TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 12.5.2026.
Najčešće zavirujemo u stanove, kuće i interijere koje su arhitekti osmislili za druge ljude.
Ovaj put odlučili smo okrenuti perspektivu i pogledati prostor u kojem oni provode svoje dane, razvijaju ideje, crtaju projekte i vode beskrajne razgovore uz kafu i moodboarde.
U jednoj od najljepših austrougarskih ulica u Sarajevu, Štrosmajerovoj, pronašli smo kancelariju arhitektonskog biroa Cube Design koja izgleda kao produžetak njihove filozofije rada: otvoreno, funkcionalno i vrlo živo.
Na oko 100 kvadrata smješten je prostor koji svakodnevno koristi tim od 15 ljudi, većinom arhitektica i arhitekata, a iza interijera stoji njihova najmlađa kolegica.
Projektovati prostor za arhitektonski biro vjerovatno je jedan od rijetkih zadataka gdje ćete tokom procesa dobiti deset različitih prijedloga prije prve jutarnje kafe.
Upravo to kroz smijeh opisuje i mlada arhitektica Melissa Pintol, koja je bila zadužena za dizajn interijera. U jednom trenutku, kaže, pola kolektiva stajalo bi oko njenog stola objašnjavajući kako bi oni nešto drugačije riješili. Ipak, upravo je ta razmjena ideja prostoru dala karakter koji danas djeluje autentično i neopterećeno. 
Kancelarija nije zamišljena kao sterilni showroom, nego kao prostor koji svakodnevno trpi sastanke, skice, materijale, brainstorming i stalno pomjeranje granica između DESIGN, BID i BUILD procesa.
Melissa Pintol, arhitektica Cube Design studija
Prva stvar koju ćete primijetiti u prostoru vjerovatno nisu računari ni veliki projektni zid, nego boje. Bordo plafoni u community dijelu kancelarije i plavi tonovi u radnim prostorima otvorili su internu sarajevsku debatu koja se vrlo brzo pretvorila u pitanje: “Dobro, za koga se ovdje navija?”.

Cube Design je bez dileme partner FK Sarajevo, ali plavi detalji dovoljno su “provocirali” da se u kancelariji pokrene standardna gradska rasprava uz espresso aparat. Na kraju su zaključili da je prostor dovoljno neutralan da svako u njemu vidi ono što želi.
Nama se više sviđa činjenica da upravo ti neočekivani koloristički momenti kancelariji daju osjećaj energije i karaktera, posebno u kombinaciji sa svijetlim drvetom, terrazzo podovima i visokim austrougarskim proporcijama prostora.
Jedan od detalja koji najviše privlači pažnju posjetilaca jeste njihov “projektni zid”, odnosno veliki kanban board koji prati svaki projekat od prve ideje do završne realizacije. Sve počinje jednim sticky note papirićem koji zatim prolazi kroz DESIGN, mjerenja, koncept, idejna rješenja, BID fazu i na kraju BUILD proces sa izvođenjem i nadzorom na gradilištu.

Na vrlo jednostavan način zid zapravo prikazuje koliko je arhitektura istovremeno kreativna i operativna disciplina. Kako kažu iz studija, najljepši trenutak je kada se papirić konačno skine sa zida jer tada znaju da je projekat uspješno završen.
U prostoru punom materijala, uzoraka i kataloga, upravo taj zid djeluje kao centralna tačka oko koje se svakodnevica kancelarije prirodno vrti.
U kancelariji direktora posebna pažnja posvećena je domaćem dizajnu i proizvodnji. Komadi brendova kao što su ZANAT, Gazzda, Sham Carpets i detalji umjetnice Belme Tvico integrisani su kroz prostor bez potrebe da djeluju “izložbeno”.
Upravo su to elementi koje klijenti često prve primijete, bilo da dolaze iz BiH ili inostranstva, jer enterijer na suptilan način govori o lokalnom zanatu, materijalima i ljudima koji stoje iza njih.
Kombinacija savremenog radnog prostora i domaćih dizajnerskih komada daje kancelariji osjećaj topline koji često nedostaje uredima ovog tipa. Možda najbolji opis cijelog prostora dolazi upravo od njihovog tima: kancelarija je živa.
Mijenja se zajedno s projektima, ljudima i idejama koje svakodnevno nastaju unutar nje.

TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo i kafa imaju odnos koji odavno nadilazi samu naviku ispijanja ovog napitka. Kafići su mjesta na kojima dogovaramo sastanke, završavamo radni dan, susrećemo poznata lica ili jednostavno postajemo dio svakodnevnog ritma grada. U arhitekturi i urbanizmu takvi prostori imaju i svoje ime: third spaces , odnosno treća mjesta, ona između doma i posla, u kojima se gradi osjećaj zajednice.
KAWA je tokom proteklih pet godina postala jedno od prepoznatljivih mjesta sarajevske specialty coffee kulture. Sada, s novim konceptom KAWA Studio, osnivač Eldar Resić otvara drugačije poglavlje, ono u kojem se dnevni ritual ispijanja kafe susreće s večernjom kulturom koktela.
Međutim, kako prostor koji već ima izgrađen identitet dobija novo arhitektonsko lice? Kako se nekadašnja optika transformiše u coffee & cocktail bar i kako se unutar relativno male kvadrature oblikuje interijer koji treba odgovoriti na različite scenarije korištenja?
Odgovore smo potražili upravo u KAWA Studiu, gdje smo razgovarali s Eldarom Resićem i arhitektom Arminom Mesićem iz studia FO4A Architecture , koji potpisuje njegovo uređenje. 
Kroz njihovu saradnju nastao je interijer u kojem se postojeći arhitektonski elementi susreću s novim materijalima, namjenski izrađenim namještajem i pažljivo organizovanim zonama. Prostor koji je nekada imao sasvim drugu funkciju danas pokazuje koliko arhitektura može uticati na način na koji doživljavamo svakodnevne rituale.
Zanimljivo je da FO4A ovom projektu nije pristupio kao potpuno nepoznatom prostoru. Armin Mesić već je jednom radio na njegovom uređenju, tada za optiku, a nekoliko godina kasnije isti interijer dobio je novu namjenu.
Takva transformacija otvara jedno od zanimljivijih pitanja savremene arhitekture: koliko se postojeći prostor može prilagoditi novoj funkciji bez potpunog brisanja njegovog identiteta? 
U KAWA Studiju odgovor se nazire kroz odnos postojećih i novih elemenata. Dekorativni stropovi, izložena opeka i karakteristične teksture zidova ostaju dio arhitektonskog jezika, dok drvene obloge, rasvjeta i namjenski izrađen namještaj uvode toplinu i drugačiju atmosferu.
Međutim, najveća promjena nije samo vizuelna. Prostor sada mora istovremeno odgovoriti na dva različita ugostiteljska koncepta: dnevnu specialty coffee kulturu i večernje iskustvo cocktail bara.

U urbanizmu se već decenijama govori o važnosti takozvanih trećih mjesta, prostora izvan doma i radnog okruženja koji omogućavaju neformalna okupljanja, razgovore i stvaranje društvenih veza.
Američki sociolog Ray Oldenburg popularizirao je ovaj koncept kroz ideju da upravo takva mjesta imaju važnu ulogu u svakodnevnom životu zajednice.
U Sarajevu, gradu u kojem kafa ima snažnu društvenu dimenziju, kafići prirodno preuzimaju dio te uloge. Ipak, zanimljivo je razmišljati o tome koliko je osjećaj pripadnosti rezultat ljudi koji koriste određeni prostor, a koliko samog načina na koji je prostor projektovan.
Može li raspored sjedenja potaknuti razgovor? Može li izbor materijala učiniti prostor prisnijim? I koliko je važno da interijer gostima omogući različite načine korištenja, od kratkog susreta uz šank do mirnijeg razgovora za stolom?
O tome smo razgovarali s Eldarom i Arminom, čiji pristup osmišljavanju KAWA Studija otvara zanimljiva pitanja o odnosu arhitekture i spontanosti svakodnevnih susreta, ali i ulozi koju oblikovanje prostora može imati u stvaranju osjećaja zajednice.

