TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 12.5.2026.
Najčešće zavirujemo u stanove, kuće i interijere koje su arhitekti osmislili za druge ljude.
Ovaj put odlučili smo okrenuti perspektivu i pogledati prostor u kojem oni provode svoje dane, razvijaju ideje, crtaju projekte i vode beskrajne razgovore uz kafu i moodboarde.
U jednoj od najljepših austrougarskih ulica u Sarajevu, Štrosmajerovoj, pronašli smo kancelariju arhitektonskog biroa Cube Design koja izgleda kao produžetak njihove filozofije rada: otvoreno, funkcionalno i vrlo živo.
Na oko 100 kvadrata smješten je prostor koji svakodnevno koristi tim od 15 ljudi, većinom arhitektica i arhitekata, a iza interijera stoji njihova najmlađa kolegica.
Projektovati prostor za arhitektonski biro vjerovatno je jedan od rijetkih zadataka gdje ćete tokom procesa dobiti deset različitih prijedloga prije prve jutarnje kafe.
Upravo to kroz smijeh opisuje i mlada arhitektica Melissa Pintol, koja je bila zadužena za dizajn interijera. U jednom trenutku, kaže, pola kolektiva stajalo bi oko njenog stola objašnjavajući kako bi oni nešto drugačije riješili. Ipak, upravo je ta razmjena ideja prostoru dala karakter koji danas djeluje autentično i neopterećeno. 
Kancelarija nije zamišljena kao sterilni showroom, nego kao prostor koji svakodnevno trpi sastanke, skice, materijale, brainstorming i stalno pomjeranje granica između DESIGN, BID i BUILD procesa.
Melissa Pintol, arhitektica Cube Design studija
Prva stvar koju ćete primijetiti u prostoru vjerovatno nisu računari ni veliki projektni zid, nego boje. Bordo plafoni u community dijelu kancelarije i plavi tonovi u radnim prostorima otvorili su internu sarajevsku debatu koja se vrlo brzo pretvorila u pitanje: “Dobro, za koga se ovdje navija?”.
Cube Design je bez dileme partner FK Sarajevo, ali plavi detalji dovoljno su “provocirali” da se u kancelariji pokrene standardna gradska rasprava uz espresso aparat. Na kraju su zaključili da je prostor dovoljno neutralan da svako u njemu vidi ono što želi.
Nama se više sviđa činjenica da upravo ti neočekivani koloristički momenti kancelariji daju osjećaj energije i karaktera, posebno u kombinaciji sa svijetlim drvetom, terrazzo podovima i visokim austrougarskim proporcijama prostora.
Jedan od detalja koji najviše privlači pažnju posjetilaca jeste njihov “projektni zid”, odnosno veliki kanban board koji prati svaki projekat od prve ideje do završne realizacije. Sve počinje jednim sticky note papirićem koji zatim prolazi kroz DESIGN, mjerenja, koncept, idejna rješenja, BID fazu i na kraju BUILD proces sa izvođenjem i nadzorom na gradilištu.
Na vrlo jednostavan način zid zapravo prikazuje koliko je arhitektura istovremeno kreativna i operativna disciplina. Kako kažu iz studija, najljepši trenutak je kada se papirić konačno skine sa zida jer tada znaju da je projekat uspješno završen.
U prostoru punom materijala, uzoraka i kataloga, upravo taj zid djeluje kao centralna tačka oko koje se svakodnevica kancelarije prirodno vrti.
U kancelariji direktora posebna pažnja posvećena je domaćem dizajnu i proizvodnji. Komadi brendova kao što su ZANAT, Gazzda, Sham Carpets i detalji umjetnice Belme Tvico integrisani su kroz prostor bez potrebe da djeluju “izložbeno”.
Upravo su to elementi koje klijenti često prve primijete, bilo da dolaze iz BiH ili inostranstva, jer enterijer na suptilan način govori o lokalnom zanatu, materijalima i ljudima koji stoje iza njih.
Kombinacija savremenog radnog prostora i domaćih dizajnerskih komada daje kancelariji osjećaj topline koji često nedostaje uredima ovog tipa. Možda najbolji opis cijelog prostora dolazi upravo od njihovog tima: kancelarija je živa.
