TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 3.4.2026.
U kontekstu savremenih mikro objekata, kućice u drvetu sve češće prelaze granicu između turističkog smještaja i ozbiljnog arhitektonskog promišljanja prostora.
Primjer koji smo pronašli u Golinjevu kod Livna upravo je takav slučaj, mali volumen podignut četiri metra iznad tla koji kroz materijalizaciju, proporcije i odnos prema pejzažu postavlja jasnu dizajnersku logiku.
Umjesto da prirodu koristi samo kao kulisu, ovaj projekt je aktivno uključuje u oblikovanje prostora kroz orijentaciju, otvore i izbor materijala.
Ova kućica u drvetu osmišljena je kao savremen, kompaktan volumen podignut iznad tla, čime se postiže osjećaj lebdenja među krošnjama. Njena struktura djeluje jednostavno, ali je pažljivo projektovana kako bi se uklopila u šumski ambijent bez narušavanja prirodnog balansa.
Velike staklene površine dominiraju fasadom, otvarajući interijer prema pejzažu i stvarajući konstantnu vizualnu vezu s prirodom.
Poseban akcenat stavljen je na krovne prozore koji unose dodatnu svjetlost i omogućavaju pogled prema nebu, a minimalistički pristup oblikovanju dodatno naglašava mir i tišinu lokacije.
Unutrašnjost kuće prati isti koncept jednostavnosti, ali uz naglašenu toplinu materijala. Kombinacija drveta, bijelih pločica i tamnih akcenata stvara moderan, ali ugodan ambijent.
Dnevni boravak funkcioniše i kao trpezarija, a centralno mjesto zauzima peć na drva koja prostoru daje poseban ugođaj tokom hladnijih dana. Veliki prozori čine da interijer djeluje prostranije nego što zapravo jeste. Svaki detalj pažljivo je biran kako bi spojio estetiku i praktičnost.
Organizacija prostora zasniva se na jasno definisanoj vertikalnoj podjeli funkcija, gdje prizemlje objedinjuje dnevni boravak i kuhinju u jedinstvenu cjelinu. Kuhinja je pozicionirana uz rub volumena, diskretno integrisana u prostor bez narušavanja njegove protočnosti, što omogućava nesmetan tok kretanja i vizuelni kontinuitet. 
Spavaća soba na ovoj etaži osigurava privatnost i lakoću korištenja, dok se druga, smještena na galeriji, izdvaja kao intimniji, gotovo povučeni nivo. Upravo ta zona na mezzaninu, otvorena prema krovu i definirana krovnim prozorima, donosi dodatnu prostornu dinamiku i specifičan doživljaj, pogled prema nebu postaje njen ključni arhitektonski element.
Jedan od najposebnijih elemenata ove lokacije je prostor ispred kuće, mala šumska oaza uređena kao mjesto za druženje i opuštanje. Staza od svijetlog šljunka vodi do otvorenog lounge prostora okruženog visokim borovima.
Garnitura za sjedenje i suptilna rasvjeta među drvećem stvaraju gotovo filmsku atmosferu, posebno u večernjim satima. Ovdje priroda nije samo pozadina, već aktivni dio iskustva boravka. Pogled na jezero Buško dodatno pojačava osjećaj izolacije i mira koji poziva na usporavanje i uživanje u jednostavnim trenucima.
TEKST: Ada Ćeremida
Na riječnom otoku u Bihaću, svega nekoliko minuta hoda od centra grada, nalazi se mala drvena kuća koja djeluje kao da je izrasla iz pejzaža.
Skrivena među stablima i podignuta na čeličnim stubovima, ona istovremeno podsjeća na savremeni treehouse i reinterpretaciju tradicionalnih sojenica koje su nekada bile karakteristične za ovaj prostor.
Projekt potpisuje bihaćki IN/OUT arh. studio, a ideja je bila jednostavna: arhitektura koja ne dominira prirodom, već joj se prilagođava. Kuća je postavljena između stabala oraha i okrenuta prema rijeci Uni, pa veliki prozori i otvorene terase postaju okvir za pejzaž koji je stalno u pokretu.
Dolazak do kuće osmišljen je kao svojevrsni uvod u prostor. Drveni most vodi na mali otok na rijeci Uni, gdje saobraćaj prestaje, a staza duga stotinjak metara vodi kroz travnjak i voćnjak prije nego što se između stabala pojavi kuća. Ova sekvenca dolaska nije slučajna, već dio arhitektonske dramaturgije koja postepeno odvaja posjetioce od gradske svakodnevice.
