdotu.
Naime, Rešo me prije tri godine preporučio klijentima za koje sam projektovao upravo ovaj prostor, tada u funkciji optike. Tri godine kasnije Rešo preuzima isti prostor, koji sada zajedno adaptiramo za KAWA Studio.
Pokušali smo pratiti jednu liniju koju smo imali u prvoj KAWA-i, ali ne da se ovdje dogodi ista priča, nego da napravimo jedan level up , odnosno malo profinjeniji prostor.
Mislim da smo to uspjeli. Ovaj prostor je, rekao bih, dovršeniji nego onaj gore, ali i dosta manji, tako da nije zamišljen za neko pretjerano zadržavanje ljudi. Ideja je brza kafa, brzi koktel, kratko zadržavanje i ideš dalje. 

KAWA Studio donosi zanimljiv koncept: specialty kafa tokom dana, kokteli navečer. Šta vas je privuklo toj kombinaciji i kako zamišljate da se atmosfera, ali i publika prostora, mijenja kroz dan?
ELDAR: Što se tiče koncepta KAWA-e, mi smo, nažalost, i uvijek to ponavljam, jedini specialty coffee objekat u gradu. Koristimo i sami pržimo svoju kafu, koja je mnogo kvalitetnija od nekih komercijalnih kafa.
Evo, nakon pet godina i dalje uspijevamo poslovati.
Želja mi je bila da ne moram svakodnevno direktno komunicirati sa svojim gostima, novim i starim, na način da im stalno objašnjavamo šta radimo, nego da KAWA Studio sam na neki način objasni ljudima da u Sarajevu postoje kvalitetni ljudi koji žele pratiti trendove koji su u svijetu popularni već više od deset godina, kao i ono što se dešava u zemljama u okruženju. 

KAWA Studio je relativno mali prostor koji tokom dana funkcioniše kao specialty coffee bar, a navečer kao cocktail bar. Kako ste pristupili organizaciji prostora koji treba odgovoriti na dva različita načina korištenja? Koji su vam bili najveći izazovi u planiranju funkcija, kretanja i atmosfere?
ARMIN: Prostor u suštini ima tri zone. To su zona šanka, zona zadržavanja koja obuhvata nisko i visoko sjedenje, te separe koji se nalazi na galeriji.
Ne bih rekao da je organizacija prostora bila izazov. Ja često kažem: kakav ti je investitor, takav ti je projekt.
Rešo ima odličnu energiju, kao i svi momci koji su tu, i s njima je zaista užitak raditi. Ja s njim stvarno volim raditi. On je, da se tako izrazim, pravi drug.
Imamo dobru energiju i razumijevanje. Niko ne želi ništa preuzeti za sebe, svi to nekako dijelimo zajedno.
Rekao bih da je ključ KAWA-e upravo to drugarstvo i zajednicu. 

Kada ste Arminu i timu FO4A predstavili ideju KAWA studia, kakav ste prostor zamišljali? Šta vam je bilo najvažnije da interijer komunicira i koliko ste slobode ostavili arhitektima da vašu viziju interpretiraju na svoj način?
ELDAR: Iskreno, toplinu, gostoljubivost i da svi koji uđu ovdje osjete da su dobrodošli.
Posebno su zanimljivi detalji namještaja, rasvjete i različitih materijala koji prostoru daju karakter. Koliko je u projektu bilo namjenski dizajniranih elemenata i s kojim ste lokalnim dizajnerima, umjetnicima ili proizvođačima sarađivali? Kako ste birali komade koji će postati dio ovog interijera?
ARMIN: Tu svakako možemo spomenuti lokalne dizajnere, kao i stolariju Olovčić, koja je radila namjenski izrađene elemente, od polica i šanka do kutija za kišobrane. Sve je to Keno radio. Što se tiče maski za radijatore, one meni nisu nešto fenomenalne. Zadržali smo ih jer nije imalo smisla praviti nove. 
Svaki novi prostor nosi i neke priče koje gosti nikada ne saznaju. Je li tokom osmišljavanja i realizacije KAWA studia bilo neke zanimljive anegdote, neočekivane situacije ili ideje koja je nastala sasvim spontano, a na kraju postala dio prostora?
ELDAR: Anegdota je previše!
Često se zezam sa svojim prijateljima da bih već nakon prve KAWA-e i KAWA studia mogao napisati knjigu koja bi se zvala „Priručnik za nove ugostitelje“, ali mislim da bi dosta ljudi nakon čitanja odustalo od bavljenja ovim poslom.
Šalu na stranu, kada dođeš do samog kraja i kada je objekat pred otvaranjem, zaboraviš na neke probleme, a stvarno ih ima jako mnogo na svakom koraku. Od završavanja papira, majstora i nekih običnih stvari koje te demotivišu.
S druge strane, kada vidim svoj tim, reakcije ljudi na još uvijek neotvoren objekat i sve pozitivno što se dešava oko nas, upravo me te stvari motivišu.
Stvarno sam jako sretan što još uvijek imam tim momaka koji su toliko posvećeni i toliko žele. Hvala Bogu, nadam se da ćemo uskoro širiti svoj tim i postati još bolji. 


Koncept third space sve je važniji u savremenoj arhitekturi, posebno kada govorimo o manjim urbanim prostorima koji okupljaju zajednicu. KAWA već ima tu društvenu dimenziju. Kako arhitekta zapravo projektuje osjećaj pripadnosti? Može li se prostor svjesno oblikovati tako da potiče spontanost, razgovor i stvaranje zajednice ili je to nešto što nastaje tek kada ga ljudi počnu koristiti?
ARMIN: Vidi, ti koristiš pojam spontanost, koji je i kod mene prisutan.
Prilikom projektovanja to se kod mene spontano događa, jer ja nekako osjetim gdje se prostor nalazi i šta bi on u suštini trebao imati.
Rekao bih da je ovaj prostor upravo za ovaj dio rada o kojem pričamo pun pogodak, kao što je i prva KAWA na odličnoj poziciji za taj dio rada.
Tako da to nekako prirodno ide. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!