Mijenja se zajedno s projektima, ljudima i idejama koje svakodnevno nastaju unutar nje.
TEKST: Ada Ćeremida
Šta se desi kada se jedna veza od početka gradi kroz skice, makete, studentske projekte, zajedničke rokove i istu ljubav prema prostoru?
Kada smo pokrenuli prvi format razgovora s mladim arhitektima, ideja nije bila samo da pokažemo ko trenutno radi zanimljive projekte, nego da uhvatimo onu fazu karijere u kojoj se senzibilitet tek formira, odluke postaju ozbiljnije, a svaki novi prostor nosi i malu ličnu priču.
Ovo je druga epizoda tog istog razgovora, ali ovaj put sa dodatnim slojem: ljubavnim, profesionalnim i potpuno arhitektonskim. Melisu ste već imali priliku upoznati kroz njen rad i kroz interijer ureda, a sada je upoznajemo i kroz priču koju dijeli s Armanom.
Njih dvoje nisu samo par koji voli dizajn. Oni su zajedno prolazili kroz fakultetske zadatke, studentske rokove, prve profesionalne korake i sve one male rasprave koje se dogode kada dvije osobe koje vole prostor pokušavaju izabrati lampu, materijal ili “samo jednu nijansu drveta”.
U razgovoru za Bonjour.DESIGN pričali su nam o početku njihove veze, arhitekturi Sarajeva, trendovima koje vole, detaljima koji ih odmah kupe i tome kako izgleda kada ti je partner istovremeno i osoba kojoj prvoj pokažeš ideju dok još nije sasvim spremna.
Kada se vratite na početak vaše veze i prve godine arhitekture, šta vam je danas najljepše u tome što ste zajedno rasli kroz isti svijet?
Upoznali smo se na Armanovoj prvoj godini fakulteta, dok sam ja bila na završnoj godini srednje škole. Već sam ranije donijela odluku da ću studirati arhitekturu, pa su neki od naših prvih razgovora bili upravo vezani za arhitekturu i za ono što nas je oboje toliko privlačilo.
U jeku pandemije, kada je studentski život izgledao potpuno drugačije, Arman i ja smo zajedno radili fakultetske vježbe. Nadopunjavali smo jedno drugo, učili jedno od drugog, pa smo i kroz taj zajednički rad razvijali naš odnos.
Danas se sa radosnom nostalgijom prisjećamo studentskih dana koji su, osim naših profesionalnih puteva, oblikovali i naše ličnosti te dodatno učvrstili našu vezu. Ono što je tada počelo kroz zajedničke skice, ideje i sate rada provedene na studentskim projektima, nastavilo se i u našim prvim profesionalnim koracima. Naravno, i danas jedno drugom pružamo podršku, dijelimo znanje i zajedno rastemo, kako privatno tako i kroz arhitekturu koja nas je od samog početka povezivala.
Koliko se vaši senzibiliteti razlikuju kada je riječ o prostoru, dizajnu i estetici, a gdje se najviše preklapaju?
Mislim da se razlikujemo dovoljno da jedno drugom uvijek možemo ponuditi neku novu perspektivu. Upravo te naše razlike često nas dovedu do boljih i zanimljivijih rješenja u projektima. Ali i dovoljno često imamo slične ideje i pristupe, pa naposljetku uvijek nađemo način da se složimo oko onoga što nam je najvažnije, a to je da prostor bude funkcionalan, promišljen i estetski atraktivan.
Ko je od vas veći perfekcionista, a ko prvi kaže: “dobro je, šalji”?
Oboje imamo problem da kažemo „to je to“ i pošaljemo projekat jer uvijek mislimo da postoji još neki detalj koji možemo doraditi, poboljšati ili jednostavno učiniti ljepšim. Svaki novi projekat nam je prilika da kreiramo nešto novo, pomjerimo vlastite granice i iz onoga što radimo izvučemo maksimum. Nadamo se da nas s vremenom neće napustiti želja za traganjem i da smo još daleko od brzog „dobro je, šalji“.
Koji dizajnerski detalj u prostoru vas odmah kupi?