Objekat je smješten između tri stabla oraha, po kojima je i dobio ime, a sama lokacija snažno je uticala na koncept projekta. Umjesto da se prostor raščisti i podredi arhitekturi, kuća je pozicionirana tako da zadrži postojeće drveće i maksimalno iskoristi prirodne vizure prema rijeci.
Osnovni koncept inspirisan je tradicionalnim sojenicama, objektima građenim na stubovima koji su u ovom dijelu Evrope poznati još iz vremena Japoda. Podizanje kuće na jednu etažu iznad tla omogućilo je sigurnost na riječnom otoku, ali i formiranje dodatnog prostora u prizemlju.
Čelični stubovi i lagana konstrukcija stvaraju dojam da volumen lebdi među krošnjama. Drvena fasada dodatno naglašava odnos kuće s okolinom, dok tamni tonovi omogućavaju da se objekat vizuelno stapa s vegetacijom.
Prostor ispod kuće pretvoren je u veliku natkrivenu terasu koja funkcionira kao ljetni dnevni boravak. Ovdje se nalazi stol za druženje, ali i mala vanjska kuhinja koja omogućava da se većina aktivnosti tokom toplijih mjeseci odvija na otvorenom.
Ovakvo rješenje pretvara prizemlje u fleksibilnu zonu između interijera i pejzaža. Terasa je ujedno mjesto s kojeg se najviše osjeća prisutnost rijeke, dok drveni strop i metalna konstrukcija stvaraju atmosferu zaklonjenog, ali otvorenog prostora.
Unutrašnjost kuće organizovana je kao kompaktan, ali funkcionalan prostor koji maksimalno koristi pogled prema rijeci i krošnjama. Veliki prozori postaju dominantan element interijera, pretvarajući pejzaž u stalni dio svakodnevnog iskustva boravka.
Materijali su namjerno zadržani u toplim, prirodnim tonovima: drveni podovi, drvene obloge i neutralni tekstili stvaraju smirenu atmosferu koja prati kontekst okoline.
Centralni dio interijera čini mali dnevni prostor s niskim stolom i klupom smještenom uz veliki prozor. Ovaj dio kuće djeluje poput produžetka terase, jer pogled direktno izlazi na rijeku i zelenilo.
Uz dnevni boravak nalazi se kompaktna kuhinja koja je projektovana kao funkcionalna niša. Minimalistički ormari i tamni radni elementi omogućavaju da kuhinja ostane vizuelno diskretna unutar malog prostora.
Spavaća soba smještena je uz veliki panoramski prozor koji gotovo u potpunosti otvara pogled prema drveću i vodi. Krevet je postavljen tako da jutarnje svjetlo ulazi direktno kroz krošnje, stvarajući osjećaj boravka u prirodi čak i kada ste unutra.
Drvene obloge zidova dodatno naglašavaju osjećaj topline, dok tekstilni detalji i ručno tkani motivi unose suptilnu referencu na lokalnu tradiciju.
Jedan od ključnih elemenata ovog projekta nije samo kuća, već i pejzaž koji je okružuje. Rijeka Una prolazi tik uz otok, a u neposrednoj blizini nalaze se mali slapovi koji stvaraju stalnu zvučnu kulisu prostora.
Veliki prozori i terasa osmišljeni su kao arhitektonski okvir za ovu prirodnu scenografiju, zbog čega granica između interijera i eksterijera gotovo nestaje.
Boravak u ovoj kući prirodno se nastavlja na aktivnosti koje nudi sama rijeka. Tokom ljeta gosti vrijeme provode kupajući se u Uni, vozeći kajak ili SUP, ili jednostavno posmatrajući tok rijeke s drvene platforme.
Zanimljivo je da se uprkos osjećaju izolacije kuća nalazi svega nekoliko minuta hoda od centra Bihaća, što ovu lokaciju čini jedinstvenim spojem prirode i urbanog života.
Ova mala kuća pokazuje koliko snažan arhitektonski koncept može nastati kada projekt reaguje na kontekst, umjesto da ga pokušava promijeniti. Podignuta na stubovima, skrivena među krošnjama i otvorena prema rijeci, ona djeluje kao produžetak pejzaža, a ne kao objekat koji ga prekida.
Možda je upravo u tome njena najveća vrijednost: arhitektura koja ne pokušava biti spektakularna, ali ostaje nezaboravna jer se savršeno uklapa u mjesto na kojem je nastala.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
