TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 3.4.2026.
U kontekstu savremenih mikro objekata, kućice u drvetu sve češće prelaze granicu između turističkog smještaja i ozbiljnog arhitektonskog promišljanja prostora.
Primjer koji smo pronašli u Golinjevu kod Livna upravo je takav slučaj, mali volumen podignut četiri metra iznad tla koji kroz materijalizaciju, proporcije i odnos prema pejzažu postavlja jasnu dizajnersku logiku.
Umjesto da prirodu koristi samo kao kulisu, ovaj projekt je aktivno uključuje u oblikovanje prostora kroz orijentaciju, otvore i izbor materijala.
Ova kućica u drvetu osmišljena je kao savremen, kompaktan volumen podignut iznad tla, čime se postiže osjećaj lebdenja među krošnjama. Njena struktura djeluje jednostavno, ali je pažljivo projektovana kako bi se uklopila u šumski ambijent bez narušavanja prirodnog balansa.
Velike staklene površine dominiraju fasadom, otvarajući interijer prema pejzažu i stvarajući konstantnu vizualnu vezu s prirodom.
Poseban akcenat stavljen je na krovne prozore koji unose dodatnu svjetlost i omogućavaju pogled prema nebu, a minimalistički pristup oblikovanju dodatno naglašava mir i tišinu lokacije.
Unutrašnjost kuće prati isti koncept jednostavnosti, ali uz naglašenu toplinu materijala. Kombinacija drveta, bijelih pločica i tamnih akcenata stvara moderan, ali ugodan ambijent.
Dnevni boravak funkcioniše i kao trpezarija, a centralno mjesto zauzima peć na drva koja prostoru daje poseban ugođaj tokom hladnijih dana. Veliki prozori čine da interijer djeluje prostranije nego što zapravo jeste. Svaki detalj pažljivo je biran kako bi spojio estetiku i praktičnost.
Organizacija prostora zasniva se na jasno definisanoj vertikalnoj podjeli funkcija, gdje prizemlje objedinjuje dnevni boravak i kuhinju u jedinstvenu cjelinu. Kuhinja je pozicionirana uz rub volumena, diskretno integrisana u prostor bez narušavanja njegove protočnosti, što omogućava nesmetan tok kretanja i vizuelni kontinuitet. 
Spavaća soba na ovoj etaži osigurava privatnost i lakoću korištenja, dok se druga, smještena na galeriji, izdvaja kao intimniji, gotovo povučeni nivo. Upravo ta zona na mezzaninu, otvorena prema krovu i definirana krovnim prozorima, donosi dodatnu prostornu dinamiku i specifičan doživljaj, pogled prema nebu postaje njen ključni arhitektonski element.
Jedan od najposebnijih elemenata ove lokacije je prostor ispred kuće, mala šumska oaza uređena kao mjesto za druženje i opuštanje. Staza od svijetlog šljunka vodi do otvorenog lounge prostora okruženog visokim borovima.
Garnitura za sjedenje i suptilna rasvjeta među drvećem stvaraju gotovo filmsku atmosferu, posebno u večernjim satima. Ovdje priroda nije samo pozadina, već aktivni dio iskustva boravka. Pogled na jezero Buško dodatno pojačava osjećaj izolacije i mira koji poziva na usporavanje i uživanje u jednostavnim trenucima.
*Projekat je predstavljen na temelju javno dostupnih informacija s Airbnb platforme. Autor projekta nije bio naveden u dostupnim podacima. Ukoliko ste vi radili projekat, rado ćemo dopuniti članak uz odgovarajući kredit.
TEKST: Ada Ćeremida
U posljednjih nekoliko godina Albanija je postala jedna od onih destinacija o kojima se više ne govori samo zbog mora, nego i zbog arhitekture.
Tirana je već odavno privukla pažnju projektima koji mijenjaju vizuru grada, a sada se isti talas sve više širi i prema obali. Upravo zato nas je zainteresovao novi koncept projekta studija Oppenheim Architecture za Vloru, koji izgleda kao spoj mediteranskog grada, savremene skulpture i filmske scenografije. 