KAWA je u Sarajevu odavno postala više od mjesta na koje se dolazi po dobru kafu. Izgradili ste zajednicu i prepoznatljiv identitet, pa me zanima šta je bio trenutak u kojem ste odlučili da je vrijeme za sljedeći korak i kako je nastala ideja za KAWA Studio?
ELDAR: Ideja za drugi objekat, odnosno KAWA Studio, nastala je još prije neke dvije godine.
Pokazala se prilika da bi KAWA mogla postati jedan mogući lanac objekata, odnosno franšiza. KAWA Studio je ustvari ono što bi trebalo predstavljati ono što najbolje radimo, a to su kafa i kokteli.
Prvo je najteži proces bio pronalazak prostora, ali imao sam određenu sreću prilikom traganja. Na osnovu svega što se dešavalo ove dvije godine uspio sam pronaći kvalitetne ljude koji mogu iznijeti ovu moju ideju. 

KAWA već ima izgrađen identitet i gotovo kultni status među svojom publikom. Kako ste pristupili projektovanju novog prostora koji treba zadržati tu prepoznatljivost, ali istovremeno predstaviti drugačiji koncept? Šta je bila vaša početna arhitektonska ideja?
ARMIN: Početna ideja bila je postojeće stanje, odnosno prostor nekadašnje optike, koji ima jednu zanimljivu anegdotu.
Naime, Rešo me prije tri godine preporučio klijentima za koje sam projektovao upravo ovaj prostor, tada u funkciji optike. Tri godine kasnije Rešo preuzima isti prostor, koji sada zajedno adaptiramo za KAWA Studio.
Pokušali smo pratiti jednu liniju koju smo imali u prvoj KAWA-i, ali ne da se ovdje dogodi ista priča, nego da napravimo jedan level up , odnosno malo profinjeniji prostor.
Mislim da smo to uspjeli. Ovaj prostor je, rekao bih, dovršeniji nego onaj gore, ali i dosta manji, tako da nije zamišljen za neko pretjerano zadržavanje ljudi. Ideja je brza kafa, brzi koktel, kratko zadržavanje i ideš dalje. 

KAWA Studio donosi zanimljiv koncept: specialty kafa tokom dana, kokteli navečer. Šta vas je privuklo toj kombinaciji i kako zamišljate da se atmosfera, ali i publika prostora, mijenja kroz dan?
ELDAR: Što se tiče koncepta KAWA-e, mi smo, nažalost, i uvijek to ponavljam, jedini specialty coffee objekat u gradu. Koristimo i sami pržimo svoju kafu, koja je mnogo kvalitetnija od nekih komercijalnih kafa.
Evo, nakon pet godina i dalje uspijevamo poslovati.
Želja mi je bila da ne moram svakodnevno direktno komunicirati sa svojim gostima, novim i starim, na način da im stalno objašnjavamo šta radimo, nego da KAWA Studio sam na neki način objasni ljudima da u Sarajevu postoje kvalitetni ljudi koji žele pratiti trendove koji su u svijetu popularni već više od deset godina, kao i ono što se dešava u zemljama u okruženju. 