Najviše nas privlače konstruktivni detalji koji prostoru daju karakter i naglašavaju njegovu arhitekturu. Privlače nas visoki stropovi, zanimljiva i izazovna konstrukcija te pažljiva upotreba materijala, posebno kada se kroz njih dodatno naglašava monumentalnost objekta ili prostora. Radujemo se kada konstrukcija nije samo funkcionalna, već postaje važan dio estetike i ukupnog doživljaja prostora.
Koji trend u interijeru ili arhitekturi vam je trenutno precijenjen, a koji trend vam je zapravo guilty pleasure?
Generalno ne smatramo da postoji precijenjen trend u arhitekturi jer arhitektura je uvijek odraz vremena i društva u kojem nastaje, njegovih potreba, mogućnosti i ekonomskih prilika. Trenutno primjećujemo sve veću potrebu za jednostavnijim i pristupačnijim rješenjima, što je sasvim prirodan odgovor na vrijeme u kojem živimo.
S druge strane, volimo korištenje kvalitetnih, prirodnih materijala na kojima se s vremenom vidi trag korištenja. Lijepo nam je kada materijal ne ostane isti kao prvog dana, već zajedno s prostorom i njegovim korisnikom stari, mijenja se i dobija svoj karakter.
Šta vam je najljepše u arhitekturi Sarajeva?
Raznolikost u arhitekturi Sarajeva je ono u čemu leži njegov šarm. Te različite arhitektonske cjeline nisu uvijek savršene i „teorijski“ ispravne, ali miks estetski savršene austrougarske gradnje u centru Sarajeva i vernakularnih arhitektonskih rješenja na okolnim brdima čini da prostor djeluje poput multiverzuma u kojem se prepliću različite kulture i svjetonazori. Upravo ta nesavršenost i slojevitost čine Sarajevo posebnim.
Da pravite zajednički stan od nule, oko čega biste se najbrže složili, a oko čega biste najduže raspravljali?
Najbrže bismo se složili oko osnove prostora, puno prirodnog svjetla, funkcionalan tlocrt i kvalitetni prirodni materijali. Važno nam je da prostor bude ugodan i da s vremenom dobija karakter.
Najduže bismo vjerovatno raspravljali o detaljima. Kada su oba partnera arhitekti, izbor jedne lampe, stolice ili nijanse drveta lako preraste u malu projektnu raspravu, a na kraju obično pronađemo neko treće rješenje koje nam se oboma više sviđa.
Koji je vaš zajednički dream project?
U nekom periodu naše veze saznali smo da smo oboje kao mala djeca gledali emisije o arhitektima koji su radili volonterske projekte u zajednicama kojima je zbog različitih okolnosti bila potrebna pomoć. Možda je upravo tada, potpuno nesvjesno, počela naša želja da jednog dana radimo na takvim projektima koji će, osim svoje arhitektonske ili materijalne vrijednosti, donijeti korist široj zajednici i ostaviti pozitivan i trajan trag u okruženju u kojem nastaju.
Šta ste kroz sedam godina veze naučili jedno od drugog, a da vas je promijenilo i privatno i profesionalno?
Mislim da smo prije svega naučili gledati stvari iz perspektive onog drugog. Kada toliko dugo zajedno odrastate, studirate, počinjete raditi i prolazite kroz različite životne faze, neminovno preuzmete ponešto jedno od drugog. Arman je mene naučio da budem odlučnija, više vjerujem svom osjećaju i ne bojim se napraviti prvi korak, dok sam ja njega naučila da neke stvari ne mora uvijek odmah riješiti, već da ih sagleda iz šire perspektive i vjeruje procesu.
Profesionalno smo jedno drugom postali svojevrsni filter, osoba kojoj možeš pokazati ideju dok još nije sasvim formirana i očekivati iskreno mišljenje. Naučili smo da dobra kritika nije suprotstavljanje, već jedan od najboljih načina da ideja postane bolja. Mislim da nam je upravo to pomoglo da i privatno i profesionalno budemo otvoreniji, sigurniji i spremniji učiti jedno od drugog.
Opišite jedno drugo kao arhitektu u tri riječi.
Melisa je vrijedna, kreativna, istrajna i odgovorna.
Arman je radoznao, uporan, temeljit i pouzdan.
A zajedno smo sve to.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