Iako projekat još nije realizovan, vizuali i ideja iza njega već su otvorili razgovor o tome kako bi mogla izgledati nova generacija urbanizma na Jadranu. Posebno jer ovaj pristup ne pokušava samo napraviti “instagramičan” skyline, nego reinterpretirati lokalnu arhitekturu, ritam ulica i način zajedničkog života.
Nakon projekata poput Sphere Building u Tirani o kojem se mnogo govorilo prošle godine, čini se da Albanija sve ozbiljnije postaje regionalni laboratorij za novu arhitekturu.
Vlore Beach Urban Development zamišljen je kao novi urbani kvart na spoju grada i mora, ali ono što ga razlikuje od brojnih obalnih masterplanova jeste način na koji koristi lokalni identitet kao polaznu tačku.
Umjesto zatvorenih resort blokova, arhitekti su inspiraciju pronašli u tradicionalnim albanskim nukli naseljima – manjim grupacijama kuća organizovanim oko zajedničkih prostora i uskih pješačkih ulica.
Rezultat je kvart koji djeluje gusto i urbano, ali istovremeno zadržava ljudsku mjeru. Pješačke zone, prolazi između zgrada i otvoreni prizemni nivoi stvaraju osjećaj grada koji se koristi, a ne samo promatra.
Upravo taj dio projekta djeluje kao njegov najzanimljiviji element jer podsjeća da savremeni urbanizam ne mora značiti gubitak lokalnog karaktera.
Jedna od prvih stvari koje primijetite na vizualima jesu fasade pune dubokih otvora, sjenki i ritmičnih geometrija. Oppenheim Architecture koristi teksturirane površine i prozorske otvore inspirisane tradicionalnim albanskim tipologijama, ali ih prevodi u mnogo savremeniji i gotovo monolitan izraz. 
Tornjevi tako djeluju skulpturalno, ali ne hladno. Nijanse pijeska, terakote, maslinasto zelene i pastelnih tonova dodatno pojačavaju mediteranski osjećaj projekta, zbog čega cijeli kvart izgleda kao produžetak pejzaža oko sebe.
Posebno je zanimljivo što arhitektura ne pokušava dominirati obalom staklenim refleksijama, nego kroz masu, teksturu i dubinu fasade stvara odnos sa svjetlom i klimom.
Iako većinu projekta čine niži volumeni organizovani poput urbanog tkiva, tri vitka tornja postavljena su kao vertikalni akcenti cijelog kompleksa. Oni služe kao svojevrsni orijentiri između grada, marine i Lungomare šetnice, ali i uvode novu gustinu u obalni dio Vlore.
Njihova pozicija omogućava otvorene vizure prema Jadranu, dok niži objekti zadržavaju intimniju atmosferu ulica i trgova između zgrada.
Upravo taj kontrast između monumentalnog i lokalnog daje projektu posebnu dinamiku. Na vizualima posebno dolazi do izražaja način na koji tornjevi izranjaju iz mreže manjih objekata, gotovo kao savremene mediteranske kule.
Ono što je prije nekoliko godina djelovalo kao izolovan niz ambicioznih projekata u Tirani danas izgleda kao mnogo širi arhitektonski momentum. Albanija posljednjih godina intenzivno ulaže u transformaciju svojih gradova, a u taj proces uključeni su brojni međunarodni studiji poput Oppenheim Architecture, MVRDV ili Stefano Boeri Architetti.
Zbog toga projekti poput ovog više nisu izuzetak, nego dio nove urbane slike zemlje. Posebno je zanimljivo što mnogi od njih pokušavaju balansirati između lokalne tradicije i savremenog identiteta, umjesto da potpuno brišu postojeći kontekst.
Upravo zato Vlora Beach Urban Development djeluje kao projekat koji nije zanimljiv samo arhitektima, nego i svima koje zanima kako bi mogli izgledati budući gradovi Mediterana.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