KAWA Studio je relativno mali prostor koji tokom dana funkcioniše kao specialty coffee bar, a navečer kao cocktail bar. Kako ste pristupili organizaciji prostora koji treba odgovoriti na dva različita načina korištenja? Koji su vam bili najveći izazovi u planiranju funkcija, kretanja i atmosfere?
ARMIN: Prostor u suštini ima tri zone. To su zona šanka, zona zadržavanja koja obuhvata nisko i visoko sjedenje, te separe koji se nalazi na galeriji.
Ne bih rekao da je organizacija prostora bila izazov. Ja često kažem: kakav ti je investitor, takav ti je projekt.
Rešo ima odličnu energiju, kao i svi momci koji su tu, i s njima je zaista užitak raditi. Ja s njim stvarno volim raditi. On je, da se tako izrazim, pravi drug.
Imamo dobru energiju i razumijevanje. Niko ne želi ništa preuzeti za sebe, svi to nekako dijelimo zajedno.
Rekao bih da je ključ KAWA-e upravo to drugarstvo i zajednicu. 

Kada ste Arminu i timu FO4A predstavili ideju KAWA studia, kakav ste prostor zamišljali? Šta vam je bilo najvažnije da interijer komunicira i koliko ste slobode ostavili arhitektima da vašu viziju interpretiraju na svoj način?
ELDAR: Iskreno, toplinu, gostoljubivost i da svi koji uđu ovdje osjete da su dobrodošli.
Posebno su zanimljivi detalji namještaja, rasvjete i različitih materijala koji prostoru daju karakter. Koliko je u projektu bilo namjenski dizajniranih elemenata i s kojim ste lokalnim dizajnerima, umjetnicima ili proizvođačima sarađivali? Kako ste birali komade koji će postati dio ovog interijera?
ARMIN: Tu svakako možemo spomenuti lokalne dizajnere, kao i stolariju Olovčić, koja je radila namjenski izrađene elemente, od polica i šanka do kutija za kišobrane. Sve je to Keno radio. Što se tiče maski za radijatore, one meni nisu nešto fenomenalne. Zadržali smo ih jer nije imalo smisla praviti nove. 
Svaki novi prostor nosi i neke priče koje gosti nikada ne saznaju. Je li tokom osmišljavanja i realizacije KAWA studia bilo neke zanimljive anegdote, neočekivane situacije ili ideje koja je nastala sasvim spontano, a na kraju postala dio prostora?
ELDAR: Anegdota je previše!
Često se zezam sa svojim prijateljima da bih već nakon prve KAWA-e i KAWA studia mogao napisati knjigu koja bi se zvala „Priručnik za nove ugostitelje“, ali mislim da bi dosta ljudi nakon čitanja odustalo od bavljenja ovim poslom.
Šalu na stranu, kada dođeš do samog kraja i kada je objekat pred otvaranjem, zaboraviš na neke probleme, a stvarno ih ima jako mnogo na svakom koraku. Od završavanja papira, majstora i nekih običnih stvari koje te demotivišu.
S druge strane, kada vidim svoj tim, reakcije ljudi na još uvijek neotvoren objekat i sve pozitivno što se dešava oko nas, upravo me te stvari motivišu.
Stvarno sam jako sretan što još uvijek imam tim momaka koji su toliko posvećeni i toliko žele. Hvala Bogu, nadam se da ćemo uskoro širiti svoj tim i postati još bolji. 


Koncept third space sve je važniji u savremenoj arhitekturi, posebno kada govorimo o manjim urbanim prostorima koji okupljaju zajednicu. KAWA već ima tu društvenu dimenziju. Kako arhitekta zapravo projektuje osjećaj pripadnosti? Može li se prostor svjesno oblikovati tako da potiče spontanost, razgovor i stvaranje zajednice ili je to nešto što nastaje tek kada ga ljudi počnu koristiti?
ARMIN: Vidi, ti koristiš pojam spontanost, koji je i kod mene prisutan.
Prilikom projektovanja to se kod mene spontano događa, jer ja nekako osjetim gdje se prostor nalazi i šta bi on u suštini trebao imati.
Rekao bih da je ovaj prostor upravo za ovaj dio rada o kojem pričamo pun pogodak, kao što je i prva KAWA na odličnoj poziciji za taj dio rada.
Tako da to nekako prirodno ide. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!